ajme, ajme, ajme!!! koliko sra...u jednom danu!! da mi je ovo neko pričao, ne bi mu vjerovala al kad se tebi to desilo onda je to fakat tak nažalost.
draga baš mi je žao što je povratk kući koj je trebao biti divan i opuštajuć završio katastrofalno, al znam ja tebe.. što te ne ubije te ojaća drž' se draga
22.06.2008. (03:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
držim se, držim :)) neka je sve to najveće zlo koje se moglo dogoditi... najviše me ubija činjenica da sam proputovala pola Evrope i nigdje ni ništa nije nestalo i onda mi u mom gradu neki sitni lopov ukrade mobitel. sama njegova vrijednost nije velika nego stvarno sam ostala preko 500tinjak brojeva telefonakoje ću sad opet ispočetko morati prikupljati od ljudi s kojima sam u kontaktu što privatno što poslovno. da sam tad mogla naći istu osobu mislim da sam je mogla od ljutine golim rukama zatući. a u stvari sam ljuta na sebe što mi je popustila koncentracija, na jednu minutu. čudna je količina ljutnje koju držimo u sebi.
22.06.2008. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hmm. trebaš stat. počistit repove. malo odahnut. odmorit. ovo s mobitelom je sitna opomena. popustila si u oprezu zaboravila di živiš...:))) i jako me muči to što nigdje, ali baš nigdje nisi spomenula vješalice?? zaboga di su one bile? u koferu, ruksagu?????? :))))). a ovo s mamom sve mi poznato. sama sebe onda uvjeravam "želi mi najbolje..". jeftina demagogija samoj sebi ali još uvijek pali ako se odlučim čvrsto vjerovat u to..:)). Meni se čini da tebi treba da malo staneš. I da usporiš. pozdrav. :)
23.06.2008. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@levant pokušat ću malo zastat. za mobitel si u pravu. i pokazalo se da postoji razlog zašto mi je morao biti ukraden. kako je sve to čudno u životu, stvarno nema slučajnosti. a vješalice... zamisli, niti jednu nisam nosila :) najbolji mi je bio komentar muža frendice koji me je odvezao do željezničke stanice u Zg: "nikad neću razumjet to vaše žensko pakiranje, što nosite unutra, cijeli ormar?!" mama... da, znam da je željela najbolje. iako Micko nije jadan mogao zaprljati cijeli stan sam u 4 dana, a ja sve oprala prije nego sam otputovala. no nema veze. pokušavam se privić na neke stvari koje ne mogu promijeniti.
23.06.2008. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjena u bojama
ajme, ajme, ajme!!!
koliko sra...u jednom danu!!
da mi je ovo neko pričao, ne bi mu vjerovala
al kad se tebi to desilo onda je to fakat tak
nažalost.
draga baš mi je žao što je povratk
kući koj je trebao biti divan i opuštajuć
završio katastrofalno,
al znam ja tebe..
što te ne ubije te ojaća
drž' se
draga
22.06.2008. (03:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
držim se, držim :))
neka je sve to najveće zlo koje se moglo dogoditi...
najviše me ubija činjenica da sam proputovala pola Evrope i nigdje ni ništa nije nestalo
i onda mi u mom gradu neki sitni lopov ukrade mobitel.
sama njegova vrijednost nije velika nego stvarno sam ostala preko 500tinjak brojeva telefonakoje ću sad opet ispočetko morati prikupljati od ljudi s kojima sam u kontaktu što privatno što poslovno.
da sam tad mogla naći istu osobu mislim da sam je mogla od ljutine golim rukama zatući.
a u stvari sam ljuta na sebe što mi je popustila koncentracija, na jednu minutu.
čudna je količina ljutnje koju držimo u sebi.
22.06.2008. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
levant
hmm. trebaš stat. počistit repove. malo odahnut. odmorit. ovo s mobitelom je sitna opomena. popustila si u oprezu zaboravila di živiš...:))) i jako me muči to što nigdje, ali baš nigdje nisi spomenula vješalice?? zaboga di su one bile? u koferu, ruksagu?????? :))))).
a ovo s mamom sve mi poznato. sama sebe onda uvjeravam "želi mi najbolje..". jeftina demagogija samoj sebi ali još uvijek pali ako se odlučim čvrsto vjerovat u to..:)).
Meni se čini da tebi treba da malo staneš. I da usporiš. pozdrav. :)
23.06.2008. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
@levant
pokušat ću malo zastat.
za mobitel si u pravu.
i pokazalo se da postoji razlog zašto mi je morao biti ukraden.
kako je sve to čudno u životu, stvarno nema slučajnosti.
a vješalice... zamisli, niti jednu nisam nosila :)
najbolji mi je bio komentar muža frendice koji me je odvezao do željezničke stanice u Zg:
"nikad neću razumjet to vaše žensko pakiranje, što nosite unutra, cijeli ormar?!"
mama... da, znam da je željela najbolje.
iako Micko nije jadan mogao zaprljati cijeli stan sam u 4 dana,
a ja sve oprala prije nego sam otputovala.
no nema veze. pokušavam se privić na neke stvari koje ne mogu promijeniti.
23.06.2008. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...