Poznate face!

utorak, 31.10.2006.

Ivona Petri, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Ivana
prezime: Petric
spol: žensko
datum rođenja:16.V.1897 u Bosanskom Brodu
datum smrti: 21.III.1974 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište:

Film i TV:
Mirisi, zlato i tamjan (1971) .... Madona
Cattura, La (1969) .... Old woman
Mrlja na savjesti (1967)
Vlak bez voznog reda (1959)

31.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 30.10.2006.

Melanija Dugandžić, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Melanija
prezime: Dugandžić
spol: žensko
datum rođenja: 22.II.1939 Klakar kraj Bosanskog Broda
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište:

Film i TV:
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija
Klipic (????) TV
Pustolov pred vratima (????) TV
Rodoljupci (????) TV

Maturirala 1958. u Zagrebu, diplomirala glumu 1963. na Akademiji za kazalisnu umjetnost. Kao studentica prvi put nastupa na pozornici HNK u ulozi Andromahe u Shakespearovoj tragikomediji Troilo i Kresida. Od 1964. clanicom je Drame HNK, a tijekom 1968. Samostalne grupe sedam (SG7;uloga Zene u Klopki za bespomocnog covjeka R. Thomasa). U manjim dramskim ulogama tumaci isprva mlade djevojke i dvorkinje, a poslije zene razlicitih znacajeva; bila je Rosaura (C. Goldoni, Veliki smjesni rat), Magda (m. Matkovic, Ranjena ptica), Nicole (Moliere, Gradjanin plemic), Gospodja (J. Genet, Sluskinje), Martine (Moliere, Lijecnik protiv volje), Grofica Madeleine Petrovna (M. Krleza, U agoniji), Varja (A. P. Cehov, Visnjik), Agata (S. Mihalic, Grbavica), Nastja (M. Gorki, Na dnu), Gospodja Smith (E. Ionesco, Celava pjevacica), Gospodja Page (W. Shakespeare, Vesele zene windsorske), Gospodja Sorby (H. Ibsen, Divlja patka). Povremeno gostuje u Teatru klasike te u djecjim predstavama Teatra "Zar-ptica". Suradjuje u emisijama skolskog i dramskog programa Hrvatskog radija. Glumila je u televizijskim dramama (-M. Bozic, Kipic; M. Begovic, Pustolov pred vratima; J. Sterija Popovic, Rodoljupci).
LITTERATURA: Z.F.:Poznati glumci u "Klopci..." Vecernji list, 10 (1968) 23.III.
-N. Batusic: Drama i pozornica. Novi Sad 1975.
-N. Grcevic: Od covjeka k covjeku (u: Suvremena drama i kazaliste u Hrvatskoj. Novi Sad-Rijeka 1987).

30.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 29.10.2006.

Viktor Leljak, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Viktor
prezime: Leljak
spol: muško
datum rođenja: 27.I.1900 u Zagrebu
datum smrti: 5.III.1982 u Zagrebu
zanimanje:

Film:
Lisinski (1944)
Dvorovi u samoci (1925)

Glumu ucio privatno kod Hinka Nucica u Zagrebu. Od godine 1918. igra u Ljubljani, nakon toga (1919-1921) u Osijeku, a do umirovljenja (1956) u zagrebackom HNK-u. Nastupao u okp 1000 uloga: Amandus (M. Halbe, Mladost), Klaudije, Rodrigo (W. Shekespeare, Hamlet, Othello), Knez (I.Vojnovic, Dubrovacka trilogija), Lukac (M.Krleza, Vucjak) i dr. Glumio u prvim hrvatskim filmovima (Dvorovi u samoci T. Strozzija, 1925: Lisinski O. Miletica, 1944).

29.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

subota, 28.10.2006.

Pavle Bogdanović, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Pavle
prezime: Bogdanović
spol: muško
datum rođenja: 26.XII. 1934 u Cepinu
datum smrti: 17.XI.1993 u Zagrebu
zanimanje: glumac

Film i TV:
"Nikola Tesla" (1977) TV Serija
Timon (1973)
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija .... Pop Ivan
Poslednji Stipancici (1968) (TV)
H-8 (1958)

28.10.2006. u 00:01 • 0 Komentara • Print • #

petak, 27.10.2006.

Aleksandar-Aca Binički, glumac i redatelj

OSNOVNI PODACI
ime: Aleksandar
prezime: Binički
spol: muško
datum rođenja: 16.V.1885 u Beogradu
datum smrti: 7.VIII.1963 u Zagrebu
zanimanje: glumac i redatelj

Film:
Matija Gubec (1919) kao redatelj
Mokra pustolovina (1918) kao glumac

Najproduktivniji redatelj nedvojbevo je bio Aleksandar Binički (operni pjevač i redatelj koji je bio i direktor Operete HNK u Zagrebu), koji je na Tuškancu režirao trinaest dramskih djela i četrnaest opereta.

27.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 26.10.2006.

Ratko Glavina, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Ratko
prezime: Glavina
spol: muško
datum rođenja: 1.XII.1941 u Splitu
zanimanje: glumac i ravnatelj kazalista
trenutno prebivalište: Split

Film i TV:
Novo doba (2002) TV Serija
Posljednja volja (2001) .... Bepo Restaurant
Povratak (1979)
Nase malo misto (1970) TV Serija
Devojka i hrast (1955)

26.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 25.10.2006.

Magda Matošić, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Magda
prezime: Matošić
spol: žensko
datum rođenja: ??? nepoznato
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Split

Film i TV:

"Novo doba" (2002) TV Serija
Posljednja volja (2001) .... Mrs. Mare
"Velo misto" (1981) TV Serija

25.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 24.10.2006.

Radoslav Spitzmuller, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Radoslav
prezime: Spitzmuller
spol: muško
datum rođenja: ??? 1925 u Sisku
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište:

Film i TV:

Duh u mocvari (2006) .... Milan Lončar
"Zabranjena ljubav" (2005) TV Serija .... Svecenik
"Dirigenti i muzikasi" (1990) TV Serija .... Karlo
"Ptice nebeske" (1989) TV Serija
Leo i Brigita (1989) (TV)
"Inspektor Vinko" (1984) (mini) TV Serija .... Gnjavator
Treci kljuc (1983)
Novinar (1979)
Hajducka vremena (1977)
"Ljubav na seoski nacin" (1970) TV Serija

Osvjezeno:27.IX.2007.

24.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 23.10.2006.

Neva Bulić, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Neva
prezime: Bulić
spol: žensko
datum rođenja: 1942
datum smrti: 26.XI.1998 u Splitu
zanimanje: glumica

Film i TV:
"Nase malo misto" (1970) TV Serija .... Antica - Peskarusa

_______________________________________
Vjesnik
Preminula Neva Bulić

SPLIT, 27. studenoga - U Splitu je u četvrtak u 56. godini preminula Neva Bulić, istaknuta dramska umjetnica i dugogodišnja članica splitskog HNK. Ta vrsna umjetnica rođena je u Splitu godine 1942. Glumu je diplomirala na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu 1966. Iste godine počinje njezin profesionalni angažman u HNK Split kojeg je, s manjim pauzama, član sve do smrti i u kojem je ostvarila svoje najzapaženije uloge. Mlađa kazališna publika Nevu Bulić pamti iz novijih predstava: »Ribarske svađe«, »Arsen i stara čipka«, »Živim«, »Posljednje noći karnevala«, a TV gledatelji iz serije »Malo misto«. No, prije toga, Neva Bulić kreirala je cio niz nezaboravnih umjetničkih kreacija, kako iz klasičnog tako i iz modernog kazališnog repertoara: »Kako vam drago«, W. Shakespearea u režiji Marka Foteza, igrala je Desdemonu u Shakespeareovu »Otellu«, Ismenu u Sofoklovoj »Antigoni«. Za ulogu u predstavi »Antigona kraljica u Tebi« Tonča Petrasova Marovića dobila je nagradu na Sterijinom pozorju, a mnogim gledateljima Neva Bulić u mislima živi kao glasovita Kata Kaprualica koju je oživio redatelj Marko Foteza. Dugo vremena surađivala je s Teatrom u gostima i bila prisutna na kazališnim daskama po cijeloj Hrvatskoj. Pogreb Neve Bulić bit će u subotu na splitskom groblju Lovrinac u 12,45 sati. Komemorativni skup bit će održan u ponedjeljak, 30. studenoga, u foyeru Splitskog kazališta u 12.30 sati. (Mira Jurković

23.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 22.10.2006.

Pjero Jelaska, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Petar
prezime: Jelaska
spol: muško
datum rođenja: ??? nepoznato
zanimanje: glumac

Film i TV:

Posljednja volja (2001) .... Bonvivant
Kanjon opasnih igara (1998) .... Lovre
Zivot sa stricem (1988)
Tajna starog tavana (1984) .... Toma
Pakleni otok (1979)
"Nase malo misto" (1970) TV Serija .... Stipe Parola

22.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

subota, 21.10.2006.

Berislav Mudnić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Berislav
prezime: Mudnić
spol: muško
datum rođenja: ???? nepoznato
zanimanje: glumac

Film i TV:
"Velo misto" (1981) TV Serija
Maskare od mora (1971)
"Nase malo misto" (1970) TV Serija .... Policjot
Ljubav i poneka psovka (1969)
Lito vilovito (1964)

21.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

petak, 20.10.2006.

Ines Fančović, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Ines
prezime: Nikolić
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: 5.X.1925 u Šibeniku
trenutno prebivalište: Sarajevo
suprug: Miljenko Smoje (1942-1942)
kći:Nataša Smoje (r.1943-)

Film i TV:
Savrseni krug (1997) .... Komsinica
Welcome to Sarajevo (1997)
MGM Sarajevo: Covjek, Bog, Monstrum (1994)
"Memoari porodice Milic" (1990) TV Serija .... Mara
Obicna prica (1989) (TV)
Covjek koji je znao gdje je sjever a gdje jug (1989) (TV)
Dvije polovine srca (1982)
"Velo misto" (1981) TV Serija .... Mare Mulica
Izgubljeni zavičaj (1980) .... Kontesa
Krojac za zene (1980) (TV)
Ljubav i bijes (1978)
"Odbornici" (1975) TV Serija
Vrane (1969) .... Vujka
Quo vadis Zivorade (1968)

Fančović Ines

Vujanović, Vojislav. "Fuga za dvije majke". - Oslobođenje. 02. 11. 1997..

Sarač, Edina. "Mina Hauzen u Dejtonu". - Dnevni avaz. 24. 07. 1997..

Mikulić, Planinka. "Kad su Bosnom vozili vlakovi". - Oslobođenje. 19. 10. 1997..

Mikulić, Planinka. "Na strani nade". - Oslobođenje. 11. 05. 1997..

Ines Fančović u Svilenim bubnjevima, bolnica "Koševo", Sarajevo, zima 1992.

20.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.10.2006.

Jadranka Matković, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Jadranka
prezime: Matković
spol: žensko
datum rođenja: ?? nepoznato
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Susedgrad, Antuna Šoljana 3

Film i TV:
"Nad lipom 35" (2006) TV Serija
"Bibin svijet" (2006) TV Serija .... Anica
"Odmori se, zasluzio si" (2006) TV Serija .... Uplakana zena
"Balkan Inc." (2006) TV Series
"Ljubav u zaledju" (2006) TV Serija .... Gazdarica
"Zabranjena ljubav" (2005) TV Serija .... Prorocica
"Luda kuca" (2005) TV Serija .... Profesorica Krivic
Ko ziv ko mrtav (2005) .... Mimi
"Kad zvoni?" (2005) TV Serija .... Spremacica
"Duga mracna noc" (2005) TV Serija
Oprosti za kung fu (2004) .... Jehovina svjedokinja
Slucajna suputnica (2004) .... Susjeda
Radio i ja (2004) .... Susjeda
Doktor ludosti (2003) .... Radikalka
Mišolovka Walta Disneya (2003) (TV) .... Teta
Generalov carski osmijeh (2002) (TV) .... Barbara
Ante se vraca kuci (2001) (TV)
Zauvijek moja (2000) .... Clerk
Srce nije u modi (2000) .... Cecilija
Cetverored (1999) .... Zena iz Jaske
Razgovor sa sjenama (1999) (TV)
Bogorodica (1999) .... Prodavacica
"Olujne tisine 1895-1995" (1997) (mini) TV Serija .... Dvorkinja
Treca zena (1997) .... Recepcionerka
Bozic u Becu (1997) .... Stevina zena
Putovanje tamnom polutkom (1996) .... Gospodja
Ne zaboravi me (1996) (TV) .... Profesorica
Gospa (1995) .... Juror
Mrtva tocka (1995) (TV)
Vukovar se vraca kuci (1994) .... Manda
Kontesa Dora (1993) .... Histericna zena
Rastreseno gledanje kroz prozor (1993)
Baka bijela (1992) .... Susjeda
Olympia (1992)
Caruga (1991) .... Izabela
Vrijeme ratnika (1991) .... Zena
Gluvi barut (1990) .... Mara Kaljak
Orao (1990) .... Tajnica
Skoljka sumi (1990) .... Medicinska sestra
Fatal Sky (1990) .... Nurse #2
"Dirigenti i muzikasi" (1990) (mini) TV Series .... Katica
Doktorova noc (1990) (TV) .... Zena
Ljeto za sjecanje (1990) .... Casna sestra
"Trazim srodnu dusu" (1990) (mini) TV Series .... Amela
Just Another Secret (1989) (TV) .... Recepcionerka
Zena s krajolikom (1989) .... Andza
Kuduz (1989)
Donator (1989) .... Madame
Covjek koji je volio sprovode (1989) .... Udovica
Povratak Katarine Kozul (1989) .... Cimerica
"Vecernja zvona" (1988) TV Series .... Opatica
Vecernja zvona (1986) .... Opatica
"Price iz fabrike" (1986) TV Serija .... Tekstilna Radnica
Trgovci i ljubavnici (1986) (TV) .... Curica
Poslednji skretnicar uzanog koloseka (1986) .... Gospodja Japanolija
Za srecu je potrebno troje (1985)
Zadarski memento (1984) .... Kate
"Inspektor Vinko" (1984) (mini) TV Serija .... Zena u konzulatu
Hildegard (1983) (TV) .... Mara
Dvije polovine srca (1982) .... Susjeda
Ukazanje Gospe u selu Grabovica (1982) (TV) .... Kora
Miris dunja (1982) .... Mlada
Nastojanje (1982) .... Profesorica
"Velo misto" (1981) TV Episode .... Orsola
Pad Italije (1981) .... Mjestanka
Snadji se, druze (1981) .... Imbrina zena
"Nepokoreni grad" (1981) TV Serija .... Ilegalka
Visoki napon (1981) .... Omladinka
Prkosna delta (1980) .... Mara
Ponedjeljak (1980) .... Cvjecarka
Volpone (1978) (TV)
Bombaski proces (1978) (TV) .... Djevojka
Ljubica (1978) .... Prodavacica ploca
Homohomini (1978) .... Jadranka
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija .... Imbrina zena
Izbavitelj (1976) .... Sekretarica gradonacelnika
"Marija" (1976) TV Serija .... Logorasica
Kuzis stari moj (1973) .... Zdenka

19.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 18.10.2006.

Zlatko Vitez, glumac i redatelj

OSNOVNI PODACI
ime: Zlatko
prezime: Vitez
spol: muško
datum rođenja: 22.VI.1950 u Varaždinu
zanimanje: glumac i redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga: Dr. Zorica Vitez
sin: Ivan Goran Vitez

Film i TV:
"Bitange i princeze" (2005) TV Serija .... Djed Mraz
Infekcija (2003)
Kvartet (1997) (TV)
Stela (1990) .... Inspektor
Krvopijci (1989)
Pogresna procena (1987) (TV) .... Josip Broz
Trgovci i ljubavnici (1986) (TV) .... Alojzije Bedenek
Ljubavna pisma s predumisljajem (1985) .... Kosor
Zlocin u skoli (1982)
Poglavlje iz zivota Augusta Senoe (1981) (TV) .... August Senoa
Vlakom prema jugu (1981) .... Branko Ban
____________________________________
Zlatko Vitez

Zlatko Vitez rođen u Varaždinu 22.06.1950., glumac i redatelj, dugogodišnji je član GDK "Gavella" (od 1972. do 1994. te od 2001. do danas), utemeljitelj i umjetnički i organizacijski ravnatelj GD "Histrion" (od 1975.), predsjednik UDUH-a (od 1984. do 1986.) i HDDU-a (od 1998. do 2001.), predsjednik SUDUJ-a (od 1986. do 1990.), ministar kulture RH (od 1994. do 1995.), savjetnik predsjednika za kulturu (od 1996. do 1998.) i zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabora (od 1998. do 2000.). Dobitnik je Zlatnog vijenca MESS-a (1981.), Dujšinove nagrade (1987. i 1998.), Zlatnog smijeha Dana satire (1987., 1997. i 2002.), Nagrade UDUH-a (1989.), Marulićeve nagrade (1993.), Povelje Fonda Miroslava Krleže (1993.), Nagrade hrvatskog glumišta (1997. i 2000.), Najhistriona (1997.), Medalje Grada Zagreba (1997.) i Nazorove nagrade (1998.). Njegove histrionske predstave Domagojada (1975.), Glumijada (1979.), Diogeneš (1982.), Krležijada (1993.) i Hamlet (2001.) višestruko su nagrađivane. Zlatko Vitez odlikovan je: Spomenicom domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista, Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Redom danice hrvatske s likom Ante Starčevića i Redom Kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.

Gavella

"POPCORN",Elton Ben; redatelj: Dražen Ferenčina, 16. siječnja 2003.
___________________________________
Histrion
Zlatko Vitez rodio se u Varaždinu 22.6.1950. godine. Završio je studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U umjetničkom radu većinom je vezan uz kazalište, iako je snimio i nekoliko cjelovečernjih igranih filmova u kojima je igrao i glavne i sporedne uloge: Vlakom prema jugu, P. Krelje 1981., Zločin u školi, B. Ivande 1982., Ljubavna pisma s predoumišljajem, Z. Berkovića 1985., Stela, P.Krelje 1990. Igrao je i u televizijskim projektima, primjerice u dvodijelnom tv-filmu August Šenoa, R. Sremca iz 1981.
Ipak, većinu radnog vijeka proveo je u Gavelli gdje je devedesetih režirao Kroatien Lager. Osnivač je putujuće kazališne družine Histrioni koja u Zagrebu igra na otvorenoj pozornici na Opatovini i u kojoj je među ostalima ostvario i kultnu Krležijadu Kao veliki ljubitelj Krleže, često ga postavlja na kazališne daske. Sudjelovao je tako u tri teatralizacije romana Povratak Filipa Latinovicza. 1985. igrao je Filipa u Varaždinu u režiji Mire Međimurca, 2000. u Osijeku Kyrialesa u režiji Georgija Para, a 2004. u Gavelli je dramatizirao, režirao, potpisao scenografiju i odigrao Kyrialesa u Latinoviczu.
Osim umjetnošću, Vitez se bavio i politikom kao saborski zastupnik, ministar kulture i konačno savjetnik predsjednika za kulturu. Nekoć uvjereni član HDZ-a, ipak nije podredio svoje ideje idejama stranačkih kolega, pa je tako Sabor pod njihovim predsjedanjem nazvao kokošinjcem, kao ministar kulture povećao je budžet kulturnim ustanovama, oživio festivale i zalagao se za održavanje i onih institucija s kojima se osobno i ideološki nije slagao, kao što je Feral Tribune. Njegova sudbina s politikom, u segmentu neprihvaćanja slijepo tuđih ideala, podsjeća pomalo na Krležinu. U malograđanskoj i uskogrudnoj javnosti ove zemlje kao i mnogi drugi umjetnici s izraženom individualnošću smatra se kontraverznom ličnošću, jer se u našim krajevima mnogo drži do etiketa i sistematizacije skupina, pa je svatko tko se zapravo nikamo ne može svrstati poput bića s drugog planeta.

Karijera :
Dugogodišnji član DK Gavella (1972.-1994.)
Utemeljitelj, umjetnički i organizacijski ravnatelj GD Histrion (od 1975. )
Predsjednik UDUH-a (1984.-1986.)
Predsjednik SUDUJ-a (1986.-1990.)
Ministar kulture RH (1994.-1995.)
Savjetnik Predsjednika za kulturu (1996.-1998.)
Predsjednik skupštine NK Croatije (1996.-1999.)
Zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabora (1997.-2000.)
Predsjednik HDDU-u (1998.-2001.)

Nagrade i priznanja :
Dobitnik je :
Zlatnog vijenca MESS-a 1981.
Dujšinove nagrade 1987. i 1998.
Zlatnog smijeha Dana satire 1987.,1997.,2002.
Nagrade UDUH-a 1989.
Marulićeve nagrade 1993.
Povelje fonda M. Krleže 1993.
Nagrade hrvatskog glumišta 1997, 2000.
Najhistriona 1997.
Medalje Grada Zagreba 1997.
Nazorove nagrade 1998.
Nagrade Grada Zagreba 2005.

Njegove nagrađivane histrionske predstave
Domagojada 1975.
Glumijada 1979.
Diogeneš 1982.
Krležijada 1993.
Hamlet 2000.

