nedjelja, 29.03.2009.
povratak doma
Micko i ja bili smo par dana u Belgiji.
vozili smo se automobilom, tako nam je bilo jednostavnije.
i brze.
i nisam morala traziti posebna dopustenja za njega.
svoju putovnicu ima,
medjunarodnu dozvolu ima,
svu njegovu opremu, igracke i hranu potrpala sam u auto
i krenuli smo.
bio je to za mene naporan put.
nikada jos nisam sama presla oko 1500 km u jednom komadu.
nikada sama.
i nikada dok me vjetar nosio na autocesti,
dok je kisa lijevala toliko da nisam vidjela prst pred nosom iako su mi brisaci radili.
nikada po snijegu.
da dragi moji, sva ova vremena izmjenjivala su mi se u jednom danu.
ali stigli smo.
i imali smo lijepih tjedan dana.
uzivali.
a danas moramo nazad.
i ja vise ne znam imam li snage ponovo se pakirati,
ponovo kretati na put,
ponovo se rastajati.
svaki moj odlazak ili njegov sve teze mi padaju.
sve se gore osjecam.
a snaga mi je kao u baterije koja je pri kraju, sve slabija.
dok potpuno ne ugasne.
a sutra je novi radni dan.
vidimo se :)
- 15:12 -
četvrtak, 19.03.2009.
hidden number
jednom davno dok sam radila u bivšoj Firmi
imala sam na žalost jednog obožavatelja.
na žalost kažem
jer taj obožavatelj nije znao kad je dosta
niti je previše mario na moje odbijanje njegovom upornom upucavanju.
bio je to moj radni kolega
koji je još k tome na neki način bio i meni nadređeni
pa je koristio svoj položaj i status kako bi mi se što više približio
a znao je da baš zato što mi je nadređeni
neću moći odbiti viđenje s njim npr. tijekom radnog vremena
a koje je organizirao pod izgovorom poslovnog sastanka.
dakle, da ne dužim, oblijetao me.
znali su to svi zaposlenici moje tadašnje Firme pa i glavni Šef
no pustili su me da se koprcam u neugodnoj situaciji
jer je to njima bilo zanimljivo
a i imali su svaki tjedan jedan novi trač na repertoaru.
uglavnom, ta osoba na svu sreću nije bila iz mog grada
ali je svaki tjedan dolazila dva dana u tjednu.
moj tadašnji dragi znao je kompletnu priču
i htio se i sam s istom osobom obračunati
vidjevši da sam ja došla u fazu mučnine tih dva dana u tjednu,
komatoznog psihofizičkog stanja,
jer nisam više znala na koji način čovjeku reći da me ne zanima,
jer što sam se ja više otimala
njemu sam valjda bila još privlačniji plijen.
kako je ideja mog dragog bila obračun šakama
nisam prihvatila to rješenje
jer nisam željela još se povlačiti i po sudovima zbog budale.
pa me taj isti Manijak (možemo ga komotno tako zvati)
maltretirao na sve moguće načine.
zvao me na mobitel čiji broj je ne znam kako saznao
sve dok nisam skužila sve brojeve u njegovom posjedu
i nisam se javljala na njih,
zvao me na fixni telefon u uredu
jer nisam imala telefon s ekranom na kojemu je vidljiv broj pozivatelja
pa je znao da ću mu se javiti ne znajući da je on s druge strane žice,
znao je stajati na hodniku odmah do mog ureda
i kako su bile staklene pregrade između ureda i hodnika
znao me gledati kroz staklo a da niti ne znam
sve dok nisam ista stakla oblijepila bijelim papirnatim plahtama,
znao je moje rasporede (satnicu)
pa je kao slučajno baš u vrijeme kad sam se pješice vraćala s posla
znao voziti se automobilom pored mene
i nuditi mi prijevoz koji sam uredno odbijala,
znao je u pauzama navraćati u moj ured
pa kako se često događalo da budem sama u uredu
ne bi odlazio iz njega sve dok netko slučajno ne bi kod mene došao
(taj problem sam riješila zaključavanjem svog ureda i sebe u njemu tih dana),
(e, da, imam jednu prijateljicu koja je tad radila sa mnom
i koja mi je bila pomoćnica u mom izbjegavanju Manijaka
pa mi je javljala u kojem ga je dijelu zgrade vidjela i ide li on prema meni,
koja je toliko dobra da je ta dva dana svaku pauzu koristila da sjedi u mom uredu
jer smo znale da će se on pojaviti a da samo zato što je još netko u uredu
on neće moći govoriti mi gadosti koje je inače govorio
nego da će se ipak pokupiti nakon što vidi da ona ne izlazi nakon njegova dolaska).
znao me provjeravati jesam li na obaveznom mi predavanju u njegovu gradu
i doći u istu instituciju te zahtijevati od mene
da s njim odem u pauzi između dva predavanja na kavu.
ako se ne pojavim ispast će da nisam na predavanju
a ako se pojavim neću ga se moći riješiti.
uspjela sam
na način da sam rekla kako već imam dogovoren ručak
pa sam se samo spustila pozdraviti ga.
nakon što je pokušao sve moguće metode
zadnja mu je bila sakriti broj svoga mobitela s kojeg me zvao
i plavuša se upecala dva tri puta i javila se,
jer tad nije bilo toliko rijetko imati skriveni broj mobitela
a niti sam ja nečiji skriveni broj doživljavala kao prijetnju.
do tad.
a onda kad sam shvatila da se iza 'unknown' nalazi moj neprijatelj,
odlučila sam se više nikome ne javljati na takav poziv sa skrivenog broja.
