| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Desi li mi se ...
- 23:49 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
|
Dobio sam ovih dana u jednom mailu pitanje koje me zateklo i potaknulo na razmišljanje, a i ne samo razmišljanje. Nastojao sam sagledati značaj pitanja i razumijeti ga. Pitanje je glasilo: 'Je li ti se još desi da se zaljubiš?' Zastadoh tada u čitanju. Kao i uvijek, nastojim razumijeti, pogotovo pitanja. Prvo na čemu sam morao poraditi mislima, gledanjem i sviješću jest 'što je to zaljubljenost?' Ma gdje meni takovo pitanje? Meni koji nema skoro nikakav ljubavni život; koji skoro uvijek razmišlja i ljepotu nalazi u razmišljanju. Gdje me nađe?! Kao mlađi bi eskivirao odgovor i zapetljao sve nekim mislima i zaključcima. Bilo bi to uz osjećaj da je ljubav za one druge, prave muške. Mislio sam da su ženske sve zaljubljene i to u njih. Ja sam tu onako usput. Nemojte mene to pitati. Pitajte njih. Nemam ja pojma o tome. Ako sam pokušao što takovo, uvijek sam izvisio. Valjda sam očekivao nešto na tanjuru. Sada zastadoh. Poslijednjih godina sam podosta tražio smisao postojanja u vjeri da mora biti istina to što se živi. Vidim razvoj vrsta, brzo nastajanje i nestajanje jedinki. Tu su i neke pretpostavke o početku i kraju života, ali vidim da nema pravih svjedoćenja o tome. Sve je nejako i klimavo. Eto i sada pišući tako o zaljubljenosti opet brazdim mnogima negdje drugdje. Ne, idem točno put prikaza iskrenog odgovora na pitanje. Čuo sam mnoge priče o zaljubljenosti kao vrhunskom doživljaju u životu. Kao mali sam se pitao: 'Ta zar će se i meni takvo nešto dogoditi?' Vrijeme je prolazilo. Išao sam po turnirima, razmišljao i raspravljao o životu. Ono se nikako nije događalo. Mislio sam da im nisam zanimljiv. One vole one koji ne razmišljaju i koji vole konkretno. Tu sam zapeo. Tu, na tome konkretno! Zar obično drmanje i pohota da budu uzvišeni osjećaji? U sebi sam prepotentno to osudio kao primitivizam bez duše i duhovnosti. Takav nikada nisam imao djevojku, mada sam se silno nadao da će naići oma koja će me razumijeti i sa kojom ću otkrivati ljepote života. No, izgleda da sam bio pretežak. Desilo mi se tek jednom, da sam, izgleda, bio predmet rutine jedne djevojke u njenom sazrijevanju. Ostao sam zatečen i to shvatio kao slučajan događaj u kojem sam bio pažljivo udaljen. Razumio sam to. Ona se ustvari prešla. Prošle su godine novih natjecanja u gou. Postadoh majstor; od vodećih i često bio i prvak Hrvatske. To me ispunjavalo. Go mi je otvarao nova viđenja u životu. I bilo je tako dok nije došla ona, kojoj su sva kola krenula nizbrdo, a meni je isticao rok upotrebe. Nije tu bilo razmišljanja. Skoro da i nismo 'hodali'. Zbilo se strelovito. Oboje smo bili svijesni da nam je to put. Osnovali smo obitelj. Rađala se djeca i ostvarismo četvero. Sada su to već ljudi. Jesam li bio zaljubljen? Pojma nemam. Znam da sam brinuo o djeci, čak kako mnogi kažu, i previše. Brinuo sam i o njoj. Funkcioniralo je to 27 godina, a tada je došlo nešto što nisam razumio. Počela me izbjegavati; često ostajala sama do kasno u noć i nisam je mogao dobiti na razgovor. Odbijala je prijedloge za izlete. Mislio sam da će to proći. Imali smo još i 13-godišnjeg sina kojemu treba stabilna obitelj. Krenulo joj krivo i na poslu. Trebala joj je pomoć i odlučila se za psihijatriju. To je valjda u redu. Ja sve to prihvaćam. Ne mogu se nasilno nametati. Ostadoh kao promatrač. Krenulo je i lječenje bolničkoga tipa. Kada sam dolazio u posjete, nisam smio, često, ulaziti u njihov prostor. Tamo su imali neke terapije druženja. I ona si je tamo, na tim terapijama, našla srodnu dušu. Ja sam bio u čekaonici čekajući da smijem u prostor za goste. Nisam znao što se zbiva, ali nakon toga bolničkoga lječenja ona napušta obitelj i kao zaljubljena leptirica odlazi putem ljubavi. Da, to je ljubav. Došao je onaj pravi. Bože moj, pa što bi ja htio, pa 27 godina smo bili zajedno. Valjda se konačno ona smije zaljubiti. Meni ostaje go i najmlađi sinek. Naravno i posao, jer od nečega se treba živjeti. Eto i opet mislim na pitanje o zaljubljivanju. Radio sam sve što je trebalo. Što je to zaljubljivanje, još pojma nemam? Valjda ono što se njima desilo. Prošlo je šest i pol godina od tada. Otvorio sam i blog. Ustvari blogove. Našao tako načina da dušom govorim. Čemu sakrivati kada je sve to samo točkica u beskraju. Stekao sam prijatelje i prijateljice koje volim. Neznam što je voljenje, ali mi je lijepo sa vama. Sa nekoliko prijateljica blogericasam razvio divnu komunikaciju. Jesam li se zaljubio? Pojma nemam, ali povremeno imam prekrasne osjećaje. Vrijeme nosi svoje. Sve je u promjeni. Njena ljubav napustila je ovaj realan svijet. Ostala je sama. Jedino mjesto, gdje još može, je ovaj dom u kojem živim sa dva sina, snahom i unučićem. Bože moj, majka im je i baka. Vratila im se. Ja neznam što misliti. Nikada nisam bio i neću smetnjom. Tako to ja vidim i nastojim. Možda tu i tamo ne uspijem. Neka mi se oprosti. Ja ovdje imam krov nad glavom i mjesto za ovo već ostarjelo tijelo. Je li mi se još desi da se zaljubim? Pa ja sam stalno zaljubljen u cijeli svijet, u život, i jedinstvo kojim svi postojimo. Život je samo jedan, a naše svijesti kao zrcala ga zrcale, svaka na svoj način. Svi smo mi jedno. Odvojeni ne možemo biti. To je ustroj svijeta i svemira, ustroj života i postojanja. Taj osjećaj toga zajedništva, u kojem je svatko tko postoji, jest ljubav. Njime potvrđujemo život njegovom istinom. I ne da ne postojim. Tek tada postojim, jer priznajući sebe kao tek odraz svega što nisam, postajem to što jesam. I sretan sam što je u tom istom i jedna meni posebno draga blogerica, i još jedna, i još jedna, i još jedna .... ma i vi dečki, ali prema vama s osječajima kao prema dečkima. Da, čini mi se da sam stalmo zaljubljen. Ne onako sirovo, već prije svega dušom, pa srcem, a možda je u dragoga Boga i iznenađenje. Sretan sam što postojim, a znam da drugačije ni ne može biti. Sretan sam za sve meni drage, a svima koji traže ljubav i pažnjum, želim da ih nađu. Za to je potrebno voljeti, jer bez toga se uzvarat neće ni vidjeti. Sve vas srdačno pozdravlja i voliu vaš Mladen ... :) |