Predsjednik republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je :
Spomenicom domovinskog rata
Spomenicom domovinske zahvalnosti
Redom hrvatskog trolista
Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Redom Danice hrvatske s likom Ante Starčevića
Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom

18.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 17.10.2006.

Duško Valentić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Duško
prezime: Valentić
spol: muško
datum rođenja: 31.I.1950 u Pančevu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
2.supruga: Branka Juras (21.IX.2000-)

Film i TV:
Vrijeme za... (1993) .... Žgoljo
The Sands of Time (1992) (TV) .... Bank teller
Fatal Sky (1990) .... Air Controller
Just Another Secret (1989) (TV)
The Great Escape II: The Untold Story (1988) (TV) .... Corporal - Breslau
Intrigue (1988) (TV) .... Border Police Officer #1
Honor Bound (1988) .... VOPD Driver
Transylvania 6-5000 (1985) .... Twisted man
Horvatov izbor (1985) .... Lojzek
"Velo misto" (1981) TV Serija .... Papundek
Novinar (1979)
Tomo Bakran (1978) (TV)
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija

imdb
___________________________
24sata objavljeno 04.09.2006.

Duško Valentić pomagao u razminiranju HrvatskeGlumca Duška Valentića zabava na terasi obiteljske kuće ženinih roditelja, gdje provodi odmor, i nemar liječnika umalo su stajali životaDuško Valentić, 56-godišnji glumac zagrebačkoga kazališta Gavella, kojeg televizijska publika još pamti kao Papundeka iz "Velog mista", teško se ozlijedio na odmoru u Stankovićima kraj Orebića. Gledajući sa suprugom Brankom atletsko natjecanje na televiziji, došli su na ideju da se i sami na terasi kuće njezinih roditelja oprobaju u skoku udalj.
- Duško je skočio dalje nego ja, ali se, s obzirom na to da je bio bos, poskliznuo i pao na leđa. Odjednom je bio sav u krvi i beživotno je ležao, a ja sam ga reanimirala umjetnim disanjem i masažom srca. Pozvali smo dežurnog liječnika, koji je tek na moje inzistiranje osigurao prijevoz u dubrovačku bolnicu kolima Hitne pomoći, ali nije htio poći s nama. Dva sata vozila sam se s Duškom i borila se s njim kako ne bi pao u nesvijest, što bi bilo pogubno za njega - potreseno priča supruga Branka.
Liječnici u Dubrovniku, za koje Branka ima samo riječi hvale, konstatirali su trostruku frakturu lubanje i težak potres mozga te se nisu mogli načuditi zašto liječnik u Orebiću nije angažirao helikopter kako bi Duška, koji je bio u ozbiljnoj životnoj opasnosti, prebacio na Neurokirurgiju u Split.
Glumca Duška Valentića zabava na terasi obiteljske kuće ženinih roditelja, gdje provodi odmor, i nemar liječnika umalo su stajali života
___________________________
Duško Valentić

Rođen u inozemstvu (Pančevo) zimskog prijepodneva (31. siječnja 1950.) u Znaku slobodoumnog Vodenjaka. Odrastao diljem Lijepe naše, a školovanje započeo i završio u Zagrebu. Godine 1972. dobiva stipendiju u "Gavelli" i počinje glumački odrastati uz Krču, Kvrgića, Marottija, Bobana... Na Akademiji radi s Violićem, Hajdarhodžićem, a najviše (5 semestara) sa Parom. Diplomira 1974./1975.
Radi s mnogim redateljima od Koste Spajića do Zorana Mužića, a najviše voli Dinu Radojevića. Srećom, ljubav je obostrana. Odrasta i traje u duhu čuvenog Gavellinog (Dinovog) "Kraljeva". Danas se to naziva gavellijanskim promišljanjem o kazalištu.
Snimio više od 50 filmskih i TV uloga i više od 10 TV serijala.

ULOGE KOJE SU GA POTVRDILE U GAVELLI

Prosjak u "Kraljevu" M. Krleže
Erich u "Bečkim šumama" von Horvatha
Sebastian u "Na tri kralja" Shakespearea
Uglješa u "Pelinovu" Ž. Komanima
Henry, princ od Walesa u "Henryju IV" Shakespearea
Knez Miškin u "Idiotu" F.M. Dostojevskoga
Puck, vilenjak u "Snu ivanjske noći" Shakespearea
Žarko Župan u "Na kraju puta" M. Matkovića
Plakir u "Dumanskim tišinama" S. Šnajdera
Robespierre u "Dantonovoj smrti" Büchnera

ULOGE KOJE SU GA POTVRDILE IZVAN GAVELLE

Matijaš u "Matijašu grabancijašu dijaku" T. Brezovačkoga
Ignac Svoboda u "Kavani Torzo" Senkera, Škrabe, Mujčića
Grga Čokolin u "Zlatarevom zlatu" A. Šenoe
Sudac Žigrović u "Tajni krvavog mosta" M.J. Zagorke
Cabaretmajstor u "Cabaretu" Joea Masteroffa
U vlastitoj produkciji: Đuka Begović u "E, moj Sokole" I.Kozarca

Veliki broj zapaženih uloga izvan Gavelle ostvario u Teatru ITD-u, a najveći broj tijekom dugogodišnjeg rada u Kazališnoj družini Histrion.

Radio na mnogim humanitarnim projektima za obnovu Dubrovnika, Vukovara i razminitanje Hrvatske.

Od prve godine postojanja u predstavama kazališta Ulysses na Brionskim otocima.

Gavella:

"USKI PUT PREMA DUGOM SJEVERU", Bond Edward; redatelj: Petar Veček, 07. travnja 1972., uloga: Tola, zatvorenik, vojnik
"MACBETH", Shakespeare William; redatelj: Georgij Paro, 05. siječnja 1973., uloga: Donalbain
"ŠTO JE VIDIO SOBAR", Orton Joe; redatelj: Vanča Kljaković, 10 . travnja 1973., uloga: Nicholas Beckett
"GARTLIC KAJKAVSKI ILI REČ JE MATERINSKA OD ĐEMANTA"; redatelj: Želimir Mesarić, 11 prosinca 1973.
"SCAPINOVE SPLETKE", Moliere; redatelj: Miro Međimorec, 04. siječnja 1974., uloga: Leandre, sin Geronteov, zaljubljen u Zerbinettu
"ZAGRLJAJ", Marinković Ranko; redatelj: Božidar Violić, 11. siječnja 1974., uloga: Zavodnik
"ŽIVOT JE SAN", Calderon de la Barca Pedra; redatelj: Božidar Violić, 23. listopada 1974., uloga: Zastavnik
"CAREVA KRALJEVNA", Cesarec August; redatelj: Želimir Mesarić, 21. prosinca 1974., uloga: Cesarec
"CAREVA KRALJEVNA", Cesarec August; redatelj: Želimir Mesarić, 21. prosinca 1974., uloga: Grošičar
"PRIČE IZ BEČKE ŠUME", Horvath Ödön von; redatelj: Kosta Spaić, 28. ožujka 1975., uloga: Sluga
"OPOMENA", Stibor Milan; redatelj: Božidar Smiljanić, 15. rujna 1975.
"KRUH", Prica Čedo; redatelj: Želimir Mesarić, 02. travnja 1976., uloga: Flok
"MAŠKARATE ISPOD KUPLJA", Vojnović Ivo; redatelj: Ivica Kunčević, 16. lipnja 1976., uloga: Četiri mladića
"NA TRI KRALJA ILI KAKO HOĆETE ", Shakespeare William; redatelj: Dino Radojević, 18. veljače 1978., uloga: Sebastijan, Violin brat
"IVANOV", Čehov Anton Pavlović; redatelj: Ivica Kunčević, 09. travnja 1978., uloga: 4. gost
"SUROVE KAZALIŠNE PRIČE ILI PRIČE IZ NAŠE ŠUME", Jelačić Bužimski Dubravko; redatelj: Želimir Mesarić, 08. lipnja 1978., uloga: Histri, putujući glumac
"SUROVE KAZALIŠNE PRIČE ILI PRIČE IZ NAŠE ŠUME", Jelačić Bužimski Dubravko; redatelj: Želimir Mesarić, 08. lipnja 1978., uloga: Klaun na cirkuskom plakatu, jedina neživa osoba s tekstom u komadu
"PELINOVO", Komanin Žarko; redatelj: Dino Radojević, 05. siječnja 1979., uloga: Uglješa, njegov brat
"RAZBOJNICI", Schiller Friedrich; redatelj: Želimir Mesarić, 13. ožujka 1979., uloga: Kosinsky
"HENRY IV", Shakespeare William; redatelj: Ivica Kunčević, 08. veljače 1980., uloga: Henry, Princ od Walesa, kraljev sin
"VJEROVNICI", Strindberg August; redatelj: Želimir Mesarić, 06. lipnja 1980., uloga:
"PUSTOLOV PRED VRATIMA", Begović Milan; redatelj: Ivica Kunčević, 01. studenog 1980., uloga: Dobro odgojeni mladić
"IDIOT ILI NEOPHODNO POTREBNO OČITOVANJE", Dostojevski Fjodor Mihajlovič; redatelj: Ivica Kunčević, 12. prosinca 1981., uloga: Miškin
"POŠTAR ZVONI SAMO JEDANPUT", Jelačić Bužimski Dubravko; redatelj: Joško Juvančić, 18. veljača 1983., uloga: Marko
"MANDAT", Erdman Nikolaj; redatelj: Želimir Mesarić, 08. listopada 1983., uloga: Valerijan, sin
"SAN IVANJSKE NOĆI", Shakespeare William; redatelj: Dino Radojević, 12. listopad 1984., uloga: Puk, vilenjak
"NA KRAJU PUTA", Matković Marijan; redatelj: Georgij Paro, 08. svibnja 1985., uloga: Žarko Župan
"DUMANSKE TIŠINE", Šnajder Slobodan; redatelj: Želimir Mesarić, 24. veljače 1987, uloga: Plakir
"MASKE NA PARAGRAFIMA", Kosor Josip; redatelj: Kosta Spaić, 01. travnja 1989., uloga: Podvornik
"MASKE NA PARAGRAFIMA", Kosor Josip; redatelj: Kosta Spaić, 01. travnja 1989., uloga: Sudski povjerenik
"DANTONOVA SMRT", Büchner Georg; redatelj: Perar Veček, 27. listopada 1989., uloga: Robespierre
"LIJEPA NAŠA", Žagar Davor- Vranjican Pavle; redatelj: Zoran Mužić, 02.ožujka 1990., uloga: Antun Josipović
"HRVATSKI SLAVUJ", Vujčić Borislav; redatelj: Rade Šerbedžija, 15. svibnja 1990., uloga: Sprovodnik
"VJERA, UFANJE, LJUBAV", Horvath Ödön von; redatelj: Paolo Magelli, 12. listopada 1991., uloga: Barun s florom
"KRATKI KURS DUGOG PROPADANJA", Brešan Ivo; redatelj: Marin Carić, 15. svibnja 1992., uloga: Prof.dr. Victor van der Welden
"KRATKI KURS DUGOG PROPADANJA", Brešan Ivo; redatelj: Marin Carić, 15. svibnja 1992., uloga: Rajević, sekretar OOSK u Mičićevu poduzeću
"KRATKI KURS DUGOG PROPADANJA", Brešan Ivo; redatelj: Marin Carić, 15. svibnja 1992., uloga: Direktor doma umirovljenika
"LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA", Kesey Ken; redatelj: Mustafa Nadarević, 24. listopada 1992., uloga: Frederickson
"VELIKA MAGIJA", De Filippo Eduardo; redatelj: Paolo Magelli, 15. prosinca 1992., uloga: Roberto Magliano
"VELIKA MAGIJA", De Filippo Eduardo; redatelj: Paolo Magelli, 15. prosinca 1992., uloga: Gregorio, brat Calogerov
"VELIKA MAGIJA", De Filippo Eduardo; redatelj: Paolo Magelli, 15. prosinca 1992., uloga: Oreste Intrugli, Calogerov svak
"CABARET ČRNI MAČEK", Banović Snježana i Đikanović Vesna; redatelj: Snježana Banović, 25. veljače 1994, uloga: Angelo Uomo
"KAKVU ME HOĆEŠ", Pirandello Luigi; redatelj: Ivica Kunčević, 10. svibnja 1994., uloga: Boffi
"VOLPONE ILITI LISAC", Jonson Ben; redatelj: Nina Kleflin, 18. travnja 1997., uloga: Voltore, odvjetnik
"RICHARD III", Shakespeare William; redatelj: Jagoda Buić, 03. prosinca 1997., uloga: Vojvoda Buckingham, kraljev rođak
"PIR PEPELA", Vujčić Borislav; redatelj: Zoran Mužić, 14. listopada 2001., uloga: Ravnatelj
"KROATENLAGER", Miroslav Krleža ; redatelj: Zlatko Vitez, 11. prosinca 2001., uloga: Domobran
"KROATENLAGER", Miroslav Krleža ; redatelj: Zlatko Vitez, 11. prosinca 2001., uloga: Petrica Kerempuh
"KROATENLAGER", Krleža Miroslav; redatelj: Zlatko Vitez, 11. prosinca 2001., uloga: Oberleutnant Doktor Puba Agramer
"POPCORN", Ben Elton ; redatelj: Dražen Ferenčina, 16. siječnja 2003.
"E, MOJ SOKOLE", Ivan Kozarac; redatelj: 03. i 04. travnja 2003.
___________________________
Kultura

Pravilo prvo

Metković, 14.11.2005. - U petak su glumci Epilog teatra u GKS-u odigrali predstavu Pravilo prvo autora Darka Bakliže. Ankica Dobrić i Duško Valentić uspjeli su nasmijati oko 350 gledatelja začaranim krugom muško-ženske dominacije, tj. žensko-muške manipulacije. Tematsku poveznicu među slikama činili su songovi Mate Matišića koji su u promjenama ovoj predstavi dali poseban pečat

17.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 16.10.2006.

Niko Pavlović, glumac, sad ravnatelj Komedije

OSNOVNI PODACI
ime: Niko
prezime: Pavlović
spol: muško
datum rođenja:09.VIII.1949 u Trebizatu
zanimanje: ravnatelj Komedije
trenutno prebivalište: Zagreb
posao :Gradsko kazaliste Komedija, Kaptol 9, 10000 Zagreb, tel. 01/48-14-566; fax 01/48-14-684

Film i TV:
Vila Orhideja (1988)
Terevenka (1987) (TV)
Ludi dani (1977)

_______________________________________
Vijenac

Niko Pavlović, ravnatelj Gradskoga kazališta Komedija
Mali div glazbenoga kazališta

S ravnateljem Gradskog kazališta Komedija Nikom Pavlovićem razgovarali smo o planovima i problemima toga iznimno uspješna kazališta.

Kakva je vaša vizija iskoristivosti jarunske pozornice, na kojoj ste postavili već nekoliko predstava?
— Jarunska pozornica koju smo mi pokrenuli nova je kulturna ponuda u Zagrebu, nešto što bi moglo biti osnovica pravog zagrebačkog ljetnog festivala kao što je to festival Križanke u Ljubljani, atraktivnosti kakvu ima pulska Arena. Kazalište Komedija sada je nažalost, odnosno na radost Zagrepčana, jedino tamo. Međutim, naše su ambicije sasvim drukčije. Mi želimo da Komedija bude temelj mnogo veće manifestacije, da ona bude nositelj i organizator većeg programa, u kojem bi sudjelovala i sa svojim predstavama. Naša je ambicija i želja da se Jarunfest proširi na barem mjesec dana i da ima relevantne predstave iz svijeta.
Kako je nastala jarunska pozornica?
— Imamo divnu pozornicu koju smo napravili improviziranjem, s dvanaest uvezanih vojnih pontona ispunjenih građom. Ta je pozornica prvoklasna, na njoj se i balet igra bez problema. Mi smo sve to napravili uz pomoć naših suorganizatora, a to su: Jarun, Hrvatske šume, Hrvatska vojska te Turistička zajednica Grada Zagreba, koja u Jarunfestu financijski sudjeluje sve ove godine, nekad manje, a nekad više, pomažući u organizaciji sama festivala. Jasno, Komedija i Jarun temeljni su u cijeloj priči.

Kakav je suživot kulturnih sa sportskim manifestacijama na Jarunu?
— Jarun unatoč veliku interesu za održavanje sportskih priredbi uspijeva naći termine za nas. Mislim da je tamo dobro napravljena fuzija kulturnih i sportskih projekata na Jarunu, i da je stvoreno nešto što privlači publiku. Budući da je ta staza ponajprije sportski objekt, mi se pokušavamo maksimalno prilagoditi sportskim zahtjevima. Za sada u tome uspijevamo i nadamo se da će se naći trajnije rješenje u korist ovoga grada, jer građani su svojim dolascima tamo potvrdili potrebu postojanja jednoga teatra.

Koliko gledatelja po pojedinoj predstavi smatrate uspjehom?
– Kada mi kažemo da smo propali prošle godine na Jarunu, onda vidite da je na svakoj predstavi bilo prosječno sedamsto pedeset do osamsto gledatelja. Netko to može smatrati fantastičnim, ali Komedija, tj. Jarunfest, ne. Uništilo nas je vrijeme, prošle nas je godine kiša dotukla. Radi Olimpijade i veslačkih treninga bili smo prisiljeni ići nešto ranije s Jarunfestom, već u šestom mjesecu, ali unatoč kiši imali smo spomenuti broj gledatelja na predstavi.
Kako vidite moguću suradnju s festivalom na Križankama?
— Jarunfest može postati spona za međunarodnu suradnju. Nama se već nudi takva varijanta. Križanke su stari suradnici, oni vjeruju u potencijale našega kazališta. Mi smo i ove godine pozvani. Lani je bio pozvan Gubec beg, preklani su bili pozvani Kosa i Jesus Christ Superstar, ove godine idemo sa Chicagom. Oni hoće cijelu Sloveniju pokriti Chicagom, predstava ih je oduševila. Na konferenciji za tisak u Ljubljani za Križanke gospodin Brlek, direktor festivala, rekao je da dolaze Zagrepčani čiji je Chicago dva puta bolji od brodvejskoga, koji je gledao prije mjesec dana. U zanatskom smislu to znači da je naša kuća došla na razinu koju će njoj samoj biti teško slijediti u budućnosti. Moramo odgovarati na izazove koje smo sami sebi zadali.
Zašto imate premijere dva mjuzikla u vrlo kratku razdoblju?
— Stjecajem okolnosti. Premijera mjuzikla Skidajte se do kraja ili Full Monty, koji mnogi gledatelji znaju po filmu, trebao je biti prije više od dva mjeseca, međutim nismo na vrijeme dobili prava i zato smo s premijerom otišli u sam kraj sezone, što nama uopće ne odgovara. Skratio nam je vrijeme do premijere mjuzikla Aida. Prije nego što je gledao Chicago, Brlek nas je pitao što će nam Chicago, jer je čuo da radimo Aidu koju smatra fantastičnom. Mi tako izlazimo s dvama velikim projektima u isto vrijeme, ali Aida je ipak na Jarunu, dok Full Monty neće biti na Jarunu. Gostovat ćemo vjerojatno i u Opatiji s Aidom, a na jesen će se Aida izvoditi u zgradi Komedije. Priznajem, to će biti poprilična gužva, ali gužva kvalitetne sezone. Dakle, od mjuzikala nudimo Mali dućan strave, Full Monty, Aidu, Chicago i Piaff, sve na jednoj pozornici. To ni mnogi veliki gradovi nemaju. Kao čovjek koji ima informacije gdje se što događa mislim da je to fenomen.

Predstave kao što su Chicago traže mnogo ljudi. Koliki vam je ansambl i koliko morate angažirati vanjskih suradnika?
— Mi smo prividno mali teatar. Svojevremeno su došli neki stranci u posjet kazalištu i gledali kako zavšava jedna opereta i čudili se od kuda svi ti ljudi izlaze. U svim našim mjuziklima sudjeluje mnogo ljudi. Kazalište Komedija najveći je gradski teatar, mi imamo najviše stalno zaposlenih, trenutno je to sto šezdeset i osam radnih mjesta. Osnovna je potreba po sistematizaciji za kuću dvjesto, a kazalište Komedija tijekom godine surađuje s više od šesto ljudi. Godišnje kroz kuću prolazi oko sedamsto pedeset ljudi, a to je golema brojka. To su doista velike predstave. Činimo se malenima, jer nam je zgrada mala, ali produkcijski smo veliki. Osim ansambla imamo brojne goste pjevače, baletne ansamble, škole, studente, koji pomažu u tehnici...To su sve timovi ljudi koji nisu stalno zaposleni u kazalištu.
Kako ste započeli suradnju s Igorom Barbarićem? Postaje li on svojevrstan kućni koreograf?
– Igor Barbarić pravo je otkriće. Njegov prvi uradak, koreografiju Priče sa zapadne strane, vidjeli smo u HNK. Bila je to predstava za koju se i danas pitam zašto je uopće igrala u HNK, i to u šest izvedbi, ali to je druga priča. Tamo smo otkrili Igora Barbarića, tamo je naš Đani Stipaničev nastupao u glavnoj ulozi i drago mi je što su s našim snagama morali rješavati svoje zamisli. Igora smo zapazili i na preporuku naše balerine Tine Vrtar, koja me uputila da pozornost usmjerim prema njemu. Kada sam rekao Dori Ruždjak da bi trebala raditi Chicago, ona se jako razveselila, a dok smo dogovarali audicije i skupljali suradnike vrtjelo se nekoliko imena, a iskrsnuo je Igor, koji je bio zainteresiran. Odmah smo se dogovorili i on se pokazao kao apsolutno osvježenje. Na neki ga način smatram članom ansambla, iako formalno on jest vanjski suradnik. Imamo cijelu skupinu ljudi koji su vanjski suradnici, a nekako su dio kuće. Stalno zaposlenje jest problem, jer to moram rješavati na drugoj razini. Otvorenih mjesta nema, pa moramo povećanje tražiti od vlasnika. Imamo cijeli suradnički kadar da bismo ostvarili ovakvu produkciju koju imamo, od pjevača Ervina Baučića, Nikite, Hane Hegedušić, plesača, dizajnera, svirača...