Manijak se naljutio te me prozvao zašto mu se ne javljam
a onda sam mu objasnila da se prvo radi o mom privatnom mobitelu a ne službenom
i da se na njega mogu javiti kome ja želim a kome ne želim ne moram,
a drugo da ako sam ja toliko korektna da odgovorim na poziv
onda i druga strana koja mene zove a ne ja nju
treba biti toliko korektna pa prikazati broj sa kojega zove.
od tad je uvijek pokazivao svoj broj
a ja mu nisam odgovarala na poziv :)
dakle,
promijenila sam Firmu (dijelom i zbog njega),
prestala su njegova maltretiranja.
još par puta je pronašao način da pod izgovorom posla dođe u moju blizinu
no pretpostavljam da sam u međuvremenu očvrsla
pa više nije vidio onaj strah u mojim očima koji sam prije imala
te mu nisam više bila zanimljiva.
to je slična situacija kao s ljudima koji se boje pasa
pa kad se nalaze u njihovoj blizini psi baš taj strah osjete i počnu režatina njih.
uglavnom, riješila sam ga se.
jedino je fobija od skrivenog broja ostala.
na svu sreću, prošlo je par godina
unutar kojih me nitko nije više pozivao sa skrivenog broja.
i onda se dogodi ljubav.
ljubav koja ne zna za granice,
koja ne zna što je strah od skrivenih brojeva
i ja koja se ne želim prisjećati istog pa to niti ne spomenem.
pa kad me Dragi sa fixnog nazove na mobitel a zove iz druge države
meni se na mobitelu pojavi davno znana riječ 'unknown'.
i zbog ljubavi i želje da čujem dragu mi osobu
taj strah od javljanja na skriveni broj je nestao.
i ja sam ponovo sretna :)
i sve funkcionira savršeno.
dok u posljednjih dva dana
ne primijetih da me moj dragi zove sa fixnog telefona na mobilni
možda koju minutu poslije našeg dugog razgovora fixni na fixni.
i pomalo ostadoh zatečena njegovim pozivom na mobitel
ali pomislim da mi je nešto zaboravio reći.
no uredno mu odbijem poziv kad sam u kući
i pošaljem mu poruku neka me nazove na fixni.
ok.
stvar riješena.
i on se javi i mi pričamo opet nadugo i naširoko :)
kad danas vraćam se u 18h s posla pimalo crknuta
i taman ulazim u svoju zgradu
zvoni mi mobitel i vidim opet 'unknown'.
pomislim da me on zove i sva sretna pošaljem porukicu:
'baš se penjem stepenicama do stana,
pričekaj minutu pa me nazovi na fixni, volim te'
ništa ne odgovara.
ok, valjda čeka minutu.
prošlo je i 10 a on ne zove.
šaljem slijedeću porukicu:
'čekam :)'
'vooooooliiiim moju šokicu i stižem kući za 10 minuta'
ok, valjda me zvao iz ureda, nema veze, sad će on.
i stvarno, uskoro poziv na fixni i mi gugućemo preko žice.
nakon još desetak minuta kad sam lagano zakoračila pod tuš,
ponovo poziv na mobitel i opet famozni 'unknown'.
što mu je, pa malo prije smo dugo razgovarali,
zna da sam doma, zašto me zove na mobitel?
ali javim se, razniježena glasa.
kad ono s druge strane ženski glas.
ok, slušam i pokušavam shvatiti tko je.
vrlo brzo sam shvatila.
žena koja me jedno vrijeme zivkala na posao,
zivkala na mobitel,
zvala rano ujutro,
kasno navečer,
opterećivala sa svojim problemima
pa sam joj se prestala javljati,
točnije odgovarati na pozive kad sam znala da me zove.
crpila je moju energiju
a nisam je imala niti za sebe dovoljno.
uglavnom,
započela je po običaju svoj monolog.
bez pitanja gdje sam što radim,
jel možda smeta, mogu li razgovarati.
nema toga kod nje.
ona je odlučeila svoje reći.
pa je između ostaloga rekla kako je dala otkaz
u firmi u kojoj je do danas radila
i kako se odlično sad osjeća,
počela mi opisivati stanje u istoj firmi
a onda malo prešla na svoje zdravlje i pretrage koje je do sada napravila.
ok, pustila sam je, neka priča,
kao i mali milijun puta do tad.
čak sam joj čestitala na odluci da da otkaz
u firmi u koju sam je ja upozoravala da ne ulazi,
a kao savjet koji je od mene tražila a koji nije poslušala
prije nego se ondje zaposlila.
i nakon jedno desetak minuta njezina monologa
pitala sam je što sad planira.
'pa ja radim već tjedan dana'
ja začuđeno: 'ma da, a gdje? niste mi rekli'
'pa neka to za sad ostane tako, ako me razumijete'
'ja kao glumim plavušu pa ponovim pitanje:
'a u kojoj ste se firmi zaposlili?'
'pa neka to za sad ostane otvoreno, ako me razumijete'
'ne, ne razumijem'
'ona se sad nešto ljuti'
'ne, ne ljutim se, samo me zanima koja je to firma u kojoj ste se zaposlili,
čemu takva tajnovitost?'
'pa on (vlasnik) ima nekoliko firmi
pa još ne znam u koju ću biti prijavljena, ali meni je svejedno,
samo ću vam reći da putujem 50 km svaki dan na posao.
eto, pored tolikih obećanja tamo nekih ljudi
na kraju sam našla posao izvan grada
ali mi je i to draže nego da sam ostala ondje gdje sam do sad radila'
'drago mi je zbog vas ali me zanima koja je to firma'
sad sam već lagano zamračila i ne popuštam, a ona osjeti.
