Komentari

primladenu.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • Rib@rnica

    Starino moja, a kaj reći nego, drži se, pomogni si sam koliko možeš, odi kam treba otići, i nadamo se da bude barem malo bolje. Barem da bude podnošljivo. Nikome se ne vrača mladost, i svaki smo dan stariji pod ovom nebeskom kapom, ali ipak ima načina da si čovjek malo sam olakša...lijepo te pozdravljam...

    avatar

    16.10.2007. (21:53)    -   -   -   -  

  • emanuele

    nažalost čovjek ne ide mlađi nego stariji i nekada se teško priviknuti na to i samim time to i prihvatiti. mislim da bi svakome teško palo da nešto što je prije radio s lakočom sada više ne može, da su mu neke stvari postale teške. vidim po svemu da ste snažan čovjek i imate pravo niste sami..i mi smo ovdje...:-)
    svaka dob na svoj neki poseban način je lijepa.
    Godine nanizane. Niska vremenom kroz sjećanja.
    O Bože, koje li predstave!    ...morala sam izdvojit ovo..predivno napisano..
    želim Vam ugodnu i lijepu večer

    avatar

    16.10.2007. (21:59)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Rib@rnica - Francek, vidim, pratiš me i stopu. Ovo sve mi se dost brzo događa. Sjećam se kak je to pri pokojni mami bilo. Sad je medecina malo napred prešla. Nadam se u dobrom smjeru. Se privikavam. Nekak mi zgledi da je stanje duha najvažnejše. Ono kaj v življenju vredi se dušom doživljava. Kak z gobima tijelo nekak sve slabše, duša uzima stvari v ruke. Se to tak rihta. Jemput bum moral z tobom v ribičiju prejt da makar slušam kak to je. Vidim ja još dost dobro, al ne tak kak prije ... Veliju da bu morti i snega ovih dana. Buju ribice bežale dublje, tam di je toplije ... :)
    @emanuele - lijepo je vidjeti kako sam nešto uradio što je nekome lijepo.
    Ljepota je uvijek tu. Treba samo nači načina i volje do nje doći. I kao što reče, da svaka dob ima svoje, tako u zrelom, pa i prezrelom :))), postoje ljepote. Knjiga tada ima već puno izrečenoga i doživljenoga. A, promjene? A što do prihvatiti. Život je to. Tu i tamo mogu ponešto mlađima kazati da vide i na ovaj način. Ako Bog da možda nekome to i pomogne. Svako dobro ti želim ... :)

    avatar

    17.10.2007. (08:04)    -   -   -   -  

  • Toya

    Pravo veliš. Stanje duha je najvažnije - zato znam da ćeš ostati jak i hrabar. Danas si napisao nekoliko prekrasnih riječi, dozvoli mi da ih zapamtim i širim dalje. Malo si me i nasmijao s onim kolinjem. Što ti je asocijacija ... uostalom, danas je bradica in!

    avatar

    17.10.2007. (23:08)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Pozdrav ostavljam dragom prijatelju...hvala ti sto me posjecujes, iako ti ne uzvracam posjet...nije da necu, ne mogu, skupile se neke tuge u meni...nije prvi put, ali ovaj put traje duze nego inace...ali sam jaka, skupit cu snage, jer moram, jer imam razlog zbog kojeg zivim...

    avatar

    17.10.2007. (23:30)    -   -   -   -  

  • Tanja

    dobro jutro dragi Mladene, ono što kažu "zub vremena" nas sve polako načima i nas mlađe i starije...na žalost vrijeme je jedino na šta zaista ne možemo utjecati. Kad prođu godinice (koje sa ponosom nosimo) ostaju uspomene, ostaje životno iskustvo....I možemo hodati i u mraku, ali svijetlost što smo je okusili, raduje nas...Shvatila sam probleme sa kojima se susrećeš....a ipak ostaješ optimista, radujući se onom što je bilo i onome što nadolazi....
    Oprosti neko vrijeme nisam imala vremena pomno čitatati te, a ne volim površnost, pa s toga nisam ostavljala komentare...U svakom slučaju...ako vidim nekog kraj ceste da sklapa ruke i moli me da ga pustim preko ceste....Stat ću, izaći van iz auta i prevesti istog:-) Drž se:-)

