| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Biti gospodar svijeta...
- 20:50 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
Promatram. Trudim se vidjeti svijet; vidjeti to gdje sam. Ustvari se pitam, od kuda mi to, da pomislih da negdje jesam; da jesam. Biti negdje treba biti nešto u isto- ili sličnovrijednim srvarima. To negdje jest dato odnosom prema njima. Tako je moje mjesto među stvarima koje nisu ja. Ne postoji mjesto u svemiru, već odnos među njegovim dijelovima. To mi je bjelodano jasno. Ako mjesto svoje imam, znači da jesam, a time postoji i moj odnos prema onome što nisam. Eto, poigrah se mislima, riječima, odnosima. Od toga prvoga osjeta sebe, osjeta postojanja među stranim stvarima, stvara se i odnos prema njima. Misli tragove ostavljaju poput zapisa. Milionima godina stvaran je sustav memorije; njeno stvaranje i upotreba. Puno je toga bilježeno od svijeta u kojem postojim, ali dominantno mjesto ima nešto poput vrha piramide. Ja! Sav materijal piramide jest tu da bi vrh bio držan takvim kakav je. Ta piramida jest u našim mislima. Tako smo složili svoj svijet. A svijet u kojem stvarno postojimo? Kakav je? Zar su to milijarde piramida, da i ne spominjem one što ih i životinje rade. Je li i stvaran svijet je naš svijet? Stvaramo li i njega, ili smo njime stvoreni mi? Naši svijetovi, u mislima našim, rade kidajući dijelove cjeline. Kako bi drugačije mogli vladati njime? Nebrojeno je kombinacija i kalkulacija. Mijenjaju se misli i stavovi. Nestabilnost vlada u svijetovima našim, jer gospodar svijeta toga vlada promjenama. Promjene i njega zateknu često nespremna, jer tu su i svijetovi drugih, što se isprepliću. Pokušavam shvatit što se to zbiva? Što to i sam činim, misleći da to je svijet stvaran? Prividi i misli, a ipak jest stvarno to što tako činim. Je li? Pa i to jest misao moja. Mislim li? Činim li? Što se to zbiva? Što? Tko? Ha, ha, ha... Mnogi će pomisliti: 'Gle budale, pa nezna i ne vidi ovo najjednostavnije.' Da, u pravu su oni što tako pomisle. Znam i ja da sam budala, ali izgleda podosta obuhvatnije nego što su oni pomislili. Time sam i veća budala. Ha, ha, ha... zar je grijeh budalom biti? Zar je grijeh ne znati?Ako znam da ništa neznam, onda konačno nešto znam. To je tren kada misao pobjeđuije samu sebe. Znam mnoge što ovo ponavljaju kao mudrost neku. Budale. Budala na vrhu svoje piramide; budala gospodar svijeta ... svijeta svoga. I kada se dokući viđenje ovo, zar odbaciti činjenje toga? Ta to smo. Svijetom stvarni, stvoreni smo takovi. U nama su utkane milijarde godina postojanja. Istinom jesmo takovi budalasti. Svijete evo me ovdje ovako blesava i umišljena. Tražeći istinu našao sam budalu, sebe. Ja gospodar svijeta svoga. Ne odričem se istine, ali vidim i priznajem Istino Tebe. Po Tebi jesam. Moj sud o svojim nemoćima jest protkan, još uvijek, željama mojim. Pošteno jest poštivati Tebe Isdtino, jer po Tebi i ja jesam. I što mi sada sve ovo jest? Jest Istina. Cjelina kojom sve jest i kojom jest datost moja. Datost koju još doživljavam mojom, mada jest Istinom. Kao dar neki je osjećaj sebe u cjelosti postojanja. I sve to, u čemu jesam, kao dijelovi međusobno su neraskidivo vezani. Ta snaga je meni čovjeku poput najveće ljubavi u kojoj se postoji tek priznanjem svega. I tako korak po korak osjećajem radost i volim sve ovo. Hvala ti Svijete. A jesam li blesav? Neznam i nije moje da sudim. Izgledalo mi tako, ali znam da volim... sve vas dragi moji i sav svijet ... :) |
Mogu li oči?