Tko vam je sada kućni koreograf?
— Nemamo ga. Teoretski imamo otvoreno radno mjesto, ali nemamo ga pravo popuniti. U sistematizaciji imamo radno mjesto i za koreografa i scenografa i kostimografa i dramaturga, ali ako imate sto šezdeset radnih mjesta, nemate manevarskog prostora i morate misliti što vam je prioritet.
Po pitanju scenografa u mjuziklima najviše se oslanjate na Ivu Knezovića...

— Mirjana Zagorec i Ivo Knezović naši su glavni scenografi. Knezović je radio u HNK, neko vrijeme kao asistent gospođi Jeričević, ali je punu afirmaciju ostvario s mjuziklom Jesus Christ Superstar.

Koliko ljudi dolazi na vaše audicije?

— Po dvjesto ljudi dolazi na naše audicije, i dobivamo krasne rezultate. S audicijama za Kosu učvrstili smo praksu takvog pronalaženja suradnika i dobili povjerenje velikog broja ljudi koji uglavnom stoje u sjeni, ali ima silno nadarenih suradnika. Oduševljen sam time koliko nam se mladih ljudi priključilo na tim projektima. Čak se i Ervin Baučić pojavio na audiciji za Jesus Christ Superstar. Sve su to ljudi koji su kod nas našli svoje mjesto i stekli profesionalnu sigurnost. Pitanje je da li bi je stekli da nije bilo takvih izazova.

Što im osim prilike kazalište nudi, hoćete li pokrenuti neke zahtjeve prema Gradu da otvorite ta mjesta?

— Mi njima za njihov posao dajemo honorar, što je važno. Naravno, nažalost on nekada stiže i neredovitije.

Kako financijski izdržavate takvu produkciju i dobijate li dovoljnu financijsku potporu Grada?

— Kazalište Komedija prati se kao pandan dramskom kazalištu bez obzira na ovu produkciju mjuzikala, koja je u najmanju ruku vrlo zahtjevna, pri čemu ne želim govoriti o kvaliteti, jer se u nju uvjere svi oni koji gledaju, od kritike do publike. Oni nas tretiraju kao komično kazalište, a DK Gavella kao dramsko kazalište i u takvu načinu financiranja daju nam približno isti novac.

Kako ocjenjujete percepciju kazališta Komedija tijekom povijesti i danas?

— Kazalište Komedija nije bilo nikada miljenik Grada, odnosno nije na pravi način valorizirano u našem gradu. Ono je ipak miljenik publike, koja je uvijek smatrala Komediju najzagrebačkijim kazalištem, pa i gospodskim u vrijeme kada se opereta više radila. Komedija je uvijek imala građanski štih i kroz tu operetu i repertoar koji je igrala, ali nikada nije bila financijski poduprta kao glazbeno kazalište. Mi godinama guramo velike projekte i ideje da se gradi nova zgrada kazališta, jer Zagreb za njom ima potrebu. U Lisinskom smo odigrali više od četiristo osamdeset predstava.

Stječe se dojam da ste mogli i više da ste dobili više termina...
— Jasno da bismo mogli. Mi smo jedini teatar u gradu koji to može i čvrsto stojim iza tvrdnje da ako se napravi nova glazbenoscenska pozornica, što je nužda za ovakav grad, tu kuću možemo opsluživati prvenstveno mi. To bi bio pandan ljubljanskom Cankarjevom domu ili Sava centru u Beogradu, a ovdje bi trebalo napraviti jedan veliki, moderni teatar s tisuću i petsto mjesta. Kazalište Komedija na osnovi repertoara koji radi, a i koji u budućnosti može ponuditi, a i na osnovi kadra koji ima i bez obzira na sistematizaciju radnih mjesta angažira, školuje i organizira, kadar je odgovoriti takvu izazovu. Zagreb se na području mjuzikla kao prava srednjoeuropska metropola nema čega stidjeti. To je ono što mi možemo ponuditi kao perspektivu, projekciju, to je pravo glazbeno kazalište. Kroz to se može ponuditi i Jarunfest, jer to može biti veliki ljetni festival.
Nama Križanke nude suradnju i na gostujućim projektima. Dolazi im Boljšoj teatar, koji se čeka i po nekoliko godina, on je mogao gostovati i u Zagrebu isto tako kako je sada u Ljubljani, jer nam Ljubljana nudi suradnju. Oni nas zbilja respektiraju, a i mi njih. Surađujemo bez obzira na stajalište ministarstva i Grada Zagreba prema kazalištu Komedija. Izrasli smo na temeljima onoga što je Komedija bila u teatar koji je ceh prepoznao. Komedija je bila podcjenjivana iz raznoraznih razloga, nekada je bilo boljih, a nekada lošijih trenutaka, ali pratila je trendove. Pojavio se mjuzikl, respektabilna je bila operetna pozornica, a i naš dramski ansambl koji opslužuje i komedije i mjuzikle.

Vaše predstave čuvene su po velikom broju izvedbi. Koliko je puta izveden Chicago?
– Chicago je u godinu dana izveden osamdeset i četiri puta. Posljednjih dana našla se pokoja karta, a punih osamdeset predstava niste mogli pronaći nijedno mjesto na dan predstave.

Koliko je puta izveden Jesus Christ Superstar, koji ne može ni igrati na vašoj matičnoj pozornici?
— Igrao je točno četrdeset puta, a vidjelo ga je sedamdesetak tisuća gledatelja. To vam je kao da u zgradi kazališta Komedija odigrate sto pedeset i četiri predstave s punom dvoranom. Naša suradnja s Lisinskim prije je bila bolja. Predstave kazališta Komedija ugrađene su u temelje Lisinskog kao koncertne dvorane. Odigrali smo tamo ukupno četristo osamdeset predstava, a to su tri pune sezone. Gubec beg izveden je sto osamdeset i jedan put u punoj dvorani Lisinski. Da je bilo neke Božje pravde, mislim da je tom Gupcu danas trebalo pružiti ruku. Nažalost, Lisinski je koncertna dvorana i nepodesan je za glazbeno kazalište, pa svaki put izmišljamo neke nove načine da ga iskoristimo. Trudimo se da ga ne uništimo. Imamo sjajnu tehniku, jedini smo koji možemo ući u Lisinski s velikom predstavom, a da mu se ništa ne dogodi.

Na temelju dosadašnjeg interesa publike, vi mislite da Zagreb ima kulturnu potrebu za novom zgradom glazbenog kazališta. Bi li ta zgrada mogla biti puna i isplatiti se?
— Uvjeren sam da bismo je mi mogli puniti. Sudjelujem u radu radne skupine koja radi na izradi novoga kazališnog zakona. Ne bih htio upotrebljavati izraz isplati se u kulturi. Mi smo mali narod, ne želim popovati, ali mislim da su mali narodi dužni ulagati u kulturu kao vertikalu svog identiteta. Veliki je upitnik što je to to što se zove komercijalno. Mislim da su naše predstave kultura, predstave visoke umjetničke kvalitete što potvrđuju i nagrade. Kultura je reprezentativna stvar i bojim se da dolazi vrijeme divljačkog kapitalizma, koje nas dere i koje nas još čeka nakon prihvaćanja uvjeta koje nam svijet postavlja. Mi ćemo svijetu nuditi kvalitetne kulturne projekte ako ih budemo imali. Za kulturu, za kazalište, mora se imati novca, to je dio identiteta i na to se mora misliti. Ako publika ima potrebu gledati takvo kazalište, mi moramo njima takvo kazalište ponuditi, da bude kvalitetno, ali pod prihvatljivim uvjetima.

Koliko su cijene vaših ulaznica primjerene produkcijskoj razini i plaćevnoj moći?
— Ne mogu ja nuditi Chicago pod uvjetima pod kojim sam ja to gledao u Parizu, gdje sam za ulaznicu za Chicago platio šezdeset i pet i pol eura. Bio sam sa suprugom i platio dvije karte sto trideset i jedan euro. Bilo bi to komercijalno i bilo bi super kad bi se tako moglo napraviti u Hrvatskoj, ali mi u Zagrebu ne bi prodali jednu i pol dvoranu jer je to naprosto nemoguće. Naša plaćevna moć nije takva i gotovo. Mi smo prisiljeni raditi jednako kvalitetno kao oni čija je plaćevna moć takva. Mi sa Piaff možemo otići u Pariz, sa Jesusom u London, sa Chicagom na Broadway i stojimo iza tih predstava i držimo kvalitetu kao oni. No, ne možemo naplatiti ulaznicu koja bi pokrila troškove produkcije i neka se to od nas ne traži i ne zahtijeva. Grad i država moraju sudjelovati u cijeni ulaznice tako da te atraktivne velike priče budu dostupne našem gledatelju. To se ne odnosi samo na kazalište, već na cjelokupnu kulturu.

Bez obzira na punu dvoranu, kazalište nije isplativo.
— Ne. Kazalište Komedija gotovo je uvijek puno i ljudi se čude kad govorim da smo mi u gubitku kada igramo. S dramskom predstavom koja ima tri ili pet ljudi na sceni, recimo sa Svoga tela gospodar koja je osvojila sedam nagrada, možemo. Nama poluprazni Svoga tela gospodar može donijeti dobitak, a puni Chicago gubitak, ali to je normalno. U Lisinskom se velike predstave isplate kao izvedba, ali vi opet ne možete vratiti onu glavnicu koju ste uložili u izradu predstave.

Gdje bi se po vašem mišljenju mogla izgraditi zgrada novoga glazbenog kazališta?
— Napravio sam pretprogram izgradnje prije sedam godina, interpolacije između Lisinskog i Paromlina. Moglo se ići eventualno i na Savu, ali to je upitno. To bi bio jedan od načina da se Paromlin preuredi, da se izvana zaštiti kao ono što jest, spomenik industrijske arhitekture. To zahtijeva vrlo velike financijske i organizacijske napore, ali i dobru volju Grada.. Paromlin je od Grada otkupljen, ali stoji neiskorišten, a ono za čim sigurno postoji potreba jest prostor za glazbenoscenske predstave.

Koliko bi prema vašoj procjeni koštalo pretvaranje Paromlina u glazbenoscensku dvoranu?
— Ne usudim se davati takve procjene, vjerojatno dosta. No, to je nešto što se stvara za budućnost, trebaju nam svjetski gabariti da tamo možemo primiti svjetske produkcije i izvoditi i najveće predstave. Nigdje u Zagrebu danas ne možete primiti nikakva gostovanja. Komedija može biti temelj takva koncepta, služiti se tijekom cijele godine takvom infrastrukturom i ponuditi način razmišljanja o tome što da se učini s tim.

Kako uspijevate održati toliki broj velikih predstava na repertoaru i koja je njihova budućnost?
— Imamo veliki problem, koji je i težak i ugodan. Imamo hrpu novih predstava, a pored njih moramo se oslobađati Kose, moramo skidati Jesusa. Neke predstave moramo skidati s repertoara, a da neke niti ne igramo, poput Male Floramy, koja je dio operetnog repertoara za koji smo već posložili određene kadrove. Sedamnaesta je godina kako sam ravnatelj ove kuće i rekao sam prijatelju Čubeli da ne gradim kuću od cigle, već od ljudi. Ako sam išta napravio svih ovih godina, onda sam napravio kadrovski moćnu ekipu.

Što planirate u idućoj sezoni?
— Dogodine imamo nekoliko zanimljivih projekata. Dobar primjer trebao bi biti povratak operete. Želja nam je napraviti Kalmanovu operetu Bajaderu u suradnji s Krašem. Želimo da taj projekt ima dvostruku funkciju, da ga je lakše financirati, s druge strane da napravimo ono što hoćemo, a to je da aktiviramo ansambl koji je radio operetu. To bi trebalo biti na jesen, a za sve ima dosta dobre volje sa strane Kraša, koji sada ima pedesetu obljetnicu. Dakle, višestruko se poklapaju želje s jedne i druge strane.
S druge strane postavljamo veliki svjetski hit — Producente. Dobili smo uvjete za prava, Krešo Dolenčić trebao bi režirati. To je maksimalno zahtjevna predstava i već samo s njom davite se do grla u problemima.

Kakav je omjer kazališnih i glazbenih predstava u vašoj kući?
— Na sastanku direktora kazališta rekao sam da ćemo raditi repertoar gdje je odnos dramskih i glazbenih predstava takav da je od dvjesto odigranih predstava bilo šezdeset dramskih, a sto osamnaest glazbenih. To je velika brojka i nama taj reprizni program donosi velike probleme u održavanju. Vjerujemo u dobru volju Grada da oni to nekako s nama riješe, ali sada nije ni blizu početka rješavanja. Mi i dalje imamo namjeru ići s obama projektima, budući da imamo ansambl koji je i biran na taj način da može opsluživati i dramski repertoar. Pero Kvrgić nakon jedne predstave izjavio je: Bogati, kako ovi igraju dramu! Mnogi su bili šokirani kako smo mi na festivalu glumca odigrali Svoga tela gospodar, i kako ti isti ljudi sljedeći dan pjevaju i plešu. Po tome je taj ansambl jedinstven, ali se on godinama skuplja, radi i njeguje, daje mu se prilika. Tražio sam financijsko pretpozicioniranje našeg kazališta između Gavelle i HNK. Mi imamo balet, zbor i orkestar i radimo drugačije i više stvari od njih, a nadamo se da će u sljedećoj turi rješavanja tih problema Komedija doći na svoje mjesto.

Kako su se predstave Patnje gospodina Mockinpotta i Majka Hrabrost uklopile u vaš repertoar?
— Nakon dramskih predstava koje ste spomenuli mnogi me pitaju čemu ovakav malo ozbiljniji dramski repertoar. Kazalište Komedija, kao i svako kazalište, i svaka umjetnost, mora odgovoriti na vrijeme u kojem živimo. Kazalište mora potražiti vezu sa sadašnjošću. Mi smo to pokušali ove godine s predstavama kojima želimo dati odgovor na divljački kapitalizam, na divljački način razmišljanja koji se počeo razvijati u ljudi. Sve naše ovosezonske predstave i Patnje gospodina Mockinpotta i Majka Hrabrost i Skidajte se do kraja su odgovor kazališta na stanje oko nas, kao i predstava Legalisti koju smo napravili kao osvrt na poziciju branitelja. Uopće ne pokušavam govoriti koliko smo mi kvalitetno uspjeli odgovoriti na taj izazov, ali to su problemi koji nas muče kao građane ove zemlje i imamo potrebu dati svoj komentar našeg stanja. Kultura je ugrožena. Čitamo neka razmišljanja kako bi trebalo uskratiti ovo, uskratiti ono, sve je manje–više restriktivnog karaktera. Vi ćete sutra doživjeti uskratu kulturne ponude u kojoj ćete se zapanjiti stanjem kulture. Mi moramo po svaku cijenu održati kulturnu razinu, mi kao kazalište želimo i dalje davati odgovore na ta pitanja. Mi smo dužni odgovoriti i na naš Domovinski rat, dužni smo replicirati na ono što podvaljuju ljudi iz tko zna kojih razloga. Mi smo protiv podmetanja i kao kazalište imamo u rukama instrumentarij kojim ćemo se protiv njega boriti. Što je bolja predstava, to je jači šamar onima koji se tako ponašaju.
Mi od naših aktualnih tema ne možemo odustati. Osjećam dug prema Vukovaru i svem što se tamo događalo. Osjećam potrebu da na neki način s ovogodišnjim repertoarom kažemo nešto o problemima koji nas muče, da malo opet zaplačemo i nasmijemo se. Dogodine ćemo se vratiti malo veselijim tekstovima, bit će bulevara! Jasno da čeznemo za dobrim domaćim tekstovima, a neke ljude koji već dugo ne stvaraju htio bih aktivirati.
Postavit ćemo tekst Marijane Nola te po Pigmalionu rađen mjuzikl čiju bi glazbu trebao pisati Đelo Jusić, a nismo zaboravili ni na Alfija Kabilja.

Hoćete li se osloniti i na domaće pisce?
— Mi ćemo biti veliki teatar tek onda kada budemo imali svoga pisca. Napustio nas je Grgić, sjajan libretist i izvrstan komediograf i s njegovim nestankom nastala je praznina koju nitko od ovih pisaca nije uspio nadopuniti. Brešan je pobjegao prema zasluženoj mirovini, ali nažalost nema ga na terenu. Tu je još niz pisaca kao što je Mate Matišić. Ima i mladih pisaca, uz Damira Petričevića napravili smo Legaliste, tu je Dora Delbianco, a i mladi redatelji imaju mjesta. Radit ćemo i manje projekte, pa ćemo kroz sve to uspjeti afirmirati i nove ljude.

Razgovarao Zlatko Vidačković

16.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.10.2006.

Mirna Maras, TV voditeljica

OSNOVNI PODACI
ime: Mirna
prezime: Maras
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb
_______________________________

ZVJEZDANA TRACHERICA BIVŠA “BINGO” DJEVOJKA I VODITELJICA VREMENSKE PROGNOZE DEBITIRALA JE KAO GLUMICA U HUMORISTIČNO-GLAZBENOM SHOWU “NAD LIPOM 35” NOVE TV
MIRNA MARAS
Guštala sam vrijeđati Jelenu Rozgu
U prvoj epizodi nisam imala teksta, bila sam samo nervozna novinarka koja živčani na mobitelu, no već u drugoj epizodi imam intervju sa bivšom pjevačicom Magazina. Malo ju vrijeđam, malo provociram... To mi leži, ha-ha-ha!
Razgovarala Vladimira PALEČEK

Uz etablirana glumačka imena poput Ede Vujića, Ivice Zadre, Nives Ivanković, Elizabete Kukić i mnoge druge, šansu da se okuša kao glumica u dosad najvećem domaćem projektu Nove TV, “Nad lipom 35”, dobila je i Mirna Maras. Nekad “Bingo” djevojka, a zatim voditeljica Novine “Vremenske prognoze”, samouvjerena Mirna u ovome humoristično-glazbenom showu utjelovljuje ulogu mlade novinarke magazina “Zvjezdani trach”, pa ćemo je osim u sklopu “Dnevnika”, gledati i kako intervjuira neka naša poznata estradna imena.
- Glumački mi uloga nije prezahtijevna, zato sam je i prihvatila - pojašnjava Mirna, čiju je rolu svojedobno u vrlo sličnom showu “Jel’ me netko tražio?” igrala Sanja Doležal.

Ciklone i anticiklone
Koja ti je bila prva reakcija kad su ti predložili tu ulogu?
Bilo me malo strah, ali nikada ne prihvaćam poslove za koje procijenim da ih neću moći dobro odraditi. Za ovo sam procijenila da bi mi odgovaralo i prihvatila sam. Primjerice, svojedobno sam dobila ponudu da se okušam u sapunici i odbila sam jer sam procijenila da se ne bih dobro u svemu tome osjećala. Dakle, zaista se ne hvatam svega što mi se ponudi.
U prvoj epizodi nisi imala teksta?
Ne, bila sam samo nervozna novinarka koja živčani na mobitelu, no već u drugoj epizodi imam intervju sa Jelenom Rozgom. Malo ju vrijeđam, malo provociram... To mi leži, ha-ha-ha!
Jesi li tu “pogođena” u još neotkrivenu novinarsku žicu? Ili glumačku?
U novinarstvu se baš i ne vidim, pogotovo ne u žutom novinarstvu, no skužila sam kako mi se sviđa glumiti neku pomalo zločestu osobu. Dobricu ne bih ni mogla glumiti. Inače, jedina od svih tamo nisam glumica s Akademijom, ali se prema meni ponašaju fantastično, kao da sam dio ekipe oduvijek. Zezamo se i zaista nam je lijepo.
Već si gotovo pola godine dio Novina meteorološkog tima, uz Milana Sijerkovića, Darija Brzoju i Anu Bago. Jesi li u međuvremenu i nešto naučila o meteorologiji?
Jesam. Naime, već sam otpočetka imala dobrog mentora, Darija Brzoju, koji mi je objasnio kako se čita sinoptička karta, frontalne poremećaje, ciklone i anticiklone. Inače taj prognostički dio radi on, ali već poprilično dobro razumijem neke stvari. Uz to, moj je zadatak da podatke koji nam svakodnevno stižu iz Državnoga hidrometeorološkog zavoda složim u pričicu, unesem sve podatke i zatim uđem u virtualni studio da ih pročitam.
Mnoge si iznenadila lakoćom i samopouzdanjem ispred kamera...
Izgleda da mi taj posao baš leži. Izvrsno se osjećam u studiju, veseli me posao i nadam se da ću ga još dugo raditi. Drago mi je pa me neki dan pohvalio i sam gospodin Sijerković. Iznenadio se koliko mi dobro ide, premda nisam završila taj fakultet. Ipak ja nisam samo prezenterica, kako mnogi misle.
Pitaju li te ljudi po gradu kakvo će sutra biti vrijeme?
Stalno! Uglavnom su to mlađi ljudi, dečki i slično. Ako su pristojni, stanem i popričam s njima, no ako su neugodni, onda se ni ne okrenem.