    avatar

    18.10.2007. (07:24)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Toya - Riječi što od mene dolaze riječi su svijeta. Kao i ja, i one postale su ustrojem svijeta, i ako naiđeš u njima na ljepotu, neka je hvala Gopsodinu Bogu, jer po Njemu je sve na ovome svijetu. Ja, tek, osjećam sreču što se nešto dobro posredstvom mene desilo i Bogu hvala što u svijetu tome jest meni tako dato. Stoga slobodno neka činiš s njima, jer one i nisu moje, već dar Božji svijetu, ako ga ovaj primijeti. Duh je osnova življenja. Po njemu smo bića Gospodnja.
    Želim ti puno sretnih i radosnih trenutaka u savladavanju bolova što tijelom su. Treba voljeti to tijelo, što se, eto, u raskoraku našlo. Pruženu pomoć takovu, duhom, dobiti će snagu ... :)
    @miris dunje - Razumijem ja to. Kod tebe nalazim često inspiracije i za svoj put. Slobodan sam uključiti se u tok misli i opisa doživljaja u pjesmama. Možda i ja pridonesem nekoj inspiraciji. Ta ovdje smo kao jedna obitelj, na blogu. I znam da tuge rađaju bisere. Samo se nemoj predati. Neka sunce jeseni obasja put sreče i radosti ... :)

    avatar

    18.10.2007. (07:36)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Tanja – Tvoj komentar mi je stigao baš kada sam pisao odgovore na prethodna dva i stoga odgovaram odvojeno.
    Životi naši uobičajeno se vode problemima našim. U njima često, zbog njihovog intenziteta, nema problema drugih, pa ih stoga ne primjećujemo. Viđao sam ljude koji su to shvatili tek kada im se desio težak slučaj u kojemu i sami nisu bili primjećeni. Nažalost, nismo svi darivani gledanjem suosjećanjem. Riječ se ta često upotrebljava formalno. Ustvari smo svi mi jedan svijet koji je neraskidivo vezan. Kao jedno biće smo. Tu osjećam i životinje i biljke. S njima stalno i komuniciramo, ali često taj tijek nije obostran. Divan je osjećaj živjeti dušom zajedništva.
    Hvala ti za svakog kojem pomogneš. E, i ne zaboravi na svijetla u vožnji. Slabovidnom su to svijetla u magli, koja ipak vidi. Oni bez svijetala su kao famtomi što jure.
    Neka ti je sretan i radostan dan ... 

    avatar

    18.10.2007. (08:08)    -   -   -   -  

  • Ivanščica

    samo tako nastavi....smatram da je ljudski život najcjenjeniji na ovom svijetu,jer Bog na svijet nikoga nije poslao bez razloga...svako biće je na svijet došlo da bude voljeno,da voli, i da se njegov život čuva...svako biće bez obzira na svoje mane i vrline nekoga čini sretnim,a sreća je ono što svakom čovjeku treba...
    šaljem veliki pozdrav...

    avatar

    18.10.2007. (09:15)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Ivanščica – Ljubav Gospodnja jest nama ljudima ono vezivno tkivo što svijet čini jedinstvenim. Kako ja vidim, ljubavlju dajemo sebe svijetu, a po svijetu postojimo. Time svijesno potvrđujemo volju Gospodnju po kojem je svijet takav stvren. I nije vrijeme do u života jer tako mi doživljavamo istinu. Slutim te Gospode van vremena beskrajnog i bespočetnog. Van vremena, a po tebi svo vrijeme je. Mi živi jedino tako Tebi dolazimo. Nekako sve jasnije vidim to ... :)

    avatar

    18.10.2007. (09:45)    -   -   -   -  

  • cool cura 666

    hvala na prjedlogu....
    dobar blog.....
    bay

    avatar

    18.10.2007. (15:55)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @cool cura 666 - sada malo po malo, tema po tema i da vidiš kako će biti puno zanimljivih postova ... :)

    avatar

    18.10.2007. (16:15)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    Stvarno si divan,prekrasan i veliki čovjek.
    Kada čitam tvoja slova, odnosno kada čitam tebe,
    osjećam kako u mene ulazi svjetlost, dobro i pozitivno.
    To ti daješ.

    Baš danas me jedna starija gospođa zamolila da
    je uhvatim za ruku i prevedem preko ceste.
    I kad sam je prevela, tako je bila zahvalna,
    sa suzama u očima.

    avatar

    18.10.2007. (21:20)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    .....I pročitala sam tvoje odgovore na komentare.
    I stvarno znaš dotaknuti.
    Jer svi smo mi jedno.
    Kako kažeš.

    avatar

    18.10.2007. (21:30)    -   -   -   -  

  • Đorđe Balašević!!!

    Vise me ne citas!!!Ae ako ti se bude dalo navrati malo!!!Pratim svaki tvoj post!!!POZZ

    avatar

    18.10.2007. (23:18)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @onakojatrcisvukovima - zamišljam kako si se lijepo osjećala nakon toga. Čjepota života je u darivanju. Svi smo jedna duša. kao kap koja se rasprši u nebrojino malih kapljica. Svako ti dobro ... :)
    @Đorđe Balašević!!! - Ma, ideš ti meni među linkove. Kada krenem na šetnju obično idem po mom kazalu linkova, a tebe još nisam tamo smjestio. To je to. Ima zanimljivih blogova koje nekako još tamo nisam stavio. Čitamo se i svako ti dobro ... :)

    avatar

    19.10.2007. (07:22)    -   -   -   -  

  • Tanja

    Naš je put prvenstveno put srca, a ne put uma. To ne znači da mi kritiziramo put uma. Daleko od toga. Mi samo osjećamo da nas put srca brže vodi prema našem cilju. Pretpostavimo da želim otići u mjesto koje je udaljeno 500 km. Do odredišta mogu doći hodajući ili leteći.

    Nesumnjivo, na odredište ću prije stići idem li zrakoplovom. Slično tome, koristimo li srce koje teži, a ne sumnjičavi um, brže ćemo stići do svog cilja. Srce je sva ljubav. Um je vrlo često sav zbrkanost. Kada kažemo srce, mislimo na duhovno srce koje je preplavljeno božanskom ljubavlju.
    Srce je iznimno bitno jer je u njemu živa nazočnost duše. Istina je da svijest duše prožima cijelo tijelo, ali točni položaj duše nalazi se unutar srca. Duša ima sve: Mir, Svjetlost i Blaženstvo u beskrajnoj mjeri. Ove božanske osobine srca dobivamo izravno iz duše. A iz srca možemo ih dovesti do uma, do vitala i do tijela.
    Naš put je put jednostavnosti. Dijete je jednostavno, ono voli svoju majku. Ne mora nikoga drugog voljeti, jer njegova je majka njegov svijet. Ono se potpuno predaje majci. Ako majka od njega zatraži da nešto učini, ono posluša majku. Dijete je tako jednostavno da pokušava sve učiniti kako bi ugodilo svojoj majci, a u ugađanju majci, ono ispravno postupa i dostiže svoj najviši cilj.
    U običnom životu, kada netko voli drugu osobu, tada većinu vremena provodi s tom osobom. Predaje toj osobi svoje dragocjeno vrijeme. Ako je to prava ljudska ljubav - ne božanska, već ljudska ljubav - tada se katkada predaje tuđim hirovima čak i kada su apsurdni. Predaje se jer je njih dvoje stvorilo unutarnju i vanjsku vezu pomoću snage njihove ljubavi. Ako netko, dakle, voli drugu osobu, spreman je za nju žrtvovati čak i svoju dragocjenu mudrost.
    U duhovnom je životu potpuno drukčije. Božanska nas ljubav nikada ne veže. Čak suprotno, širi nas i oslobađa. Kada vidimo i osjetimo da se oslobađamo, iznutra osjećamo božansku dužnost da nešto učinimo za našeg unutarnjeg Pilota. Kako možemo ostati postrani od nekoga tko nam je sve dao, tko nam je donio poruku božanske Ljubavi i Samilosti? Je li moguće da mu zauzvrat nećemo ništa dati? Ako ostanemo u vanjskome svijetu, samo sve pokušavamo zgrabiti i imati, čak i ono što pripada drugima. Ali ako živimo u duši, pokušavamo unutarnjem Pilotu neprekidno davati sve što imamo i sve što jesmo.

    pozdrav....

