| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
A kaj bi ja to zapraf štel?
- 13:43 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Kad sam prvi put sveta osetil, pa videl, mi sve to nekak novo bilo. Posle sam se pital kak novo? Da bi nekaj novo bilo, je valda nekak i prije toga biti trebalo. Jel bilo, il nikak ni bilo? Kak more biti nikak? Ti bigulicu, nikak da se pošteno zmislim. Ne vredi razmišlati tak kak ni, kaj onda to ni ni razmišlanje. Kak more nikaj biti? Kasnije sam se susrel z onima kaj su o istini pripovedali. Sam nekak si to protumačil, kaj su to oni pripovedali i od onda i pri meni se o istini pripoveda. Sam nasledil, a ni sam neznam, zapraf, kaj. Istina? Hm? Kaj bi to bilo? Kaj more biti i to kaj istina ni? Sve mi zgleda da se pak neko nekaj tu zmislil. Da se vrnem na ono prvo. Bar kolko morem, se potruditi vredi. Mi zgledi tak. Če sam tam puta fulal, ko zna kam sam prejti mogel? Da se malo zaustavim. Morti sam prešel nekam, kakti nikam. Morti sam tu il tam od navek. Morti nikaj drukše ni nemrem. Onak 'naučen', bi po istini rekel, da je to tak. A kaj ak ni? Onda bi moglo bit, da ni istina ni. Pa, kaj more bit, ono kaj istina ni? Sam puno put se tak vrtel kaj maček, kaj svojega repa lovi. Kaj da ne vidi, kaj dela. Ajd dobro, nekaj tu ni dobro. Zakaj uopće o istini pripovedam? Kaj da se bojim da nekaj ona ni. Sam puno put čul kak veliju, da nekaj je laž. Čak sam čul, da je sve laž. Pa kaj je to laž? Veliju da to ni istina. Hm, pa ak ima laži, to je onda istina! Sam se pak upetljal. Vite kak je to z tom istinom. Če počnete z njom, ste odma v laži. MI sve zgledi da je, tak, to posel bez veze. I tak sam se počel zanimati z tim, da vidim kaj to zapraf delam? Razmišljam! A kakav je to posel? To je ko kad mačak lovi svoj rep, a najčešće to ne vidi. On samo zna, da to treba vlovit. Kaj zapraf dela, vidi tek ak ga vlovi i zagrizne. Tak nekak je to navek. Pa kaj, onda to ni dobro tak delati? Znal sam puno put tak se zmislit da sam obični bedak. Je, al i za to videti, se pomučiti treba. Taj kaj do toga dojde, se dobro z nmisli gombati trebal. Ni lako bedak biti, al onaj pravi, za sebe. Da vam, to drugi zalepi, je lako i to se navek dogodi. Sami do toga dojdite. E, to je već vredno. Bi rekel kak je to istina, zapraf. Pak sam na to došel. Baš kak pravi …, navek dojdem tam de sam počel, al malo više kakti znam. Sve sam nekak sigurniji u to poznavanje sebe. Sve više vidim kak krivo vidim. To je ono pravo. Znati da grešite je početak dobroga puta. Tek onda morete krenuti na dobro. Je, a kam? Kaj da velim? Kam? I tak kaj bedak pravi stojim i se po glavi čoham. Gledam kaj sam to delal i kaj sam. Gledam i nekak mi dojde da se smijem. Ne onak histerično, nek z osmehom sreče i radosti. O Bože, mene budale na ovom svijetu ljepote. Jesam u svijeta živ, ma i ovakav. Vi koji mislite drulše valjda još niste drauf došli. Valda? Zapraf je pitanje, kaj to zapraf hoću? Sad više ni to neznam. Kak sam videl gdo sam, mi to nekak više ni ni bitno. Sam repa lovil. :))))) Kaj bi morti trebal nekaj drugo delati? Se puno put setim jednog naslva jedne pesme i svirke nekih popularnih stranih dečkih, a nis bil od muzike. To mi je nakak ostalo v pameti, kaj mi se tak svidelo i obilježilo mi ono duboko v meni, a je bilo na emgkeski .. 'Like full on the hill' .. Koja dubioza, koje savršenstvo! Te riječi su me često nadahnjivale. I neznam koji su to dečki spevali, ma ni kaj su reči z tim šteli, al svaka ima fala. Z tim su mi kaj brati bili, a nemam pojma koji su i od kam. Pa kaj je bitno ko je od gde? Bili su onda oni neki strani sastav. Kak strani? Pa su bili to pavi dečki. Dragi moji, sam tak do nečega došel. Da, al ni to tak, kak vam se morti čini. Najte na prečac. Ja sam za to debela leta dal. To valda nekaj vredi. Je, je… kolko smo toga samo zmislili, a mislimo kak to za praf je tak! Onda smo se z tim zmišlenim ponašali, kaj da to je, i zmišlčali nove zmišlenarije. Smo tak celi svet i život skor zmislili. A znate kaj je tu najzanimljivije. To da onaj pravi svet i život ipak postoji, a mi smo se zaprli v te naše zmišlenarije. Tak dragi moji, naj to bu za ovi put. Vas sve srdačno pozdravla i voli … znate ko … :) |