- 22:06 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
|
Već pomalo napuštam uporno nastojanje očima. Godine su nataložile smislenost ustroja; ustroja moje stvarnosti; moje istine; mojega gledanja i misli mojih. Takvost moja jest godinama. Još u nekim davnim počecima, kako nam misli naše navode, započeo je niz smislenog održanja procesa, u kojem nastajahu slični procesi. Nekako u ovim vremenima sebe, takvoga kakovog se vidim i poznajem, usvojili smo konačnost kao istinu sastavnice cjeline, konačnost sebe. Stvorili, mada ne mireći se sa njom. Oči i misao navode nas na to, a srce bi i preko moći svojih. U nekom miru svome, kada vrijeme kao da nije, misli odlutalih van domašaja svijesti moje, kao ispran ... tek jest postojanje onoga što nisam. Procesi, što postojanje određuju, su kao u nekim drugim vremenima. Tek iskrica neka, da prostor i vrijeme odredi. Kao stranac neki, po tiho, napustih uzburkamost nastojeći je mirom ne remetiti. Procesi idu, kao da svijest ih nadzire. Sve uzročno slijedi svoj tijek. Nema uzbuđenja koja bi remetila milionima godina stvaranu cjelinu mog obitavališta. U smiraju sve ostalo je cjelina; i ono što sam vidio i mislio, i što ću vidjeti i misliti. Da, al ono što jest je bez remećenja cjeline sviješču, osim možda točkice što prostor i vrijeme obilježavaju. I kao navika neka u procesima obitavalištima moga, riječima i imenima, mislima, slikama ... oslikati se stvarnost nastoji. Kome? O godine, miliona što vas je, ovdje svijest još postoji; svijest sebe; život. Znam, vi misli ste moje, slike moje, zvukovi, osjeti ... Obilježja materijalne stvarnostiste moje. Činite moj dom i ja vas poštujem. Ne, nisam vas napustio, ali htjedoh vas malo vidjeti, da bih vas svijestan bio. Htijedoh, al oči ne mogu... ni riječi, ni misli. Morao sam ostati sam, bez upliva konačnosti, ono što stvarno jesam. U stanju tome odričnosti vremena i prostora jesam, ali za postojanje proces jest. Procesi su vremenom i prostorom. Time jest moj dom sadašnji; ono što vidite i prepoznajete ... očima, glasom, riječima, mislima .... To je postojanje. Ono što stvarno jest vanvemeno i vanprostorno jest. Kao sva istina, mada jest samo jedna. I kada mi svijest napusti vrijeme i prostor u slijedu njenom, istina jest. Njoj dolazimo vječno sviješću, a ona jest vječno osnova svega postojanja. Sve što postoji u savršenoj je vezi. Ni jedan atom ni viška, ni manjka. A veza postojanja u cjelinu nosi još jednu zagonetku svijesti. Sada, što je to? Ono između prije i poslije? Što je to? Istina, dragi prijatelji, istina! Istina jest! Vječna i uvijek ovdje, sada. A tko si ti čovječe? Pogledaj. Mogu li oči? Prijateljice i prijatelji dragi, pokušao sam vam predočiti ono što jest, na način kako slijed moga postojanja dokučiti može. Sve vas srdačno pozdravljam i volim i ne žurite suviše, da ne zalutate. Svijest može i u krivo i morate održavati vezu sa svojim zabludama, jer one često čine takvost vašega doma. Mijenjajte to s ljubavlju prema svemu, kako bi vaš dom bio drag svijetu i privržen istini ... :) |
Neistina.. ima li je?