Bubica u uhu
A jesi li ikada imala želju baviti se svojom profesijom? Ipak si završila marketing na Ekonomskom fakultetu.
I televizija je dio marketinga, no diplomu za sada ne koristim. Tko zna što će biti kasnije, makar bi meni san snova bio da i za deset godina ostanem raditi na televiziji.
Što konkretno?
Jako mi se sviđala “Loptomanija”, emisija o nogometnom prvenstvu koja je išla uživo na Novoj TV. Tu sam bila bačena “u vatru” i morala sam se snalaziti: gosti u studiju, “bubica” u uhu koja ti stalno nešto govori... No ubrzo sam se prilagodila i bio mi je izazov. Adrenalin radi i nikada ne znaš što se može dogoditi.
Zar si takav sportski fan?
Pa nije da nisam! Čak mi je i Igor Cvitanović rekao da je iznenađen koliko se razumijem u nogomet! Naime, morali smo malo i improvizirati pa sam uskakala sa svojim komentarima. Osim nogometa volim pratiti plivanje. Još malo čitanja i učenja i mogla bih se u takvom projektu snaći bez problema. Ako se ima volje i želje - sve se može!

Faktor X

Što je to s “Bingo” djevojkama pa sve kasnije dobivaju prilike za lijepe televizijske karijere?
Možda je tajna u tome što je “Bingo”, kad je prije četiri godine krenuo, bio prvi show koji je imao hostese, po uzoru na neke talijanske emisije. Medijima je to bilo novo i zanimljivo. Renata Sopek, Iva Jerković, ja... Dali su nam prostora i mogle smo dobiti šansu. Makar, ne može svaka djevojka nakon posla hostese ostvariti karijeru. Kako bi rekli oni što izabiru misice, djevojka mora imati “faktor X” i zračiti toplinom jer preko ekrana ljudima ulazi u dom. Ima lijepih djevojaka koje su hladne. Mora biti uporna, snalažljiva i znati što hoće. A ja sam takva, uporna horoskopska Ovnica koja kad si nešto zacrta - prema tome i ide!

Konobarica “uzdravlje”

Imaš li i ti neki svoj “Kafić uzdravlje”, kao u seriji “Nad lipom 35”?
Naravno! Tata mi ima najbolji kafić u Zagrebu. Tamo sam svojedobno i konobarila oko tri godine, a smatram da mi je to bila tako dobra životna škola da je nikada neću zaboraviti. Moram to spomenuti da ljudi ne misle kako sam ja neki “finjak” - znam ja i naporno raditi! Vani devet stolova, unutra stolovi i šank, a ja sama... Padala sam s nogu od umora. Ljudi nemaju pojma koliko je to teško raditi i kakvih sve ljudi ima. Trebaš biti dobar psiholog. Nisam jedna od onih kojoj su roditelji davali novac, pa sam ga naučila cijeniti. Tada mi je bilo teško ali sada to cijenim.

Svadba ne, putovanje da

Ljetos ste ti i Mario bili na grčkom Santoriniju, gdje ste se i zaručili. Planirate li još koje putovanje? Ili skoru svadbu?
Svadbu još ne, ali putovanje da: idemo za Novu godinu u New York i Toronto na devet dana. Davna mi je želja vidjeti New York, već ga godinama sanjam, a u Torontu ćemo obići Mariovu rodbinu.

Znojenje s Mariom

Živiš sa zaručnikom Mariom Valentićem, bivšim Misterom Hrvatske, kineziologom i glumcem u “Zabranjenoj ljubavi”. Je li te uspio privoliti na vježbanje?
Jest! Ne volim teretane, grupno znojenje i slično, pa sam ga odlučila iskoristiti za privatno vježbanje u kući. Rekla sam mu što bi mi najviše odgovaralo i napisao mi je na papir vježbe. Prvi put je vježbao sa mnom i sve mi pokazao, a sada vježbam sama. Za divno čudo! Mario utječe na mene i po pitanju prehrane; prije sam voljela često jesti burek i ćevape, a sada jedem uglavnom kuhano i odgovara mi.
Tko kuha doma?
Oboje. Ja kuham odličnu pileću juhu, a Mario kuha po osjećaju, pa teško može dva ista jela ponoviti.

15.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

subota, 14.10.2006.

Slobodan Milovanović, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Slogodan
prezime: Milovanović
spol: muško
datum rođenja: ?? nepoznato
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: ??

Film i TV:

Treseta (2006) (TV) .... Cinovnik
Svjetsko čudoviste (2003)
Svjedoci (2003) .... Patolog
Harrison's Flowers (2000) .... Base Commander
Marsal (1999) .... Pogrebnik
Kako je počeo rat na mom otoku(1996) .... Brizni
Isprani (1995)
Jaguar (1992) (V)
Virdžina (1991)
Priča iz Hrvatske (1991)
Stela (1990) .... Putnik
Povratak Katarine Kožul (1989)
The Dirty Dozen: The Fatal Mission (1988) (TV) .... SS Major
Zivot sa stricem (1988)
Vila Orhideja (1988)
Transylvania 6-5000 (1985) .... Front guard
Medeni mjesec (1983) .... Marko Bilogora
"Smogovci" (1982) TV Serija .... Ludi
"Velo misto" (1981) TV Serija
Daj što daš (1979)
Novinar (1979)
Zivi bili pa vidjeli (1979) .... Sluzbenik student servisa
Ne naginji se van (1977)
Izbavitelj (1976)

14.10.2006. u 00:00 • 3 Komentara • Print • #

petak, 13.10.2006.

Zoran Pokupec-Pinky, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Zoran
prezime: Pokupec
spol: muško
datum rođenja: ?? 1948
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Dubrovnik
sin: Luka Pokupec (r.1973)
sin: Lav Pokupec (r.1990)

Film i TV:
Doktor ludosti (2003) .... Oto Puba Zbunjakovic
Ne daj se, Floki! (2000) .... Pjesnik
Treca zena (1997)
Andjele moj dragi (1996)
Nausikaja (1996)
Captain America (1991) .... Implant doctor
Djuka Begovic (1991) .... Roth
Anticasanova (1985)
Mala pljacka vlaka (1984)
Kraj rata (1984)
"Jack Holborn" (1982) TV Serija .... Palmer
Tajna Nikole Tesle (1980)
Covjek koga treba ubiti (1979)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija
"Nikola Tesla" (1977) TV Serija
Izbavitelj (1976)

________________________________________
2005., srpanj, broj: 551
U samo tri tjedna život mi se posve promijenio: sad se budim s nadom da će liječnici moju 'terminalnu' dijagnozu ipak promijeniti

S Igorom Hajdarhodžićem, Dubravkom Horvatom i Majom Vučić u njezinu showu

ZORAN POKUPEC: OD OČAJA DO NADE

Svaka sekunda života Božji je dar

Teško bolestan dubrovački glumac kojemu je presađivanje bubrega jedini spas, svog je anđela našao u Dubravku Horvatu: hrvatski biznismen koji živi u Moskvi omogućio mu je operaciju s kojom će, nada se, doživjeti starost

Napisala Snježana Dragojević Harapin
Snimci: Vedran Peteh i privatni album

Jedno iskreno prijateljstvo, jedna televizijska emisija i jedno veliko srce promijenili su život teško bolesnog dubrovačkog glumca Zorana Pokupca Pinkyja. Želeći pomoći svojem 57-godišnjem prijatelju i susjedu, glumac Igor Hajdarhodžić predložio je svojoj djevojci, pjevačici Maji Vučić, da jedna od tema njezinog talk showa Maja (kojemu je on koautor) bude "Život s teškom bolešću". A da jedan od gostiju bude Zoran Pokupec koji zbog policističnih bubrega posljednjih pet godina svaki drugi dan ide na dijalizu.
Jedini lijek za policistične bubrege jest presađivanje bubrega. No, Pokupec, koji živi od 3000 kuna mjesečne naknade za bolovanje, nije dospio na listu čekanja za transplantaciju jer su liječnici zaključili da zbog teško oštećenog srca (suženih žila i infarkta za koji nije ni znao da ga je pretrpio) presađivanje ne bi preživio. Show Maja u kojem je gostovao Pokupec igrom slučaja je, putem satelitskog programa, oko pet sati ujutro u Moskvi, gledao Dubravko Horvat, vlasnik tamošnjeg elitnog restorana Dorian Gray i jedan od najbogatijih Hrvata. Sudbina glumca čiji se život zbog bolesti pretvorio doslovno u svakodnevno preživljavanje toliko ga je dirnula da mu je odlučio pomoći.

Stupio je u vezu s Majom i Igorom i kad je prije tri tjedna doputovao u Zagreb, upoznao je Zorana Pokupca. Zajedno su gostovali u Majinoj posljednjoj ovosezonskoj emisiji nazvanoj "Životni putevi". Horvat je obećao da će platiti sve troškove Pokupčevih pregleda, pretraga i liječenja koje bi mu omogućilo da se ipak podvrgne transplantaciji. I zaista, nakon zahvata u Specijalističkoj bolnici za kardiovaskularne bolesti i kardiologiju Magdalena u Krapinskim toplicama, koji mu je bolnica napravila besplatno, srce Zorana Pokupca osposobljeno je za presađivanje bubrega. Svoje pothranjeno i bolešću oslabljeno tijelo glumac je za komplicirani zahvat počeo snažiti skupim ajurvedskim pripravcima - koje plaća Dubravko Horvat.
Zahvaljujući Igoru, Maji i Dubravku, ime glumca koji se posljednjih pet godina svako jutro budi s mišlju da mu je baš ono posljednje, napokon se, prije nekoliko dana, našlo na europskoj listi čekanja za presađivanje bubrega.

Zaboravi Hollywood

- U samo tri tjedna život mi se posve promijenio. Sad se budim s nadom da će liječnici moju, kako su je nazvali "terminalnu dijagnozu", ipak promijeniti. Terminalna dijagnoza, objasnili su mi, znači bolest od koje mogu umrijeti svaki trenutak. Doslovno. Od 52. godine kad su mi to priopćili, naučio sam živjeti sa spoznajom da mi je svaka sekunda života Božji dar. A sad se učim živjeti s mišlju da ću, možda, ipak, zahvaljujući dobrim ljudima, doživjeti starost - kaže Zoran Pokupec.
Tegobe glumca koji je dva puta (lani i 2002.) na Festivalu glumca u Slavoniji proglašen najboljim glumcem godine, počele su u travnju 2000. za vrijeme jednomjesečnog boravka u Sjedinjenim Državama.
- Vedran Mlikota i ja glumili smo u predstavi Mire Gavrana "Zaboravi Hollywood". Komad je sjajno prihvaćen, sve je bilo u redu, no ja sam bio vrlo nervozan, premda za to nisam imao nikakva razloga. Kad sam se vratio u Dubrovnik, osjećao sam se umorno, malaksalo, teško sam disao, kašljao, srce mi je lupalo. Lijevu ruku nisam mogao podići, pa sam mislio da sam plivajući nategnuo mišić. Boljela su me i leđa, no bio sam uvjeren da je to teži oblik bronhitisa od kojeg mi je čas bolje, čas lošije.
Stanje mu se ni u jesen nije poboljšalo, a kad se jedno jutro probudio "ukočenih leđa", otišao je k liječniku. On mu je dijagnosticirao visoki tlak i - anginu
pectoris. No, najporazniji je bio nalaz bubrega: policistični bubrezi, genetska bolest koju je naslijedio od majke.
- Znao sam da ću jednom morati krenuti na dijalizu, ali sam se nadao da će to biti u dalekoj budućnosti. Pitao sam liječnika mogu li barem Novu godinu dočekati kao čovjek, zadnji put pojesti sve što kasnije neću smjeti. Odgovorio je da mogu pa sam se za Silvestrovo najeo i svinjetine i francuske salate, a 12. siječnja 2001. priključen sam na dijalizu.

Teret prijateljima

Od toga trenutka život Zorana Pokupca iz temelja se promijenio. Svaki drugi dan u 13,30 sati odlazio je u dubrovačku bolnicu iz koje se vraćao u sedam i pol navečer. Umoran, jedva bi odgledao Dnevnik, a ako bi unatoč nesanici uspio zaspati, spavao bi oko 13 sati.
- Ujutro bih se osjećao kao nov. Sav sretan što uopće dišem i hodam, otišao bih na kavu s Igorom Hajdarhodžićem koju, otkako je on prije godinu dana u Zagrebu, sada pijem sam. Bolestan čovjek svima je teret, pa i "prijateljima" - objašnjava Pokupec koji u Dubrovniku živi sam, u vlastitoj kućici unutar gradskih zidina. Nikad se nije ženio, no ima dva sina.

- Ja sam izvanbračno dijete, a tko mi je otac, nikad nisam saznao, jer mi majka to nije željela otkriti. S tom je tajnom otišla u grob. Žene sam jako volio, no nisam se htio vezati. Govorim u prošlom vremenu, jer je bolest moje zanimanje za njih posve eliminirala. A malo sam i razočaran - i u ljubav i u žene. Imam dvoje djece, ali ne zato što sam tako htio. Te su žene htjele djecu, ali ne i njihova oca. Igrom sudbine su jedna i druga odrasle bez očeva - kao i ja. Na kraju smo napravili djecu koja također odrastaju bez oca. Starijem Luki su 33 godine, mlađem Lavu 16. Nisam ih nikad vidio. Prvog zato što se njegova majka odselila u inozemstvo, a drugog zato što nas je razdvojio Domovinski rat. Nikad me nisu ni nazvali, a ja i ne znam gdje su. Sada to ni ne želim znati. Nikad ih nisam htio vidjeti, nemam moralne snage za to. Obojicu sam ih priznao, no mislim da biti roditelj znači odgajati svoje dijete, biti s njim dok odrasta. Ne mogu biti dopisni tata. Ne mogu se sada miješati u život nepoznate osobe - priča Pokupec koji sinove i njihove majke nije poželio vidjeti ni prije odlaska na operaciju srca u bolnicu Magdalena.

S veseljem na dijalizu

- Osim Igora i Maje, u Dubrovniku imam još dvoje jako dobrih prijatelja - Miška i Marinu Ercegović koji imaju restoran. U bolnici sam, potpisujući suglasnost za operaciju, trebao dati telefonski broj osobe koju će obavijestiti u slučaju da umrem. Ja sam dao njihov broj.
Glumac koji je uz brojne kazališne uloge, snimio i 13 filmova (među ostalima, "Ne daj se, Floki", "Nausikaja" i "Izbavitelj"), te TV serijal "Mačak pod šljemom", kaže da ga prije operacije nije bilo strah.

- Ja imam terminalnu dijagnozu, ne mogu, dakle, razmišljati o tome kad ću umrijeti. Bolest dominira mojim životom, ali sam u glavi ja još šef. Uz bolest me snašlo i siromaštvo. Za razliku od većine bolesnika na dijalizi, ja se tim satima na krevetu veselim. U bolnici, naime, dobijem kvalitetan, kuhan, obrok kakav si ja sa svojim primanjima, uz troškove koje imam, ne mogu priuštiti - kaže Pokupec dodajući da je njegovo zdravlje sad u Božjim rukama.
- Kad dobijem bubreg, priči tu nije kraj, jer to ne znači da ga je moje tijelo prihvatilo. Postoji rizik odbacivanja: ako za četiri sata nakon transplantacije ne počnem mokriti, dragocjeni bubreg možete baciti u smeće. To je velika kocka, a operacija prava kirurška bravura. Kad sam upoznao Dubravka Horvata, prvo sam mu rekao: "Bog te poslao." Nije mi na pamet palo pitati ga zašto je to učinio za mene jer u korijene nečijeg dobročinstva teško je proniknuti. Samo se nadam da će moje tijelo prihvatiti njegov dar.

13.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 12.10.2006.

Krunoslav Šarić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Krunoslav
prezime: Šarić
spol: muško
datum rođenja: 21.06.1944 u Derventi
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
kći: Maša Šarić
kći: Iva Šarić

Film i TV:
"Odmori se, zasluzio si" (2006) TV Serijae .... Bajic
Snivaj, zlato moje (2005) .... Matkovic
100 minuta slave (2004) .... Slavin otac
Heimkehr (2004)
Duga ponoc (2003) (TV) .... Ivan
Zauvijek moja (2000) .... Cop 1
Je li jasno prijatelju? (2000) .... Tuzitelj
Garcia (1999)
Nausikaja (1996)
Vidimo se (1995) (TV) .... Inspector
Vukovar se vraca kuci (1994)
Kamenita vrata (1992)
Vrijeme ratnika (1991) .... Legija
Krhotine (1991)
Ljeto za sjecanje (1990)
Glembajevi (1989)
Sokol ga nije volio (1988)
"Vecernja zvona" (1988) TV Serija
"Vuk Karadzic" (1987) TV Series .... Ljudevit Gaj
Obecana zemlja (1986)
Vecernja zvona (1986) .... Cubar
Ljubavna pisma s predumisljajem (1985) .... Zeljko Gajski
Crveni i crni (1985)
Mala pljacka vlaka (1984) .... Amerikanac
U logoru (1983) (TV) .... Walter
Poglavlje iz zivota Augusta Senoe (1981) (TV)
Pakleni otok (1979)
"Osma ofanziva" (1979) TV Serija .... Komandant Stojan Starcevic
Novinar (1979)
Jovana Lukina (1979)
Izvor (1978) (TV)
Okupacija u 26 slika (1978)
----------------------------------------
Kruno Šarić
Nesuđeni profesor Baltazar

Opasne seksualne scene – Studij kemije počeo Kruno Šarić, a završila ga njegova kći Maša – Zašto je vlastelin i gospar postao samoživ, bešćutan, okrutan i opak?
Nije više nikakvo čudo kad gledatelj preskoči ogradu i utrči na sportsko borilište. Utakmica se nakratko prekine dok ga policajci svladaju i odvedu. Ako je gledatelj odjeven i k tome još i muškarac, događaj se zaboravi prije zadnjega sučeva zvižduka. Ako je gola djevojka, pamti se koju minutu duže. Obično slijede povici gnjevnih navijača: - Što je ovo današnjem svijetu. Nikad se prije nisu događali takvi ispadi.

A jesu – kako nisu. Samo, se zaborave ili se na njih drukčije gleda. U publici na praizvedbi 'Ekvinocija' u Dubrovniku bio je i pisac djela Ivo Vojnović. U jednom trenutku gospar Ivo se digao na noge, lupnuo štapom i viknuo: - Bravo mala. Glumiš točno kako sam zamišljao ulogu dok sam je pisao. Glumica je koraknula prema velikom književniku i naklonila mu se. Publika je pljeskala i uzvikivala 'Bravo mala, bravo mala!'. Predstava je bila prekinuta pa su prišli i ostali glumci i naklonili se gosparu Ivu ne bi li i njih pohvalio. Tek kad je Vojnović prestao pljeskati i kad je ponovo sjeo, utišali su se i gledatelji, a glumci zauzeli mjesta na pozornici. Nastavili su igrati gdje su stali, a zbog tih pet-šest minuta iznenadne stanke, nitko nikomu nije zamjerio.

Nisu uvijek glumci prestajali glumiti kad bi ih netko iz gledališta naprasno prekinuo. Naprotiv. Igrao je u obnovljenom Kazalištu Marina Držića jednu od nebrojenih glavnih uloga Kruno Šarić. Povećana i naprijed izvučena pozornica omogućavala je glumcima veću slobodu kretanja i blizinu s gledateljima. Ali, kad se dirne u nešto što dugo traje i čini se da smije biti samo takvo i nikakvo drukčije, nađe se i onih koji se ne mogu pomiriti s novim jer njima predstavlja svetogrđe, uništenje nečega što vole i ne žele da se ikad promijeni. Iz najbliže lijeve lože dva su postarija gledatelja zakoraknula na pozornicu. Kruno je govorio zanesen i u prvi trenutak nije ni ugledao ljutita lica dok nisu došli do njega. Kad je ogorčeniji gospar lupnuo štapom, Kruno se povukao nekoliko koraka unatrag u dubinu pozornice glumeći dalje kao da se ništa ne zbiva. Tajac u publici. Kostimirani glumci igraju na novim daskama, a dva gospara u sivim odijelima krenuše prema drugom kraju pozornice. Izišli su i zalupili vratima. Kruno se naklonio za njima, a gledatelji su pratili predstavu punu dinamike. Prestrašeni vatrogasci izveli su protestante iz zgrade da se smire. Kad je zavjesa pala, odlijegao je dugotrajan pljesak. Neki su gledatelji mislili da je šetnja dvojice gospara između glumaca dio redateljevih zamisli, neki su znali da se radilo o protestu protiv povećane pozornice, neke nije bilo briga pa su događaj zaboravili netom se zbio. Sjeća li ga se Kruno Šarić iako su minula desetljeća?