Svijet molekulama …
- 14:11 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Zar je stvarno 'istina naša' ishod zbivanja u toj zgužvanoj masi molekula? Zar stvarno taj elektron ne može drugim putem, nego stvarajući interakciju koja mi daje baš taj glupi odgovor; baš taj i takav 'iskrivljen' pogled na svijet? Radi nečega se sve to ipak kreće baš tako. Pa vjerojatno da, ali meni je to moj svijet. Tako ja to vidim i osjećam. Kada pokušam, mada ovim mojim ograničenim sustavom, svijesno doživjeti sav taj 'košmar' unutar toga što nazivam 'sobom', vidim, ili tako samo zamišljam, meni nebrojeno raznih interakcija koje daju već uhadane načine doživljavanja. Bol, neugoda, tuga, umor, nostalgija, indiferencija, zadovoljstvo, veselje, radost, ushićenje… sve to proizlazi iz sustava toga. U početku mene nikako se nije zvalo, ali kada sam počeo vidjeti, čuti, dodirnuti, nastali su u svijesti odnosi, a to bijaše razlikama osjeta različito, a potom i imenovano za mene. Prihvatio sam sluh posrednim aktivnostima odnosa prema svijetu i odatle i imenovanja. Neka su mi bila i nametnuta. U početku sam nekako sam dolazio, osjetilima svojima, do viđenja, a kasnije sam dozvolio da me druga 'ne moja' iskustva vode. Bila su to meni nedoživljena iskustva. Počeo sam prihvaćati neki formalan svijet. Išlo je to i do takovih razmjera da skoro onaj pravi svijet i zapostavih. Hvala nečemu da ipak ostade zračak onoga prvoga, kada još nisam mislio sviješću drugih. Eto već neko se vrijeme vraćam početku, koji mi je prošao nekako skoro svijesno nezapaženo, ali duboko urezan u osnovi sustava 'mene'. Tako sam, kao neuki, počeo 'ne vjerovati'. Sve češće čujem zvuk, a riječi su riječi. Ne slažem konstrukcije po njima, već tražim razloge njihova postanka. Znam da i pri tome to činim istom ovom skupinom molekula, na način koji se , uglavnom razvio na uobičajen način mimo moje svijesti. Da, ali toga sam sve više svijestan. Promatram ljude kako jure u mreži međusobnih prenosa uobičajenosti njihovoga zamišljenoga svijeta. No, nije to sve tako. Ima puno toga i van nadzora njihove svijesti. To zna biti toliko jako, da ih povede van uobičajenosti. Kada se nađu, tako, u sukobu sa svijetom zamišljenim, a društveno prihvaćenim, zna doći do teških lomova. Postoje procesi kojima se kumulira energija nekontroliranih namjera. Svijest takovih ljudi često tek vidi posljedice. Uzroci su ostali nevidljivi, jer se sustav njihov štiti tako da štiti pogrešne odluke, jer na njima takav sustav postoji. Nije dobar, ali ima moć zaštite sene. Na taj način najčešće se glasno i jako štite neispravnosti, a to se vrlo često vidi u životu kod drugih. Teško je to uočiti kod sebe.. Neki kažu da je to 'ego'. Većina ga nije svijesna, a ni 'on sam' nije svijestan sebe, osim po djelovanj, kojim sebe veliča. Tim načinom često dolazi do sukoba ljudi međusobno, a ponegdje i unutar sebe samoga. Promatram to i nekako nastojim biti po strani. Znam da i 'moj ego' djeluje. On kao da se hrani 'mojom istinom' za koju nastoji n nametnuti ozračje da je to jedina istina. Kada gledam tu masu, vidim da to tek je samo moje. Sve ove zablude pripadaju meni. Ipak sam sam stvarao svijet svoj, pa makar i drugima dozvoljavao da to čine. Morao sam ja biti taj koji sam kazao: 'Može.'