četvrtak, 19.03.2009.
hidden number
jednom davno dok sam radila u bivšoj Firmi
imala sam na žalost jednog obožavatelja.
na žalost kažem
jer taj obožavatelj nije znao kad je dosta
niti je previše mario na moje odbijanje njegovom upornom upucavanju.
bio je to moj radni kolega
koji je još k tome na neki način bio i meni nadređeni
pa je koristio svoj položaj i status kako bi mi se što više približio
a znao je da baš zato što mi je nadređeni
neću moći odbiti viđenje s njim npr. tijekom radnog vremena
a koje je organizirao pod izgovorom poslovnog sastanka.
dakle, da ne dužim, oblijetao me.
znali su to svi zaposlenici moje tadašnje Firme pa i glavni Šef
no pustili su me da se koprcam u neugodnoj situaciji
jer je to njima bilo zanimljivo
a i imali su svaki tjedan jedan novi trač na repertoaru.
uglavnom, ta osoba na svu sreću nije bila iz mog grada
ali je svaki tjedan dolazila dva dana u tjednu.
moj tadašnji dragi znao je kompletnu priču
i htio se i sam s istom osobom obračunati
vidjevši da sam ja došla u fazu mučnine tih dva dana u tjednu,
komatoznog psihofizičkog stanja,
jer nisam više znala na koji način čovjeku reći da me ne zanima,
jer što sam se ja više otimala
njemu sam valjda bila još privlačniji plijen.
kako je ideja mog dragog bila obračun šakama
nisam prihvatila to rješenje
jer nisam željela još se povlačiti i po sudovima zbog budale.
pa me taj isti Manijak (možemo ga komotno tako zvati)
maltretirao na sve moguće načine.
zvao me na mobitel čiji broj je ne znam kako saznao
sve dok nisam skužila sve brojeve u njegovom posjedu
i nisam se javljala na njih,
zvao me na fixni telefon u uredu
jer nisam imala telefon s ekranom na kojemu je vidljiv broj pozivatelja
pa je znao da ću mu se javiti ne znajući da je on s druge strane žice,
znao je stajati na hodniku odmah do mog ureda
i kako su bile staklene pregrade između ureda i hodnika
znao me gledati kroz staklo a da niti ne znam
sve dok nisam ista stakla oblijepila bijelim papirnatim plahtama,
znao je moje rasporede (satnicu)
pa je kao slučajno baš u vrijeme kad sam se pješice vraćala s posla
znao voziti se automobilom pored mene
i nuditi mi prijevoz koji sam uredno odbijala,
znao je u pauzama navraćati u moj ured
pa kako se često događalo da budem sama u uredu
ne bi odlazio iz njega sve dok netko slučajno ne bi kod mene došao
(taj problem sam riješila zaključavanjem svog ureda i sebe u njemu tih dana),
(e, da, imam jednu prijateljicu koja je tad radila sa mnom
i koja mi je bila pomoćnica u mom izbjegavanju Manijaka
pa mi je javljala u kojem ga je dijelu zgrade vidjela i ide li on prema meni,
koja je toliko dobra da je ta dva dana svaku pauzu koristila da sjedi u mom uredu
jer smo znale da će se on pojaviti a da samo zato što je još netko u uredu
on neće moći govoriti mi gadosti koje je inače govorio
nego da će se ipak pokupiti nakon što vidi da ona ne izlazi nakon njegova dolaska).
znao me provjeravati jesam li na obaveznom mi predavanju u njegovu gradu
i doći u istu instituciju te zahtijevati od mene
da s njim odem u pauzi između dva predavanja na kavu.
ako se ne pojavim ispast će da nisam na predavanju
a ako se pojavim neću ga se moći riješiti.
uspjela sam
na način da sam rekla kako već imam dogovoren ručak
pa sam se samo spustila pozdraviti ga.
nakon što je pokušao sve moguće metode
zadnja mu je bila sakriti broj svoga mobitela s kojeg me zvao
i plavuša se upecala dva tri puta i javila se,
jer tad nije bilo toliko rijetko imati skriveni broj mobitela
a niti sam ja nečiji skriveni broj doživljavala kao prijetnju.
do tad.
a onda kad sam shvatila da se iza 'unknown' nalazi moj neprijatelj,
odlučila sam se više nikome ne javljati na takav poziv sa skrivenog broja.
