| < | travanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Mogao bi...
- 17:04 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
... sjesti i opustiti se. Sjednem, ili legnem; opustim ruke; opustim tijelo; zaustavim misli; kontroliram disanje sve do mirnog slijeda te radnje, koji samostalno prelazi u čišćenje nakupina na duši i tako umiruje tijelo po procesima njegovim. Kao da odvajam sebe od 'sebe'. A misao svaka slijed svoj ima, k'o matematički slijed, što određenošću ide. Prekinuto vrijeme njeno voljom mene, koji umišljajem misli prekidam, ostavlja tragove prekida tih. Sjeo sam i rekao da ću tako opustiti se. Kažu neki da ću meditirati. I mlatim po mislima. I savladavam ih. I prekidam ih. Čini mi se kao da bi morao nestati, jer sav sam u mislima. Savladao sam ih. Uglavnom. Opušten sam. I vratio se mislima probranima. Nalazim tragove onih, što ptrkinuo sam ih. Lučim razliku stanja prijašnjeg i novog. A tragovi? Nije da ih nema! Zar da sada i njih odbacujem? Kuda bi me to odvelo? Zasigurno bi tako u mnogo ćemu bio neodgovoran. Radeći tako često, stekao bi naviku isključivanja iz tokova životnih. Život u 'organiziranom društvu' pun je obaveza. Zar da u stanju kada mi nevoljom krene, samo tako, prekidam slijedove i čistim dušu svoju? Zar da tako, kada od mene očekuju djelovanje u kontinuitetu? Svijet je ovo obaveza koje su proistekle iz načina života koji smo sami organizirali, pa i kao društvo. Sa nama računaju naši bližnji, prijatelji i oni kojima smo dio života dali zbog nekih interesa. Razumijevanje života zajedničkom voljom, stvara potrebe takove. Mnogi kažu da su svoji gospodari i da sami odlučuju šta će. Da, ali svijet životom nosi svoje, a u njemu smo i svi mi. Tako se često treba činiti i mimo svoje volje. Mnogi traže taj kratkotrajni privremeni bijeg i čišćenje meditacijom. Uvijek se vrate i ponovo sakupljaju nezadovoljstvo do novih ćišćenja.  Slika preuzeta sa http://ozirio.fire.lt/meditacija/ putem Google.com. Hvala iako nisu obavješteni... Malo po malo se navikavajući, mijenja se odnos prema životu i postaje se svijestan neke 'kugle' u sebi, a ona kao da je predmet rada. Ima i drugih načina. Načina u kojima se ne odbacuje, već prihvaća. Misao sam svoju stvorio i odgovoran sam prema njoj. Mogu je odgajati i tako mijenjati. Kako da je prepoznam? Kako vidjeti razložnost njenu? Svijet je ovaj takav kakav je. U njemu je i svatko od nas, takav kakav je. U njemu su tako, kroz nas i kroz svijet, i razlozi svega, pa i misli naših. Postoje korjeni po kojima možemo pristupati 'istini našoj'. U burama i olujama, po mislima našim, kojim putem do razumijevanja i djelovanja po dobru krenuti? Smiriti sebe, a ne odbacivati ni zaturati. To nije princip života? Sebe smiriti možemo molitvom. Molitvom, sebi, po Istini svojoj. To je stvaran put. To je susret sa samim sobom. To je susret sa Istinom svojom. Pri tome ništa odbacili ni uništili nismo, već odredili sebe putu prihvaćanja razumijevanjem. Tako ćemo biti smireni u moru zbivanja, a da ništa nismo odbacili. Taj mir stvara nam čvrst odnos prema Istini i jest naša vjera Njoj. Iskrena molitva oslobađa. Oslobađa nas od one krive slike o nama u nama samima. Tada misli nalaze nove puteve. Kreću se putem razumijevanja i tada je moguć put dobrote. Da, i on je molitvom, možda i neizrečenom. Za molitvu nije uvjet rečenost, već životnost. Ljudi je uobičajeno izgovaraju riječima. Tako čovjek uobičajeno čini, misleči da je misao i riječ stvarnost. Riječi molitve trebala bi pratiti iskrenost i predanost. Tako se oslobađamo svojih krivih viđenja sebe, a time stvaramo uvjete blagosti i dobrote svoje, a time i sebi. Učinimo ovaj svijet dobrim, jer on ovisi o nama. O nama u toliko da otklonimo svoje zablude o sebi, a time i o svijetu i životu. Tim pristupom postajemo zahvalni, jer nam se otvara put dobrote; put Istine. Sve to, najčešće ne ide 'preko noći', ali ja ništa ne bi tvrdio. Istino, jedino Ti jesi... :) |
Trudim se ...