'ma nije to sad važno, znat ćete slijedeći tjedan, u ponedjeljak ću vam reći'
'a sad da ja vama nešto kažem:
zvali ste me danima, tjednima i mjesecima u bilo koje doba dana i noći
i malteretirali sa svojim problemima,
tražili od mene savjete koja je kakva firma,
koje su im plaće kakvi su šefovi imam li koga poznatog u toj firmi,
mogu li vam pomoći da se zaposlite u svakoj od njih,
slušala sam vaše priče o privatnim i poslovnim problemima
i istovremeno vas niti jednom nisam zamarala sa svojima.
i nakon toliko priče gdje sam već uspjela sama zaključiti kad imate menzes a kad ne
ja vas pitam jedno jednostavno pitanje gdje ste se zaposlili
i vi mi ne možete na njega odgovoriti?
i ne morate, nije niti bitno, nit me više zanima.
niti sam vam konkurencija niti tražim posao u drugoj firmi,
ali smatram vaše ponašanje krajnje bezobraznim.
drugo, sad ste me zvali sa skrivenog broja i nikad više.
samo netko me zove sa skrivenog broja i to smije
a da sam znala da to nije on nego vi ne bih vam se uopće javila.
budite toliko pristojni pa pokažite svoj broj kad me već gnjavite.
i treće, molila sam vas nekoliko puta
da mi ne šaljete raznorazne mailove na moj službeni mail,
objasnila sam da mi je inbox malog kapaciteta
i da sam već dobila opomenu u firmi zbog ne jednog vašeg maila
već po njih dvadesetak u jednom danu veličine 3 do 5 Mb.
i bude par dana mir a onda se opet nastavi po starom.
prekjučer sam vam istu molbu ponovila.'
'pa da, danas sam krenila prazniti svoj mailbox
pa sam zamolila nekoga da pošalje mailove...
od 5 ujutro sam na nogama i sad sam već umorna i jedva gledam...'
'niti vi mene pitate kad sam ustala i kakve su mi obaveze i u kojem sam ja stanju
pa nit mene zanima u kojem ste vi.
ako vi niste slali ove današnje mailove a danas ih je opet bilo desetak
onda recite onom tko u vaše ime šalje da me skine sa liste.
a vi mi na taj mail možete samo službeno nešto poslati, ništa više'
'ma ne, pa tko bi slao sa moga maila, pa moj sin je jedino,
ja sam vam ih danas slala'
'onda me vi skinite sa te vaše mail liste'
'dobro, do viđenja'
spustila je slušalicu
a ja sam se napokon riješila još jedne budale.
- 23:33 -
srijeda, 18.03.2009.
popodne off
kako neki misle da se u mom životu gotovo svaki dan nešto događa
evo da ih razuvjerim :)
jučer sam poslije podne uzela 'samo za sebe' odnosno tzv 'popodne off'.
i otišla u kozmetički salon odmah poslije posla.
i putem do kozmetičkog svratila u usputnu trgovinu
kako bih sebe razveselila kojim komadom odjeće, točnije donjeg rublja.
i ondje pronašla u istoj radnji moje kozmetičarke.
pa su mi objasnile kako žure da bi stigle prije mene u radnju.
a ja ih smirila i rekla da samo komotno kupuju
jer ja ću stić za petnaestak minuta.
i stvarno,
nakon obilaska trgovine i ne pronalaženja ničega što bi mi zapelo za oko,
uputih se u kozmetički.
pa sam ondje bila od 16,30 pa sve do 19,45 :)
i naravno, opustila se maksimalno,
kako sam i dobila preporuku od meni jedne drage mame
da sebi napravim da mi bude dobro.
i jesam.
cijelo popodne toliko sam se lijepo zabavljala
da sam potpuno zaboravila na vrijeme.
djevojčice u salonu su jako simpa
i baš sam se fino opustila u neformalnom razgovoru.
čak smo se sve i dobro nasmijale,
toliko da je orio cijeli salon od našeg smijeha,
pa je djevojka koja je radila masažu jednoj klijentici rekla
da mene i tu ženu više nikad neće staviti u isti termin
jer se žena od našeg hihotanja ne može opustiti a zato je došla :)
dobro, malo smo se smirile poslije toga :)
najbolje od svega mi je što ja baš ne volim mjesta gdje jedni druge tračaju.
a kozmetički bi mogao biti idealno mjesto za to.
pa tako recimo u fitness centru gdje sam jedno vrijeme odlazila
najviše me živciralo tračanje oko pulta na upisu
gdje je svaka cura koja je ušla bila iskomentirana,
od izgleda, težine, sportske odjeće i obuće koju nosi, automobila kojim je došla,
pa do pikantnijih detalja tipa s kim spava, s kim ljubuje, tko joj je muž, jel se razvela i tako.
na to sam alergična.
pa da bih takve stvari izbjegla,
samo sam dolazila i odlazila bez ikakvog dodatnog druženja
i pružanja informacija o sebi.
iako, ne moraš ti nešto reć da bi se o tebi isto pričalo,
netko drugi to već zna ;)
a u kozmetičkim salonima uvijek sam do sad nailazila
na obične, normalne djevojke
koje su se znale okupiti oko djevojke koja mi je npr radila manikuru i mene,
sjedile i slušale me satima, i naravno također se uključivale u razgovor,
a ja pričala o nekakvim jednostavnim životnim stvarima,
sprdala se na vlastiti račun,
ništa posebno, čak niti za prepričati.
one tračerice,
jednostavno nisu bile zainteresirane za takve priče
pa bi se vrlo brzo udaljile, pronašle novu žrtvu za nekakav slasni trač.
uglavnom, bilo mi je to tako lijepo popodne,
ne samo zbog društva,
već i zbog tretmana koje sam dopustila da na meni obave :)
i oko toga (tih tretmana) smo se valjale od smijeha
i uživale :)
a sad sam kao nova,
ne bi me prepoznale na ulici ;)
ma šalim se,
ista ja, samo puuuuno opuštenija :)
- 16:30 -
nedjelja, 15.03.2009.
radi mi štitnjača, radi
nedjelja.
lijep dan.
miran, tih, idealan za odmor i opuštanje.
budim se i razmišljam koliko je sati.
pogledam sat na mobitelu, 8,05.
u zadnje vrijeme svaki vikend budim se u isto vrijeme.
