petak, 30.11.2007.
goldfish
prije pola godine:
...znaš, trebala bih joj uzeti nekog kućnog ljubimca...
..pa uzmi..
..pa razmišljali smo..pas je prezahtjevan, treba ga šetati...
..mačka stalno skita negdje a i mačjih dlaka ima svugdje...
..a ti imaš ribice, da joj kupimo ribicu..?
..pa hoćete da vam posudim svoje na tjedan dana pa vidite može li se ona uopće s njima igrati, hoće li je to veseliti, kako će ih hraniti i sve ostalo pa onda uzmite njoj druge ako joj se svidi...
..ma da, pa kako ćemo to..?
pa lijepo, nije nikakav problem, samo ih nemojte zaboraviti nahraniti i promijeniti vodu s vremena na vrijeme i bit će sve oke :)
...dobro, još ćemo razmisliti...
...dobro, kako želiš...
jučer predvečer, ja na poluslužbenom sastanku,
preumorna da bih uopće više funkcionirala, no trudim se, nekako.
zvoni mobitel, draga mi prijateljica:
hej, jel možeš pričati
mogu kratko, reci
pet, deset minuta?
minutu, reci, u gužvi sam
jel znaš kako se tvoje zlatne ribice zovu na latinskom?
ne znam, zlatne ribice :))
ma da, ali, postoje dvije vrste, znaš koje su tvoje?
ne znam ženo, zlatne, sa buljokim očima
ma znam, ali postoje dvije vrste, znaš koje su tvoje?
ne znam, uzmi onu koja ti se više sviđa..moje su one koje imaju najbuljavije oči od svih, zdepaste
dobro...
nakon 15 minuta ponovno poziv
(dakle, ja sam još uvijek na sastanku):
ali tvoje su velike, ove su male...
da, ja sam svoje hranila a i stare su, i ove će narasti vremenom, što ih više toviš brže će rasti...ne mogu sad pričati, javim ti se...
dobro...
e da, a koliko treba vode po jednoj ribici?
pet litara
pet litara? ma nemoguće, pa ova ima jedva litru u tom malom akvariju
ma može izdržati i u tome ali ćeš češće morati mijenjati vodu
stiže sms:
a kako znaš spol?
ne znaš
kako ne znaš?
nemoj me j..at, izaberi spol koji ti se više sviđa, daj ribici ime i imaš ribicu onog spola kojeg želiš, ionako si uzela jednu samo
kako si ti gruba...
zar mi nisi mogla reći nešto lijepo?
kasno navečer...zaboravila i sastanak..i ribice...i sve...stiže poruka:
Nemo je dobro
ajde, neka mu je sa srećom, dakle ipak muškića imate...
danas u pola posla, zvone telefoni... slažem dopis... printam nešto...ne ide baš onako kako sam zamislila...udav jedan preko žice...kolegice se smijulje...ne čujem samu sebe...
stiže poruka:
je li normalna pojava zamućenje vode?
To je moja prijateljica. I jako je volim...
- 16:09 -
shopping
...
'ovo je kašmir?'
'da'
'a imate i u drugim bojama?'
'da, u smeđoj, zelenoj i crnoj'
'stvarno? a koja zelena?'
'pa nije baš ona obična, ali stvarno je lijepa,
pogledajte, od te tri meni je osobno najljepša'
'da, stvarno je lijepa. ali nemam ništa zeleno.
jel' vi imate nešto s čim bih mogla iskombinirati tu boju?'
'pa to vam je dovoljno.'
'pa nije, jel imate barem šal i rukavice u toj boji?'
'ne, imamo šal i rukavice ove zelene, no ovo je drukčija zelena.
podsjeća me na smb uniforme. ma dovoljno vam je samo ovo.'
'ma kad ja volim imati barem dvije stvari u istoj boji.
kužite, npr. kao sad, košulja mi je prljavo ružičaste boje a na njoj smeđi pulover,
smeđe hlače i čizme, smeđi kaput, ali prljavo ružičasti šal i rukavice.' :)
'nemamo...'