- Kako se ne bih sjećao. Bilo je to divno doba. Imalo je dubrovačko kazalište publiku koja godinama nije propuštala niti jednu predstavu. Neke od njih pogađale su promjene i toliko su ih smetale da se nisu mogli suzdržati javnih protesta. Znali su, mlađi zaljubljenici u kazalište od te dvojice gospara, koji su se namjerno sporo šetali, protrčati pozornicom, poput ovih danas koji uskoče na nogometni teren, a bilo je i gađanja grudvama papira ili bacanja papirnatih aviončića na nas.
- Sedamdesetih godina na premijere Kazališta Marina Držića dolazili su uvaženi kritičari iz cijele bivše države, čak i iz Slovenije i Makedonije. O predstavama se pričalo i prije i poslije njih i atmosfera bi se mogla usporediti s ovoljetnim uzbuđenjem oko drame 'Ekvinocijo'. U čemu je bila uzbudljivost ondašnjeg kazališta, za kojom je i danas primjetan žal onih koji se sjećaju tih godina?
- Bit ću iskren. Mislim da najviše žale za onim za čim i ja…
- Novim promišljanjima Kazališta?
- Ma kakvi. Žale za svojom mladošću i zdravljem. Isto kao i ja.
- Odgovor je dijelom točan…
- Rekao bih ne samo dijelom nego u velikoj mjeri točan…
- Ali, ipak ne budite preskromni. Još se mogu naći požutjele novinske stranice na kojima su ostala zabilježena mišljenja kritičara da je dubrovačko kazalište po viđenju teatra vodeće u zemlji i ispred velikih, ali tad tromijih i manje uzbudljivih kazališnih kuća.
- Jesu, hvalili su nas na sva usta. Bili smo, iako se bojim da ovakva izjava danas može zazvučati odveć hvalisavo, uzor mnogima. Igranje Vojnovića i Držića se promijenilo po uzoru na nas. Sad, da ne bi netko pomislio da želim reći kako sam ja za to zaslužan, moram spomenuti jedno ime. Sve ne mogu ni nabrojati, čak i da hoću. Ali, Ivica Kunčević je bio taj koji je donio promjene, uzburkao nas u Kazalištu pa time i publiku i kritičare. U otprilike pet godina u Dubrovnik je došlo trinaest vrsnih glumaca sa završenom akademijom i taj moj generacijski kolega, redatelj Kunčević, koji je svakodnevno mijenjao stvari, ali ne tek tako da nešto promijeni, nego da ih učini boljima.
- Je li Vam žao što niste život proveli u bijeloj kuti u nekom laboratoriju?
- Nije! Iako je bilo svakakvih trenutaka u životu, kad stisnu životni problemi, kad se sukobe nesigurnost glumačkog poziva i obveze prema obitelji. Nekad bih i sam pomislio, posebno kad bih vidio crtani film 'Profesor Baltazar' da bi mi bilo bolje da sam nastavio studij kemije kojega sam upisao s ozbiljnom namjerom da ga i završim. Ostao sam nesuđeni 'Profesor Baltazar', ali onda dođe trenutak, kao što su ovoljetne izvedbe drame 'Ekvinocijo', koju je publika izuzetno dobro prihvatila pa ne poželim biti ništa drugo nego glumac i samo glumac.
- Kakav se kemijski spoj zbio u Vama pa ste odlučili napustiti studij kemije i okušati se na Akademiji dramskih umjetnosti?
- Ni sam sebi nisam znao odgovoriti na isto pitanje. Na školskim priredbama u osnovnoj školi volio sam recitirati i glumiti, a što sam se više bližio kraju gimnazije i odluci za što se opredijeliti, glumački poziv je padao u drugi plan. Spadao sam među one učenike za koje se kaže 'ide im škola' pa sam se mogao opredijeliti za razna zvanja. Jedino nisam bio dobar matematičar. Točnije rečeno, zadatke sam uspješno rješavao, ali ne s lakoćom i bez vježbanja, kao što to rođeni matematičari rade. Volio sam jednako i biologiju kao i kemiju, i književnost, i povijest, ali razgovarajući s bakom i djedom koji su me odgojili, priklonio sam se njihovu mišljenju da je bolje opredijeliti se za neko stvarno zvanje nego se baviti umjetnošću. Ne, nisu me oni nagovorili. I sam sam se slagao s njima i na kemiju sam pošao svojom voljom. Na prijemni na Akademiji dramskih umjetnosti otišao sam s namjerom da pokušam, pa što bude, a studij kemije još nisam potpuno otpisao. Tek radeći s profesorom Kostom Spaićem, u čijoj sam klasi bio dvije godine, odlučio sam se za glumu kao jedini životni poziv. Još bih nešto ispričao što me samoga čudi i na što nisam našao odgovor, ali, ne, neću, nema smisla…
- Sad je gotovo. Kad ste nešto spomenuli, morate reći do kraja. Novinarska pravila su poput bračnih – ako nešto ženi ne namjeravate reći, ne spominjite uopće jer Vas neće pustiti na miru dok joj ne kažete do kraja. Takvi su i novinari. Dakle?
- Dobro, ako su pravila kao u braku, onda se mora sve reći. Bolje dragovoljno, nego poslije pola sata svađe. Ovo mi nikad nije bilo jasno. Sam sam se opredijelio za studij kemije, u zadnji čas, i napustio ga. Mislio sam kasnije i čudio se što mi je uopće bilo i zašto sam htio studirati kemiju. Samo zato što volim lik profesora Baltazara? Ne, nije zadovoljavajući odgovor jer tada Baltazara nije ni bilo ili ga bar ja nisam vidio. Kad je moja kći Maša dospjela pred studij i neočekivano rekla da će studirati kemiju, svi smo se iznenadili. Čak sam je u jednom trenutku upozorio: - Nemoj, ja sam pošao pa kasnije shvatio da me kemija ne zanima. Kad mi je Maša odgovorila: - Ako si ti imao pravo lutati, pusti i mene, podržao sam je iako sam mislio da će se kasnije predomisliti i promijeniti fakultet kao što sam i ja učino. Ali nije. Maša je diplomirala, radi kao inženjer kemije i zadovoljna je svojim izborom.
- Ni druga kći nije pošla u glumačke vode?
- Nije. Iva je enolog u vinariji 'Dingač' i voli svoj posao.
- Imate li unuke?
- Imam od svake kćeri po jednog unuka, moje drage Roka i Marina. Čekamo još jedno unuče, ali ne znamo spol pa mu roditelji još nisu dali ime.
- Bar je sad lako saznati spol…
- Ne znam ja. Prije se nije znalo i čekalo se dok se dijete ne rodi. Što se mene tiče, neka bude zdrava beba kojega god spola. Možda taj pregled boli pa ja i ne pitam jesu li gledali spol.
- Ne boli. Ultrazvukom pogledaju i gotovo…
- Lako je nama muškarcima. Ne boli nas ni porod kad mi ne rađamo.
- Vratimo se glumi. Nastupali ste u mnogo filmova i u brojnim vrhunskim kazališnim uprizorenjima, tijekom trinaest dubrovačkih i dvadesetak godina u Hrvatskom narodnom kazalištu. Što više volite, kazalište ili film?
- Volim podjednako i jedno i drugo. Jako me raduje svaki dobar film, posebno ako kolege koje znam ostvare dobre uloge. Kazalište ima jednu prednost – odmah znate jeste li uspjeli ili niste. Vidite i osjetite bilo publike znatno prije kraja predstave i završnog pljeska.
- Često su Vam u filmovima davali tjelesno naporne uloge, s trčanjem, skakanjem, tučom, pa i jahanjem?
- Jesu, kako nisu. Štedjelo se na kaskaderima pa su me i gurali niz stijene, bacali u hladne rijeke, vukli po snijegu, i udarali… Nekad sam bio toliko prekriven modricama i ogrebotinama da me nije trebalo šminkati. Zato više i ne glumim u filmovima. Imao sam određenih zdravstvenih tegoba pa se više ne mogu tući i bježati. U kazalištu još mogu odigrati mnoge uloge…
- Ima li nekih uloga koje biste odbili jer mislite da ih ne biste mogli odigrati dobro?
- Ima kako nema. Recimo, nisam ja više za opasne seksualne scene…
- Zanimljivo, niste baš često ni kao mladi igrali erotske scene?
- Srećom, zaobilazile su me erotske uloge. Iskreno govoreći, teško je glumcima prikazati seksualnost na otvorenoj sceni. Kako god glumili, nekima je smiješno, drugima ista scena nije dovoljno uvjerljiva, trećima je previše vjerna pa kažu eno ih drpaju se zaupravo, a četvrtima je odvratna. Nije glumcima uvijek lako i do pljeska treba i truda i znoja, i volje i znanja.
- Zaobilazile su Vas i uloge poput ovoljetnog 'Ekvinocija' u kojemu glumite samoživog Frana Dražića. Čak je po završetku 'Ekvinocija' gospođa Danica, da joj ne spominjemo prezime, odlazeći rekla: - Ma vidite vi ljudi moji što je Zagreb učinio od onog finog i plemenitog gospara Kruna Šarića. Ne bi on prije prihvatio takvu ulogu. Ma kakvi! On je vazda glumio samo plemenite likove. Potpuno sam ljuta na njega. Kako li je samo postao bešćutan, i okrutan, i opak…
- Jest, živa istina. Znatno češće sam glumio pozitivce, nego negativce. I, kako više nisam mlad da moram skrivati misli, kazat ću otvoreno. Glumci su uglavnom tašta čeljad. I ja sam takav, sad manje nego prije, ali da se ne pravim finiji nego jesam, priznat ću da sam i sam sujetan. Sviđalo mi se što su mi redatelji češće nudili glumiti likove koje ljudi vole. Ali, ako redatelj isprovocira ono najbolje što glumac u sebi nosi, svaka je uloga izazov i poriv da se pruži najbolje što čovjek ima. Nije ta gospođa jedina. Zamjerio mi je i jedan poznanik, dosta stariji od mene, što uvjerljivo tumačim lik negativca. Znate, raduje me što je ovaj Juvančićev 'Ekvinocijo' pobudio veliku pozornost, kao nekad Kunčevićev. Dobro je to i za Dubrovačke ljetne igre i za Dubrovnik. Ipak je naš grad prostorno i po broju stanovnika mali, pa mu trebaju poticaji sa strane i velika djela da bi ostao prepoznatljiv na umjetničkoj karti svijeta. Ne možemo se natjecati s milijunskim gradovima brojem predstava, koncerata i izložaba, ali ako su one dobre, glas će se proširiti i stoljetni ugled održavati.
- Još samo jedno pitanje – sjećanje na 'Konvoj Libertas'?
- Možda bismo ga mogli ispustiti. U tome trenutku osjećao sam da mi je dužnost doći u moj opkoljeni i napaćeni grad, ali ne volim sad pričati. Znate, netko može reći, što se on ima hvaliti kad nije proživio sve što i mi, a ja se zaista i ne želim ničim hvaliti niti smatram da mi netko na nečemu treba zahvaljivati. Ako ikako možete, nemojte objaviti ni ovo pitanje, ni ovaj odgovor.

Ne može se. Nikako! Ima događaja koje treba zabilježiti i od prigode do prigode ponoviti. Bio je 31. listopada, malo iza šest sati ujutro. 'Slavija' je probila blokadu odnarođene jugo-mornarice i s njom još dvadeset i osam brodova i brodica, s oko osam stotina ljudi iz Hrvatske i inozemstva. Došli su iz udobnosti i sigurnosti pod granate kako bi podržali branitelje i ljude koje su branitelji tako grčevito branili i koji su se već počeli osjećati napuštenima i zaboravljenima. Donijeli su pomoć, ali još više optimizam i vjeru u sretnije dane. U prvom 'Konvoju ljubavi – Libertas' bio je i Kruno Šarić. U dvanaestom broju ratnih izdanja 'Dubrovačkoga vjesnika', tiskanih na fotokopirnom i priručnom tiskarskom stroju Nikše Nikolića u podrumu 'Dubrovačke banke' ostalo je zapisano, pisaćim strojem: 'Zbog opasnosti od minobacačkog napada pučanstvo zapravo i nije pozvano na doček konvoja, no i bez poziva u Gružu se okupilo više tisuća duša'. Na Stradunu ih je bilo još više. Tada je dugotrajan pljesak zaslužio i Kruno Šarić. Veliki glumac nije tumačio ničiji lik. Predstavljao je prvak Hrvatskog narodnog kazališta Kruno Šarić čovjeka Kruna Šarića. Gledano sa strane, bila mu je to najveća životna uloga. Odigrao je samoga sebe uvjerljivo i iskreno kako to samo on umije.
Stoga mu se može oprostiti što nije postao drugi profesor Baltazar.

12.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 11.10.2006.

Veronika Durbešić, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Veronika
prezime: Kovačić
spol: žensko
datum rođenja: 04.02.1945 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb, Dalmatinska 13
suprug: Tomislav Durbešić
Radi u : Kazaliste Komedija

Film i TV:
Nit života (2000) .... Mama Biba
Dobro dosli na planet Zemlju (1993)
"Trazim srodnu dusu" (1990) TV Serija
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija
Happy New Year (1981) (TV)
Akcija Stadion (1977)
Živjeti od ljubavi (1973) .... Vjerocka
Zajamčena diskrecija (1972) (TV)
Divlji anđeli (1969)
Krik tišine (????) (TV)
Moj dijalog s glazbom ili Veronikin san (????) (TV)
----------------------------------------------------
film.hr
veronika durbešić

Rođena u Zagrebu. Već kao djevojčica od desetak godina nastupa u Dječjem kazalištu "Titovi mornari" u Splitu, a na sceni HNK u Marinkovićevoj "Gloriji". Nakon mature u klasičnoj gimnaziji završava i dva fakulteta, prvo Filozofski fakultet, engleski i ruski jezik, a zatim i Akademiju za dramsku umjetnost. Njezina slojevita i maštovita ličnost izgradila je tijekom umjetničke karijere samobitni svijet ispunjen različitim ulogama. Nastupima u avangardnoj glazbenoj grupi "Acezantez" svojim začudnim glasovnim rasponima i glumački oživljava napisanu melodiju. Od 1974. stalni je član glumačkog ansambla Kazališta "Komedija" i nastupila je u više od trideset uloga u musicalima, rock-operama, operetama i komedijama. Sposobna da svoju snagu usmjeri do najdubljih dubina ljudske psihe, dokazala je da nema malih, sporednih uloga, već da su sve velike ako stignu do prave i intelektualno jake ličnosti. U Feydeauovu vodvilju "Orden" bila je gđa Paginet, za koju ulogu je nagrađena posebnim priznanjem na Festivalu satire 1986. godine. Dva puta je nagrađena priznanjem Društva dramskih umjetnika Hrvatske za ulogu Neđike u "Matiček se ženi" 1979. i Adelaide u Kljaković-Kabiljevu "Crvenom otoku" 1982. godine. Njezin umjetnički rad okrunjen je najvišim priznanjem na polju kulture i stvaralaštva u Hrvatskoj - godišnjom nagradom "Vladimir Nazor" za ulogu Magde u "Caru Franji Josipu u ZAgrebu" i ulogu Jeljenke u Gundulićevoj "Dubravki". Jedna od životnih uloga je Mureille u monodrami "Happy New Year" uprizorena u Teatru ITD u režiji njezina supruga Tomislava Durbešića. Za ovu ulogu pripala joj je Zlatna Kolajna na Festivalu monodrame i pantomime u Novom Sadu 1981. Vanjska je suradnica - profesor već preko 6 godina na Akademiji dramske umjetnosti, kao umjetnički suradnik na Odsjeku glume. Za svoj sveukupni umjetnički i pedagoški doprinos Hrvatskom glumištu, za osobite zasluge u kulturi, 1996. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Hobi joj je slikanje na staklu, platnu, papiru, a bavi se i unutarnjom dekoracijom. Voli proricati budućnost. Kazalište: ITD, "Gavella", HNK - Zagreb, "Trešnja", Scena "Gong" TV: Tv voditeljica, TV drame i serije, TV filmovi, program ozbiljne glazbe Film: "Divlji anđeli", "Živjeti od ljubavi", "Stadion", "Planeta Zemlja" Ostalo: Radiodrame, crtani filmovi (glas), ploče i kazete
Zagreb
Gradsko kazalište Komedija
------------------------------------------------
Vijesnik
Kucam i na sva vrata da tom ne bi bio prešućen