8,05.
čudno.
kad se sjetim sebe još prije godinu dana, nedjeljom sam spavala do 10.
ne svaki dan, ne niti kad sam na godišnjem,
no to mi je bio dan kad sam nadoknađivala nedostatak sna nakupljen tijekom tjedna.
no dobro, valjda je tijelu dovoljno :)
ustajem i razmišljam spava li moj dragi još.
neću ga buditi.
pustit ću ga da spava.
javit će se sam kad se naspava.
bauljam po kući i hranim Micka
zalijevam cvijeće i divim se njegovom rastu.
oko pola deset šaljem dragome poruku
i želim mu dobro jutro.
nema odgovora.
ok, možda još dremucka.
sve sam u stanu obavila, doručkovala, idem van.
htjela bih ga čuti prije nego iziđem.
prošlo je jedanaest.
nazovem i pitam: jesi ti živ?
dobro jutro ljubavi, probudio sam se prije petnaestak minuta.
ne želim te smetati, samo sam te htjela čut prije nego iziđem.
ideš negdje?
da, lijep je dan, šteta je biti doma.
dobro ljubavi, sad ću te nazvati s fixnog, nemoj trošit mobitel.
nakon par minuta poziv na fixni.
reci ljubavi.
ništa, nisam te ništa trebala,
htjela sam te samo čuti prije nego iziđem i to je sve.
lijepu si mi porukicu poslala ujutro.
i ti meni.
smijeh s druge strane.
ne moramo biti sarkastični u nedjelju prije podne.
nismo.
hvala ti na porukici koju si mi poslao.
nemoj biti takva.
gle, kao što ti voliš moje porukice volim i ja tvoje.
ako ti je teško slati ih, ako nemaš naviku, to ti je tlaka ili nešto treće,
slobodno reci, neću ih onda očekivati.
navići ću se da ti to ne znaš, ne voliš i bit ću bez njih.
ovako kao budala cijelo prije podne očekujem od tebe porukicu ili poziv
a nema niti jednog niti drugog.
pa sad sam se probudio,
znaš da sam malo spavao prošlih noći, morao sam se naspavati.
ma ne kažem ja ništa na tvoje spavanje,
ako si umoran spavaj koliko god želiš, i volim kad si odmoran,
manje sam u brizi da ti se neće nešto dogoditi zbog umora,
ali pop...im na tvoje nejavljanje.
možda sam preosjetljiva ovih dana
ali nedostaješ mi, shvati, fali mi tvoj glas.
ti mene ne voliš.
molim te ne govori gluposti, ako te tko voli onda sam to ja.
sigurna sam da te nitko nikad nije volio ovoliko koliko te ja volim.
baš zato što te volim fališ mi, kako ne razumiješ?!
dobro draga, čut ćemo se poslije.
nategnuti završetak razgovora.
između redova moglo se pročitati slijedeće:
daj se odi prošetat i razbistri glavu pa ćemo onda razgovarati.
kao da sam ja ta koja se čudno ponaša?!?
šalje mi frendica poruku:
molim te možeš mi objasniti, ja možda ne razumijem tu mušku logiku.
znaš da je Zlatokosa djevojčica (njezin tip, moj nadimak njemu)
bio u petak kod mene, rekla sam ti.
tad smo raspravljali o nama i rekao je kako ja imam krivu percepciju.
prihvatila sam njegove argumente i uvidjela da možda nisam uvijek u pravu.
imali smo lijepu večer.
od tad se nije javio.
ja mu jutros pošaljem poruku 'da, baš imam krivu percepciju'
a on meni 'zaglavili smo jutros do 5h na nekoj proslavi
a noć prije ekipa s kojom igram basket ubila se kod mene isto do jutra.
malo poštovanja molim'
'poštovanja?! nisko.'
'daj molim te, zašto stvaraš svađu ondje gdje nije potrebna?'
stvarno ne razumijem taj muški svijet.
očito niti ja.
jesmo li preosjetljive?
imamo li pms?
ili su muškarci stvarno s druge planete?
kao da potpuno drukčije zaključujemo.
ono oko čega mi stvaramo problem
njima nije ni na kraj pameti kao mali problemčić.
bila sam vani, proventilirala mozak
izgladila nesuglasice s dragim.
malo fotkala.
počela je kiša.
vratila sam se doma,
napravila ručak, popila čašu kupinova vina.
vino me oduzelo.
zaspala sam u trenu.
dubokim snom.
i lijepo sanjala.
iz sna trgne me zvonjava mobitela, duga i dosadna.
pogledam tko je.
moja mama.
javim se i požalim istog trena.
počela je priča nadugo i naširoko
o nekom članku u medicinskim novinama o štitnjači,
kako mi je još prošli tjedan dala taj članak da pročitama
a ja nisam htjela,
pitanja o mojoj štitnjači, kako radi, usporeno ili pojačano,
kad sam zadnji put bila na kontroli,
komentari kako neka njezina kolegica jede tri puta više od mene
ali njoj radi pojačano štitnjača pa naglo gubi kile,
do čitanja kompletnog članka preko telefona.
ja s druge strane u polusnu još, no odgovaram na pitanja
i psujem sebe što nisam na samom početku razgovora spustila slušalicu.
baš zato što mi je mama ta koja me nazvala
ne kužim kako ne poznaje dovoljno vlastito dijete
pa raspoznaje kad sam raspoložena za razgovor a kad baš i ne.
valjda ako nazoveš i pitaš što netko s druge strane žice radi
i taj ti kaže da spava
ispričaš se što si ga probudio i završiš razgovor
osim ako ti taj netko ne da dopuštenje da nastaviš razgovor
i uključi se zainteresirano u dijalog.
ja nisam niti jedno od toga.
nakon pet minuta monologa,
kad je rekla što je htjela,
završila je razgovor i spustila slušalicu.
tek tad sam osjetila svoju štitnjaču
(lupanje srca, nedostatak zraka, gušenje).
da mama, radi mi štitnjača!
bio je to kraj mom snu.
i smirenom nedjeljnom popodnevu.