. 'E, ne može više!' Svi vi autoriteti, možete kazati što mislite i ako smatram bitnim mogu vas u sebi procjeniti i vrednovati. Ta, ulazite u 'moj svijet'. Možete me lomiti, ako vam je sila moć. Ja vas neću, a jedino ne prihvaćam vaš ego. Hvala, dovoljan mi je ovaj moj, a i sa njim imam još nerasčišćenih računa. Kada tako gledam to u sebi, nekako obično dođem na viđenje nekoga koji to gleda, nekoga kome to služi. Ne nije to 'ego'. To je nešto nematerijalno, nešto čemu prostor ne treba. Pitao sam se često, da li je i to misao i dio moga svijeta? Možda, ali kao da pretendira to ne biti. Kao da nastoji razotkriti izakulisnost te 'moje istine'. Za to stanje i osjećaji su tek osjećaji, mada često djeluju na to. To djeluje, ali traži istinitost. Na ovom velikom radilištu, sebi, i dalje gledam svijet stečenim načinom. Viđam nesretne, žalosne… ljude na pogrešnim putovima. U svojoj najbližoj okolini, u obitelji, doživljavaju se drame. Nisam, i ne mogu ostati po strani. Često se čudim i ne razumijem zašto nešto čine tako kako čine. Pokušavam ponešto reči, ali to nije ono što u njihovim sustavima daje rezultate kao u mojoj svijesti. Da li sam možda trebao biti nasilan i mijenjati silom njihove svijesti, da bi mene razumijeli? Pa to upravo ne želim da postaje istina njihova; taj sustav djelovanja po tuđim mišljenjima, već da grade sboje svijetove. Molio sam se često u sebi, kako bi potakao čistoću za njihove svijesti, ali vrijeme je stvaralo neke druge procese. Izgleda da su neki drugi subjekti našli put dozvole u njihove svijesti. Sve mi to izgleda nekako površno, ali na prvi pogled lako prihvatljivo. Ljudi vole lagodu i zadovoljstvo, a materijalni svijet se time hrani i razvija. Postoje organizacije kojima je zlo osnovni pokretač i hrana. Uništavaju duše za osobne koristi. 'Hvala' svima koji nude brda i doline. Ne, meni to ne treba. Sam tražim put dobra. Kao da nazirem put. Da, ali da bi krenuo u svijetu istine, treba vidjeti što se to zbiva. Vidim te silne molekule kojima je dovoljno dati povoda. Kao da nastojim njih osvijestiti, da ni one ne budu slijepi izvršitelji ludih nauma ko zna kakovih ega. Neka sloboda poimanja uđe u svaki kutak mene. To mogu nastojati. I pored toga molim se i za vaše molekule, za njihovu svojnost. Neću se zaustaviti samo na ovome tijelu, jer to bi bila slična zabluda na kojoj se sada hrane nebrojena ega i materijalnost svijeta u zabludama. Molim za sve vaš koji ste krenuli putem alkohola, cigareta, droge i mnogih ovisnosti koje vam dušu uništavaju. Pokušajte vidjeti što ustvari činite. Ne zato što ja to kažem i vidim kao put koji nije dobar, nego da vidite i to što je ovdje vama neviđeno. Na kamen koji ne vidite čete se spotaknuiti i polomiti. Zar vam to nije jednostavna istina? Htio bi vam samo još dodati da postoji radost ljudi u svijetu dobrote i poštivanja, da postoji nešto za što vrijedi postojati. Ljubav od koje dolazi pripadanje stvarnosti koja nas čini. To je zahvalnost za postojanje i radost da živimo svijet zajedništva. Posebno bih volio da moji dragi to shvate, ali teško da će ovo vidjeti, a ako vide, da li će stvarno vidjeti. Znam nisam ni ja bezgriješan. Povremeno jedem meso. Žao mi je zbog toga. Molim za duše svih koji su dijelom završili i u mojoj materijalnoj probavi. Naravno, mislim i na biljke. Dragi moji, neka vas nadahnu trenuci čistoće i bistrine viđenja. Kratki nekontrolirani užici ostavljaju često tragove koji zatiru vid, onaj dušom. Voli vas vaš … :) |
Životni put … kuda?