Tom je uvijek veličao druge, uvijek je priznavao veličinu drugih i uvijek je u tom bio prvi - kaže Veronika Durbešić. - Iako je osobina Hrvata ne priznati veličinu onoga do sebe, on je i u tome bio izuzetak. Cijenio je kvalitetu i nije podnosio glupost. Bio je znatiželjan i bio je beskrajno duhovit
Tomislav Durbešić, hrvatski književnik, pjesnik, esejist i dramski pisac, umro je prije 15 mjeseci u Parizu. Praznina koju je za sobom ostavio u Zagrebu, njegov boemski život, njegova zaigranost i znatiželja, osjeća se i među onima koji su ga dobro poznavali kao i među onima koji su ga tek susretali. Kao kazališni redatelj i profesor režije i glume na Akademiji dramskih umjetnosti, Tom, kako su ga prijatelji, studenti i poznanici zvali, zauvijek će biti dio njihova kazališta. O tome koliko danas nedostaje, koliko je i zašto prešućivan i što je sve prešućivao, o njegovoj Kristalnoj kocki vedrine i kako ju neki shvaćaju i tumače, razgovarali smo s njegovom suprugom, dramskom umjetnicom Veronikom Durbešić.
• Znam da vam je izuzetno teško razgovarati o Tomu i praznini koju je za sobom ostavio. Ali, ipak molim vas pokušajmo.
- Iako mi je teško sretna sam da mogu s nekim razgovarati o Tomu. Upravo zbog tih praznina u ljudima. Neki ljudi nikada ne umiru i zato se trudim da ostane sve što je govorio, sve što je radio, da to bude kriterij. Nema toga života i bogatstva, nema toga što bih zamijenila za ovo što radim. Ljubav je velika ali je još veća kada tijelo nestane, to je misao iz predstave »Brat magarac«, Renea Medvešeka. I to je točno. Tomovo djelo je moj život. To je ogromna vrijednost. Kao vlasnica autorskih prava dužnost mi je sačuvati sve što je Tomovo. I zato što je za vrijeme života pustio da ga prešute! Što se nikada nije borio ni za slavu ni za dobitak, čak ni za poljubac. Puštao je da sve ide spontano. Ali Tom, ma kako to netko htio, ne može nestati, ne može ga se zaboraviti i ne može ga se prešutjeti. E, vidite, ja ne dam taj trenutak, tu epohu, tu kristalnu kocku vedrine, »svečanost tragične vedrine«, ne dam da to nestane. Ja bih ga izdala u ljubavi kada se ne bih brinula za njegovo djelo, za njegovo trajanje.
• Hoćete reći da je Tom zaboravljen od onih koji ga ne bi smjeli zaboraviti?
- O tome je prerano govoriti. Moj je osobni stav da sa smrću tek počinje naš život. Na poleđini jedne knjige Tom je napisao: Ako moja knjiga bude živjela i sekundu duže od mene moj se život isplatio. No, trenutačno vlada indolentnost, takva je klima, gdje čovjek ne živi s čovjekom, ne primjećuje drugog čovjeka, nego prolazi mimo njega. Događa se ono što je Tom govorio i napisao.
I nije dovoljno samo pohraniti djela, što sam učinila s gospodinom Ivanom Kosićem i gospođom Kristinom Karanović, uz dopuštenje Josipa Stipanova, direktora Nacionalne biblioteke, a na inicijativu pročelnika za kulturu grada Zagreba Vladimira Stojisavljevića. Kroz tri mjeseca rada, sakupljeno je 270 naslova Tomovih rukopisa. To je puno. On je stvarao, stvarao i stvarao. I često se pitam jesam li možda bila prenasilna i u svojoj ljubavi a ne samo bolesti, jesam li mu oduzela vrijeme za još koje djelo. Sada mi je jasno zašto mi je govorio: Curičak, ne možeš me zatvoriti u svoju lubanju.
• Gdje je pisao? Kako?
- Sve je pisao u kavanama, ništa kod kuće. U kavani se osjećao slobodnim, intimnim, nikome suvišan i nikome potreban. Tamo je mogao pisati bez opterećenja.
• Kakav je zapravo Tom bio? Tko je on bio?
- Ne pada mi napamet zaključivati je li bio jedan od velikih mislilaca, humanista 20. stoljeća, ili govoriti o tome koliki je književnik, pjesnik, dramatičar, esejist ili veliki kazališni redatelj i teoretičar i nenadomjestiv pedagog, to će vrijeme dokazati. Bio je čovjek koji je živio, kako je govorio, u dvanaest režima, bio na kraljevu dvoru, prao prozore, dvije godine peglao lijevu nogavicu i tako prehranjivao brata, majku i skrivenog oca u urarnici, sjedio je De Gaulu na krilu, s princom je igrao ping pong, prošao je sve do pakla kroz sarajevski ratni tunel. Uvijek mi je govorio: Curičak najvažnije je biti živ.
Uvijek je druge veličao, uvijek je priznavao veličinu drugih i uvijek je u tom bio prvi. Iako je osobina Hrvata ne priznati veličinu onoga do sebe, on je i u tome bio izuzetak. Cijenio je kvalitetu i nije podnosio glupost. Bio je znatiželjan i uvijek je bio dječak, s djetinjom čistoćom. Bio je beskrajno duhovit. Otkad ga nema cijelu me obgrlio i još sam više zaljubljena u njega. Zapravo bio je čarobnjak, kako je rekao Vjeran Zuppa.
Bio je satkan od princa, od genija, od dvorske lude, od bijelog klauna, od velikog zaljubljenika, kavalira. Po kavanama se igrao skrivača, u gledalištu se osjećao sigurnim, za njega je glumac bio poeta grada, volio je zoru, volio je suton, to doba dana. I sam je režirao Vojnovićev Suton. Razgovarao je s bijelim papirom i vjerovao u prapočetak. Kada je u novinama proglašen osobom dana rekao je da će se sve vratiti guščjem peru, da će se sve vratiti početku. Nije volio ići u kućne posjete, nije volio banalnosti, volio je biti slobodan... Nikada ga nije zanimao zatvoreni prostor, njega su zanimali ljudi, volio je biti s ljudima. Volio je ljude promatrati.
• I strahovao je, kako je znao reći, od dobroga čovjeka?
- Uvijek su mu bili sumnjivi tzv. dobri ljudi. Govorio je: Curičak ne boj se neprijatelja nego prijatelja. Jer ne znaš što od prijatelja možeš doživjeti.
• Kako ste u privatnom životu razlikovali kada »glumi« a kada »ne glumi«?
- On nikada nije glumio, uvijek je bio jednak. Kako je razgovarao s predsjednikom države, s portirom, sa studentom, s glumcem tako je razgovarao i sa mnom. Kod njega nije bilo dvoličnosti, glumatanja. S vremenom, kada se bude proučavalo njegovo djelo vidjet će se da je bio vrlo kompleksna ličnost.
• Jeste li razgovarali o politici?
- Naravno.
• Je li razumio politiku?
- Ne da je razumio, on je sve predvidio! Prije svega jako je puno znao i ne samo o kazalištu nego i o politici. Kako je bio jako ispred vremena mnogi su ga smatrali prokletstvom za kazalište. To mnogi ne žele prihvatiti, kao što ne žele shvatiti da nije dosta samo reći: mi imamo državu, imamo Hrvatsku. Svi takvi morali bi znati da je identitet jednoga naroda pisac, riječ, jezik. Duša naroda je kazalište, ogledalo jedne nacije je kazalište. Tom je to znao, to je govorio i napisao. On je stalno podsjećao na dubinu te istine.
l Kako je vaša bolest djelovala na njega?
- Nikada ništa nije pokazivao. Prešućivao je svoju intimnost. Smatrao je to neukusnim. Nije volio ni da ga pitam boli li ga glava i kako se osjeća. Za njega je to bilo suvišno. Naravno, tek sada shvaćam koliko je patio. I koliko je prema njemu učinjeno nepravdi.
• Umro je u Parizu. Kako?
- Čovjek umre točno onako kako je zaslužio. Često se kaže, važno je gdje umreš a ne gdje si rođen. Svi su mislili da ću ja umrijeti a on je meni na rukama umro. Bio je čudesan, čak i u svojem zadnjem činu.
• Umro je na klupi, ispred kavane?
- Tu je samo predahnuo... Odatle više nije pješačio. Ali tijelo je napustio u bolnici Sant Antoine i tri dana sam ga čuvala u amfiteatru (mrtvačnici). Sudbina je htjela da završi u Parizu, u amfiteatru.
• Prije nego je počela agonija rekao vam je da idete u kavanu zauzeti mjesto.
- I tada me je htio obraniti pa me tjerao od svoje smrti. Mislila sam da me lukavo vara, da će zapaliti cigaretu, pa sam se vratila uhvatiti ga kako puši a našla sam ga kako mi izmiče. Zavjetovala sam se da ću na tu klupu u 4. avenue de la Republique 75011 donijeti njegova »Izabrana djela« i donijela sam ih. Uz to još i knjigu izabranih drama prevedenih na francuski, plakat i bijelu ružu. U kavani Bar-Brasserie njegova je slika i plakat, u hotelu Villa Sofia, s dvije zvjezdice, usred Bastille ima sliku i plakat... Francuzi su pokazali razumijevanje i otvorili mi sva vrata, a ovdje još uvijek kucam, kucam i kucam.
• Jedna stipendija nazvat će se njegovim imenom!?
- Da. Ali prije toga želim reći da su njegova Izabrana djela i u pariškoj nacionalnoj biblioteci. I to na hrvatskome jeziku. Sada se vratimo stipendiji. U Parizu, 17. lipnja 2002. za vrijeme promocije Tomovih Izabranih djela, u organizaciji veleposlanstva Hrvatske, hrvatske stalne misije pri UNESCO-u i AMCA-e i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, obznanjeno je da je osnovana hrvatsko-francuska Stipendija »Tomislav Durbešić«. Osnovali su je Akademija dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, odnosno dekan ADU, dr.Vjeran Zuppa i francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj, veleposlanik Francis Bellanger i Oliver Brochet, savjetnik za suradnju i kulturnu djelatnost. Dodjeljivat će se najboljem studentu režije, glume ili dramaturgije, jedne godine studentu iz Hrvatske a druge iz Francuske.
Duboko vjerujem i to je želja svih sudionika da se prigodom dodjele stipendije u Avignonu, izvede Tomova drama »Kamo idu Orfej i Euridika«. To je značajno za hrvatsku kulturu. Zapisano je u zvijezdama, bit će predstava »Kamo idu Orfej i Euridika«! I u dubrovačkom kazalištu »Marin Držiću« i u Avignonu, na dodjeli stipendije. Ostvarit će je Rene Medvešek, Mladen Vasary i Veronika Durbešić.
Tom je to zaslužio. Možda i više od bilo kojega režisera u svijetu promicao je francuske pisce u inozemstvu. Osim u svojem prvom privatnom teatru »Madrasu« gdje je režirao Molierea, on je režirao Girodouxa, Ionesca, Geneta... Zajedno s Vjeranom Zuppom osnovao je ITD i otvorio kazalište svjetskom praizvedbom Genetovova Balkona, i prije Brooka u Londonu i Bergmana u Stockholmu. Francuzi su bili zapanjeni da je u tako maloj Hrvatskoj postojao čovjek koji je tako proslavio njihove pisce. Osim te stipendije, ustanovljena je i nagrada »Tom«, za najbolju publiku, koju su ustanovili njegovi studenti i prijatelji, a na poticaj Večernjeg lista. Statuu je izradio Dimitrije Popović.
• U Tomovoj književnoj ostavštini je i jedan roman. Koji?
- Roman se zove »Oblak kroz tunel«, a tema mu je dokumentarni Tomov prolaz kroz tunel, kojim se ulazilo i izlazilo iz ratnog Sarajeva. To je bilo kada je gradio »most duha«, kada je u Sarajevu radio Girodouxov komad »Trojanskog rata neće biti«, koji je u isti dan i u isti sat igran i u Sarajevu i u Zagrebu. U trenucima kada je cijeli svijet okrenuo leđa žrtvama rata u Sarajevu Tom je dokazao da umjetnost može pobijediti rat.
• Kakav je bio vaš brak?
- Strastven. Ljubili smo se i nasred ulice. Mi zapravo kao da i nismo bili u braku. Mi smo cijeli život hodali. Sretali smo se po gradu. On bi provirio iza nekog ugla, izmigoljio iz neke kavane ili bi kucao kroz prozor Pavina kafića u Gavelli kada sam prolazila. I sada kada prolazim tim ulicama i mjestima vidim ga raširenih nogu i ruku i čujem: Dođi curičak, samo tebe imam. Vidim njegov pogled i osmijeh. I zadnji njegov pogled u hitnim kolima nikada neću zaboraviti. Pogled i njegovo oko. Uvijek je govorio da se sve događa kroz oko.
• Je li vam pisao ljubavna pisma?
- Jest. U ostavštini su i mogu se otvoriti tek za 20 godina, takva je moja želja. Bila su to pisma i s pseudonimima. Čudesna su to pisma! Moja su bila direktna i otvorena, a njegova su bila....moglo se tako razgovarati i sa Shakespeareom, i s Proustom, i s Moliereom... Ali što je bio stariji sve su bila direktnija, direktnija, direktnija.
• Kojega je pisca volio?
- Cijenio je Shakespearea. Za njega je govorio da je sve napisao tako pametno da ga se nema svrhe režirati. Inače, nikada nije bio naklonjen jednom piscu, jednom slikaru, jednom filmu...
• I Krleži nije volio ići, kako ne bi bio jedna od luda u njegovu dnevniku, kako je govorio.
- To je istina. Imao je ponos od malena. Govorio je da do pete godine nije htio govoriti, a da je od sedme brbljao sve ono što je govorio cijeli život. Ponašao se aristokratski.
• To je faktički i bio.
- Da. Stara hrvatska obitelj pl. Durbešić Grobnički dobila je plemstvo dvaput, od cara Franje Josipa i od Khuena Hedervaryja. Ali on je zazirao i od plemstva i od nasljedstva. Htio je biti ogoljen, čist, bez ikakvih pridjeva dobroga ili zloga.
• Bio je i član udruge »Zagrebački bokci«.
- To je jedina udruga kojoj je pripadao. Inače, nije pripadao ni jednoj stranci, ni jednoj ideologiji. Smatrao je da umjetnik ne smije biti opredijeljen, da mora biti slobodan. Za njega je ishodište čovjek. Uvijek se borio za smisao i ishodište postojana čovjeka.
• Na zidu, u sobi poviše nas, njegov je portret Dimitrija Popovića, s kojega se Tom smijulji, gleda s visoka, cinično, kao da prezire ovaj svijet?
- Kao avangardni konzervativac, kako je za sebe govorio, uvijek je imao jedan ciničan smiješak. Najviše je volio nekome dobaciti, jednim smiješkom zbuniti sugovornika i nestati. To je obožavao. Nije birao onoga kome ga je uputio. Mogao je to biti prijatelj, prolaznik, prodavačica na placu, bilo tko, to je njemu bilo potpuno svejedno. U tome je uživao, to su mu bile jutarnje inhalacije, to i obilasci kavana. Volio je da se sugovornik naljuti. Ali to su sve bile igrice kao i njegove galame. Učio je studente da je važna atmosfera oko teatra, a ne samo predstava. I to je smišljeno radio.
l Što mislite o našem sadašnjem kazališnom trenutku?
- Bit ću u njemu koliko je zapisano u zvijezdama. Ali ovo nije razgovor o meni. Ne borim se za sebe nego za hrvatsku kulturu, to je ono što radim i molim da se vrata otvore. Molim ljude da me sa svim mojim dijagnozama ne puste toliko kucati.
• Ipak, što mislite o odlasku u Beograd?
- Odlasku nije vrijeme. Tom je govorio i pisao da je kazalište srce jednog naroda. Pogledajte u Rusiji su teroristi za mjesto tragedije izabrali kazalište. I srpski agresori i teroristi za mjesto tragedije izabrali su 1991. godine osječko i 1995. godine zagrebačko kazalište - zagrebački HNK-a, kada je poginuo student režije i kada je stradala balerina. Kada se to dogodi onda jedna nacionalna kuća ne može otići u obnovu jugoslavenskoga »pozorišta«. Ne srpskog, ne crnogorskoga, ne francuskoga nego jugoslavenskoga. Dakle kazališta one armije koja je po nama pucala, koja je pucala po HNK. To znači slaviti državu koja nas je ubijala.
Nacionalna je kuća odgovorna za cijelu naciju i sve građane Hrvatske. Zato neka oni dođu i polože vijenac ispred kazališta, neka se ispričaju, neka se pokaju i neka igraju predstave. Ali ne 'Bure baruta'. Dosta je bilo baruta! Neka oni to učine prvi a ne mi. Ovo sve što govorim, govorim iz svoje naivnosti i velike ljubavi prema svojoj domovini koju sam spoznala na konvoju koji je deblokirao Dubrovnik, o čemu sam i napisala članak. Bez časti se ne živi.
• Što je Tom prešutio?
- Prešutio je da su ga prešutjeli. A ja sada neću šutjeti o onima koji su ga prešutjeli i neću ga prešutjeti. A što se tiče Tomove knjige koja je gotovo dovršena i zove se »Sve što sam prešutio«, ja ću je zasada odšutjeti. Neće biti ni bijela, ni crvena. Odšutjet ću je, jer moram kucati na sva vrata koja se moraju otvoriti da Tom ne bi bio prešućen.
Andrija Tunjić
--------------------------------------------------

11.10.2006. u 00:00 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 10.10.2006.

Nikolaj Kolja Popović, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Nikolaj
prezime: Popović
spol: muško
datum rođenja: 1937
datum smrti: 26.09.2006 u Varaždinu
zanimanje: glumac

Film i TV:
"Bumerang" (2006) TV Serija .... Abid Kovacevic - Medo
Snivaj, zlato moje (2005) .... Lokalac

slike netfaces.org
-------------------------------------
Petak, 29. rujna 2006.

--------------------------------------------------------------------------------
Umro glumac Nikolaj Kolja Popović
VARAŽDIN - Na varaždinskome groblju u četvrtak je pokopan glumac varaždinskoga HNK Nikolaj Kolja Popović. Preminuo je u utorak nakon kratke i teške bolesti. Glumac i pjesnik bio je dugogodišnji član ansambla HNK, u kojem je proveo većinu radnog vijeka, te ostvario stotinjak uloga. U srijedu na večer u prostorijama HNK održana je komemoracija za preminuloga. [K. G.]
-------------------------------------
20.05.2004 Zarez 130

kazalište

Dim u lice ili poezija jednako kazalište

Iako bi se o diskretnim, nerijetko i dešperatnim Pjesmama povećim ogledom u priličnoj mjeri moglo ukazati na autorovu senzitivnost i sposobnost niveliranja individualnih preokupacija, jednake Koljine odlike nalazim u interpretaciji Čehovljeve igre, kao što i mnoge Čehovljeve artističke refleksije kumulira spomenuta knjiga/promocija