- 20:22 -
petak, 13.03.2009.
krvna slika
pa dragi moji,
nisam vam jedno vrijeme pisala
o svom zdravstvenom stanju
a samo iz razloga velike pozitive
i želje da stvar preuzmem u svoje ruke
te sama poradim na vlastitom zdravlju.
i tako,
nakon tri mjeseca infuzija željezom
doktorica je došla do zaključka kako smo malo pretjerali s injekcijama
i kako bismo trebali napraviti pauzu za moje vene
a i probati na neki novi način unijeti željezo u moj organizam.
pa kako je bilo ili tablete ili prirodna prehrana,
ja se odlučila na ovo drugo,
naoružala se zdravim sastojcima
i skoro dva mjeseca iz dana u dan
provodila vrlo komplicirane načine pripremanja zdrave hrane
kako bi kroz nju nadomjestila izgubljeno željezo.
i tako,
dva mjeseca prošla, prošao još koji tjedan
i ja se odlučila nakon toga izvaditi krv
kako bih vidjela kakva mi je krvna slika.
jesam se malo osjećala slabije zadnjih tjedan dana,
no pripisivala sam to nekakvoj virozici,
početku proljeća i onom famoznom proljetnom umoru.
i dalje pozitivno nabrijana dala sam krv na analizu
i popodne čekala rezultate :)
poražavajući.
željezo mi nikad niže - 1,8
hemoglobin 88.
otišla sam k svojoj lječnici o.p.
i opet sam na tabletama.
danas nakon prve tablete nisam povratila.
samo me glava otkida.
no možda je samo tlak.
vidjet ćemo što dalje.
ako ne pišem ništa dulje vrijeme znači da sam zaspala ;)
- 13:21 -
četvrtak, 12.03.2009.
filter za ulje
nazovem danas frenda
koji ima frenda
u jednom ovlaštenom servisu
za moj tip automobila.
zašto tako?
jer frend ima popust na robu a ja nešto od te robe trebam kupiti.
ok, lijepo od njega.
pitam ga da mi pogleda filter za ulje, filter za gorivo i ulje
i provjeri koliko će me koštati ruke, izmjena istih.
uglavnom, nakon pola sata zove me i pita koji mi je broj šasije automobila.
ja zbunjena ne mogu vjerovati što me pita
otkomentiram da ne znam napamet
a i što će mu, neka samo pogleda imaju li traženo i po kojoj cijeni.
da, imaju ali moraju znati broj šasije da bi znali model.
ja ću vam reći model pa ćete znati.
ne nije nam to dovoljno.
?!?!?
koja glupost, još jedanput tvrdim,
evo vam broj šasije ali i dalje mi nije jasno kakva vam je to fora?
pa znate da možemo odrediti točan tip automobila.
pa ja ću vam reći sve što vas zanima.
a ako vas zanima o mom automobilu nešto više,
trebali ste me prijateljski pitati i sve bih vam rekla.
nisam već dugo čula veću glupost.
dobro, možda sam ja plavuša i ne kužim neke stvari,
ali dobro da me nisu tražili potvrdu o nekažnjavanju
da bi mogla kod njih kupiti filter za ulje.
kao da odem u trgovinu usisivačima
i da ondje traže serijski broj mog usisivača
kako bih mogla kupiti one filter vrečice za moj tip usisivača.
svašta!
ali ajd, neka im bude,
valjda su zadovoljili svoju znatiželju.
ili možda baš moj frend svoju.
tko zna.
- 13:43 -
srijeda, 11.03.2009.
san
sanjala sam
da smo kao zemlja ponovo u ratu.
ne mogu i ne želim zamisliti
da ponovo prolazimo kroz isto.
nisam se baš naspavala.
- 08:33 -
ponedjeljak, 09.03.2009.
večer u ugodnom društvu
četvrtak navečer.
zvoni mi mobitel.
poznati glas.
netko meni jako drag.
netko s kim sam dijelila dio svoje prošlosti.
vrlo kratko.
netko tko me znao nasmijavati putem telefona,
pjevati mi,
mahati mi iz svog kreveta u drugom gradu
a ja njemu iz svog,
krasti i svojatati mi mjesec,
pričati mi viceve koji su samo njemu bili smiješni
a meni samo zato što se silno trudi,
svirati mi klavir preko telefona,
netko tko je znao odjenuti moj pulover koji mu je mali jer mu je hladno
ali ga je svejedno tako lijepo nosio,
netko tko mi je kuhao svoju prvu večeru a nije me još niti dobro upoznao,
netko tko je peglao košulje zajedno sa mnom
i smijao se mojoj 'jedinoj crnoj košulji' koju imam,
netko tko je znao koju odjeću na njemu volim pa je samo zbog toga nosio,
netko tko me znao zagrliti i čvrsto držati
te zaspati na mom trosjedu od umora
ali me pri tom ne ispuštati iz zagrljaja,
netko tko se veselio kad sam ga iznenadila večerom pa je sve pojeo,
netko tko voli da ga upoznajem s mojim gradom,
netko tko me znao zabrinuto zvati
dok sam kupala ribice,
netko tko kad popije koju čašu više priča o meni potpuno mi nepoznatoj osobi
a onda sve izrečeno 'dođe' do mene,
netko tko me znao izbaciti iz takta jednom svojom rečenicom
spustiti slušalicu i ponovo nazvati: 'idemo ispočetka. dobar dan,...'
netko tko me povremeno i danas zna odravnotežiti.
netko tko je imao svoju priliku
ali me nije volio dovoljno
da se odluči za više od onoga što smo imali.
sada smo prijatelji
s lijepom prošlosti...
u pozadini čujem da je u automobilu.
već sam se i navikla da me zove uvijek kad je na putu iz zg za ri ili za os.
i jedno vrijeme sam se ljutila na njega zbog toga.
onda sam shvatila da mu je to stvarno jedino vrijeme kad je slobodan
i da tad voli sa mnom razgovarati.
pa sam popustila.
a on se zato svaki put ispriča kad nazove.
pa tako i ovaj put.