'baš šteta...
a možda košulju neku koja bi išla ispod sa takvim prugicama, zelenim?'
'ne... a da uzmete neke druge boje?'
'a ne bih, baš mi se ova sviđa, stvarno je prelijepa zelena...'
'a imamo suknju, ali isto drukčije zelene...'
'baš je slatka,a ne da mi se isprobavati...'
'probajte, iako, nije vam to ista boja,
stvarno vam nije potrebna ta zelena uz ovu...
možda da uzmete crnu suknju ili smeđu?'
'ajd, dajte da probam, smeđu'
'evo'
'a velika mi je, imate manju veličinu?'
'ne, ta je još samo ostala. hoćete crnu?'
'neću, imam pet crnih suknji, sve su na isti kalup'
'nešto drugo da vam donesem dok ste još u garderobi?'
'ma ne trebate, ne da mi se više isprobavati'
'i, hoćete uzeti tu zelenu?'
'ajd, nema veze, možda nađem čarape ili košulju sa takvim prugama negdje dalje,
uzet ću je..'
tako otprilike izgleda jedan od shoppinga osobe koja je poslije stresnog radnog dana poželjela popraviti svoje raspoloženje nečim...
je li uspjela u svojoj namjeri?
- 15:49 -
četvrtak, 29.11.2007.
e, da...
jesam li rekla da nakon petog roka kad bih trebala ići
(a bilo je tu datuma...1.10.,15.10., 1.11., 15.11., 30.12. ...ajme)
napokon možda znam jedan konkretan na koji bih mogla upasti.
prvi radni dan u 2008.oj :)
do sad sam bila ni na nebu ni na zemlji,
u čekaonici.
- 11:25 -
petak, 23.11.2007.
treći dan...
Danas je već treći dan da me j.. glava.
Liježem s glavoboljom i budim se s njom.
To mi je umjesto mušice (jedna od priča) postala najbolja prijateljica :))
Ne napušta me
ni slučajno :))
Jučer sam se nakrkala svim mogućim i nemogućim tabletama
kako bih uopće mogla funcionirati.
Tek iza 13h bila sam u fji,
Danas, čaša crvenog vina.
Odlično :)
Bez dodatnih 'stimulansa'
(ili, možda stimulans nije prava riječ, sigurno nije, bolje pain reliever)
sam u out-u.
Ma daj, opusti se...
Lako je reći.
Južina je već par dana, govori mi frendica.
Kao, to me treba tješiti?!?
Kao, sad svi odjećaju te promjene vremena, svi su meteoropati
pa i ja?
Ne želim.
Ne želim uopće biti u toj ladici ljudi.
Vani je divno, prelijepo vrijeme
pravo proljeće
a ja ne mogu gledati od glavobolje,
suvislo razgovarati,
voditi sastanak, telefonski razgovor,
pisati,...ništa.
Mijenjam glavu, staru za novu... javlja li se tko?
Treba li nekome malo glavobolje?
'Malo' isto ne bi bila prava riječ.
Stavit ću je na policu, odvojiti od tijela,
pa dok glavobolja ne ode
naći zamjensku...
ako me nema, to je zato što obezglavljena vrludam gradom... ;)
- 09:43 -
ponedjeljak, 19.11.2007.
Wish...
So, so you think you can tell Heaven from Hell,
Blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have you found? The same old fears.
Wish you were here.
- 14:39 -
ponedjeljak, 12.11.2007.
I, kako si provela vikend?
...pita me frendica.
Dobro.
Umrli su mi kaktus i fikus,
zbog majmuna kojemu je bilo vruće u mom stanu
pa je stalno otvarao prozore.
Neka.
Neka je to najveća cijena.
Iako boli, bili su mi dragi.
Kaktus star skoro kao ja.
Ubio ga je. Uspio je.
Kad nije mene uspio oblikovati po sebi.
Važno da sam je 'buldožer'. Bez osjećaja.
A on sav pun davanja.
A ja 'otimačica'.
Od silnog otimanja ostala sam sjb....