Uz pjesničke i druge scenske izvedbe Nikolja Popovića Kolje

Robertino Bartolec

Nedavna promocija knjige Jednostavno pjesme Nikolaja Popovića Kolje (nakladnik TIVA), koncepcijski je podsjetila na njegovu otprilike prije godinu dana premijerno odigranu jednočinku A. P. Čehova O štetnosti duhana. Oba povoda imaju neupitno jednak oblik propitivanja kroz “govornika” od kojeg se traži sposobnost modeliranja situacije, mjestimice persiflažom hvatajući poetiku osobnog iskustva kako bi se izvukao maksimum u korist auditorija. Poznato je da su takve kompilacije zahtjevna forma: slatke za primatelja, no ako nisu temeljite, mogu postati prilično udaljene od prave slike čiji se sažetak prezentira. Ipak, iz same knjige kao i povoda za druženje u slavu iste, i kratke, rapidne Čehovljeve karikature, N. P. Kolja znao je notirati karakteristične pojedinosti te ih transformirati i defigurirati sve do sitnoslikarski preciznog manifesta vlastite osobnosti, sa svojim pozitivnim i negativnim stranama, sa svojim vrlinama i manama, s potresnom tragikom svojih zabluda.
Čehovski naputci
Već vizualna dimenzija predstavljenog naslova virtuoznom lapidarnošću crta fizičke simbole njegove duše (cover čini ukusno stilizirana kombinacija čaše, cigarete i dima kao markera boemske neuhvatljivosti i neukrotivosti), dok je upravo kabaretski ćaskava i melodijom divinizirana večer (književna u klubu EUROPA MEDIA, a kazališna u nezamjenjivom Rogozu) duhovni blizanac kavani kao drugom domu, koji u svojoj idealnoj sferi, harmonizirajući kontraste, može pružiti onu najvišu emociju, onaj najviši smijeh što prašta čovjeku, ne buneći se ni protiv gluposti, jer bez glupana ne bi bilo pametnih (što u više crtica Kolja-pjesnik vrlo jasno potencira). Iako bi se o diskretnim, nerijetko i dešperatnim Pjesmama povećim ogledom u priličnoj mjeri moglo ukazati na autorovu senzitivnost i sposobnost niveliranja individualnih preokupacija, jednake Koljine odlike nalazim u interpretaciji Čehovljeve igre, kao što i mnoge Čehovljeve artističke refleksije kumulira spomenuta knjiga/promocija. Spadaju u iste habitate, imaju istu opstojnost. Uostalom, briljantnu sposobnost prilagodbe vlastita dramskog pisma, što nikad neće zatajiti u “dvoboju” s nadolazećim/budućim teatarskim, kabaretskim i inim zahtjevima, gotovo genijalnom potkom, A. P. Čehov naslutio je davno za života. Na samrtnoj postelji spisateljici Tatjani Ščepkin-Kupernik šaputao je ... proći će izvjesno vrijeme i ponovo će me početi čitati, a tada će me čitati zaista dugo! – vizionarski u konačnom hropcu predviđajući svoju književnu budućnost anticipirajući duhovne preokupacije nadolazećih generacija. Dakako, bilo je i onih koji su mislili drukčije, poput Artauda koji u pismu Rogeru Vitracu vehementno kaže, a iznerviran vodviljskom atmosferom drame Coup de Trafalgare: Ne volim Čehova i ne vjerujem da je Čehov kazalište, ne bar ono koje se očekuje, ka kojem se teži. No liječnik specijalist za koleru i kondiciju zatvorenika, oblikovanjem novog dramskog senzibiliteta, novog korištenja dramskog jezika, postavio je umjetničku dijagnozu ljudskom životu kao “čehovski” naputak. I njime se inspirirao Moskovski hudožestveni teatar Stanislavskog, derivacijom MHAT-ova reformatorskog duha Strasbergov Actor’s Studio u New Yorku (zaduživši moderni Hollywood), zatim Brecht (mnoge ličnosti njegovih drama slično iskazuju svoje postupke) i Beckett (zanimljiva Godot-Protopopov paralela nepojavljivanja kao inicijator radnje), svakako Ionesco, kojemu se često pripisuje “novost” antidrame ili antiteatra, zaboravljajući, primjerice, ono kontrapunktiranje rečenicama i mislima, uz jasno odsustvo kontinuirane fabule, u prvom i drugom čitanju drame Tri sestre između Čebutikina i Soljonog...
Olivierov poučak
Utjecaj na osobite/osobne glumačke prakse i pedanterije također je krucijalan. Citirajmo tek uvijek perfekcionistički raspoloženog Laurencea Oliviera: Glumac, koji je ma i jednom samo osjetio njegov zarazni poetski realizam ni u jednom svom budućem radu neće moći da se otme njegovu moćnom uplivu. Doista se aktualna dramaturgija, uz razumljiva nijansiranja, tanku ili deblju liniju razlike, i dalje solidno nastavlja razvijati u skladu s njegovom dramaturgijom koja se ne koristi uzoritim, paradigmatičnim modelom, već sitnom ljudskom individualnošću (spomenimo Galeba Arpada Schillinga, pokretača budimpeštanskog Kretakor Theatrea i jednog od najcjenjenijih mlađih europskih redatelja, ili londonskog hita iz 2003. Tri sestre u režiji Michaela Blakemorea u kazalištu Playhouse, gdje Mašu glumi Kristin Scott Thomas...). Oči su uprte u svijet koji prolazi kroz jednu od najozbiljnijih tjeskoba, krizu vrijednosti, sloboda i humanistički pozitivne volje prije svega, što na površinu izbacuje dezorijentiranog, neodlučnog, konfuznog i (ne)definiranim strahom obuzetog čovjeka. A Čehovom, proučavajući one koje su obično mnogi skloni ubrajati među nesretnike, koji “nemaju sreće”, koji nisu sposobni da išta postignu u životu – naviru pitanja što činiti, kuda krenuti, dakle baš one dileme koje je u povijesti dramske književnosti do njega na status vrhunaravnog postavio samo jedan dramski lik; danski kraljević, taj arhetipski slučaj čovjeka bez svojstava. Međutim, Čehov voli ljude, svakog pojedinačno i sve zajedno, i duboko ih proučivši uspijeva im dati neobičnu životnost. Do istinskog (čitaj: populističkog) patosa “žovijalnosti” ljudske kreature, koja čini neoprostivo pogrešne korake kada se uopće odluči učiniti ih, Čehov možda najplauzibilnije dolazi u aktovki O štetnosti duhana, posebno u meni neobično dragoj i svakako nezaboravnoj interpretaciji Nikolaja Popovića Kolje.
Podij jednog provincijskog kluba
Naime, kako piščeva didaskalija sugerira kako scena predstavlja podijum jednog provincijskog kluba (stoga je aktovka smještena u prostor Rogoza), očito se respektiralo da kratki tekst od samo tri-četiri stranice posjeduje sve odlike suvremene kabaretske/klupske stand up atrakcije (fah bez sumnje Kolji zanimljiv, jer i na samom predstavljanju knjige uz nekoliko gotovo sitcom pošalica svjedočilo se i glazbenom entr’acte) determinirane djelom kultnih predstavnika žanra britke verbalne duhovitosti i neurotične fizičke pokretljivosti: Lenny Brucea i Billa Hicksa. Dakle, naklonivši se pred nama je standardno u fraku jedan čovjek spreman – ispred barske publike kojoj je dopušteno konzumirati piće i cigarete (što dizajn plakata podcrtava, podsjećajući na pro-smoking tirade Billa Hicksa, a dizajn korica knjige do kraja razvija) – zadihano ritmom brzih izmjena (Čehov dvadesetak puta prekida misao svojega junaka kako bi se u “pauzama” proživljavale emocije koje se nikad neće moći izreći, estetika s kojom se Kolja u vlastitu spisateljskom pokušaju doslovno poigrava) plesti mrežu prije opsesija nego gegova bez čvrsto konstruirane fabule, ali zato prikrivenih i neugodnih samopodbadanja. Još jedna relevantna studija prilagodbe književne ostavštine A. P. Čehova svakoj modernističkoj ugođajnosti.
Iako bismo samo prema naslovu mogli zaključiti da liječnik Čehov proročanski predviđa ovaj put zakonski antipušački potez aktualnog guvernera savezne države New York Georgea Patakija, te monologom u jednom činu napisanom rujna 1902. u neumoljivom ritmu svoje konjukturne zakonitosti demonstrira kako umjesto jednogodišnje biljke velikog lišća što sadrži opojnu i otrovnu tvar nikotin popušiti vlastito zdravlje – ovdje se, kraj mnogih upadica, tematski zadire u zonu koliko nadmetanja spolova toliko i u predmet junakova psihološkog raskoraka između riječi i djela. Performans u ozračju pritoka night-club matice starta pod okriljem izmjene svjetla i tame, kao vibrantni zatvarajući i otvarajući prostor. Kontinuitet staklastog zveckanja i razgovora gostiju za stolovima zamjenjuje otpuhnuti dim cigareta.
Parsifal
Nakon melankoličnoga glazbenog introducing the softline according to Dragutin Novaković Šarli, koji uz još jedan akustični intermezzo priredbi definitivno daje croonersku simboliku i kabaretski šik, dolazi Ivan Ivanović Njuhin (Nikolaj Popović Kolja). Naklonivši gornji dio tijela tako duboko da se moralo pretpostaviti kako je to mišljeno s ironijom, poručuje se da šansonijerska sjeta s početka nije prazan splin, nego sve ima opipljive razloge. I zato je poticajno satirično i oprobano cinično Njuhinovo lice – kojemu su godine darovale otmjenost koja u isti mah ulijeva sažaljenje – tijekom deklamiranja razloga zašto ima održati predavanje: moja bogata žena, vlasnica muzičke škole i ženskog pansionata, a ja nemam ni pare, ni šuplja groša, naložila mi opet voditi nekakvo popularno predavanje... Jučer je to bilo o štetnosti insekata, danas duhana, sutra tko zna..., a ja bih htio bježati, odbaciti to sve i bježati glavom bez obzira..., ali iza kulisa stoji moja žena, stoga recite joj molim vas da je predavanje održano... U početku zbunjujuće introvertan, postaje žustar i naposljetku grozničav. Jasna je “čehovska” fiksacija sukoba u intimnom svijetu junaka, koji svojim govorom vodi dramsku akciju i mislima stvara dramske situacije. Troši se energija da bi se prerezalo ustaljeno, ali opća nemoć tupi nadu u formiranje drukčijeg te se postaje sanjar, Parsifal. Potpuno iste opsesije more junaka na stranicama knjige Jednostavno pjesme (formulirajmo ih sintagmom mogli bismo biti kristal a ostajemo zrnje pijeska), stoga se ne mogu otrgnuti filingu kako ta dva kreativna projekta – ako je dopušteno da se poslužim narodnim izrazom, koji ima bar tu vrijednost da ga svatko razumije – dišu istim plućima. Određeni konkretni detalj je pasivan (u Čehovljevu slučaju bračni sukob u kojem Njuhin na ženi jalovom bezobraznošću osvećuje ono što je na njoj zgriješio nesposobnošću), reflektor je usmjeren na pojedinca zastupljenog procesom produbljivanja svijesti o vlastitoj umrtvljenosti. Jer nepogrešivost scenskog/spisateljskog učinka nije u vicu/anegdoti, nego u pedantnom stvaranju atmosfere iz njih, kako bi realizam svojom stvarnošću bio usmjeren izvjesnoj simboličnosti. Naravno, razigranost asocijacija u kvantumom škrtoj fabuli O štetnosti duhana zahtijeva entertainera, ali koji će biti pošten prema vlastitom duhu. Dobro Karl Kraus tvrdi da “Pozornica pripada glumcu, a dramatičar neka samo stvori priliku, jer pravi glumci dopuštaju autoru da im samo donese natuknicu, a ne i igru”. Potonjem geslu odan je Nikolaj Popović Kolja. Njegov je Njuhin ono što jedino i može biti (dakle, Kolja), svejedno situirali ga u bučni zadimljeni pub s koktelom na stolu ili klasičnu dvoranu “kazališne publike”: gorka pilula, premda fino zaslađena. Ali bitno je registrirati, nimbus bravuroznih oscilacija raspoloženja u samo nekoliko replika daje mu garanciju snažno funkcionirati u oba okruženja. Više od suvremenosti, daje mu univerzalnost. Jer s tim kontrastima posjedovao je sve da djeluje kao iskreni refleks jedne poganske duše. Ma svucite tom čovjeku istrošeni crni jeans i istrgnite iz ruku knjigu potpune impresije personalnosti autorove i dojma iza čitanja njegovih stihova u klubu EUROPA MEDIA, i evo Njuhina iz Rogoza.
Muzika naricanja
Odjeven u ofucani frak, ali ne bez izvjesne dostojanstvene koketerije, značaj rečenice pratio mu, uza svu elegantnu nehajnost, ljupko prazan osmijeh, ali i izraz patnje na sljepoočicama. Opčinjavao je neobuzdanim duhom (No, pa što? Predavanje, pa neka bude...), imponirao gospodski ispruženom bradom (Ja sam viši i čistiji od toga...), odsječnim zapovjedničkim tonom i ponosno-nervoznim pokretima (Evo ti! – skida i gazi frak); umio je dirnuti skrušenošću (...sanjario sam, smatrao se čovjekom...), pogledom koji je bespomoćno lutao (...cijelu noć gledati kako nad tobom stoji tihi, sjajni mjesec...), otuđenom blagom smetenošću (Pa to, iza kulisa stoji moja žena...). Znao je biti dobar ili prost, bahat ili nježan, osoran ili skrhan, sasvim onako kako je repertoar i ambijent tražio. Glumački definitivno posjeduje onu sol koju je opjevao Rabelais i koja, kad se posipa po travi, oživljuje je i uzdiže sve do divnih krajeva umjetnosti. Monologe je dao s uzorno spretnom gradacijom, ali on ih nije samo dao – prisustvovala je “glazba” i težina, ljepota kao i očaj; moglo se osjetiti što je promišljeno, a što propaćeno prije nego su te riječi bile izgovorene; i osjećanja i spoznaje oplemenjivali su taj govor, uz obazrivu lamentaciju i mrgodna mala tužaljka mužeka u naporu da se svidi. Poput onih sugestivnih indijskih pripovjedača bajki, koji svoju začaranu publiku zavode da ondje gdje nema ničega osim modroga zraka (čitaj: dima cigareta) vide kako lotosi bujaju, on vrlo često sebi dopušta histerični mali slom živaca, koji se može popeti od blagog drhtanja ili tihe nesvjestice do bučnih grčeva s konvulzivnim trzajima. I oni mu dobro prijaju: osvježen kao iz ljekovitih kupki izlazi iz meteža da bi upao u novi. Kako imamo posla s likom Čehova; nastavlja se trošiti tragikomični verbalizam, smjele kolorature od najnižeg basa do visokog tenora, u sporom procesu stjecanja svijesti o vlastitoj nemoći i karakternoj nekonzistentnosti. Nikolaj Popović Kolja iznimnom je izvedbom izvukao jedva zamjetljivo, neupadno, te istančano jakom glumom kroz komički filtar predstavio psihološki snop u predavača desperadosa. Pripovijedajući promišljeno, mjereći riječi, nije ostao dužan pravi sadržaj, njihovu tajnu. Slažući jedne kraj druge sitne produktivne efekte iznenađenja kojima nije nedostajalo unutarnje povezanosti (recimo, neočekivana interakcija s publikom kada jednoj dami pruža zapaljenu cigaretu), spajanjem neusiljene nehajnosti s povredivom sujetom, uspješno je poslana napisana poruka. Stoga nikako nije poput nezgodne disonance djelovala Njuhinova završna besjeda: Dixi et animam levavi! (Rekoh i olakšah dušu!). To je zbroj svega onoga što je od njega postalo, a što je on, u naricaljki, propustio da od sebe osjeti: dugu bestidnu priču svoje izdaje – izdaje prema plemenitijem, boljem i čistijem dijelu vlastitog bića, gorko sramotnu i sumornu kroniku svoga pada, svoga srozavanja, koje je svijetu onim olakšah dušu zamislio predočiti kao uspon. Njuhin – čovjek bez svojstava, čovjek od dima. Duhan kao metafora rasplinute osobnosti. I nije upitno što je kod Kolje najviše ganulo: preciznost kojom je vlastiti delirij stilizirao u umjetničko djelo.
Spleen iz čarobne svjetiljke
Početak je kraj i kraj je novi početak. Nakon stand up magije Njuhinova sudbina vraća se na nultu točku od koje se fabula začela, da bi sve još jednom moglo početi iznova (knjigom Jednostavno pjesme). Sukob između imaginacije i realnosti, jave i sna nepomirljiv je i neprevladiv? Performer napušta stage koji zauzima crooner Novaković Šarli, i gosti nastavljaju ispijati koktele, paliti nove cigarete... “Čehovski” naputak konzumiran je do spisateljskog angažmana koji će njegove silnice prelomiti do jedinstvenog događaja za konačno prepoznavanje cjelokupnog umjetničkog rada.
Ono što nam je Nikolaj Popović Kolja pružio u nepunih godinu dana svojom knjigom te predstavom, zapravo je snažan pledoaje umjetniku kao gracioznom duhu što više mari za osjećaj nego za život. Poput Njuhina, on pripada onoj vrsti ljudi koji sve mogu za sreću drugih, a ništa ne mogu za svoju, onim Aladinima koji nesebično dopuštaju posuditi od njihovih svjetiljaka...

10.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.10.2006.

Vjenceslav Kapural, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Vjenceslav
prezime: Kapural
spol: muško
datum rođenja: 02.11.1934 u
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb, Vincenta iz Kastva 8

Film i TV:
"Obiteljska stvar" (1998) TV Serija .... Prof. Sime Tonkovic
Gospa (1995) .... Juror
Prolazi sve (1995)
Cijena zivota (1994)
Kositreno srce (1994)
The Sands of Time (1992) (TV) .... starac
Kamenita vrata (1992)
Zlatne godine (1992) .... Sebastijan Puh
Memories of Midnight (1991) (TV) .... predsjednik suda
Virdzina (1991)
Fatal Sky (1990) .... Farmer
Gavre Princip - Himmel unter Steinen (1990)
Pursuit (1989) (TV) .... Jewish man
Donator (1989)
Just Another Secret (1989) (TV)
"Ptice nebeske" (1989) (mini) TV Serija
"War and Remembrance" (1988) TV Serija .... Bruckner
Intrigue (1988) (TV) .... Male Well-Wisher
A Time of Destiny (1988) .... Basque Relative
Stealing Heaven (1988) .... Baron Lamarck
U sredini mojih dana (1988)
"Race for the Bomb" (1987) TV Serija .... George Kistiakowski
Obecana zemlja (1986) .... Miliša Matić
Transylvania 6-5000 (1985) .... Jailer
Out of Control (1985) .... McDuff
Wallenberg: A Hero's Story (1985) (TV) .... Rotha
The War Boy (1985) .... Moscovitz
Nadia (1984) (TV) .... French Interpreter
Memed My Hawk (1984)
Clash (1984) .... Clochard
"The Winds of War" (1983) TV Serija .... Col. Gondin
"Smogovci" (1982) TV Series
Visoki napon (1981)
Zivi bili pa vidjeli (1979)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Series
Pucanj (1977)
"Nikola Tesla" (1977) TV Series
Izbavitelj (1976)
Malastrana (1971)
-----------------------------------
Vijesnik
Vjenceslav Kapural
Vjenceslav Kapural poznat je
kao kazališni i filmski glumac.
Ovaj umjetnik manje je poznat
kao pjesnik i prevoditelj. U petnaestominutnoj
emisiji Znanstveno-
obrazovnog programa
predstavit ćemo ga i u toj ulozi.
Redatelj: Branka Papić
Urednica: Ljubica Benović

09.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 08.10.2006.

Tanja Knezić-Draganić, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Tanja
prezime: Knezić
spol: žensko
datum rođenja: ???
zanimanje: glumica

Film i TV:
Prijeki sud (1978)
Mirisi, zlato i tamjan (1971) .... maloljetna štićenica časnih sestara

Tanja Knezić nagrađena je Zlatnom arenom za najbolju žensku epizodnu ulogu (Prijeki sud) na festivalu u Puli.

08.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

subota, 07.10.2006.

Stjepan Štefi Pisek, glumac i redatelj

OSNOVNI PODACI
ime: Stjepan
prezime: Pisek
spol: muško
datum rođenja:??? u Trebinju
zanimanje: glumac i redatelj

Fim i TV:

Mirisi, zlato i tamjan (1971)
Milijuni na otoku (1955) .... Barba
Bakonja fra Brne (1951) .... fra-Žvalonja

07.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

petak, 06.10.2006.

Ljudevit Galic, glumac i redatelj

OSNOVNI PODACI
ime:Ljudevit
prezime: Galic
spol: muško
datum rođenja: 23.08.1919 u Orehovica kraj Zaboka
zanimanje: glumac i redatelj

Film i TV:
Djuka Begovic (1991) .... Luka
Gospodski zivot Stipe Zvonareva (1988) (TV)
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija
Za srecu je potrebno troje (1985)
Horvatov izbor (1985)
Kiklop (1982)
Zivi bili pa vidjeli (1979)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija
Timon (1973)
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija
Balada Petrice Kerempuha (1971) TV
"Dnevnik Ocenaseka" (1969) TV Serija
Sluzbeni polozaj (1964)
Nikoletina Bursac (1964)
Prica o djevojcici i sapunu (1962)
Carevo novo ruho (1961) .... Telal
Strada lunga un anno, La (1958)
Opsada (1956) .... stražar
Bakonja fra Brne (1951) .... Pjevalica

knjige:
Ljudevit Galic, Amatersko kazalište, Zagreb 1956.
Ljudevit Galic, Kronika putujeceg glumca, Zagreb 1981.

Zapoceo kao putujuci glumac (1937-1941), prvo angaziran u Banjaluci (1942-1944), clan kazalisne grupe ZAVNOBiH-a; 1945-1948. u Sarajevu, a od 1948. do umirovljenja (1977) u zagrebackom HNK-u
(uloge: Luco, Dubrovacka trilogija I. Vojnovica; Grga Cokolin, Zlatarovo zlato A. Senoe; Bokcilo, Dundo Maroje M. Drzici dr.) Rezirao djela Machiavelija, Begovica, Ogrizovica, Bozica, Feldmana, Kolara i dr.; predavao glumu na Akademiji za kazalisnu umjetnost, pisao o kazalistu (prisjecanja: Amatersko kazaliste, 1956; Kronika putujeceg glumca, 1981. i dr. HL.

06.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 05.10.2006.

Aleksandar Cvjetković-Kajo, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Aleksandar
prezime: Cvjetković-Kajo
spol: muško
datum rođenja: 1958 u Sisku
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Genova

Film i TV:
"Balkan Inc."(2006) TV Serija .... Marko Prilika Cens
"Moglie cinese, La" (2006) (mini) TV Series .... Erak
Hermano (2006) .... Emo
"Stagioni del cuore, Le" (2004) TV Series
"Incantesimo 5" (2002) TV Series .... Kirilov
Santa Maradona (2001) .... Landlord
A Deadly Compromise (2000) .... Federico Nuti
Vita cambia, La (2000) (TV)
Born to Ride (1991) .... German Soldier
"Velo misto" (as Aleksandar Cvjetkovic) .... Rico
-----------------------------------------------------
ALEKSANDAR CVJETKOVIĆ KAJO
Nedostaje mi desetljeće Hrvatske
Ovdje imam kolege s kojima bi mi bilo drago igrati, ali su i moj dom i karijera u Italiji. Vraćanje u Hrvatsku značilo bi ponovni početak tako da se ne bih vraćao. Rado bih radio projekte kao što je "Medeja" ili možda snimio neki film jer se takve stvari još i mogu iskoordinirati. Mogao bih povremeno raditi u Hrvatskoj, ali se ne bih definitivno vraćao - kaže nam Aleksandar Cvjetković Kajo - koji je nedavno nastupio u predstavi Medeja, a kojeg domaće gledateljstvo pamti i po nizu izvanrednih glumačkih ostvarenja pa i po ulozi Rica u Velome mistu i ruskog mafijaša u seriji Čarolija
Razgovarala Lidija ZOZOLI Snimila Sandra VITALJIĆ
arhiv SD

