| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Gledanjem ne vidjeh ...
- 14:19 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
U čuđenju čudu ovome, što životom se naziva među nama ljudima, kao da osjet ukazuje na konačnost neku. Zar osjet sjećanja na ništa, što čini se kao da je preteča vremena, je stvarnost il uobrazilja neka? Znam da bilo je, a sada više nije. Ne mogu sa nekom sigurnošću čak niti tvrditi da je tako. Da, da, sjećanja neka na nešto postoje. Tragovi nekih sličnosti postoje. Tragovi u meni. Godine nanizane. Niska vremenom kroz sjećanja. O Bože, koje li predstave! Želje i nade pretočene u nastojanja nosile me vremenom kroz život. Kretalo se biće prostorom ostavljajuć biljeg života. A povremeno u raspuklinama stvarnosti tražilo se viđenje. Otkuda, čemu, zašto? Kao da nevjericom živjeh. Kao da osnovu vjere tražih ne prihvačajuć kazivanja onih što tvrdili su. Kao da nisam mogao gledati očima njihovim. Priznajem. Kao da nisam mogao voljeti ljubavlju njihovom. Kao da nisam mogao postojati životom njihovim. Kao da nisam mogao, do sam biti. Sada kada me već vrijeme sustiže viđam se usamljen, al slutim. Slutim, jer ni samoća moja nebi biti mogla, da nešto ipak nije. U početku ne vidjeh, pa progledah. Nekako mi se dešava da se vraćam stanju svog iskona. Vid me pomalo napušta, al sada spoznaju vida imam. Blještavilo ili tama i podosta nejasne slike. Prihvaćam put taj, mada podosta teškoća mi stvara navikama prethodnih stanja. Ranije nisam ni mislio o mogućim razlikama. Koliko sitnih detalja što probleme stvaraju ima. Velik mi je problem prelaz preko ceste. Oni što dobro vide ni ne slute koliko je dobro, da automobili imaju danju upaljena svijetla. Bez njih aute nebi vidjeo. Negdje na stotinjak metara, a koji puta i manje, počinje mi područje magle. Blago maglovito je i bliže. Često ne vidim boju na semaforu preko ceste ili je jedva nazirem. Pomažu mi zvučni signali za prelaz ceste, ali oni pokoji puta nisu baš najispravniji. Ipak vidim aute u blizini kada stoje i to mi daje sigurnost. Pokoji puta kao pas prelazim tamo gdje nema semafora uz druge ljude. I pored svega toga neka križanja prelazim popreko, ali tamo gdje je to sigurno. Sve više dajem na sluh, mada sam nagluha osoba. Valjda sam jioš uvijek. Različito čujem na uha i često neznam iz kojega pravca dolazi zvuk. Neki dan, čekajući bus, trudio sam se pročitati koja je linija napisana na busu. Kao čaknut sam dolazio pred autobuse i iz bliza nastojao pročitati kuda idu. Dođe jedan tako i ne vidjeh i kako sam bio blizu prvih vrata upitah vozaća kuda ide ovaj autobus. On odgovori, ali ga nisam dobro čuo, pa ga zapitah ponovo skraćeno: 'Kuda?' Kada se zaderao bilo mi je jasno. 'Hvala', rekoh. Ustvari vidim, ali ne dovoljno za sigurno kretanje. Zasada, u fazi privikavanja, imam i probleme prepoznavanja. Ne prepoznajem ljude i na dosta veliku blizinu. Neki poznati, koji još neznaju o čemu se kod mene radi, misle da se nešto na njih ljutim. Često slutim da je netko poznat, pa tada gledanjem provjeravam, ali znam da to može biti neugodno onome koga gledam, ako to nije poznato lice. Mislim si sve češće, da bi trebao uroniti u svijet svoj što se vida tiče i ne uznemiravati ponašanjem okolinu. Možda da stavim natpis na obleku,'Slabovidna osoba'. Bijeli štap? Pa, još vidim. Čitanje je uglavnom otpalo. Bez lupe ništa. Možda postoje neke naočale za to, ali ne inzistiram. Nekako ne želim biti na teret. Već samo čekanje u čekaonici mi nije ugodno. No, ići ću svojoj okulistici da me uputi na neka pomagala. Znam da tamo nemaju vremena za razgovore. Ta, snalazim se još uvijek. Rad na kompu? Podesio sam si rezoluciju da su mi slike i slova veliki. Tekstove kopiram u word, podebljam i čitam s velićinom slova 28. Pisanje mi još uvijek ide. Naučio sam tastaturu dok se dobro vidjelo. Sada slova nazirem i kucam vrlo brzo za svoje uvjete. Često pogodim slovo pored, ali kasnije sve to još pročitam i poispravljam. Telefon i bankomat mi nisu veliki problem, jer znam gdje je koja brojka. Važno je da vidim tipke, a vidim ih. Radeći na kompu izgledam kao da želim zabiti nos u tipkovnicu ili ekran. Pomažem si lupom. Rad sa novcem? Papirnate prinosim očima a i kovanice, ali kovanice teže vidim jer su iste boje i često blješte na svijetlu. Može mi se desiti da ne pokupim sav novac kod vraćanja, pa zato kad dobivam povrat često ispružim obje ruke, kao da prosim. Ima još puno raznih neočekivanih situacija. Može mi se desiti da stanem u ...., a da ne vidim i to nosim na obuči sobom. Ako se uprljam to često ne vidim. Odustao sam od brijanja, da ta radnja nebi lićila na kolinje. U tome nisam bio ažuran ni ranije, pa mi to nije neki problem. Za doziranje inzulina na penkali ima i škljocanje, pa tako odbrojavam jedinice. Kontrolu kapljice iz igle radim kapanjam na dlan, što osjetim. Stotine sitnih detalja, ali se privikavam. Ustvari je sve to zanimljivo. Sve više vidim kako gledam, a ranije sam gledao, a to nisam vidio. A zašto o tome pišem? Često ne vidimo ljude s njihovim problemima. Mislimo da su svi kao i mi. Znaju li vozači koliki je problem slijepoj ili slabovidnoj osobi prelaz preko prometnice? Jednom sam čak sklopio ruke moleći na prilazu zebrom. Većina vozaća me nije ni primjetila, mada se zna koji je propis kod zebre. Pitanje je koliko to vrijedi za Balkan. Prijatelji dragi, privikavam se. Nisam od onih koji će se bjesomučno otimati u nastojanju vraćanja stanja. Život nam je podaren po Gospodu. Znam da još ljepota ima. Radujem se i dalje, jer znam da Gospod je uz mene. Znam da nisam sam. Za spoznaju tu prolazio sam osjećajem samoće. Sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |