| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Koliko raznolikosti životima što stvorene su! Koliko raznolikih pristupa onome što po jednostavnosti samo jest takovo. Takovo kao i sve što je. Ima nešto u živima što potvrđuje njihovo postojanje. Nešto što stvara samo takav, po njima, odnos spram nečega što jest takovo. Ima nešto u živima što ih tako čini posebnima i što tako čini različitost prema istim stvarima. Ima nešto što nas čini različitima, a ipak istima. Prošao sam veliki dio mog maloga života. Prošao, tražio, nenašao. Jedino jako što nađoh, jest utvrđena sumnja u moju sposobnost da to nađem. Kada čovjek traži, mijenja mjesto, a tada se i sve drugo mijenja spram njega. U takovom prolaženju i traženo može izmicati. Možda tražim ono što je tu, a traženjem stalno se mičem od traženog. Pitam se: 'Radim li dobro?' Sumnje su moje sredstvo. Sumnje u sebe. Svijet moj krhak je. Sigurnost je van mene, jer od tamo dolazi sve što me mijenja. Da li je tamo i ono što tražim? Da li biti siguran znači biti sam? Otvarao sam se namjerom pobijanja svoje umišljene samoopstojnosti. Odricao sam se, neimanjem, da se stopim cjelinom. Kažnjavao sam se, da otklonim kriva viđenja. Ono nešto u meni odgovora nije nalazilo. Ono nešto u meni žalilo je, mada je znalo da žaljeno jest ono što tek željeno bijaše. Priznanje! Kao da bez toga nisam. I sve tako u odnosima nekim, da igrom ih ne nazovem. Koliko pitanja samom sebi: 'Tko si ti Mladene? Čovječe, netko, itko ili nitko.' I pitam, se o nekim počecima puta takovoga. Pitam se javno. Ta godine što prođoše i iskustvo tek po meni takovo, zar da odu u nikuda. Zar da netko ne nađe ponešto, što pomoći bi i njemu moglo. Čemu tajiti život koji još biva. Život koji još kazivati može. Život koji još darivati može. Mogao bi samo iči putem kakav mi je dat. Pustiti željama da kroče put moj. Opravdavati neuspjehe i uzimati sve što mi se prohtije. Mogao bi biti netko. Močan i bogat. Ako ne, mogao bi stalno ustrajati, dok bi išlo i kao iskra izgorijeti. Ne, ja tako ne mogu. Je li to slabost neka? I toliko često mi pred očima neka priča, izmišljena, iz onih dana mladosti, puberteta, kada sam dnevnik svoj redovno pisao i sakrivao ga. Bila je to fikcija, a cijeli život me prati. Stojim i vidim je. Ide prema meni. Srce lupa i uzbuđen sam. Potrči ona i ja već neznam što i kako...... I projuri pored mene drugom u zagrljaj. Nisam ga vidio. Bio sam osupnut samo njome. Dobro da nisam pojurio. I danas i uvijek viđam samo druge. I koliko puta sam sebi rekoh u životu: 'Mladene, budalo.' I postadoh već vrlo viješt i hladan. I ostade mi nešto u meni. Nešto što još uvijek traži. Traži, kao ne smije. I sjedim sada sam i pišem ovo kao razgovor sa samim sobom. Šećem svijetom svojim i svijetom svijeta. Gledam. Pričam i kao da nisam sam. A i nisam. I vi ste dragi moji samnom. Možda isti kao i ja, tek nekih stvari zanemarenih. A možda sam i ja nešto zanemario. Da li je to istina? Je li to ipak moguće? A vrijeme ide i kao milionima i milijardama prije, što u jedinstvo duše se stopiše. Prijatelji dragi, rekoh, a od puno, kažu, da glava boli. Mogao bi, ali neka ono nešto u meni još radi i sazrijeva. Ima jedna životna istina što je uvijek tu uz nas. Zreli plodovi otpadaju. Sve vas srdačno pozdravljam i volim Vaš Mladen |