- 19:46 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
Pišući uvijek se pitam kako drugi vide i shvaćiju napisano. Tako gledajući kao da se povrememo uhvatim u stanju kao da sam netko drugi. Šećući tako zapitam se tko sam? Čuo sam često kako karakteran čovjek ima svoje čvrste stavove. Ja nemam niti čvrsto stajališe. Možda stavovi i mogu biti čvrsti i bez stajališta? Kada se nekome obraćam, kao da postajem on. Nije bitno da budem u pravu, nrgo da me razumije. Tek tada možemo stvarati. Nije bitna pobjeda u borbi mišljenja, jer ta borba u mene i ne postoji. Bit je da idemo dalje, da naučimo, da shvatimo, da nekako vidimo što se to stvarno zbiva. Ta, cijeli svijet, i život u njemu, zasnovan je na istim pravilima istoga principa. Ipak i na način suprostavljanja stvorena je osnova poštivanja. Tako postoji i poštovanje drugoga. Sada se pitam, da kakovo je to poštovanje, kada mu mislima uđem pod kožu, kada nastojim ući u njegovu misao, kada nastojim osjetiti njegove osjećaje. Ta gdje je ljudima tu njihov svijet i njihova intima? Da, možda nije tako lijepo od mene. Stoga je dobro šutjeti i ne isticati se. Ne biti nikome od koristi i ne biti upotrebljavan. Jednostavno kao lađa ploviti morem života. Vidjeti i pomoći, ali onako bez imena. Korist ne mora biti dobra. Ona nosi najčešće atribute želja. Ta, sav svijet je dijelo jedinstva postojanja. Čemu onda da itko bude nositelj hvale. Tek radost života jest rezultat. Sve ostalo bilo bi hinjenje istine. Čudim se mnogima koji hvale svoje moći i pripisuju si zasluge. Kao da im duša pada u ponor, pa se hvataju svijetovnih priznanja. Zar im je to što jesu pod sumnjom? Dar je to i valja ga istinski poštivati, bez sumnje u bezvrijednost postojanja po svijesti o Istini. Nikakovi materijalni probici i osvajanja ne mogu biti nadonjestak. I opet pričam, vjerojatno mnogima nerazumljive stvari. Ovo mi je mjesto gdje dušom govorim. Ne prijatelju, nikakova krila nisu očekivana moja nagrada. Ne očekujem nagradu. Nju sam dobio životom i pitanje je u mene, kao i svakoga, da li to vidim? Da, darovana mi je svijest i po njoj jesam. Jesu i oni bezsvijesni, ali na onakav način. Ne, nikada nisam učinio veliko djelo. Nikada nisam polućio velike misli. Nikada nisam ostvario veliku pobjedu. Nikada nisam imao velike moći. Nikada nisam dokučio sviješću istinu i božanstvenost. Nikada ja! Osjećam tek da sam dobio neku meni čudesan dar; dar postojanja. Zar nije nevjerojatno biti istinski u beskraju vremena, prostora i mogućnosti. Možda je i to tek privid moje misli i gledanja? Ljudi znanjem nazivaju onaj dio njihova odnosa prema istini koje mogu iskazati i opisati i njime se služiti. To nije istina, to je zamišljeni odnos prema njoj. Znanost bilježi, pa tako možemo biti svijedoci razvoja našeg odnosa prema istini, naših promjena. Koji puta mi nekako teško pada beskompromisnost nekih kazivatelja, naročito u školstvu ili znanosti, koji poništavaju sve osim svojega viđenja. Prođu godine i njihovo gledanje biva oboreno. Bili su dio puta, mada toga nisu bili svijesni u vrijeme kazivanja. Nisam znanstvenik, ni čovjek od nauke, ni filozof, ni visoko obrazovan. Govorim o svom viđenju i znam da je ono dio puta. Puta, a kuda? Put uvijek nekuda vodi, ali da li k zamišljenom željenopm cilju? Jeste li se upitali kuda idete? U svijetu se, po njegovim zakonima, zbiva ono što je moguće. No, što mi od toga, i kako, vidimo? Da li naše viđenje štiti zornost ili i sami potičemo zamagljenja i izvitoperenja? Jesmo li svijesni da vidimo ono što stvarno jest ili tek dijelić istine, koji je još opterećen našim iskrivljenjima. Ako iskrivljujemo, možemo li uopče spoznati istinu? Da, to su mnoga pitanja… ali ne … to su poticaji . Možda jednoga dana dođe viđenje da se krivo gledalo i nastojalo. To ne bi trebao biti dan žalovanja, već dan radosti, jer konačno vidimo što radimo. No, možda kasnije i to bude viđeno sličnim svijetlom? Nova radost biti će svijedok puta istini. Mogao bi podosta pričati opisujući stanja duha na putu. Kao da vodi ovo materijalno putem istini. Njome živim i postojim, ali svijst promjenama nastoji sve to dovesti u stanje svijesne istine o istini. Tobom jesam i Tebi putujem istino. Ti si moj dom jedini. Hvala Tebi za osjet postojanja. Prijatelji dragi, ma taman i ne mislili i ne djelili misli i sličnosti njihove sa mojima, neka vam život radost bude. On je božanstveni dar i otvorite srca istini, jer tada ćete imati uvjet za čistoću i radost života. Sve vas volim i potičem na radost … :) |