'samo ti se javljam da ti kažem da dolazim u osijek u petak navečer,
hoćeš li imati vremena da se nađemo na nekoj kavi?'
'hoću, samo javi na vrijeme da nešto drugo ne isplaniram'
'dobro, idem sad za ri pa ću ondje prespavati,
obavim sutra posao pa navečer krećem za os, kasno ću stići,
možda bi bilo bolje da se vidimo u subotu na kavi?
ja imam predavanja cijeli dan, pa u nekoj pauzi?'
'može'
'ti si dobro?'
'jesam. a ti?'
'jesam, baš se veselim što ću te vidjeti'
'pazi na sebe, sretan ti put'
'hoću, pusa'
'pusa' izgovorim iako nikad ne znam jel prikladno isto reći
osobi prema kojoj si nešto osjećao a sad si u totalno drugoj vezi.
pomislim kako pretjerujem, ovo je više kao bratska pusa.
i umirim sebe.
krenem razmišljati.
o njemu,
o sebi,
o njegovom poslu i životu,
o tome kako je 'rasprodan',
nema vremena niti jedan dan u tjednu samo za sebe.
uvijek je na putu,
u automobilu (dragom mu novom Franku)
uvijek je sam.
i teško bi neka mogla ga i pratiti,
ne toliko pratiti koliko bi bila pored njega sama.
jer njega nikada nema nigdje dulje od par dana.
jedan začarani krug.
subota prije podne, laganini...
kava u gradu s frendicom.
nije se javio.
pretpostavljam da je zaglavio na predavanjima,
ništa neuobičajeno za njega.
nema veze,
možda je i bolje tako nego kad trčečki popijemo kavu.
tek sjednemo i naručimo a on mora ići.
zna da to mrzim.
i bolje je da ga ne vidim.
ne mora baš svaki put kad dođe u osijek
vidjet se sa mnom.
i dalje sam slaba na njega.
zato sam mu ispričala pretposljednji put sve o vezi u kojoj sam.
pažljivo je slušao.
i onda se sjetio reći mi da me voli.
mogao je to i prešutjeti.
pravili smo se da takvo što nije rekao
i slijedeći put opet razgovarali kao frendovi.
onih petnaest minuta koliko smo se vidjeli.
oko podneva zvoni mi mobitel.
naravno on.
kavu sam već dogovorila s prijateljicom
i jasno mi je da se nećemo niti vidjeti.
ma dobro je, i bolje tako.
'čuj, neću stići sad na kavu, neću stić niti ručati pošteno,
što kažeš da se vidimo navečer, ja ću bit na faksu do osam, pola devet,
pa dok se vratim u hotel, otuširam, spremim,
možemo onda možda na neku cugu ili večeru?'
'gle, ni meni više sad ne odgovara, već sam se dogovorila s frendicom.
ti ostaješ večeras? mislila sam da ideš nazad još danas.'
'ma imam i sutra predavanja prije podne, ostajem tu,
ajde, drago mi je da si se dogovorila za kavu,
manje sam kriv što se nisam do sad javio, onda može večera?'
'daj se ti javi kad završiš s predavanjima pa ćemo se onda dogovoriti, ok?'
'ok, pusa'
kava u gradu
ručak
lijep dan
vjetar navečer
toplina doma
neka sjeta...
otišla provozat se malo po gradu
i do robnog centra kupiti ručnike.
hrana mojim antidepresijskim mjerama.
spizdila sam par stotina kuna na nove ručnike u bojama kupaonice
ali sam zadovoljna.
sad imam barem što prati :)
i dok sam na blagajni zvoni mi mobitel.
opet on.
'hej, ja sam još na faksu, jel mi možeš pomoći,
jel negdje u mojoj blizini radi nekakva veća trgovina iza osam navečer?'
'ja sam sad u trgovini, reci, hoćeš da ti ja nešto kupim?'
'ma ne, ne mogu ti sad objasniti, samo mi reci'
'da, imaš konzum u blizini ili špar malo dalje, moraš ići autom,
ali ja sam ti sad u šparu, reci i kupit ću ti'
'ma ne, hvala ti, javim ti se kad završim s faksom'
'ok'
vozim se nazad.
stavljam ručnike u perilicu i veselim se vlastitom domu.
ne ide mi se večeras baš nigdje.
koliko čujem po glasu on mi djeluje umorno,
predložit ću da se ne vidimo.
zvoni mi mobitel ponovo.
'ja sam, evo gotov sam,
idem se srediti u hotel, tušniti,
obaviti još par telefonskih razgovora pa se onda vidimo,
otkrio sam novi restoran u kojemu još nismo bili, Lumiere?'
