subota, 21.06.2008.
danas mi očito nije dan...
...od ranog jutra.
doručak u hotelu trebao bi biti od 6,30.
odlično, popit ću tablete protiv bolova u sobi
pa se spustiti na doručak i pojest nešto
jer nije dobro piti ih na prazan želudac :)
spustim se na doručak
i ja i hrpica naivaca poljubili smo zatvorena vrata restorana hotela
jer doručak nije spremljen,
bit će oko 7, ispričavaju se djelatnici hotela.
u 7 mi već moramo krenuti put aerodroma,
što znači ostat ću gladna.
kako je mozak čudan organ.
kad se normalno probudim ujutro u 6 h
prerano mi je doručkovati i ne mogu,
no kad pomislim kako ću fino jesti prije puta
i sita krenuti na cjelodnevno truckanje do Osijeka,
slinovnice krenu raditi punom parom i gladna sam kao vuk.
dakle, ostala sam gladna.
začudo,
na aerodromu u Sofiji ali i u Beču nije bilo nikakvih problema,
kontrole sam prošla normalno,
jedino sam u avionu skoro zaboravila ruksak,
no sjetila sam se na vrijeme i vratila po njega.
:)
stižem u Zg.
trebala sam nastaviti isti dan odmah za St,
no kako se stvarno ne osjećam dobro
odlučila sam vratiti se direktno u Osijek i odmoriti.
pa me frendica vozi do željezničke stanice
i saznajem da prvi slijedeći vlak za Os imam u 12,45
i ne pitam ima li neki brži, bolji,
koji će prije stići,
ukrcavam se u njega.
putujem napokon kući.
u vlaku vruće za pop...
ja sa ogromnim koferom od 25 kg
i ruksakom u kojemu se nalazi torba, mobitel, digitalac, putovnice, novci,...
sve.
kuham u kupeu i cijelo vrijeme pazim na stvari.
jedva čekam stići do Osijeka.
javlja mi se mama (s kojom sam u zadnje vrijeme na "Vi")
da je skoknula do stana po svoju modlu za tortu
pa usput nahranila mačka jer je gladan.
javljam da stižem navečer, da ne smeta što je bila.
nakon tri sata zove me frendica da je zvala moju staru
jer je skužila da je netko bio u stanu
pa ne zna jel se treba i dalje ona brinut o mačku ili ne.
kažem da stižem večeras i da nisam s mamom ništa dogovarala
da je naš dogovor važeći
i da je mama malo "prekontrolirala" stan dok me nema,
stara navika.
oko 18,30 ulazimo u osječku željezničku stanicu.
sretna što sam stigla prije nego sam očekivala,
kupim svoje stvari i vršljam po ruksaku tražeći ključ od stana,
da mi bude lakše pri dolasku blizu doma.
novine ostavljam na susjednom sjedalu i mobitel također.
kako je koferčina koju imam preteška i prevelika,
jedva se izvlačim iz kupea
i provlačim uskim hodnikom vagona.
napravila sam par metara
i približila se koferom vratima vagona
te se vratila po novine u kupe.
nema novina, nema mobitela.
naravno da sam ja kriva,
no ne mogu vjerovati,
sekunde su bile u pitanju.
ostala sam bez mobitela.
izišla van, tražila konduktere,
nikoga ne vidim da s novinama izlazi iz vagona,
nema nikoga, prazan peron.
ja sama, zbunjena s koferčinom
i kondukteri koji me gledaju kao pravu plavušu i smiju se.
probamo nazvati s jednog od njihovih mobitela,
naravno, moj broj je isključen.
očito sam naletjela na nekoga tko zna kako se to radi.
u mobitelu hrpa brojeva, hrpa podataka
kao da mi je netko ukrao telefonski imenik.
više ga nemam.
odlazim doma.
vučem kofer po stepenicama,
ulazim u stan.
u stanu fino hladno.
pogledam,
prozori otvoreni a moja klima radi sve u 16.
super.
dakle radi dobrih desetak sati bez nadzora.
zovem frendicu i pitam je jel zaboravila ugasit klimu kad je bila,
kaže nije ni vidjela da je radila.
super, dakle mama.
zovem mamu,
da, zaboravila je ugasit,
bilo je jako vruće u stanu
a malo je usisala i pobrisala prašinu i pobrisala podove
jer je bilo "jaaaako" prljavo.
hvala mama, nisi trebala,
molim te ubuduće kad uključiš klimu
isključi je prilikom izlaska
i dok je koristiš zatvori prozore.
ja grozna, nezahvalna kćer.
želim sa fixnoga nazvati službu operatera
da blokiraju broj i mobitel.
broj jesu, hvala bogu, neću ga morat mijenjati
ali mobitel ne mogu.
zovem policiju.
fixni bežični nešto čudno radi.
pogledam, baterija prazna.
postavim ga na stativ s punjačem, no isključen je iz struje.
pogledam malo bolje, stvarno isključen,
da, cijeli kabel isključen.
pa da,
mama je usisavala,
pa je isključila prvo što je dohvatila.
hvala mama, nisi trebala.
oke.
idemo dalje.
htjela sam se istuširati
odem do kupaonice i pustim vodu
počnem s tuširanjem.
nema tople vode.
dobro, toplo je vani,
no ipak,
ne mogu se baš pod hladnom vodom tuširati.
možda zato što nije korišten tuš par dana
pa nema tople vode u cijevima,
strpi se malo, sad će.
ništa.
pogledam u bojler, isključen je :)
hvala mama,
ja ne isključujem bojler ni kad sam na putu,
manje energije troši dok podgrije toplu vodu
nego dok ugrije 80 litara ledene vode.
pa sam se otuširala u hladnoj.
dobro je za cirkulaciju :)
nazovem nekog meni dragog
da mu kažem kako sam ostala bez mobitela
i da me može dobit na fixni broj.
on me otpili kao zadnju levatinu
da ga boli zub i ne može razgovarati.
super.
može li se još nešto dogoditi?!?!?
- 20:14 -
