Spoj s prirodom mojoj duši daje smirenje. Kad sam sama s prirodom, tada znam da je u meni baš sve na svom mjestu, osjećam ravnotežu i prepuštam se. Ipak, tek kad osjetimo mir i u strci grada, tada se tek može reći da smo uspjeli postići mir u duši. :-)
30.04.2012. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..dobar ti dan , mili čovječe ..:-) .. ono što si napisao , vjerovatno samo ti shvačaš onako kako uistinu i je .. ..no ja tek na nekom trnovitom putu k shvačanju same sebe , gubim se po dječjim vrletima i proplacima , strahujuči da ču postati previše " ozbiljna" ili ti stara ... ..dok mnogi kažu , da s godinama postaješ mudriji ... .. ima li istine u tome ?, ... meni se čini da s godinama postajem sve luđa ...;-)
02.05.2012. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moje promatranje malo je drugačije. Kontinuitet života čine raznorazne silnice čiji intenziteti i moći vode određenom općem zbrojenom usmjeravanju svih njih. Ne možemo poreći kako je danas od lošeg lošije s pretpostavljenom tendencijom pogoršanja. Duhovni razvitak je u slijepoj ulici. Dominira pojedinačni materijalni probitak. Samosvjesnost kakva jeste, sa svojim kanonima razumijevanja vrlina neovisnima o nama, trpi ovo zajedničko usmjeravanje. Posljedice su nezadovoljstvo i stres, jer u tom gordijevom čvoru nedostaje prvi samostalni pokret koji bi ga razmrsio, dakle nedostaje odlučnost učiniti nešto, odlučnost smoći snagu i pojačati intenzitet silnica koje bi promijenile usmjerenost. Pasiviziranjem, povlačenjem u sebe, self help kratkotrajnim bijegovima iz stvarnosti ne mijenjamo ništa, puštamo da nas bujica usmjerenja nosi bez otpora. Pamtim genocid starosjedilaca Amerike. Sličnosti su kao danas. Brojna nesjedinjena plemena uništila je beskrupulozna civilizacija u rezervatima, osim Seminola koji i dandanas ne priznaju vlast USA na svom teritoriju. Hrvati su tisuću godina čekali svoju samostalnost generacijama pasivno promatrajući promjene vlastodržaca. Sve dok jednom ... Bitno obilježje svakog bića je sloboda. Sloboda da bude što želi. Da ima slobodu. Dijeli slobodu. Samo tada ima dostojanstvo. Odnosno, samo tada može čovjek stojati uz čovjeka. Nenadmašno mi je razmišljanje Giovanni Pico della Mirandolae u O dostojanstvu čovjekovu. To je križni kamen renesanse. Za renesansu stvarnosti potrebno je učiniti nešto, smoći odlučnost i snagu za to.
04.05.2012. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@gustirna - U miru tome, svojim priviđenjima, ništa nismo prisvojili i priroda tada jest Ona koja jeste. I naša radost tada Njom jest, a nama Njen dar time. Nestaju granice, a ipak jesmo. Svako dobro i radost postojanjem Tebi ... :) @SeDmA - Da, i to je Istina. I u lutanju tome pogledaj. Vidi sebe u osjećaju lutanja; nasmješi se Istini s ljubavlju; i vidjeti češ kako je to 'igra'. Kada se obratiš Istini biti češ dijete. Vjerom u Nju prestaje lutanje. Vjera nije riječ, ni misao, ni išta što stvorismo. Ona je život, koji nam je, kao i sve, darovana. Zamisli iskrenog vjernika koji se raduje svakom cvijetu, travci, biću, i u svemu nalazi dječicu koja traže pažnju i ljubav. Nisi izgubljena, kao ni itko, koji nalazi život u Istini... :) @Meroveus - Razumijem te, ali sve to vidim jednostavnije. Čovjek, u mnogo primjera, komplicira, jer za točno viđenje vidi nebrojeno čimbenika stanja. Tako nije moguća jasna vizija, jer uvijek nešto nedostaje. Tada se čine 'odlučni' potezi, koji nisu uvijek dobri. Živjeti dobrotom nije pasivnost. Treba poučavati dobroti kao osnovi postojanja u zdravlju. Čistiti um od nekompletnih slika analiza i obogačivati ga dobrotom. Istinski pstojimo zajedništvom, a to znači i one koji su drugačiji. Dobrotom i ljubavlju ih prihvaćamo, a time i obogaćujemo, a i sebe sane. One koji ne čine dobro vrijedi upućivati na vrijednosti Istine. Ne silom i prisilom, već načinom kojim će progledati, ali u činjenju evidentnog zla treba ih zaustaviti. Svako ti dobro... :)
22.05.2012. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Spoj s prirodom mojoj duši daje smirenje. Kad sam sama s prirodom, tada znam da je u meni baš sve na svom mjestu, osjećam ravnotežu i prepuštam se. Ipak, tek kad osjetimo mir i u strci grada, tada se tek može reći da smo uspjeli postići mir u duši. :-)
30.04.2012. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SeDmA
..dobar ti dan , mili čovječe ..:-)
.. ono što si napisao , vjerovatno samo ti shvačaš onako kako uistinu i je ..
