| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Kao tanka nit
- 13:52 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
VČesto se dovedem do nekog zida, koji je sve manje zid. To je mjesto preobrazbe u kojem život postaje nešto drugo u očima mojim. Čudom nastade misao. Ona prva kojom smo zaključili potrebu pomicanja sa nepoželjnoga mjesta. Bilo je neophodno stanici se ukloniti sa mjesta pogibelji. Trebalo se osjetiti i znati što bi bilo, da bi se sačuvalo. Kada se takva reakcija ustalila kao način opstajanja, razvijali su se razni kvalitetniji oblici iste kvalitete. Zajedničko djelovanje osjećaja i predslika stvarali su razmišljanja i svijet misli. Zadovoljavajuća kompletnost predstavljala je svijet. Stvaran svijet nije u mislima, ali odnos sa njime postoji. Sve veća složenost i mogućnosti sve više su zadovoljavala čovjeka, i on je postepeno zamijenjivao stvarnost svijetom misli i snova. Prioritete je stavio u snove, a stvaran je svijet u njima predstavio problemom koji treba savladavati da bi mu svijet snova bio po njegovim željama. U svojim svijetovima razvijeni su osjećaji posjedovanja, pa i čitavi sustavi koji to održavajau na ravni međudjelovanja u ljudskom društvu. I tu se čovjek dogovorno štiti od pregramzljivih snova pojedinaca. I sve to u svrhu zaštita sna, pa i sna čitavoga društva i čovječanstva. No, naša Zemljica ustrajnio rotira i u djelovanju je sila svijeta. Tu moć čovjek uglavnom zanemaruje i smatra je 'višom silom'. Bar toliko je realan. I sam djelujem tim načinom. Čovjek sam. Da, ali ne želim neodgovorno uzimati. Želim s poštovanjem živjeti uz zahvalnost pravim vrijednostima po kojim postojim. To je po mom viđenju pošteno. Nisam ovaj svijet stvorio ja, a niti je samo meni dat. Po nečemu jesam. Tamo i moja hvala za život ide. Zasjenjena mi svijest viđenjem života na način mnogih ranijih generacija, zamagljuje istinsko viđenje. Snovi mi se stalno nameću kao istina. Znam da snovi jesu, ali oni su ipak samo snovi. Imaju neku vezu sa stvarnošću, pa tim putem nju i nazirem. Da bi to mogao moram vidjeti svoj odnos prema snovima kao snovima. Ne odričem ih se, ali im nastojim dati mjesto u svom životu koje je realno. Tražim istinu. Da bi nalazio put trebalo je vidjeti gdje sam i tko sam. Već sam ponešto od toga spomenu gore. Kada nastojim realno sagledati snove i realnost u kojoj i snovi postoje i njihovo djelovanje u meni, rađa se pitanje: 'A tko sam ustvari ja?' Mnoga sam mišljenja čuo, a podosta sam se i sam trudio. Prvenstveno bi rekao da su to nastojanja viđenja, a ne misao. Misao ima svoje puteve, a ja tražim svoj. Ne zadovoljavam se kompletnošću koja je misaone kvalitete. Ne, jer toga je više u cjelovitosti mene ili u načinima moga djelovanja, a to nije samo misao. Govorim o mom djelovanju, a ono čime djelujem je kao tamna pozadina, jest netko. Netko kao 'ja'. To ima svoj odnos prema svemu što me 'kao' čini, ali ono nije to. Ono je kao ništa, jer sve što me čini nisam ja. To je ovdje i time se slčužim. Ovo tijelo i svijet su sada moj dom. A tko sam onda ja? Mnogi ste to pitanje postavili. Mnogi i odustali od nalaženja nekog zadovoljavajućeg rješenja, a mnogi se zadovoljili ponečim. Živi se dalje, zar ne? U meni ipak postoji nešto što ide dalje u tome viđenju. Ja idem k Tebi Istino. Moj život je određen time. Tobom sam dat. Ako jesam sa svojom slobodnom voljom, a bez nje jest samo slijed svijeta, onda moram moći i svojom osobnom voljom djelovati. Vidjeh kako skoro sve ide u slijedu. Tako su i većina mojih odluka slijed zakonitosti uma. Pa i osjećaj da je to moja odluka također. Ispraznio sam onaj prostor misli. Još ponešto sitno projuri. Jesam li? Mogu li odlučiti voljom svojom bilo što? I kao da