'pa to ti je u produžetku moje ulice'
'pa znam :) mislio sam prošetati do tebe pa zajedno da odemo tamo'
'gle, ako si umoran odi ti u hotel, ne moramo se mi vidjet večeras,
odi se naspavaj, večeraj u hotelu i sve oke'
'ma ne, moramo nešto jesti oboje a i ne mogu sad ići spavati'
'ok, ali ako ćeš se tuširati, dođi autom, vjetar puše vani,
prehladno je za šetat poslije tuša'
'dobro mama :))))'
uvijek se sprda sa mnom jer brinem.
moram prestat s tim,
odrastao je čovjek, zna se sam o sebi brinuti.
'dobro, ja dođem autom po tebe u 21,15, zvrcnem te kad sam ti ispred kuće'
'dobro, vidimo se'
brzo sam se spremila.
kombinacija u kojoj se dobro osjećam.
ništa napadno, više casual.
šminka, malo parfema, i skoro sam gotova.
zvoni mobitel, dolje je.
'taman izlazim iz stana, vidimo se za koju minutu'
'želiš li da ti pravim društvo?'
'ma ne trebaš se penjati gore, evo gotova sam'
'ma ne, mislim da ti pravim društvo dok silaziš niz stepenice?'
?!? što mu je?
'evo, tri dva jedan, još par koraka i vani sam'
'dobro, pogledaj lijevo kad iziđeš, čekam te u Franku'
osmijesi od uha do uha
prijateljske puse u obraze.
ugodan muški miris.
'i gdje idemo?'
'pa ti si predložio Lumiere'
'ne moramo tamo ako nećeš'
'ma oke je izbor, to mi je od frendice'
'onda tamo'
'i, jesi kupio to što si trebao?'
uzima mi ruku i prelazi nježno po svom licu
'mi si to možemo priuštiti, osjetiš, obrijao sam se?
nisam ponio brijaći aparat pa sam ga išao kupiti'
'pa lijepo od tebe ali nisi trebao'
'ma nema veze, sad imam još nešto iz osijeka, nisam mogao biti neobrijan'
'neka ti onda ovaj osječki bude putni :)'
u Lumieru ok atmosfera,
konobari se lome
pijemo vino i pričamo uz večeru
vrijeme leti
'znaš, ti možeš biti i umiljata kad hoćeš'
'ma ja sam uvijek umiljata'
'ne, samo kad hoćeš, a nekad si otrovna,
a sad mi i u lošoj stvari nađeš nešto pozitivno'
sati su prolazili
hranu smo dijelili
ugodno čavrljali.
pričala sam o poslu, firmi, putovanjima, mojoj ljubavi.
'zadovoljna si, vidim'
'jesam'
'tako i izgledaš' nasmiješio se
par puta je sam sebe zakočio,
jednom i naglas otkometnirao
kako postaje romantičan a zna da sam u vezi.
pogledala sam ga i valjda je shvatio da je pretjerao.
nastavili smo pričati o svemu i svačemu, opušteno,
kao da se viđamo svakodnevno pa imamo bezbroj zajedničkih tema.
ostali smo pretposljednji gosti u lokalu.
prošla je odavno ponoć.
podsjetila sam ga da mu je i sutra radni dan
i da je bolje da idemo spavati.
izašli smo na svježi zrak.
pogledao je na sat, čestitao mi Dan žena
i ispričao se što je došao bez cvijeća.
provjerili smo jednu sitnicu na jednoj fasadi u gradu
i bio je toliko sretan što nisam bila u pravu i što sam to priznala :)
'vidiš, kad god dođem, naučiš nešto novo o svom gradu a i o sebi :)'
'da, istina'
dovezao me kući
putem mi pušta jednu pjesmu i komentira
'ovo je naša pjesma, samo ti toga još nisi svjesna'
i smije se.
pusa u obraz.
'hvala ti na večeri i na večeri'
'hvala tebi na ugodnom društvu'
'laku noć'
nedjelja prije podne.
odmaram dugo.
Micko gušta što sam doma
valjamo se zajedno po krevetu.
zvoni mi mobitel.
on je.
što se dogodilo da zove?
'evo,
samo se javljam da sam završio s predavanjima za danas,
popio sam kavu u tvom kafiću
i odlazim iz tvog grada pa ti mašem, vidiš li?'
uvijek me uspije nasmijati :)
'mašem i ja tebi, mah, mah' :)'
'želio sam ti se zahvaliti na lijepoj večeri sinoć'
'hvala tebi :) sretan ti povratak doma'
'hvala, pusa'
'pusa'
opet se osjećam blesavo kad mu takvo što kažem.
morat ću prestat odgovarati istim odgovorom.
sve je u mojoj glavi.
ali zašto me zove ponovo,
zašto ispipava moju snagu kad zna da sam slaba?
neću više o tome razmišljati.
nedjelja kao i svaka druga,
spremam ručak
mirno popodne
sutra je radni dan,
skupljam energiju za novi radni tjedan.
nisam nikad do sad bila toliko usamljena
koliko u zadnje vrijeme
otkako sam razdvojena od svog dragog.
nikad mi nitko nije toliko nedostajao.
i onda kad se pojavi poneki 'duh prošlosti'
još više osjetim kako mi nedostaje,
koliko želim da je pored mene stalno.
ne ide mi se nigdje.
doma sam.
frendice zovu da navratim do našeg lokala na kavu.
druge zovu da odem prošetat s njima.
ne priča mi se.
ne otvara mi se usta
niti mi se sluša tuđe priče večeras.
zvoni mi mobitel.
opet on.