Manijak se naljutio te me prozvao zašto mu se ne javljam
a onda sam mu objasnila da se prvo radi o mom privatnom mobitelu a ne službenom
i da se na njega mogu javiti kome ja želim a kome ne želim ne moram,
a drugo da ako sam ja toliko korektna da odgovorim na poziv
onda i druga strana koja mene zove a ne ja nju
treba biti toliko korektna pa prikazati broj sa kojega zove.
od tad je uvijek pokazivao svoj broj
a ja mu nisam odgovarala na poziv :)
dakle,
promijenila sam Firmu (dijelom i zbog njega),
prestala su njegova maltretiranja.
još par puta je pronašao način da pod izgovorom posla dođe u moju blizinu
no pretpostavljam da sam u međuvremenu očvrsla
pa više nije vidio onaj strah u mojim očima koji sam prije imala
te mu nisam više bila zanimljiva.
to je slična situacija kao s ljudima koji se boje pasa
pa kad se nalaze u njihovoj blizini psi baš taj strah osjete i počnu režatina njih.
uglavnom, riješila sam ga se.
jedino je fobija od skrivenog broja ostala.
na svu sreću, prošlo je par godina
unutar kojih me nitko nije više pozivao sa skrivenog broja.
i onda se dogodi ljubav.
ljubav koja ne zna za granice,
koja ne zna što je strah od skrivenih brojeva
i ja koja se ne želim prisjećati istog pa to niti ne spomenem.
pa kad me Dragi sa fixnog nazove na mobitel a zove iz druge države
meni se na mobitelu pojavi davno znana riječ 'unknown'.
i zbog ljubavi i želje da čujem dragu mi osobu
taj strah od javljanja na skriveni broj je nestao.
i ja sam ponovo sretna :)
i sve funkcionira savršeno.
dok u posljednjih dva dana
ne primijetih da me moj dragi zove sa fixnog telefona na mobilni
možda koju minutu poslije našeg dugog razgovora fixni na fixni.
i pomalo ostadoh zatečena njegovim pozivom na mobitel
ali pomislim da mi je nešto zaboravio reći.
no uredno mu odbijem poziv kad sam u kući
i pošaljem mu poruku neka me nazove na fixni.
ok.
stvar riješena.
i on se javi i mi pričamo opet nadugo i naširoko :)
kad danas vraćam se u 18h s posla pimalo crknuta
i taman ulazim u svoju zgradu
zvoni mi mobitel i vidim opet 'unknown'.
pomislim da me on zove i sva sretna pošaljem porukicu:
'baš se penjem stepenicama do stana,
pričekaj minutu pa me nazovi na fixni, volim te'
ništa ne odgovara.
ok, valjda čeka minutu.
prošlo je i 10 a on ne zove.
šaljem slijedeću porukicu:
'čekam :)'
'vooooooliiiim moju šokicu i stižem kući za 10 minuta'
ok, valjda me zvao iz ureda, nema veze, sad će on.
i stvarno, uskoro poziv na fixni i mi gugućemo preko žice.
nakon još desetak minuta kad sam lagano zakoračila pod tuš,
ponovo poziv na mobitel i opet famozni 'unknown'.
što mu je, pa malo prije smo dugo razgovarali,
zna da sam doma, zašto me zove na mobitel?
ali javim se, razniježena glasa.
kad ono s druge strane ženski glas.
ok, slušam i pokušavam shvatiti tko je.
vrlo brzo sam shvatila.
žena koja me jedno vrijeme zivkala na posao,
zivkala na mobitel,
zvala rano ujutro,
kasno navečer,
opterećivala sa svojim problemima
pa sam joj se prestala javljati,
točnije odgovarati na pozive kad sam znala da me zove.
crpila je moju energiju
a nisam je imala niti za sebe dovoljno.
uglavnom,
započela je po običaju svoj monolog.
bez pitanja gdje sam što radim,
jel možda smeta, mogu li razgovarati.
nema toga kod nje.
ona je odlučeila svoje reći.
pa je između ostaloga rekla kako je dala otkaz
u firmi u kojoj je do danas radila
i kako se odlično sad osjeća,
počela mi opisivati stanje u istoj firmi
a onda malo prešla na svoje zdravlje i pretrage koje je do sada napravila.
ok, pustila sam je, neka priča,
kao i mali milijun puta do tad.