..no ja tek na nekom trnovitom putu k shvačanju same sebe , gubim se po dječjim vrletima i proplacima , strahujuči da ču postati previše
" ozbiljna" ili ti stara ...
..dok mnogi kažu , da s godinama postaješ mudriji ...
.. ima li istine u tome ?, ...
meni se čini da s godinama postajem sve luđa ...;-)
02.05.2012. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Moje promatranje malo je drugačije. Kontinuitet života čine raznorazne silnice čiji intenziteti i moći vode određenom općem zbrojenom usmjeravanju svih njih. Ne možemo poreći kako je danas od lošeg lošije s pretpostavljenom tendencijom pogoršanja. Duhovni razvitak je u slijepoj ulici. Dominira pojedinačni materijalni probitak. Samosvjesnost kakva jeste, sa svojim kanonima razumijevanja vrlina neovisnima o nama, trpi ovo zajedničko usmjeravanje. Posljedice su nezadovoljstvo i stres, jer u tom gordijevom čvoru nedostaje prvi samostalni pokret koji bi ga razmrsio, dakle nedostaje odlučnost učiniti nešto, odlučnost smoći snagu i pojačati intenzitet silnica koje bi promijenile usmjerenost. Pasiviziranjem, povlačenjem u sebe, self help kratkotrajnim bijegovima iz stvarnosti ne mijenjamo ništa, puštamo da nas bujica usmjerenja nosi bez otpora. Pamtim genocid starosjedilaca Amerike. Sličnosti su kao danas. Brojna nesjedinjena plemena uništila je beskrupulozna civilizacija u rezervatima, osim Seminola koji i dandanas ne priznaju vlast USA na svom teritoriju. Hrvati su tisuću godina čekali svoju samostalnost generacijama pasivno promatrajući promjene vlastodržaca. Sve dok jednom ... Bitno obilježje svakog bića je sloboda. Sloboda da bude što želi. Da ima slobodu. Dijeli slobodu. Samo tada ima dostojanstvo. Odnosno, samo tada može čovjek stojati uz čovjeka. Nenadmašno mi je razmišljanje Giovanni Pico della Mirandolae u O dostojanstvu čovjekovu. To je križni kamen renesanse. Za renesansu stvarnosti potrebno je učiniti nešto, smoći odlučnost i snagu za to.
04.05.2012. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
@gustirna - U miru tome, svojim priviđenjima, ništa nismo prisvojili i priroda tada jest Ona koja jeste. I naša radost tada Njom jest, a nama Njen dar time. Nestaju granice, a ipak jesmo.
Svako dobro i radost postojanjem Tebi ... :)
@SeDmA - Da, i to je Istina. I u lutanju tome pogledaj. Vidi sebe u osjećaju lutanja; nasmješi se Istini s ljubavlju; i vidjeti češ kako je to 'igra'. Kada se obratiš Istini biti češ dijete. Vjerom u Nju prestaje lutanje. Vjera nije riječ, ni misao, ni išta što stvorismo. Ona je život, koji nam je, kao i sve, darovana. Zamisli iskrenog vjernika koji se raduje svakom cvijetu, travci, biću, i u svemu nalazi dječicu koja traže pažnju i ljubav.
Nisi izgubljena, kao ni itko, koji nalazi život u Istini... :)
@Meroveus - Razumijem te, ali sve to vidim jednostavnije. Čovjek, u mnogo primjera, komplicira, jer za točno viđenje vidi nebrojeno čimbenika stanja. Tako nije moguća jasna vizija, jer uvijek nešto nedostaje. Tada se čine 'odlučni' potezi, koji nisu uvijek dobri.
Živjeti dobrotom nije pasivnost. Treba poučavati dobroti kao osnovi postojanja u zdravlju. Čistiti um od nekompletnih slika analiza i obogačivati ga dobrotom.
Istinski pstojimo zajedništvom, a to znači i one koji su drugačiji. Dobrotom i ljubavlju ih prihvaćamo, a time i obogaćujemo, a i sebe sane.
One koji ne čine dobro vrijedi upućivati na vrijednosti Istine. Ne silom i prisilom, već načinom kojim će progledati, ali u činjenju evidentnog zla treba ih zaustaviti.
Svako ti dobro... :)
22.05.2012. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...