se nalazim pred odlukom samo svojom. Ništa me ne bi smijelo poticati. Pa čak ni želja da sam odlučujem, jer i ona je dio niza dokazivanja sebe. Sveo sam sve na jednu tanku nit. Ona jest kao ništa. Tu sam samo ja taj istinski. Nema svijeta, nema života, nema ničega. Postoje povremeni titraji i moje hitro 'Hvala' i otpuštanje. Jesam li možda svojom voljom došao do toga? Je li moja moć odricanje od svih privida? A kada sve postane ta tanka nit, u kojoj je sav moj svijet toga vremena, mijenja se viđenje. Ljude nakon toga sve češće vidim kao zaigrane svojim snovima. Put im je nešto drugo, ali kroče. Ne vide kuda. Vode ih trenutne želje, koje možda i nisu na putu dobra. SA dobro što je? Zagledani u želje često propadamo u nemilosti. To nije dobro, je li? Obićno mnogi to kasno spoznaju. Vrijedno je vidjeti tko si i sa ljubavlju zahvaliti za svoje postojanje. Takav život je u miru, uz nastojanje očuvanja i širenja njegovog. Podigni glavu i otvori oči. Postoji put dobriotre. Svi smo mi istoga života, samo svaki gleda iz svoga 'kuta'. Vjeruj u dobro, a za to ti ne treba puno. Sve već imaš. Rođernjem ti je dato. Ne treba to slaviti, već u miru radošću darivati svijet sobom, kao što je svijet darovao Tebe životom. Hvala za život. Prijatelji dragi, ima jedna tanka nit po kojoj jesmo. Ona nas spaja sa Idtinom. Istinom o sebi. Volim vas isdinske onako u dušu … :) |
Kretanje mislima
- 22:20 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
U svakom trenu svijesti određujem se svojim mislima. Određujem se sebi. Ustvari mislima tumačim sebi odnose na meni uobičajen način. Sebi određujem sebe na način koji je stvoren i koji se mijenja. Kada kažem: 'Ja jesam.', tada ja tako mislim. Mogao bi samo prepustiti se tokovima u kojioma bi bilo doživljavanje prema trenutnim odnosima u meni i van mene. A i to doživljavanje je misao moja. Sve bi se nekako događalo i stvaralo u meni krunsku misao stvarnosti uz neku vrstu samodopadnosti misli. Uobičajeno rečeno, bio bi to kao neki osjećaj kako sam u pravu i da je to, tako kako doživljavam, istina. Istina bi ustvari bila da tako osjećam, a i to što tako kažem jest istina da tako kažem to. Mogu se truditi mislima i dokazivati, ali to su misli. Pa što se to zbiva? Kakova je to istina; stvarnost? Milionima godina stvarani su sustavi koji su opstajali uz lake promjene. Pokušavam zamisliti brojnost događaja, pa brojnost onih koji ostavljahu traga u sustavima koji su opstajali. Ti tragovi mjenjali su sustave . Teško mi je dokučiti spregu misli i suradnju u organiziranom djelovanju organa. U svemu tome je i onaj odnos koji genima daje promjenu, a geni razvoju zacrtanih promjena. Kao da se neki svijet opstojnosti dokazuje svijetu promjena. Djeluje mi kao jedinstvo ta dva svijeta. Vidim kako ona misao koja nosi svijest može predstavljati dijelove cjeline. Da, ali ona je misao, mada poticana onim što predstavlja. Kao da postoji preslika svijeta i razne simulacije sa njom. Svijet se ionako doživljava mislima, pa su takove simulacije slične tim doživljavanjima. Stoga čovjek lako pobrka svijetove i ne razlikuje stvarnost od fikcije. Pomalo sve u mislima meni liči na fikciju. Organi i sav stvaran svijet su tamo na svome mjestu, a misao nastaje i mijenja se u mozgu. Poticaji promjena dolaze živčanim sustavom, a do njega raznim načinima. U tome moru podražaja razvijeno je tumačenje i predstavljanje. Mi ustvari sve zamišljamo, a poticaji nas kreću tim putem. Neki procesi nastaju i kao rezultat procesa iz vanjskih poticaja, van tijela osmišljene osobnosti. Taj ogroman sustav ima neke svoje ograničenosti, ali i moć rasterećenja tumačenjima tj. svođenjem složenih slučajeva na sličnosti sa poznatima. Na taj način se često