| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Istina, čovjek, vrijeme ...
- 15:12 -
Komentari (42) -
Isprintaj -
#
|
Iako mi je vrlo oslabio vid, nastojim nalaziti zanimljivosti po blogovima. Tiskani materijali mi nisu mogući za čitanje, a sve preko monitora još ide nekako. Povečam jako font i tada, uz podosta rada mišom, savladavam tekst. Kako mi vid slabi stvarnost doživljavam na neki noviji način. Možda je to i sa godinama, što se kaže. Sve više osjećam život, i to ne kao nešto samo moje, suprostavljeno surovosti zbilje. Ne! Kao prvo, sve više vidim da su moje predodže rezultat mojeg načina i tehnike gledanja, koji mojim radom može razvijati smisao vrijednosti života. Tako je glavni dio tog procesa viđenja stvarnosti ipak u meni, a ne u izvanjskom svijetu. Ustvari se pitam, što je to tamo? Dok sam bio mali, znali su mi reči: 'Pa, kaj ne vidiš kaj je tam?' Videl jesam, ali vidim i to da to JA GLEDAM. Ako ja gledam, tada i to treba uzeti u obzir, kada se stvara poimanje smisla. Tražeći smisao i vrijednost života sve više nalazim povezanost svega što postoji. Takovim videnjem sve češće me iznenaduju mnoga nadmetanja u traženju istine kazivanjem riječima. Kao da su riječi istina koja se njima želi izreci. Ali ne samo to, nego kao da se polemikom polemičari žele dokaziovati i nadmetnuti jedan drugome. Ja bi u takovim slučajevima prvo mislio kako ustrvari ne vidim ispravno, a niti sudim, ali da nastojim dokučiti smisao. Takav sam spreman saslušati i prihvatiti ono što mogu, a tako i mijenjati sebe. Najčešće bi me sugovornik takova napustio u uvjerenju da je pobjedio. Pa takovim igračima prepuštam njihove pobjede, jer ja ne igram takovu igru. Zaboravljaju na njihovo razumijevanje, a bez toga riječ je samo slika nekih kontrasta na jednobojnoj podlozi, a nekima i slijed zvukova. Posebno to primjećujem u kazivanjima religijskih slijedova riječi prema kojima se većina odnosi kao prema svetinji. Ne vide da je svetost u životu koji se živi. Dakle, vidim to opet kao odnos prema sebi, kojim bi se vidjelo, što se to ustvari čini i to svaki prvo prema sebi. Kada misli da vidi i tu treba ostaviti dozu samokritičnosti, jer možda se i tu neštio ne vidi dobro. Čitao sam tako neki dan razmišljanje na jednom blogu o povjesnoj vrijednosti u današnjem svijetlu Isusova djelovanja. Vrlo zanimljivo. Čovjek sam koji ne voli da se ga stavlja u bilo kakove okvire, mada sam Božjim okvirima dat. Čak mislim da ustvari to nisu Božji okviri, već zabluda čovjeka milseći na svoje nemoći. Baš zbog toga treba duhovna promjena i razvoj svakoga čovjeka. Ponašam se kao znatiželjni mališan koji želi svagdje zavititi i vidjeti sve. Tako i po navedenoj temi se ne mirim s religijskim kazivanjima vremena prije 2.000 godina. Prihvaćam to kao današnje kazivanje, onoga što ustvari jest. Tih 2.000 godina svašta je bilo moguće izmjeniti i dodati. Mnogo je ljudi radilo na tome. Za neke dopune se i zna, tj. točnije, i o njima se priča. Polemike na tu temu se čine kao izrazito bitne. Ja se međutim pitam, zbog čega se tako misli. Isus je vjerojatno bio živ u ono vrijeme. Ustvari mi danas spominjemo ime i nastojimo zamisliti takova čovjeka. U ono doba su živjeli ljudi, stvarni. Danas su to priče. Možemo li dokučiti njihove živote, ili barem njihova dijela spoznati?. Po tome je bitno učenje njihovo. Zašzo? Ta, danas se velik dio čovječanstva deklarira u vjeri koju podržava kršćanstvo. Nije to samo u katolicizma, nego i u drugim zemaljskim religijama. Ustrajnim dokazivanjem uporišta religije u povjesnim okvirima, vidim nastojanje da se, kao u polemikama, nastoji ukazati na njenu ispravnost. Kao da je religija bitnija od čovjeka i života. Naravno, religija, sama za sebe, nije ništa. Tu je ustvari sve ono što taj institut čini. U tome se može nalaziti bit navedene ustrajnosti. No, kako dokučiti istinu u velikom, za čovjeka, vremenskom rasponu? Ukazuje se na duhovnu vezu, jer tako se premosti vremnski jaz. Ako jest tako, tada treba odbaciti sve što je dodavano i mijenjano. Pitanje je da li su sve te dopune i izmjene odraz ljudske nemoći, u namjeri da se očuva slijed onih koji su bili i jesu u sklopu instituta crkve. Vratio bi se na duhovnost, kao kvaitetu kojom se može premostiti vrijeme. Možemo vjerovati da je čovjek imenom Isus postojao. Po meni i nije važno ime, nego ČOVJEK. To bi značilo ustvari negov nauk. Ja vidim da je kroz povijest bilo slobodnih ljudi, koji su promišljali smisao života. U ono ih je doba bilo podosta. Uvijek je više onih kojima takovi smetaju i zato je problem u prenosu njihovih učenja. No, mislim da i nije toliko važno njihovo učenje koliko ozračje traženja Istine i smsla života. Nazirem da je to čak i osnova njihova učenja. Volio bi da je takvih ljudi ovdje i da sa njima dijelim misli. Ne treba mi nitko, tko će me plašiti nekakvom smrtnošću i nugiti vječni život. Sve je u promjenama. Ne držim grčevito to što mislim da imam. Kao prvo mi je upitno to što mislim da imam. Tražim Istinu sada i ovdje. Nju mi nitko ne može donijeti na pladnju, a niti mi je riječima darovati. Ona je u meni. Vidim da sve te polemike tek kao da su na tragu demistifikacije i vraćanje Istine čovjeku, jer taj najvrijedniji dar, je njemu darovan, a ne samo nekima, koji kažu da predstavljaju ovdje darovatelja. To je kao kada vam državna vlast vašim novcima daruje nešto, a pritom imaju velika primanja. Vrijeme je već vidjeti to. Ne bi želio ocrniti nikoga. Ljudi u skužbi crkve žive od takova posla, ali bilo bi dobro, da se i sama crkva iskreno preispita. Ima puno mjesta dihovnom djelovanju. Puno je prostora za ljubav prema čovjeku, za otvaranje očiju Istini. Nije važno koji religijski pravac je bolji i ispravniji, nego da se ljudima stvara put spoznaje. To se često ne može steči školovanjem, ali se može popraviti. Eto. čitao sam polemike i nekako kao da sam i sam u njoj. Da, ali uz namjeru spomena važnosti čovjeka i ljubavi i tako prosvjetljenja na tome putu. Zašto? Da bi nam svima život bio lijep, jer jedino Jrdinstvom postojimo. Odbijanje jedinstva je put tuge i patnje. Moje se milsi roje i dalje. Tako to one čine. Neka idu. I ja ću sa njima, a vas sve pozdravljam i volim ... vaš Mladen ... :) |