VČesto se dovedem do nekog zida, koji je sve manje zid. To je mjesto preobrazbe u kojem život postaje nešto drugo u očima mojim.
Čudom nastade misao. Ona prva kojom smo zaključili potrebu pomicanja sa nepoželjnoga mjesta. Bilo je neophodno stanici se ukloniti sa mjesta pogibelji. Trebalo se osjetiti i znati što bi bilo, da bi se sačuvalo. Kada se takva reakcija ustalila kao način opstajanja, razvijali su se razni kvalitetniji oblici iste kvalitete.
Zajedničko djelovanje osjećaja i predslika stvarali su razmišljanja i svijet misli. Zadovoljavajuća kompletnost predstavljala je svijet. Stvaran svijet nije u mislima, ali odnos sa njime postoji. Sve veća složenost i mogućnosti sve više su zadovoljavala čovjeka, i on je postepeno zamijenjivao stvarnost svijetom misli i snova. Prioritete je stavio u snove, a stvaran je svijet u njima predstavio problemom koji treba savladavati da bi mu svijet snova bio po njegovim željama. U svojim svijetovima razvijeni su osjećaji posjedovanja, pa i čitavi sustavi koji to održavajau na ravni međudjelovanja u ljudskom društvu. I tu se čovjek dogovorno štiti od pregramzljivih snova pojedinaca. I sve to u svrhu zaštita sna, pa i sna čitavoga društva i čovječanstva.
No, naša Zemljica ustrajnio rotira i u djelovanju je sila svijeta. Tu moć čovjek uglavnom zanemaruje i smatra je 'višom silom'. Bar toliko je realan.
I sam djelujem tim načinom. Čovjek sam. Da, ali ne želim neodgovorno uzimati. Želim s poštovanjem živjeti uz zahvalnost pravim vrijednostima po kojim postojim. To je po mom viđenju pošteno. Nisam ovaj svijet stvorio ja, a niti je samo meni dat. Po nečemu jesam. Tamo i moja hvala za život ide.
Zasjenjena mi svijest viđenjem života na način mnogih ranijih generacija, zamagljuje istinsko viđenje. Snovi mi se stalno nameću kao istina. Znam da snovi jesu, ali oni su ipak samo snovi. Imaju neku vezu sa stvarnošću, pa tim putem nju i nazirem. Da bi to mogao moram vidjeti svoj odnos prema snovima kao snovima. Ne odričem ih se, ali im nastojim dati mjesto u svom životu koje je realno. Tražim istinu.
Da bi nalazio put trebalo je vidjeti gdje sam i tko sam. Već sam ponešto od toga spomenu gore.
Kada nastojim realno sagledati snove i realnost u kojoj i snovi postoje i njihovo djelovanje u meni, rađa se pitanje: 'A tko sam ustvari ja?'
Mnoga sam mišljenja čuo, a podosta sam se i sam trudio. Prvenstveno bi rekao da su to nastojanja viđenja, a ne misao. Misao ima svoje puteve, a ja tražim svoj. Ne zadovoljavam se kompletnošću koja je misaone kvalitete. Ne, jer toga je više u cjelovitosti mene ili u načinima moga djelovanja, a to nije samo misao. Govorim o mom djelovanju, a ono čime djelujem je kao tamna pozadina, jest netko. Netko kao 'ja'. To ima svoj odnos prema svemu što me 'kao' čini, ali ono nije to. Ono je kao ništa, jer sve što me čini nisam ja. To je ovdje i time se slčužim. Ovo tijelo i svijet su sada moj dom. A tko sam onda ja? Mnogi ste to pitanje postavili. Mnogi i odustali od nalaženja nekog zadovoljavajućeg rješenja, a mnogi se zadovoljili ponečim. Živi se dalje, zar ne?
U meni ipak postoji nešto što ide dalje u tome viđenju. Ja idem k Tebi Istino. Moj život je određen time. Tobom sam dat.
Ako jesam sa svojom slobodnom voljom, a bez nje jest samo slijed svijeta, onda moram moći i svojom osobnom voljom djelovati. Vidjeh kako skoro sve ide u slijedu. Tako su i većina mojih odluka slijed zakonitosti uma. Pa i osjećaj da je to moja odluka također.
Ispraznio sam onaj prostor misli. Još ponešto sitno projuri. Jesam li? Mogu li odlučiti voljom svojom bilo što? I kao da se nalazim pred odlukom samo svojom. Ništa me ne bi smijelo poticati. Pa čak ni želja da sam odlučujem, jer i ona je dio niza dokazivanja sebe. Sveo sam sve na jednu tanku nit. Ona jest kao ništa. Tu sam samo ja taj istinski. Nema svijeta, nema života, nema ničega. Postoje povremeni titraji i moje hitro 'Hvala' i otpuštanje. Jesam li možda svojom voljom došao do toga? Je li moja moć odricanje od svih privida?
A kada sve postane ta tanka nit, u kojoj je sav moj svijet toga vremena, mijenja se viđenje. Ljude nakon toga sve češće vidim kao zaigrane svojim snovima. Put im je nešto drugo, ali kroče. Ne vide kuda. Vode ih trenutne želje, koje možda i nisu na putu dobra. SA dobro što je?
Zagledani u želje često propadamo u nemilosti. To nije dobro, je li? Obićno mnogi to kasno spoznaju. Vrijedno je vidjeti tko si i sa ljubavlju zahvaliti za svoje postojanje. Takav život je u miru, uz nastojanje očuvanja i širenja njegovog. Podigni glavu i otvori oči. Postoji put dobriotre. Svi smo mi istoga života, samo svaki gleda iz svoga 'kuta'. Vjeruj u dobro, a za to ti ne treba puno. Sve već imaš. Rođernjem ti je dato. Ne treba to slaviti, već u miru radošću darivati svijet sobom, kao što je svijet darovao Tebe životom.
Hvala za život.
Prijatelji dragi, ima jedna tanka nit po kojoj jesmo. Ona nas spaja sa Idtinom. Istinom o sebi.
Volim vas isdinske onako u dušu … :)
Post je objavljen 22.10.2009. u 13:52 sati.