'samo da ti se javim da sam stigao doma,
odmorio se i sad idem u onu svoju konobu,
znaš, kod Ive, pričao sam ti,
idem se naći s jednim svojim frendom,
pričao sam ti i o njemu,
idemo na čašu vina i girice,
i ponio sam jedan od svojih upaljača, jedan svoj omiljeni :)
vidiš koliki utjecaj imaš na mene'
'lijepo se provedi večeras'
'hoću, hvala ti'
'drago mi je da imaš pošteni upaljač napokon'
'razmišljao sam puno o onome o čem si pričala'
'drago mi je :)'
'htio sam ti se još jednom zahvaliti za sinoć'
'i meni je bilo lijepo, ugodnu večer ti želim'
'i ja tebi'
ponekad razmišljam
možemo li stvarno ostati s nekim prijatelji
nakon što smo nešto imali?
koliko god se trudila stvarno biti prava prijateljica
kao da me stalno stavlja baš on na kušnju.
kao da isprobava koliko sam slaba, koliko sam jaka,
koliko mu mogu odoljeti.
cima me svakim svojim pozivom.
i onda mislim bi li mi bilo draže da se ne čujemo uopće
ili da ipak kontaktiramo barem povremeno.
ne znam odgovor.
'naša pjesma':
- 09:14 -
petak, 06.03.2009.
sunčani dan
tako je lijepo jutros zasjalo sunce
tako je lijep sunčani dan :)
raspoloženje mi raste
sa svakom novom i jačom zrakom sunca :)
počelo je u stvari još jučer.
nekako sam u zadnje vrijeme svugdje i nigdje.
tako se barem osjećam.
sve nešto radim, na sto strana, bojišta,
sve što se od mene očekuje
na poslu, privatno, moji najbliži.
a ponekad osjećam kako vrijeme leti
i kako na kraju od svega toga sebe ne vidim,
gdje sam ja u stvari.
kamo idem
koje su mi želje
koji su mi ciljevi.
sve je nešto nedorečeno, nedefinirano
a takve situacije mogu jedno vrijeme 'prolaziti'.
samo odrađujem jednu radnju za drugom
i sve to savršeno 'klapa'
i svi su sretni, svi...osim mene.
i ne primjećujem kako vrijeme leti
i kako za sebe nemam dovoljno vremena.
i znam da sam za to i sama kriva.
najviše baš ja.
ali odjednom puknem
i onda sve raz....
baš zbog toga što ne mogu dugo biti nedefinirana
ni u čemu.
a najmanje u vlastitom životu.
i prošlu vezu, onu dugogodišnju
sam baš iz razloga jako duge nedefiniranosti prekinula.
nisam se dobro osjećala u toj koži.
a sad imam osjećaj da ponovo ulazim u takvu nekakvu fazu.
pa iz istog razloga
ne uzimam više niti novi cvijet
jer ne znam koliko ću moći brinuti o njemu
hoću li ga morati nekome pokloniti ili nositi sa sobom,
hoće li preživjeti sve to,
moje obaveze, moja putovanja,
moju neredovitu brigu.
i zato me ponekad hvata tolika tuga
što znam da i Micku falim
i da se onda kad dođem doma baš zato ne odvaja od mene,
kao mali priljepak je,
gdje sam ja on je već tamo.
i planiram ga naučiti da bude sa mnom u automobilu
kad putujem negdje
no moram još smisliti kako,
jer teško je postići onaj stupanj dobrote
u kojoj već neki uživaju sa svojim kućnim ljubimcima dok ih voze ;)
i zbog svega toga moj privatni prostor sve manje je živ.
a ne želim tako živjeti.
jučer kad sam otišla u trgovinu gdje sam uzela cvijeće
trgovkinja me prepoznala iako ondje nisam barem dvije godine dolazila
i pitala me nasmiješena već pri ulazu 'došli ste po orhideje?'
da, bila sam pomalo u šoku kako me uopće prepoznala,
ali kad se sjetim da sam davno prije iz tjedna u tjedan
znala dolaziti kad god bi dobivali novo cvijeće,
obilaziti ga i diviti mu se,
kao luđakinja... satima,
ponekad nešto kupiti
a ponekad samo napuniti svoju glavu ljepotom cvijeća,
nije niti čudno da me pamti :)
i kad se samo sjetim svog tog cvijeća koje sam imala u prijašnjem domu,
prilikom selidbe sve sam poklonila
ostala bez ijednog cvijetka.
jer nisam željela da uz mene umre.
i sad opet zbog toga što ne želim gledati
kako uz mene i zbog mene nešto umire
nisam dugo donosila niti jedan novi cvijet,
novo živo biće.
ali u stvari svoj život uskraćujem za neke ljepote trenutka
u kojima bih mogla i trebala uživati.
i zato sam jučer
(dobro, dijelom i zbog ljubomore zbog tamo nekih koji imaju vrtove pune cvijeća
i samo se hvale s tim, a nama smrtnicima neka 'rastu zazubice')
otišla u grad i imam tri nova člana svog kućanstva,
dvije nove orhideje i jednog zamioculcasa,
cvijeće koje inače volim i već imam
ali sad u malo većem broju.
neki dan nam se doselila i jedna mlada pachira :)
pa smo sad jedna brojna obitelj
koja se ujutro veseli svakom pomaku i rastu jednog od članova :))
naravno, ne moram posebno naglašavati
kako se Micko veselio novim članovima obitelji :)
kako smo se odmah presadili u nove lončanice
on je velikodušno pomagao pri tom
te se odjednom samo stvorio u sredini hrpe zemlje.
pretpostavljam da ne moram crtati kako su bijele šapice izgledale :))
bila je to jedna lijepa večer :)
- 09:45 -
četvrtak, 05.03.2009.
poruka dana
ponekad i od onih od kojih ne očekujemo
dobijemo sms-om ili mailom
poruku koja baš dobro 'sjedne' na naše raspoloženje
tog dana, tjedna, mjeseca.
pa tako sam danas dobila jednu:
PRIHVATI SVAKU STRESNU SITUACIJU KAO........PAS
AKO TO NE MOŽEŠ POJESTI ILI SE IGRATI S TIME...
POPIŠAJ SE NA TO I KRENI DALJE...
- 11:55 -