izostave neki detalji koji kasnije mogu pogodovati zabludama. Ako se sve to dešava u tome organu što ga mozak nazivamo, pokušavam to uzeti kao stvarnost. Naravno, znam i to, da je i to misao, ali misao o osnovi misli. Tako ću biti svijestan podražaja kao razloga slijedova u sebi. Sve tako i do onih finih razmišljanja. Pogledajte svoj kompjutor. Sada pogledajte ekran ili počujte zvučnik. Krenite u komunikacije i u cijeli taj svijet. To su sve poticaji koji vam šire svijest o nečemu i nekome negdje. Komunicirate i kao da su vaši virtualni ptijatelji tu uz vas. U vama su u vašim mislima. Tako ste uvijek stvarali slike o svojim prijateljima. Vaš sustav se ne mijenja, ali sustav podražaja da. Ako ste dovoljno selektivni moći ćete nači možda i veće zadovoljstvo izborom željene kvalitete iz širega izbora. Možete li promjeniti sustav u sebi? Zanimljivo pitanje, ali pomalo i opasno, ako mu pristupite nasilno. Milioni godina su stvarali misao, a sustav taj lako se uruši raznim zabludama. Vrijedi vidjeti, ali i to je upitno, jer pitanje jest po istini što viđenje ustvari jest? Nisam učen načinom deklariranoga sustava učenja. Sam se trudim vidjeti i tražim onu sitnu točku u kojoj počiva istina. Priznajem svoju ogtaničenost, kao i moć promjena. Kažem to da ne bi mislili kako je to neko naučeno znanje iza kojega stoji autoritet. Ne, to su moja gledanja i moja razmišljanja na mome blogu. I tako vidjevši misao dozvoljavam si priznanje da nešto na nju djeluje. Okrečem se poticajima. Misao moja se pita: 'Tko sam, a tko si ti? Ti kojega slijedim, a istovremeno tražim?' Pokušavam dokućiti nevidljivo. Mijenjam li se? Mijenja li se misao moja? Viđenja postaju drugaćija. Dajem pozornost sitnim vibracijama i promjenama. Znam da se dugo stvarao štit kojim se štitimo, ali on nas je ujedno odvojio od istine. Zatvorili smo se kao da nam je svijet neprijatelj. Svijete jesi li mi prijatelj? Pa tobom postojim, a kao da te se plašim. Rađam li se to u svijetu istinom. Puca li ljuska jajeta? Takove me misli vode putem radosti i kao da sav drhtim. Osjećam život kao dar. Misao moja, neka te je. Budi i ti ovdje. Ti svijedočiš milione godina strahova i nesigurnosti. Tvoje stalno uzmicanje stvaralo je zid. Da, ali ne želim te osuđivati. Ta i ti si stvoritelj moje takvosti. Zagledan u nepoznato osjećam kako je sve to upravo ono što nedostaje do savršenstva. Nepoznato nije 'ništa'. Nepoznato jest 'nešto'. Zar da ne bude samo zato što ne mogu vidjeti i shvatiti? Zar da svojim nemoćima određujem svijet? Ne, tako samo određujem sebe i svoju nemoć! Idem zato putem spoznaje. Naučen sam gledati i znati na svoj način. To sigurno nije jedini način komuniciranja i puteva poticaja. Ono nepoznato sigurno djeluje. Tražim podražaje toga. Možda ih u moru raznolikosti ne razabirem i ostaju u moru promjena koje zanemarujem. Da, i zašto bi jedino moja volja bila presudna. Naučio sam poštivati i voljeti prijatelje u mislima svojim. Krenuti treba voljeti stvarno; voljeti u ono nepoznato; voljeti i očekivati vrijednost ljubavi. Možda je to moć? Možda je to put priznanja svoje cjelokupnosti? Ne nagađam, već osjećam. I sav ovaj svijet mislima jest tada kao neka opna koja štiti istinu i čovjeka od nje. Zašto? Da bi ključ otvorio vrata treba biti prilagođen bravi. Kada je čovjek spreman (prilagođen), sva vrata po toj spremnosti se otvaraju. Malo sam šetao 'mislima'. Nadam se da ste me slijedili. Možda ste na tome putu vidjeli nešto novo. Možda ste naslutili neki novi put. Možda ste uradili još koji korak na upoznavanju sebe, jer mi smo sebi najveća nepoznanica, mada mnogi toga nisu svijesni. U nama se odražava cijeli svijet istinom. Sve vaa volim i pozdravljam … :) |
Tebi čovječe ...