- 12:57 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
U moru neznanja i nejasnoća kao da nastojim dohvatiti barem tu jednu jedinu istinsku točku. Sa nje bi, osjećam, mogao vidjeti sve ostalo, pa makar kao more lutanja bez cilja. U moru tome mogao bi posvjedoćiti izgubljenu ispravnost puta mnogima. Lijepe želje. Misleći o Istini vizija njena me sve više zaokuplja. I kao da sve ovo i jest i nije. Kao tapkanje u mraku u nadi da sam na dobrome putu. Zaokupljen mislima o Istini nebrojeno puta provjeravam valjanost njihovu. Znam da to ja mislim; znam da to je rezultat nekih mojih unutarnjih previranja; znam da to je na sliku svijeta u kojem neznanje vlada; znam da i ja neznanjem griješim; znam da neznam, ali osjećam. Ta, zar su sva viđenja životom drugačija, do li rezultat našeg odnosa spram svijeta, spram života? Ima li razlike u rijeci gdje kap neka tek nošena je njome, spram one u kojoj kap svijest ima i namjeru puta po sebi? Svijesna kap bi možda putem svojim. Da, ona bi bila ne tek kap rijeke što je nosi. Razmišljam i vidim da tek jedna je rijeka, a misli neizmjerno, a sve te misli bez potpore u stvarnosti. Kapljice ti si upravo takova kakova jesi i nema te druge. Tako i ja, mada u mislima svojim. I evo me ovdje takvog kakav jesam. Možda i neznam kakvog, ali jesam. Takav se pitam: 'Od kuda mi misao o Istini? Zar neistina je sve ovo? Od kuda mi mišljenje takovo? Zar neistina postojati može?' Okrećem i vrtim mislima i nekako mi smiješno sve to bude. Zar može biti nešto ćega nema? No, neću tek tako to odbaciti. Ta, pomislio sam. I to ima osnove, jer misao jest stvorena. Gledam i vidim šeprtljavost neku. Svijet jest stvaran, al stvorismo i svijetove misli svojih. U tim zamišljenim svijetovima pretpostaviti se može svašta, pa i ono što samo u njima jest. U životu često takovu zamišljenu stvar smiještamo u stvaran život. Dešava se da ona nije u svijetu stvarnom, a mi se ponašamo kao da jest. Znači da svoje želje i misli stavljamo u stvaran svijet. Kada spoznamo to, kažemo kako to nije istina. Mislim da je to krivo. U stvari smo pobrkali svijetove, a Iszina jest Istina. U takovom slučaju jest istina da smo pobrkali želje i stvarnost. I opet je sve na svome mjestu. Neistine nema. Jedino što nismo priznali svoju šeprtljavost, vjerojatno zato što se u nama ego štiti. Postoji samo naša nevještost, da vidinmo što činimo. Kao da nam nedostaje malo više svijetla za bolje viđenje. Kao da bi trebalo malo preosvijetljenja. Možda da zamolimo ego da pusti i malo svijetla. Tako je to za sve u životu. Sve je to vrlo jednostavmo. Naše misli i želje mogu nas odvesti na krivo, ako ih svijesni nismo. Stoga nije loše upoznati sebe. Da, ali i tu zamki ima. Mnogi bi rado spoznali kako su oni netko iz svijeta njihovih želja, i tada robujuć želji, odu na krivo. Kao da se prosvijetljuju pod svijetlom samo jedne boje. One svoje. Kao i rijeka, a spomenuh je već, što tijek svoj ima, i život svojim tijekom ide. Mi, kao kapljice vode u rijeci, nošeni smo životom. Nosi nas u smjeru nekome. Opiranje neko tijeku tome smisla nema. To je tek nezadovoljstvo. Prepuštanje, pak, je odustajanje od života i radosti po njemu. Pa, što onda da se radi? Jako dobro pitanje, jako dobra polazna osnova! Upoznajmo svijet i život; upoznajmo sebe. Tek tako nećemo biti u mraku. Čak i svijetlo, bez tih spoznaja, je mrak znanja i viđenja, jest panika. Znači, polako naprijed. Od kuda znate, da to nije možda prekrasan događaj, biti sudionikom života? Barem oči otvorite, ali znajte, da vaše nerealne želje uvijek vrebaju. Znajte da one su u onom svijetu vaših misli. Neka oči gledaju svijet. On će vam u mislima vašim izgledati ipak obojen vašim bojama, ali znajte da su to vaše boje, koje ste vi stvorili, svijesno ili nesvijesno, u životu svome. Kada ovladate smirenosšću života i kada osjetite kako se ono nešto lagano pretaće iz vas u svijet i obrnuto, možete poći korak dalje. Tom smirenošću održavati ćete svoju opstojnost i moć rasuđivanja, a ona vam je prijeko potrebna. Tako čete biti to što jeste. Prijateljice i prijatelji dragi. Pa, ja kao da vas savjetujem. Oprostite, ta samo sam htio prikazati kako to ja sam sa sobom činim. I ja sebe savjetujem. Jeste li primjetili da i vi sa sobom tako činite? Da. Pa, onda savjetujte se dobro. Činim li ja tako sebi? Prosudite, a ja sam to ovdje iznio. Da ne pretjerujem. Htio sam ustvari nešto drugo u post staviti, ali je misao otišla tuda. Htio sam o balansu životnom i odnosu čovjeka prema prirodi. Ustvari je dobro ovako, kao priprema. Kako govoriti o odnosu prema prirodi kada je i odnos prema sebi neispravan? Sve vas srdačno pozdravljam i volim i znajte da svi mi imamo šansu biti bolji ... :) |