    avatar

    19.10.2007. (08:35)    -   -   -   -  

  • Tanja

    i upalit ću svijetla...

    avatar

    19.10.2007. (08:35)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Tanja - Vrlo lijepo i zorno opisano viđenje svoga svijeta. U tim područjima često nailazimo na područja koja nije lako riječima opisati. Osjeti se potreba i za nekim novim kazivanjima poput nekih riječi koje bi zamjenile čitava viđenja. Ipak postooje putevi koji ukazuju na viđenja. Ja tu na znakovit način doživljavam srce. Ono često ima veliki subjektivno značenje. Često nosu jaki pečat iskustva. Evo i kao da sada naslučujem poneku sumnju. Očito um djeluje. Obično u životu u nekom trenu budemo negdje ili u umu ili u srcu ili ... Kao da šećemo unutranjim prostorima. Jeli to realnije od nekih 'viđenja' izvanjskiga svijeta? Iskrenije vjerojatno je, jer ustavri tamo doživljavamo ono što pripisujemo svijetu izvanjskome. O kao što je svijet izvanjski međusobno ovisnih čimbenika, tako je i unutrašnji. Čak je i veliki utjecaj 'viđenja' na kretanja unutarnja.
    Ljubav je određenje sebe darivanjem ljubljenog subjekta. Uh što sam ovo nekako hladno rekao. Ne nalazim prave riječi. U kretanju unutar sebe često se zapitam tko sam, kada se tako krećem? Gledam slijed: ozvanjski svijet, unutarnji svijet, ja koji jesam. Kao da ono ja i ne postoji, narem ne uobičajenim načinom poimanja postojanja. Čitavim sustavima pojednostavljenja uobičajeno se smatra razne pojavnosti uprošćeno. Jesmo li time osakatili suštinu, ili je možda više istaknuli? Razmišljam.
    Kada analiziramo, kompariramo, sintetiziramo, često poneki zanemareni detalji čimbenika takovih procesa stvore neka viđenja koja odstupaju od stvarnosti, mada su dio našeg svijeta viđenja. Viđenje nije i stvarnost, osim što je kao viđenje stvarnost.
    Razmišljajući se pitam o ljubavi kao božanskj i ljudskoj. U osnovi ljubav je ljubav u kojoj ocoba koja voli daje sebe. Za mene je i ljubav ljudska božanska, ako je iskrena. Ztrba lpd tooga razlikovati ono sažaljenje s namjerom uništenja nekih razloga. Tu se može čobjek mijenjati i nesvijesno i preći u suprotnost.
    Koliko tpoga ima uključenjem promjenjivosti.
    Kretali smo mlo svijesno područjima duše.
    Hvala ti za svijetla ... :)

    avatar

    19.10.2007. (09:55)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Danas se u urbanoj džungli teško snaći i sa oštrim vidom i sluhom, a kamoli sa slabim.
    Već dugo nosim naočale jer bez njih ne vidim čitati, a sad sam ih zaboravio na utrci i
    bilo mi je nespretno čitati kartu samo preko povećala. Često stajem na zebri, pogotovo
    starijima, a i nikad ne vozim brzo. Pozdraw sa friškog Kvarnera

    avatar

    19.10.2007. (23:10)    -   -   -   -  

  • sve-mirac

    E Mladene pa mi smo povezani. Nije baš da sam izmislio toplu vodu, znam da smo svi jedno, al taj dan se baš tebe sjetim i mislim kak bi bio red da ti nešt napišem, kad ono tvoj komentar.
    Baš je super što vidiš i dobre stvari u ovim znacima starenja, pa zapravo samo se srcem dobro vidi, a očima ti je vjerojatno dosadilo gubit bitku od boljeg protivnika pa se povlače lagano. Pozdrav.

    avatar

    20.10.2007. (04:38)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Mladene moj dragi, nisam ja već dugo vidil ribicu, ni ribicu...hehehe...

    avatar

    20.10.2007. (15:31)    -   -   -   -  

  • Ivanščica

    Došla sam te samo pozdraviti i reći ti da nastaviš još hrabrije...Bog sve vidi i sve nagrađuje,pa će tako i tvoju upornost i hrabrost
    Lijep pozdrav...

