Marketing
Trudim se ...
Neznam zašto, a razlog kao da nije bitan, nastojao sam vidjeti što sve ovo jest. Šećem sjećanjima u neka prošla vremena i pokušavam shvatiti što je to 'moje gledanje'?
Osjećam ona neka rana osjećanja, kada sam uljuljan u neki mir bio prekidan nelagodama kojima život traži ono, opstanku svom potrebno. Bila je to glad, uneređene krpe, u koje sam umotan bio, neočekivani jaki zvukovi... Od kuda mi potreba plakanja? Ne znam. Bilo je toga što me kao nosilo i činilo moje ponašanje predodređenim. Bio sam 'takav'.
I gradilo se to 'takovo'. I mijenjalo se. I bio je put mogućnosti.
A promjene? Bile su moguće, i bilo je uzrocima stvoreno. Vidim kako sve ima svoje razloge i da se u slijedu promjena sve niže u čvrstom vremenskom nizu.
Čovjek, kao misaono biće, gleda i razmišlja. Stvorili smo sav 'svijet' u mislima svojim. Zar sve stane u ovu našu glavu?
Tako pomislimo, jer misao nam je vladar. Ona će nam stvoriti i osjećaj mišlju, da sve je u našoj glavi. Sklon sam pitanjima prije pitanja. To znači da tražim osnovu i razloge pitanja. Ako to ne radim, riješim se samokritičnosti, a tada mogu svašta zaključiti, a najčešće ono što je Istine lišeno. Tako sam zatvoren u vlastito omajavanje.
Tako se stvorilo gledanje na svijet koje je ustvari posredno. Tu spoznaju o posrednosti većina je isključila iz svijesti o svome putu traženja Istine. Pa, o čemu se rari, kada sve tako lijepo vidimo?
Ajmo gledati gledanje. Meni je to nekako lakše, jer gubim vid očima. Oči gledaju svijetlo! Svijetlo dolazi od materijalnih stvari koje su izvor svijetla ili odbiju svijetlo koje na njih pada. Pri tome oko reagir na vrlo uski dio svijetkosnog spektra. Pa što onda mi to vidimo i nazivamo stvarima? A kakove stvari ustvari jesu? Trudio sam se to vidjeti, ali ne ide to ovim organom vida.
No, i pored toga smo stvorili misaonu predodžbu i sa njome fingiramo stvarnost. Tako već u startu imamo dvije 'zablude'. To su slike stvari i mišljenje da je misao stvarnost.
Iskuastvo naše, i ono naslijeđeno, nam je donosilo rezultate takova pristupa. Bolje išta nego ništa. Kročili smo tako putevima svojima, gledali i doživljavali.
Trudim se osjetiti ono nešto. Nije ovo, što znam i upotrebljavan, sve. Kako rekoh, čak je to nešto drugo nego što se misli.
Krenuo sam, dragi moji, svijesno na put novih spoznaja. Nailazim na 'viđenja' nova. Vidim povezanost svijeta, a time i sebe i svijest svoju kao dar Istine.
Od puno razmišljanja se ne poludi, kako neki misle. Ne, ako se vjeruje u dobrotu kao osnovu Istine. Tu negdje i prestaje kalkulativno razmišljanje.
Idemo dalje, dragi moji, sve vas volim ... :)
Post je objavljen 20.04.2012. u 18:04 sati.