subota, 12.01.2008.
vjetrovito...
danas sam prvi put prošetala do grada.
dan je bio sunčan ali strašno vjetrovit.
propuhalo me do kostiju.
šal, rukavice pomogli, no nedostatno.
da je bilo pametno obzirom na moju gripu koji dan prije, baš i nije :)
no više ne mogu biti doma, pa makar orkanski vjetrovi puhali.
pa sad naravno osjetim posljedice svojeg šetanja, no proći će, duga je noć :)
nešto od slika stavila sam na ptič.
samo dio.
samo malo sam i prošla.
frendica je 'šlajsala' po trgovi(na)ma a ja 'šlajsala' po trgovima :)
zaključak - turista kao u priči.
i ono što mi je bilo super smiješno, čokolada na svakom koraku,
malih slatkih trgovinica sa svim oblicima čokoladnog užitka,
naravno, meni se čokolada uopće ne jede u zadnje vrijeme,
meni koja sam obožavalja čokoladu sa lješnjacima,
koja bih dala u nekim trenucima (kad mi padne šećer)
i sve što imam u novčaniku za recimo jedan kinder bueno,
ne, ništa,
kao da prolazim pokraj kamenja.
no dobro,
ipak sam fotnila dvije fotke i njih,
za moje drage prijateljice, ovisnice.
postoji jedna lijepa mala uličica Rue des Bouchers,
s bezbroj malih slatkih restorančića u kojima se jedu uglavnom riblji specijaliteti
ribe, rakovi i školjke.
nisam stala jer mi je bilo žao potrošiti dan (naravno spavala dopodne) na klopu,
no nadam se uskoro isprobati nešto od toga, vidjeti razliku u odnosu na naše.
posjetila sam njihovu Catedrale des Saints Michael et Gudule,
kažu da je to najveća i najljepša njihova katedrala u Bruxellesu
(boje zlata, ja je ne vidjeh?!?!?, mislim tu boju na fasadi)
izgrađena u brabantskoj gotici (od 1226. pa tri stoljeća dovršavana) sa stvarno prelijepim vitrajima
i jako lijepom drvenom baroknom propovjedaonicom kojoj nisam odoljela ne dirati je
i tek poslije vidjela natpis da je pod alarmom i da je ne treba dirati :)
plavuša, ne čita :)
sv Mihovil im je zaštitnik grada. pa njemu u čast.
a dobro dođe i za koje kraljevsko vjenčanje i kraljevski sprovod. mislim, katedrala.
i opet ja ne bih bila ja kad i u katedrali ne bih gledala nešto što nitko drugi ne gleda.
svi na jednoj strani a ja na drugoj čučim i buljim u stol.
ali meni je super. stol napravljen od bronce (pretpostavljam)
ali samo njegovo postolje a gornji dio je stakleni.
i to staklo stoji ustvari na tri ili četiri točke (logičnije mi na tri) postolja
a postolje su ustvari dvije ptice (pelikani).
zašto u crkvi, nemam pojma, no baš su mi prekrasni :)
e onda, ne bi bio obilazak da se nisam uvukla u gužvu i prošla glavnim trgom :)
gužva na sve strane, ljudi kao u priči, svi nešto fotkaju.
i nekakva ekipa sa snimateljem, ogromnom kamerom, valjda nekakva njihova tv kuća, tko zna.
i naravno, koga će kamere snimiti, mene!
a ja naslonjena na stup rasvjete
pognute glave buljim u nekakav vodičkoji sam još u Hr kupila (kao pripremit ću se ja za Brux, aha),
čitam, digitalac mi visi oko vrata, u drugoj ruci maramica (balava sam, još uvijek)
valjda rade reportažu o turistima, pa baš mene našli.
maknem se u stranu, oni za mnom.
okrenem glavu na drugu stranu, opet evo ih, napravili pola kruga da bi me snimili.
valjda imam sva obilježja klasičnog turista nametnika :))
al, što me briga, kako kaže jedan moj frend:
'tamo možeš raditi što god želiš, briga te, nitko te ne zna' :)
a na trgu nekoliko stvari koje je trebalo pogledati ali i fotografirati.
zgrada vijećnice iz 15.st. jedna je od njih, a na vrhu je sv Mihovil (tko drugi) kako ubija đavla.
onda kraljeva kuća ne može se baš izbjeći (sadašnji muzej, uz silnu odjeću onom dječarcu).
dječarca nisam išla pogledati, smrzla sam se kao pingvin.
i uglavnom, pristojno smrznuta a i već gladna,
nakon susreta sa prijateljicom koja je uspješno šopingirala,
odlučile smo se vratiti doma, no moj želudac je kruljio dobrano
(moram promijeniti vrstu hrane koju jedem ujutro, očito protrči kroz crijeva, kao da sam čašu vode popila :) )
pa kao da ne skiknem do doma a ne jedem sendviče jer ih ne volim
a ni meso raznoraznih oblika s ulice, ja ću kao pomfrit
(tu ne možeš omanit', svježe ispečeno pred tobom, ubit' će glad, a toplo je)
i nisam nikada u životu skuplji pomfrit jela - 2,5 eura.
možda to nije čudno za neku drugu zemlju no kod nas je to skoro 20 kuna.
dobro, ne jedem ga inače ni kod nas (sad će me netko popljuvati i reći da su to normalne cijene i za našu zemlju,
ne znam, možda i jesu, ali ako jesu onda stvarno...)
ma nije stvar u novcima nego što je to ovdje vjerujem tražena hrana (ta junk food, fast food)
pa joj je i cijena narasla. katastrofa.
i promrzle vratile smo se doma.
još naravno nisam ništa stavila u usta, no sad ću, nešto toplo skuhati.
provjetrene obje, otkazale smo čak i neki večerašnji mogući izlazak na obližnji tulum.
sutra idemo u jedno malo mjesto pokraj Bruxellesa.
pa vidjet ćemo, sigurno je zanimljivije nego u krevetu :)
- 20:27 -
