| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
|
Godine su rane 60-te. Sljemenska cesta. Serpentine. Okrećem pedale šarajući biciklom s lijeve da desnu stranu da uspon pretvorim u što blaži. Hvatam zrak i pritišćem pedale svom snagom. Misao mi se lomi, ali nedam. Bicikl skoro da je stao. Stišćem zube i guram nogama u pedale. Marijan je lakši i brži. Odjurio je svojim biciklom naprijed. Ostao sam sam sa sobom i jednim biciklom. Bio je to običan Pretisov, ali sam mu ja dogradio kranc sa brzinama. Šuma s obje strane čuva bar neku svježinu koja mi je potrebna da izdržim. Mogao bi sići s bicikla, odhodati dio dok ne prikupim snagu, a onda tamo pri vrhu odvoziti završetak. Tako bi izgledalo kao da sam skroz vozio, ali jako polako. Ne, ne vozim ja to zbog Marijana, da njemu pokažem da sam uspio, mada to i nije za odbaciti. Vozim radi sebe. Odlučio sam biciklom na Sljeme zajedno s Marijanom. On nije izdržao mojom sporošću, ali to ne znači da i ja neću doći do vrha na biciklu. Bio je to moj prvi uspon biciklom na Sljeme. Cesta nije stalno istoga nagiba, mada je većini to neprimjetno. Ovako, kada krajnjim naporom savladavam svaki njen dijelić, to dobro osjetim. Negdje oko pola uspona više nisam mogao postići okretaj kotača. Stao sam na pedalu, ali se bicikl samo nagnuo na stranu i jedva stigoh ispružiti nogu, da se ne razbijem na cesti. U to vrijeme srečom još nisam montirao klipsere na pedale. Stojim na cesti raširenih nogu biciklom između. Stojim i gledam ko tele. Stojim. U meni sumiranja s akcentom na mojoj sposobnosti. Došao sam do oko polovine i išlo je. Ovo poslijednje s velikom mukom. To mi govori da se to može, ali sam nešto uradio, da se u trenu sve ispraznilo. Vrijedi uzeti nešto zraka i smireno nastaviti. Osjećam kako mi se film mijenja u nešto pozitivniji. Lagano sjedam na sic i isto tako lagano krećem okretanjem pedala. Išlo je! Vrijedi sada tako umjereno do kraja. Ne treba ubrzavati i kiksati, a isto tako niti misliti kako je skoro sve gotovo. Uhvatio sam ritam. Sve je krenulo kao neka melodija. Znam da svaki prijeđeni metar jest metar više i bliže Sljemenu. Marijan je tamo negdje već na vrhu. Pa što? To je Marijan na vrhu. Mladen polako okreće pedale i tek je prešao polovinu. Ma, biti će i Mladen na vrhu, ali nema vrha prije svih dijelova puta do njega. I sve je nakako sa zadovoljstvom odrađeno. Na kraju, prije Tomislavca, nešto je jači uspon. Ništa strašno, jer ja sam krizu već prebrodio. U prilazu tome usponu malo sam ubrzao i išlo je. Pod kraj malo sam mjerio cestu, ali problema nije bilo. Marijan mi, dočekujući me, govori kako me dugo čekao. Meni to nije ništa negativno značilo, jer ja sam došao do vrha. Pri tome nisam uradio niti korak nogom tim putem. Sve sam odradio biciklom. Bio je to moj prvi uspon biciklom na Sljeme. Marijan i ja smo kasnije puno puta radili te uspone, a ubrzo smo nosili i satove i mjerili vrijeme uspinjanja. Bilo je sve brže i brže. Noge su očvrsnule. Planirali smo i ostvarivali razne rute ravničarskih cesti. On je pripremio plan puta na papiričima s razdaljinama i predviđenim vremenima. Bio je on mozak. Ja sam sa svoje strane dao noge i dušu za jedan od bicikla. Sve te razne etape stvarale su kondiciju, a kruna svega je trebao biti put Jadranskom obalom. Znali smo da je to veliki put i da treba biti spreman po svim pitanjima. Nisu u pitanju samo noge nego i psiha. Bilo je puno zanimljivosti na tim vožnjama biciklom. I to je bio jedan od načina upoznavanja sebe sobom. Jedno su priče i razmišljanja. Drugo je kada sebe upoznaješ tijelom na mukama. Te muke prelaze u spoznaje i zadovoljstva. Ne, nije to mazohizam, jer muka brzo nestaje. To je širenje spoznaje o svojim mogućnostima. Puno toga o sebi neznamo. Velika je moć u spoznaji sebe. Idemo sada malo pedalama na razna putovanja. Dragi moji evo i ovo za trenutke čitanja, a razmišljam o tome kako ću tako napisati puno pričica iz moga života; sve to odprintati i spremiti mojim unucima. Kako bi meni bilo lijepo, da sam imao neke pričice svoga djeda ili bake iz njihovih vremena. A svima vama želim reči da ne podliježete svojim ishitrenim emotivnim zaključcima, ili onima koji vas vode u neku bezbrižnost i lagodu. Život ima prekrasnih darova, a većina ih je iza barijere razmišljanjem o nemoći ili lakim zadovoljstvima. Sve Vas najljepše pozdravlja i voli Vaš Mladen |