Pokušala sam,
stvarno sam pokušala dati sve od sebe
ostvariti neku normalnu vezu,
pokušati biti s nekim svaki dan, više od par sati.
U svom okruženju.
Ili u njegovom. Kako god bilo potrebno.
Dozvoliti mu da bude dio mog života.
Otvoriti se kao knjiga.
Stvarno sam se trudila.
Ili sam magnet za kretene ili je neki drugi problem u meni.
Jednostavno krive kombinacije.
Svjesna da ih ja stvaram. Kombinacije.
Uvijek pomislim da koliko god išlo u krivom smjeru
ili ja to tada tako vidim
postoji razlog zašto se događa
i nešto dobro iz svega toga mora na kraju ispasti.
Ispadne samo da sam plavuša
koja je prošla još jednu školu
i pametnija je za još jedno iskustvo.
'i drugi puta ću pametnije...'
Nisam za veze.
Nema veze.
S onim koji mi je sve
razilazim se jer je tako odlučio.
Ustvari, koketira sa mnom.
Udaljava se pa ponovno približi.
Tek toliko da nisam sama potpuno a opet ni s njim.
Treba mi vremena
ali privići ću se.
Sada boli.
Strašno.
Nema te šminke koja može prikriti ono što je u meni.
Onaj koji mi je nekad davno bio jako puno
nazvao me
i iako nisam zeljela ispočetka s njim pričati
javila sam se na kraju.
Cvrkutali smo
(kako on naziva naše male noćne razgovore)
dobrih sat i po
i priznao je iako od njega to nisam tražila
da ima grižnju savjesti zato što se čuje sa mnom
dok je u vezi sa nekom ženom.
To su obični razgovori, o svemu i svačemu,
osim o 'zabranjenim temama' tipa osjećaji, tjelesna privlačnost,...
sve ono što izaziva bilo koji oblik intimne reakcije duha i tijela.
Pitao me 'na čemu si ti'
i rekao kako mi je 'misija' prije nego odem
reći svima ono što ih sljeduje.
Pa tako i njemu.
Svejedno,
pričali smo dugo, ugodno,
kao i obično.
Zaspala. I sanjala lijepo.
Za oboje.
Rekao je 'sanjaj i za mene, kad ja ne mogu'.
Možda jednog dana aktivira mms.
Možda mu jednom pošaljem neku blesavu fotku
koja nema veze ni sa čim.
Danas je godišnjica nečega. Negativnog.
Ili pozitivnog, ne znam.
Ne znam bih li trebala slaviti. Ili plakati?
Ovih godinu dana mi je proletjelo.
I tek u razgovoru s drugima
shvatim koliko se toga u tom vremenu dogodilo
a sve nešto veliko,
nešto što definira moj status na ovaj ili onaj način u budućnosti
(tu ne mislim na materijalni status).
Nisam nikada bila toliko sama
a opet manje se osjećala usamljeno.
Nisam nikada imala toliko vremena
a opet ga nemam.
Nisam nikada bila toliko snažna
a toliko krhka, cendrava, slaba.
Poglavica se javio.
Čudno kako se slučajno srećemo kad se najmanje nadam.
Posljedica slučajnog susreta je nastavak komunikacije
tijekom slijedećih par dana.
I za mene i za njega u tom javljanju
koristio je više nego krive riječi,
barem u trenutnoj situaciji.
Možda bi da sam drukčije raspoložena
svaka riječ bila bi pravi pogodak.
Što odgovoriti na
'Ti si najbolja pica u mom životu' ?
A života...ajme. To je kao kompliment, ili?
Pitam se kako bih se ja ponašala na njegovom mjestu,
bih li si dozvolila izlagati svoj privatni život javnosti?
U stvari, tko sam ja...?
Zna što radi. Zna gdje je i što je.
Ja sam samo jedna mala, ništa više.
Nadam se da se barem ekipa
čitača i slušača dobro zabavlja.
Barem netko :)
- 08:46 -
utorak, 06.11.2007.
Da idem na Mars...
...valjda bi manje liječničkih pregleda trebala obaviti..
- 10:54 -