    avatar

    21.10.2007. (20:18)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @gogoo – Najteže je kada je promjena. Period privikavanja stvara osjećaj nesigurnosti. Kod nekih to budi neke strahove i neugodne osjećaje. Ponegdje nastaje i ljutnja, pa i osjećaj jadnosti. Ipak je to samo sastavni dio života. Netko drugi ima neke druge probleme, koje možda ja niti ne pretpostavljam. Kada tako razmišljam vidim svoju ograničenost i pitam se kako mogu sa što više suosjećanja djelovati. Prvi iskren korak je priznanje svoje ograničenosti i potom odluka za izboljšanje. Svima želim put dobrote i razumijevanja. Često čovjek bude shrvan bolom da se to niti ne vidi. Bože, blagoslov svima što osjećaju. Žečim ti puno lijepih puteva ... :)
    @Sve-Mirac – Vidjeh da put kojim idem ima podudarnosti s mojim gledanjem mislima. Već ranije primjetih varku gledanja, a sada polako gubim vid putem svjetlosnih informacija. Nekako sve više sada vidim sebe kroz nastojanja svoja. Aktivnije tražim viđenje svijeta i istine. Kao da nastojim otvriti oči... neke oči što vide stvarnost kojom život jest. Da, onaj jedinstveni i jedini. Sve više volim Gospodina. Po njemu jesam kao i svi meni dragi, a volim sve. I one što krivo krenuše zavedeni sjajem svijetlosti i vrijednosti slastima. Njima želim prosvjetljenje, da vide da istina i vrijednost života je u ljubavi životom jedinstvenim. Svako ti dobro ... :)
    @Rib@rnica – Morti se, Francek, one pitaju da gdi si. Znaš ono, da dojdeš tek da one tebe vidiju. Sedneš uz vodu s lap-top-om i internet vezom i gledaš vu vodu i im pesmicu napišrš, kaj bi je i mi onda videli.
    A kaj se 'i ribice' tiče, ja sam već i zaboravil kak zgledi ... ha, ha, ha ...:)
    @Ivanščica – Velika ti hvala na hrabrenju. Ja ti nekak nisam u području rada za nagradu. Boga volim, i nekak bi rekel, da on ne vidi kak mi ljudi mislimo. On je. Njegovo svijetlo i volja su u nama kao i dar slobode što nam je podario. Ovisi o našoj odluci da to prihvatimo. Ta, kako bismo inače postojali. Zamisli kada dijete upućuješ u život. Zar bi mu svaki korak trebalo uvjetovati? Ljubavlju im treba dati poticaj za život samostalni i da tako svojom sviješću prihvate ljubav Gospodnju. Vidiš li koliko je božanstven život!!! Neka te radost prati ... :)

    avatar

    22.10.2007. (08:04)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Mladene, moja majka je bila uciteljica, cijel svoj radni vijek ucila je djecu, brinula se o kucanstvu, uz sve to jako puno citala i radila rucne radove...I onda, kad je dobila secernu bolest, nije se odrazila na bubrege, nego na vid...obicno se na jedno od ovoga odrazi. Oslijepila je...Nema gdje je nismo vodili, laserom joj cistili odumrle stanice, cak je i teleskopsk enaocale dobila...ali, ona je mogla razlikovati samo svjetlo i tamu...nikakvih jasnih slika, samo obrisi, konture...Netko bi mozda pao u depresiju, patio, zalio se...Ne..ona je , znajuci sto je secerna bolest, svaki dan sebi odredjivala kretanje, nekad dalej, nekad blizu...U pocetku, isla je prometnom cestom, magistralom, do svoje sestre, udaljene oko 3 km od mjesta gdje smo stanovali, iako je mogla ici autom, uvijek bi je netko odveo..Nije htjela...Isla je napamet, cesto bih ej pratila, da ne zna, palseci se da ne padne ili da je auto ne udari...ali ne...ona se drzala nekog svog odredjenog pravca, i stizala uvijek kako treba. Dvadeset pet godina tako gotovo slijepa, i prala je i cistila i pomagala u kuhinji i odgojila troje unucadi...Prihvatila je svoje stanje kao takvo, suocila se sa situacijom, sasvim trezveno i bez straha...Pozdrav ostavljam dragom prijatelju...

    avatar

    22.10.2007. (21:22)    -   -   -   -  

učitavam...