- 14:07 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
Što bi od mora bilo da valova nema? Što bi od zraka bilo da vjetrova nema? Što bi život bio da promjena nema? Vrijeme svijedoći postojanje. Promjena daje trajnost postojanja i kao kotač u vrtnji zaustava nema. Promjena? Što njome je dato? Što, kada njome, već tren kasnije, nije što je bilo? Vidim, i kao da pitanje neko odgovor mi već priprema. Otkud nastojanje opstojnosti; trajnosti u postojanju? Otkud želja za bitkom, kad svakim trenom sam nešto drugo no bijah? U prpremi već put gledanja se stvara pitanjem novim; a što to bijah? Što bijah da promjeniti bi se mogao? Zar se mijenjam ni neznajući tko, ni što, ni kako…? Zar iz neviđena u neviđeno prelazim? Iskustvo mi kazuje da tako u sve veće oluje se ulazi. Valjalo bi stati, jer trezvenost smiraj traži, energetsku razinu mirnoga mora. Tada je vidik čist. A što mogu da time pridonesem? Sve bure i oluje u mom životu ušća u meni imaju, a i izvorišta u meni jesu njihova. Da, za mene da. Kada oluja krenuti nastoji, kada se energija nagomila i krenuti nastoji rušilačkim pohodom kroz svijest, upitati vrijedi: 'Tko si i odakle si?' Neka te vidim po stvarnosti tvojoj i razaznam razloge tvoje. Ovdje si u mene, pa da vidim tko si? Put viđenja! Mnogima se desiti znalo da pred zidom se nađoše. Više nije puta bilo; puta na kakove navikoše. Sustavi njihove uobičajenosti ne daju ni trunke šansi. Ostadoše sami, nemoćni, a još živi. Tu se tren istine rađa. Prihvatiti je treba i ne otići u panici neznanja. Ne znati nije grijeh. Istinom postojimo i ona je uz nas. Čak i ne uz nas, nego njome jesmo. I sve ove slike i bure i oluje s njima u svijesti poprimaju drugačije viđenje i znaćenje. U njima nije poslijednja slamka spasa. Sve je ovdje prolazno. A što onda život je? Pogledaj ako vidiš. Pogledaj te nizove događaja i želja. Pogledaj svijet kako na njega si gledao i što ustvari jest. Možda ti se učini bezsmislenim ova igra što život se zove. Možda ti se učini, ali to je samo površnost koje se vjerojatno još nisi oslobodio. Nebrojenim željama, samoživošću i posjedovanjima ogradili smo se od nesigurnosti i zatvorili u tamnicu onoga što uobičajeno životom nazivamo. Takove nas najčešće iznenađuju događaji. Svijetlo istine je vani, van zidina izmišljene sigurnosti. Promatram tu misao koja me 'štiti' i koja mi želje roji. Ona, kao neka vlakna, jednosmjerno teče. Tek kao nekim skretnicama smjer mijenja, ali opet u smjeru jednom nastavlja. Kao da postoji samo naprijed i nazad. Ta zar stvarnost može biti takova? Samo takova. Koje li smo joj ograničenje dali svojim načinom i bez nastojanja da nadiđemo sebe same. Upravo to nadilaženje sebe nosi nam razvoj gledanja i svijesti naše. Za to hrabrosti treba i to one što odricati se znade. Odricati, jer ovosvijetski posjedi često nas zaslijepljuju. Većina će primjetiti, da će tako ostati bez osnova za život. Hm, a što im to život znači? Naravno, ne vrijedi krenuti bez osnova i vjere, bez viđenja, tek na riječ nečiju… To je put, a za putovanje treba vremena. Da, jer kreće se životom kakovoga imamo i kakovim ga vidimo. Mijenjati će se svatko postepeno. Ja samo pričam što vidim. U nekim stvarima se to kosi sa deklariranim normalnostima. Znam to. Ako bi o normalnostima, samo bi pitao: 'Jesmo li sretna vrsta?' Neki možda, ali i to je na ovaj način prolazno. Prijatelji dragi ja opet o istom, mada na malo izmjenjen način. Okrenut sam na tu stranu, šta čete. Ako se rodi pitanje otkuda mi ovo, kratko bi uzvratio protupitanjem: 'A otkuda vama život?'. Sve vas pozdravljam i volim … :) |