Komentari

primladenu.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • okeco

    dobra ti je volja ... meni je nakon Adolfovca dosta ... dičeš dalje ... :)))

    avatar

    21.12.2005. (14:56)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @okeco - ti si mi dal poticaj za ovo. kod Adolfovca sam ja negde spustil nogu. viš, baš tu je ta barijera. ona je ko prva provjera. kada savladaš tu prvu krizu otvaraju se vrata velkog prostranstva umjerenih moći.

    avatar

    21.12.2005. (15:04)    -   -   -   -  

  • okeco

    ma da ja nikad nisam skupio volju za dalje ... kad vidim one tri velike serpentine lagano sve krene nizbrdo ... U doslovnom smislu :)))

    avatar

    21.12.2005. (16:14)    -   -   -   -  

  • trill

    Nisam nikada ni pokušavala biciklom na Sljeme, svaka čast :) Al sam se zato jednom uspjela izgubiti s bratom na Sljemenu, naišli kroz šumu na lovce..duga priča :))

    avatar

    21.12.2005. (20:01)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @okeco - to ti je samo vrlo mala promjena. ima situacija kada se nakon takve odluke sve odjednom promjeni na bolje. puno ovisi o tome kak gledaš na stvar. :) @Trill - Kak ste se mogli zgubiti? Treba ići samo prema dolje i to na pravu stranu. Nebi došli na željenu točku, valjda, ali bi bili dole i snašli se nekak dalje. Vjerojatno bi trajalo i vjerojatno bi vas i noć ulovila ..... :)))

    avatar

    22.12.2005. (08:07)    -   -   -   -  

  • Portret... by razum

    pročitala sam tvoje posljednje postove, sve što sam propustila, divni su... ti si divan... tvoje priče su divne, tvoje uspomene, sjećanja... da se previše ne uobraziš, sada ću prestati... puno te volim i želim da ti se prostranstva i dalje otvaraju... jer, dok koračaš njima, puniš moju dušu... pusa od tvoje

    avatar

    22.12.2005. (15:53)    -   -   -   -  

  • Portret... by razum

    p.s. nije me bilo jedno vrijeme, puno problema, loših vijesti i još lošijih odluka... u saobraćajki koja je bila pred par dana izgubila sam dva frenda i ne želim na vas, drage ljude, prenositi ovo stanje obamrlosti u kojem jesam... nekako se nemam za što uhvatiti, sve je bez smisla i izgubila sam vjeru... dosta je... još jedna pusa...

    avatar

    22.12.2005. (15:57)    -   -   -   -  

  • Helix

    dragi prijatelju, pozdravljma te i od srca želim da se tvoji problemi riješe, nitko ih ne zaslužuje, ti sigurno ne. Želim ti ugodne blagdane u društvu tvoje djece, želim ti zdravlje, uspjeh na poslu, puno pobjeda u gou i - put u Japan.

    avatar

    22.12.2005. (18:44)    -   -   -   -  

  • kazzoo

    Jel ti to oćeš smršaviti????????????????????????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!??

    avatar

    22.12.2005. (19:28)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @razumica - neću se uobraziti. odustao sam od stvaranja nekog svog mišljenja o sebi. sve na ovom svijetu je obično, ali vrijedno ljubavi. ono što vidim kao vrijedno kod sebe su oni koje volim. nemoj gubiti vjeru. znam da si nekome potrebna. dva mala oka i dvije male ručice. svijet nije lako razumjeti. kreni dalje, jaka si, kao što si i sama rekla. budi to i dalje. gospod u svoje krilo prihvaća i ima i žive ljude. za dolazak k njemu nije uvjet odlazak. @helix - draga helix, puno hvala na riječima želja. problemi i jesu i nisu. životi su ko sitna zrnca, pa da ih još i neku strepnju pretvaram. časno sam nastojao pomoći i onima koji ne vidješe to. može li mi tko još i ništa uzeti, što mi umalo još i ostade. srce i dalje ustrajno radi i stvara prostore ljubavi. može li mi tko to zabraniti i uzeti? a blagdani? djeca su svako na svojoj strani. Vedran je sa društvom, a ja ću vjerojatno na spavanac, jer u takove noći ni TV-program nije nikakav. možda ću opet u mislima, znaš već kako. do nove godine se još pišemo, nije li? @kazzoo - bilo je to prije četrdesetak godina i bijah tada mršav. ni sada nisam debeo.

    avatar

    23.12.2005. (08:16)    -   -   -   -  

  • Kašeta

    asti miša, u kojen san zaostatku, ima se čitat cili vikend!...kad sve iščitan, javin se...svako dobro ti!

    avatar

    23.12.2005. (14:31)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @kašeta - a što mogu. to nekako samo hoće iz mene. znaš ono: u glavi nešto lagano struže, pa sve više; onda se počne nešto dešavati u grudima kao neka vibra; dođe ruka pod bradu, a oči šaraju po prostoriji; prsti počnu svrbiti; puls poraste; tastaura nema šanse i prsti je dohvataju i kreće plaes prstiju po njoj. I sva ta čarolija traje i traje. Slike jure u nekom čudnom prostoru kojega ustvari kao da ni nema. E to je prava čarolija. I nema meni te simfonije kao što je ta. I bi ja i dalje, ali se sjetim da nebi bio red baš napisati u jednom postu cijeli roman. Volim to Kaše moja. A posebno mi drago kada susretnem Vas sve dragi moji. Jest ovo mjesto za dušu. Hvala Vam što postojite.

    avatar

    23.12.2005. (15:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...