- 18:04 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Neznam zašto, a razlog kao da nije bitan, nastojao sam vidjeti što sve ovo jest. Šećem sjećanjima u neka prošla vremena i pokušavam shvatiti što je to 'moje gledanje'? Osjećam ona neka rana osjećanja, kada sam uljuljan u neki mir bio prekidan nelagodama kojima život traži ono, opstanku svom potrebno. Bila je to glad, uneređene krpe, u koje sam umotan bio, neočekivani jaki zvukovi... Od kuda mi potreba plakanja? Ne znam. Bilo je toga što me kao nosilo i činilo moje ponašanje predodređenim. Bio sam 'takav'. I gradilo se to 'takovo'. I mijenjalo se. I bio je put mogućnosti. A promjene? Bile su moguće, i bilo je uzrocima stvoreno. Vidim kako sve ima svoje razloge i da se u slijedu promjena sve niže u čvrstom vremenskom nizu. Čovjek, kao misaono biće, gleda i razmišlja. Stvorili smo sav 'svijet' u mislima svojim. Zar sve stane u ovu našu glavu? Tako pomislimo, jer misao nam je vladar. Ona će nam stvoriti i osjećaj mišlju, da sve je u našoj glavi. Sklon sam pitanjima prije pitanja. To znači da tražim osnovu i razloge pitanja. Ako to ne radim, riješim se samokritičnosti, a tada mogu svašta zaključiti, a najčešće ono što je Istine lišeno. Tako sam zatvoren u vlastito omajavanje.  Tako se stvorilo gledanje na svijet koje je ustvari posredno. Tu spoznaju o posrednosti većina je isključila iz svijesti o svome putu traženja Istine. Pa, o čemu se rari, kada sve tako lijepo vidimo? Ajmo gledati gledanje. Meni je to nekako lakše, jer gubim vid očima. Oči gledaju svijetlo! Svijetlo dolazi od materijalnih stvari koje su izvor svijetla ili odbiju svijetlo koje na njih pada. Pri tome oko reagir na vrlo uski dio svijetkosnog spektra. Pa što onda mi to vidimo i nazivamo stvarima? A kakove stvari ustvari jesu? Trudio sam se to vidjeti, ali ne ide to ovim organom vida. No, i pored toga smo stvorili misaonu predodžbu i sa njome fingiramo stvarnost. Tako već u startu imamo dvije 'zablude'. To su slike stvari i mišljenje da je misao stvarnost. Iskuastvo naše, i ono naslijeđeno, nam je donosilo rezultate takova pristupa. Bolje išta nego ništa. Kročili smo tako putevima svojima, gledali i doživljavali. Trudim se osjetiti ono nešto. Nije ovo, što znam i upotrebljavan, sve. Kako rekoh, čak je to nešto drugo nego što se misli. Krenuo sam, dragi moji, svijesno na put novih spoznaja. Nailazim na 'viđenja' nova. Vidim povezanost svijeta, a time i sebe i svijest svoju kao dar Istine. Od puno razmišljanja se ne poludi, kako neki misle. Ne, ako se vjeruje u dobrotu kao osnovu Istine. Tu negdje i prestaje kalkulativno razmišljanje. Idemo dalje, dragi moji, sve vas volim ... :) |