čak sam joj čestitala na odluci da da otkaz
u firmi u koju sam je ja upozoravala da ne ulazi,
a kao savjet koji je od mene tražila a koji nije poslušala
prije nego se ondje zaposlila.
i nakon jedno desetak minuta njezina monologa
pitala sam je što sad planira.
'pa ja radim već tjedan dana'
ja začuđeno: 'ma da, a gdje? niste mi rekli'
'pa neka to za sad ostane tako, ako me razumijete'
'ja kao glumim plavušu pa ponovim pitanje:
'a u kojoj ste se firmi zaposlili?'
'pa neka to za sad ostane otvoreno, ako me razumijete'
'ne, ne razumijem'
'ona se sad nešto ljuti'
'ne, ne ljutim se, samo me zanima koja je to firma u kojoj ste se zaposlili,
čemu takva tajnovitost?'
'pa on (vlasnik) ima nekoliko firmi
pa još ne znam u koju ću biti prijavljena, ali meni je svejedno,
samo ću vam reći da putujem 50 km svaki dan na posao.
eto, pored tolikih obećanja tamo nekih ljudi
na kraju sam našla posao izvan grada
ali mi je i to draže nego da sam ostala ondje gdje sam do sad radila'
'drago mi je zbog vas ali me zanima koja je to firma'
sad sam već lagano zamračila i ne popuštam, a ona osjeti.
'ma nije to sad važno, znat ćete slijedeći tjedan, u ponedjeljak ću vam reći'
'a sad da ja vama nešto kažem:
zvali ste me danima, tjednima i mjesecima u bilo koje doba dana i noći
i malteretirali sa svojim problemima,
tražili od mene savjete koja je kakva firma,
koje su im plaće kakvi su šefovi imam li koga poznatog u toj firmi,
mogu li vam pomoći da se zaposlite u svakoj od njih,
slušala sam vaše priče o privatnim i poslovnim problemima
i istovremeno vas niti jednom nisam zamarala sa svojima.
i nakon toliko priče gdje sam već uspjela sama zaključiti kad imate menzes a kad ne
ja vas pitam jedno jednostavno pitanje gdje ste se zaposlili
i vi mi ne možete na njega odgovoriti?
i ne morate, nije niti bitno, nit me više zanima.
niti sam vam konkurencija niti tražim posao u drugoj firmi,
ali smatram vaše ponašanje krajnje bezobraznim.
drugo, sad ste me zvali sa skrivenog broja i nikad više.
samo netko me zove sa skrivenog broja i to smije
a da sam znala da to nije on nego vi ne bih vam se uopće javila.
budite toliko pristojni pa pokažite svoj broj kad me već gnjavite.
i treće, molila sam vas nekoliko puta
da mi ne šaljete raznorazne mailove na moj službeni mail,
objasnila sam da mi je inbox malog kapaciteta
i da sam već dobila opomenu u firmi zbog ne jednog vašeg maila
već po njih dvadesetak u jednom danu veličine 3 do 5 Mb.
i bude par dana mir a onda se opet nastavi po starom.
prekjučer sam vam istu molbu ponovila.'
'pa da, danas sam krenila prazniti svoj mailbox
pa sam zamolila nekoga da pošalje mailove...
od 5 ujutro sam na nogama i sad sam već umorna i jedva gledam...'
'niti vi mene pitate kad sam ustala i kakve su mi obaveze i u kojem sam ja stanju
pa nit mene zanima u kojem ste vi.
ako vi niste slali ove današnje mailove a danas ih je opet bilo desetak
onda recite onom tko u vaše ime šalje da me skine sa liste.
a vi mi na taj mail možete samo službeno nešto poslati, ništa više'
'ma ne, pa tko bi slao sa moga maila, pa moj sin je jedino,
ja sam vam ih danas slala'
'onda me vi skinite sa te vaše mail liste'
'dobro, do viđenja'
spustila je slušalicu
a ja sam se napokon riješila još jedne budale.
- 23:33 -