Hrvatski glumac Aleksandar Cvjetković Kajo, koji je u predstavi "Medeja" Teatra Ulysses glumio ulogu Jazona, proteklih jedanaest godina živi i radi u Genovi. Prije odlaska u Italiju Kajo Cvjetković je u hrvatskom kazalištu, na televiziji i filmu ostvario niz zapaženih uloga, kao što su one u "Titusu Andronicusu" u režiji Koste Spaića i "Bauhausu" i "Naciji" Paola Magellija. Oni s malo boljim pamćenjem zasigurno ga se sjećaju u ulozi Rica, perspektivnog mladog igrača Hajduka u TV seriji "Velo misto". Glumački i redateljski rad u Teatro Stabile di Genova Cvjetkoviću je donio i niz uloga u talijanskim filmovima i TV serijama. Jedna od takvih uloga je i pojavljivanje u ulozi ruskog mafijaša u nekoliko epizoda serije "Incantesimo" (Čarolija) koju trenutačno prate i hrvatski gledatelji. Iako odsutan s hrvatske kazališne scene čitavo desetljeće, Kajo Cvjetković u kontaktu je s hrvatskim umjetnicima, a s redateljem Laryjem Zappiom radio je na postavljanju Shakespeareova "Richarda III" u Teatro di Ricerca Salento.
- Biste li se sada, nakon jedanaest godina, vratili u Hrvatsku?
Iz Hrvatske sam otišao nakon posljednje izvedbe "Hekube" na Dubrovačkim ljetnim igrama 1991., ali sam u Italiju otišao već početkom svibnja. Moja supruga je već bila u Bariju jer njezini roditelji nisu bili najsretniji tijekom događaja u Hrvatskoj. Od kada sam otišao, mnogo se toga promijenilo tako da meni nedostaje tih dvanaest godina Hrvatske. Ovdje imam kolege s kojima bi mi bilo drago igrati, ali su i moj dom i karijera u Italiji. Vraćanje u Hrvatsku značilo bi ponovni početak tako da se ne bih vraćao. Rado bih radio projekte kao što je "Medeja" ili možda snimio neki film jer se takve stvari još i mogu iskoordinirati. Mogao bih povremeno raditi u Hrvatskoj, ali se ne bih definitivno vraćao.
- Surađivali ste s Magellijem, Tauferom, a spomenuli ste i kolege s kojima biste rado zaigrali na sceni. Tko vam je još ostao u sjećanju i s kojim biste kolegama rado radili?
S Vitom Tauferom predstavu "Odisej i sin ili Svijet i dom" i s njim je bilo fantastično raditi jer je on vrlo lucidan režiser. Pogotovo ako ima dobru ekipu koja instinktivno reagira. Taufer zna iskoristiti glumca do kraja, a što je za glumca ljepše nego da bude u potpunosti iskorišten. Mislim da bih u svako doba ponovo radio s Tauferom, bilo na hrvatskom ili na talijanskom. U tu kategoriju redatelja spada i Dušan Jovanović s kojim sam radio "Titusa Andronicusa". Čuo sam da mu predstava koju je nedavno radio u Zagrebu nije baš najbolje prošla, ali ni Peteru Brooku nije uspjela svaka predstava pa zašto bi morala uspjeti Jovanoviću. Uspješna predstava je i pitanje koncentracije i redatelja i ljudi s kojima radi. Kada se ljudi "nađu" u radu na nekom projektu, onda se može igrati i telefonski imenik, a da to bude dobro. Mislim da je takva predstava bila "Izbacivači" koju nisam vidio, ali sam o njoj mnogo slušao. Kad se na nekom projektu nađe ekipa spremna za kazališni podvig, kao što je bila ekipa te predstave koja je odigrana više od tristo puta, onda se dogodi pravo kazalište. S Magellijem sam radio "Bauhaus" i "Naciju". Rado bih radio sa Sretenom Mokrovićem. Čuo sam da je Navojec sjajan dečko, radio bih s Almom Pricom. Uglavnom sa starom generacijom, neka mi oproste mlađi kolege, ali ih nisam gledao. Ne znam, doduše, bi li oni htjeli sa mnom igrati. Ja sam uvijek jako kritičan prema sebi pa bih i sam razmislio da li bih igrao sa sobom.
- A što je s ulogom Jazona u "Medeji"? Jeste li po tom pitanju zadovoljni, s obzirom na samokritičnost?
Nije da sam uspio, već još uvijek pokušavam uspijevati iz predstave u predstavu. Ovaj projekt je specifičan i po tome što uvijek imaš osjećaj kao da je u pitanju kontinuirana generalna proba. Čak nismo imali ni pravu premijeru, već je to bila jedna malo jača predstava. Ja zapravo nikada nisam zadovoljan onim što napravim i uvijek me muče prazna mjesta koja ostaju. Radim ulogu kao da imam puno malih otoka koje nastojim povezati, a ti mostovi koji nastaju funkcioniraju kao neka vrsta osvješćenja onoga što još treba napraviti. Što je više mostova, to je uloga bolja. Mislim da ću do zadnje izvedbe podići još novih mostova.
- Prije jedanaest godina izabrali ste Italiju. Kada se osvrnete unatrag, jeste li zadovoljni svojim dosadašnjim izborima u životu?
Ne mogu reći da sam nešto uistinu odabrao u mojoj profesionalnoj karijeri. Nikada nisam pristajao na uloge ili ih odbijao. Mislim da je to pitanje sudbine u smislu da ti stvari, uloge, situacije dolaze radi nekog pročišćenja, izgradnje samoga sebe.
Recimo, moja odluka da predajem u školi bila je i meni čudna, ali se, nakon sedam godina, pokazalo kako je to bila karika koja mi je nedostajala. Ne samo za izgradnju mladih ljudi već i za moju vlastitu. Isto tako, moje bavljenje režijom. Režija je glumcu užasno potrebna kako bi shvatio redateljev proces i kako bi mogao znati što se od njega točno zahtijeva. Dogodi se da je režiser glumcu protivnik jer stalno kopa po njegovoj intimi. Kada glumac shvati poziciju režisera, lakše mu je raditi na predstavi, može olakšati situaciju.
- Radite u Teatro Stabile di Genova. Kakvi su talijansko kazalište i glumci?
Kazalište u Italiji drukčije je od hrvatskoga, njegovu bazu čine teatro stabile, odnosno državna kazališta sa stalnom dotacijom. Njihov je repertoar, zbog novca koji se ulaže, a i po svojevrsnoj direktivi, vrlo klasičan. Kazalište u Italiji nije mjesto gdje se nešto događa između glumaca i publike, već je ono pitanje prestiža. Za hrvatske pojmove, iz perspektive hrvatskih glumaca i publike, to je doista operno kazalište. U njemu nema mnogo hrabrosti za redateljska ili glumačka istraživanja. Jedan Ronconi, ili pokojni Streller, ili Petar Stein, koji imaju novca za produkcije, hrabrost i podršku, mogu napraviti kazalište koje ne zaostaje za razinom Brooka ili Pintera. To je kategorija kazališta gdje i ja plivam i radim. Postoji i mnogo malih kazališta koja su komercijalna i pokušavaju biti moderna. No, ono što je njima moderno, način na koji se modernizira, u Hrvatskoj je prošlo prije dvadeset godina. Nekada su u Italiji postojale jake kazališne grupe koje su s predstavama obišle cijeli svijet. Talijansko kazalište je zapravo jako zatvoreno i ne želi se otvoriti.
Jezična barijera je nešto što se u Italiji ne može samo tako nadići. Moram priznati da se u principu vrlo malo družim s kolegama glumcima u Italiji jer su oni vrlo dosadni i često su nenačitani. Stalno govore o samima sebi. Najviše vremena provodim s inteligencijom kazališta, a to su naši tehničari, pred kojima me je ponekad sram koliko više od mene znaju. Govorim ponajprije o Genovi jer njih najviše poznajem. Oni su čisti genijalci.
- Radili ste na talijanskoj televiziji, primjerice u sapunici "Čarolija"?
Na televiziji i filmu radim od prije nekoliko godina. Mogu reći sve najbolje o pokušaju talijanskog filma da se othrva amerikanizaciji filma i da se vrati na pozicije jednog Fellinija, pozicije originalnosti talijanskog filma. To je vrlo pozitivno i ja se nadam da ću pronaći svoje mjesto u svemu tome. U "Čaroliju" sam ušao bez probnog snimanja. Znali su za mene i pozvali me na set. Moram priznati da sam, nakon poziva, morao pogledati nekoliko epizoda kako bih vidio o čemu se uopće radi. Ali radio sam i druge stvari koje su mnogo kvalitetnije, televizijske i kinofilmove, kao što je film "Il Testimone" (Svjedok) Michele Soavi za koji se nadam da će ga hrvatska publika vidjeti. "Čarolija" je kvalitetna sapunica, ali spada u B kategoriju produkcije. Raditi u sapunicama i na televiziji je dobro što se tiče popularnosti. Zgodno je kada te prepoznaju tvoj prodavač ribe, mesar ili trgovac, ali to nije stvarni pokazatelj kvalitete glumačkoga rada.
- Provodite li i u Italiji "radna" ljeta kao ovdje na Brijunima?
Uvijek sam odbijao raditi preko ljeta osim ako je upalo neko snimanje. To onda obično ne traje više od 15 dana. Nisam nikada želio upropastiti ljeto. Stalni sam turist na jadranskoj obali jer smo i moja supruga i ja zaljubljeni u jadranske otoke. Taj užitak sebi ne bih želio pokvariti nekim poslom koji je loš i nesiguran. Preko ljeta sam boravio na Lastovu, u Bolu, na Lošinju, u Rovinju. Šetali smo se po obali i otocima. Uglavnom smo se odmarali dalje od kazališta i kulturnih zbivanja tako da već dugo nisam bio u Dubrovniku. Znam da da je Dubrovnik prije bio meka za glumce s raznih strana, ali i za publiku. Mislim da je najvažnije u toj ljetnoj kulturnoj ponudi imati puno dobrih predstava, dobrih kazališta i jakih festivala jer zdrava konkurencija ide nauštrb lošem kazalištu.

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2006.

-------------------------------------------------------------
Blic
Aleksandar Cvjetković: Čini se da smo sve više mehanička, a sve manje emocionalna bića. U Italiji je pozorište, žargonski rečeno, mrtvije od ovdašnjeg
Skrivam se iza uloga
Aleksandar Cvjetković je diplomirao glumu na Akademiji u Zagrebu 1980. godine u klasi Radeta Šerbedžije, potom igrao na raznim scenama SFRJ, a onda se 1991. preselio u Italiju gde je takođe napravio zavidnu karijeru. Igrao je u tamošnjim pozorištima preko dvadeset uloga, snimio nekoliko filmova, glumio u brojnim TV ostvarenjima i do skora radio kao profesor glume na Akademiji u Đenovi. Jugoslovenska publika upravo ima priliku da ga gleda u italijanskoj TV seriji „Opčinjeni“ u kojoj tumač lik Kozaka. Za sebe kaže da je kameleon jer se zapravo ‘skriva iza svojih uloga’.

Prisećajući se studentskih dana Cvjetković, uz osmeh, kaže kako je bio u grupi „Akter“, koju su neformalno zvali „Šesta lička“, jer je Šerbedžija te godine, nehotice, primio klasu u kojoj su bili većinom Ličani.

„U Beogradu nikada nisam radio ali sam relativno često dolazio na gostovanja sa Subotičanima ili hrvatskim kazalištima. I pamtim to vreme kao nešto baš dobro.“

Kako i zašto je došlo do toga da 1991. godine odete u Italiju?

- Znamo šta se tada dešavalo na ovom prostoru, a u meni se javila jaka slutnja da tu više neće biti sastavljanja, već samo može biti raspadanja. Sa druge strane supruga mi je Italijanka.

Imali ste nedavno premijeru u Nacionalnom teatru u Rimu?

- Reč je o Pirandelovom tekstu, zapravo dramatizovanom romanu „Beleške snimatelja Serafina Kupija“. Igram glumca, Sicilijanca, čoveka koji odlučuje, nakon nekog ekscesa u studiju, da prestane da komunicira sa svetom. Jer, svet je postao isuviše mehaniziran što ga je opredelilo da se povuče i zatvori u sopstvenu emotivnost. Mislim da je komad na svoj tihi način veoma aktuelan. Jer, čini se da smo sve više mehanička, a sve manje emocionalna bića.

Igrali ste prošlog leta na Brionima u „Medeji“ sa Mirom Furlan; kakav je utisak taj rad ostavio na vas?

- Predstava koja je imala strahovit odjek. Bio je to na neki način povratak Mire Furlan u ove krajeve. Što se mene tiče, bilo je to uzbudljivo i interesantno iskustvo.

Koja vas je uloga najviše obeležila?

- Sigurno „Ričard III“ u režiji Ljubiše Ristića. Istina, mnogo sam naučio i od Šerbedžije, ali sa „Ričardom III“, kreću lagana scenska otkrivanja i otkrovenja. Naime, tu sam ‘pekao zanat’ u smislu kanalisanja sopstvene energije. Od 1986. kada sam, recimo, počeo da radim sa Brikom osvestio sam to da postoje nekakva usmerenja, kanalizacija osećaja, zapravo cele glumačke veštine. Naravno Ristić je maher i vrlo dobro zna pogoditi žicu.

Jeste li ga skoro videli?

-Da, pre neki dan. Mi smo ostali u izuzetno dobrim odnosima, kao bivši borci (smeh). I niko ne upliće svoja politička opredeljenja u naše prijateljstvo.

Možete li uporediti sličnosti i razlike između sredina u kojima ste radili?

- Postoje velike razlike već između beogradske i zagrebačke škole, a da ne govorimo o razlikama kada se govori o Italiji koja je u osnovi konzervativna. Tamo je pozorište, žargonski rečeno, mrtvije nego ovde. Ono što mi smeta na ovim području je preterana razbarušenost pa čak i, grubo govoreći, prljavština koja se meni uistinu sviđa, ali samo do određene mere. Kao kad uđete u nečiji stan i osetite haos življenja, to znači da se tu živi, međutim ako je u stanu urnebes onda je tu nemoguć život i sve zapravo prerasta u negaciju života. A na terenima bivše SFRJ se ta prijatna živost pozorišta brka sa urnebesom.

Tatjana Nježić
-------------------------------------

http://images.google.com/images?hl=en&q=ALEKSANDAR%20CVJETKOVI%C4%86&btnG=Google+Search&sa=N&tab=wi

05.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 04.10.2006.

Dražen Čuček, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Dražen
prezime: Čuček
spol: muško
datum rođenja: 15.07.1970 u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište:

Film i TV:

Pjevajte nešto ljubavno (2007)
"Bitange i princeze" (2005-2006) TV Serija .... Armando Vukušić - Konobar
Snivaj, zlato moje (2005) .... Ladovic #3
Veliki Odmor (2000) (TV)

--------------------------------------------------------
Vijenac
Broj 216, Zagreb, 13. lipnja 2002.

ISSN 1330-2787

Dražen Čuček, glumac
Mašta je važnija od tehnike

Kada se iz premijere u premijeru ponavljaju isti glumci, kritičari propuštaju obratiti pozornost na ljude i njihov pomak. Ne razmišljaju o tome da u teatru postoji tisuću i jedna stvar koja uopće ne ovisi o glumcu, koje se glumcu nameću, koje uopće nemaju veze s njegovom odlukom, a onda on ima samo zadaću to odraditi

Mladi hrvatski glumac Dražen Čuček (32) hrvatskoj je publici vjerojatno najviše ostao u sjećanju po svojim nastupima u mjuziklima Gradskoga kazališta Komedija. Osim što dobro glumi, Čuček solidno pjeva i pleše, što ga čini jednim od najsvestranijih glumaca svojega naraštaja. Kako je ovo njegov prvi intervju za neke novine, započeli smo ga klasičnim pitanjem o prvim glumačkim nastupima.

Kad ste se i kako počeli baviti glumom?

— Apsolutni početak je u Komediji 1995. godine, kada sam završio Akademiju, a sa mnom na godini bila je Ivana Boban. Kada su tražili zamjenu za Lea Katunarića u predstavi Veliki manevri u tijesnim ulicama, Ivana je znala moje afinitete, pa je rekla autorima predstave da može preporučiti kolegu na svojoj godini. Tako je sve krenulo. Nakon toga radio sam jednu predstavu u režiji pokojnoga Marina Carića. Nakon što sam bio u Komediji jednu sezonu Vlado Štefančić shvatio je koji su moji afiniteti i potencijali. Tu je negdje početak, nakon kojega je uslijedila jednogodišnja stipendija, a nakon toga angažman.

Osim u Komediji, glumili ste i u Maloj sceni, gdje je posebno ostala zapažena vaša uloga Rode u Rodi i liscu. Jeste li glumili u još nekim kazališnim kućama?

— Glumio sam i u Trešnji. Tamo sam uskočio u predstavu Pepeljuga i nakon toga u Stani malo, Zvonimire. To je bila izvrsna predstava. Na nesreću, ona se ugasila, a dok je igrala, bila je zabavna djeci i ansamblu.

Kako ste naučili pjevati?

— Moja najbolja prijateljica, kolegica Mila Elegović Balić, krenula je na prvoj godini Akademije Toniju Žunecu na pjevanje. Kako se mi znamo još iz razdoblja prije Akademije, još iz ZKM-a, tako je povukla i mene. Onda je Žunec zvao profesoricu Zersku iz škole Vatroslav Lisinski, i tamo sam prošao audiciju. Godine 1992. zapravo sam startao s glazbenom školom i završio dva pripremna razreda i Srednju glazbenu školu Lisinski.

S kim ste pripremali prve pjevačke uloge?

— Nikad me nitko nije posebno pripremao. Ne usudim se raditi s drugim ljudima. U glazbenoj školi bio je klasičan repertoar i kada donesete nešto što je zapravo mjuzikl, neka laganija glazbena forma, onda oni krenu sa testiranjem pjevanja za koje već instinktivno znate da vam ga neće moći prenijeti, zato što su vezani uz klasično pjevanje. Zato to uspijevam nekako napraviti uglavnom sam, uz pomoć Duška Zubalja, koji je majstor za mjuzikl.

Koja vam je uloga bila najzahtjevnija u pjevačkom smislu?

— Pilat u mjuziklu Jesus Christ Superstar bila je najzahtjevnija uloga zbog toga što je u velikom glasovnom rasponu. Moj je glas srednjeg raspona, otprilike oktavu i pol, a ovo je stvarno razmicano iz dvije i pol oktave. Ali to se uvijek može prilagoditi.

Vaš lik u Jesus Christu Superstaru dosta je ciničan. Koliko je njegovo ponašanje bilo zadano, a koliko je ono vaša interpteracija?

— Preslušavali smo brojne snimke, i svi su ga interpretirali na taj način, a uloga je i pisana tako u libretu. Moje u svemu tome jest bježanje od notnoga zapisa, što je više moguće unutar nekih okvira. Neki dio koji je u okviru dva tona, snizilice, povisilice, mnogo ne znači kad slušate cijelu partituru, možete ga izbjeći. Ako je važan tekst u tom trenutku, nastojim ga što izražajnije izgovoriti, a na onim mjestima gdje treba istaknuti melodiju držim se čvrto notnog zapisa. Kad sam posljednji put gledao ekranizaciju Jesusa, solist koji glumi Pilata bio je potpuno vjeran notnom zapisu. Moram priznati da sam daleko od toga, nisam vjeran notnom zapisu. To je isto zahvaljujući Dušku Zubalju, koji čuje da neki glazbeni detalji ne daju nikakav akcent onome što lik govori. Kako sam prošao glazbenu naobrazbu, znam koje su moje mogućnosti i koje su moje slabije točke, i pokušavam to nekako uskladiti.

Je li postojao u vašem glumačkom radu uzor među glumcima koji su istodobno i dobri pjevači?

— Ne postoji uzor, ali postoje ljudi koje volim gledati. Veronika Durbešić sjajna je, jako ju volim. Lela Margetić također. Od muških domaćih pjevača glumaca, iskreno, nemam favorita, a od stranih to su razvikana imena. Često sam se slušao Nat King Coleom, koji je jednostavno i čisto pjevao svoje pjesme. Nemam muškog uzora.

Kako je došlo do ideje da igrate u dječjem kazalištu? Je li to bio neki izazov, je li to za vas bilo lakše od mjuzikla?

— Nekoliko puta radio sam predstave za djecu, a radio sam i jednu lutkarsku predstavu. Kad je Ivica Šimić rekao da želi raditi kabaretsku formu, neku Ezopovu basnu, odmah su se sjetili mene i ja sam to bez razmišljanja prihvatio. Kad smo je pripremali, nismo radili predstavu za djecu, nego za djecu i odrasle, kojoj je predložak priča za djecu, a sve smo radili igrajući se. Volim istraživati, iako mi ta riječ zvuči kao da radim neki znanstveni rad. Odmah je došao prijedlog da Rodu igram ja, a Lisca Vitomira Lončar. Tako je krenula igra i zezancija. Vrlo brzo sve je bilo gotovo, tako smo jednostavno to napravili, songovi su se slagali negdje u hodu i samo su se uklapali u naš rad, to je bilo divno. To je predstava koja je odigrana dvjestotinjak puta i mislim da ni jednu školu širom Hrvatske nismo ostavili ravnodušnom. No, inače se uz predstavu bolje zabavljaju odrasli, i to je sreća jer djeca znaju maltretirati roditelje da gledaju neku predstavu više puta, što roditeljima predstave za dječji uzrast često dosađuje, no tu su predstavu roditelji gledali i po pet puta i peti put otkrivali neke stvari i zabavljali se. Naravno to je dokaz da smo napravili dobru predstavu. Pedeset minuta igranja, skakanja na sceni, a mokar sam već od pete minute, ali to je super i takve projekte volim.

Kako ste se odlučili baviti i plesom?

— Sve je to krenulo s Akademijom. Kako je na prvoj godini krenulo s pjevanjem, tako je i krenulo kod gospođe Silvije Hercigonje na baletu. Mila i ja smo opet pratili jedno drugo u stopu. To je samo afinitet, ništa nisam radio s posebnom namjerom. Ples je nešto što mi je drago, i tako sam stalno želio naučiti nešto više.

Što je s radom s druge strane, poput skladanja, koreografiranja, režije. Jeste li u toj interakciji s redateljima nekad osjetili potrebu da sami nešto napravite?

— Ne. Ali volim aktivno graditi svoju ulogu. Često vas redatelji stave u nešto što je prava stvar za vas, budući da vas upoznaju. U jednom trenutku dogodilo se da smo imali koreografa na predstavi, ali ni jedan moj solo song u Rodi i liscu nije se koreografirao jer bih ja uvijek došao i ponudio nešto. Uglavnom bi mi rekli da nastavim s tim, da je to dobro, a ako slučajno negdje zapne, mi ćemo uletjeti. To se znanje nekako iskoristi, ali tu više nije tehnika u pitanju, nego mašta, koliko se čovjek zaigra s tim. Životinjski lik pruža mašti stvarno bezgranično područje, u kojem se može igrati.

To je super u Komediji s Vladom Štefančićem, koji napravi sjajnu podjelu, pa pusti glumca da traži neke svoje momente. Kad se sjetim kad smo radili Tko pjeva, zlo ne misli, mislim da je osamdeset posto rješenja moje, ali su njegove ideje što su došle poslije toga bile sjajne, tako da smo ih obogaćivali ili stavili točku na i. To su meni također dragi redatelji. Radili smo jednu predstavu u Njemačkoj, prema jednom Webberovu djelu. Bio je tu redatelj koji je od početka do kraja koreografirao sve, ali je radio grupnu, ekipnu koreografiju. Tu također možete naći mjesta za sebe, ali to više nije individualni rad, to je rad s grupom. To je već nekakvo poziranje koje glumci ne vole.

Naša profesorica u Beču jednom je išla u Berlin raditi predstavu s klincima, i naglasila je da ide raditi s klincima i da oni uvijek imaju tisuću pitanja. To je i nekakva pokuda za glumce, ali zapravo se od glumca može mnogo dobiti kad oni intenzivno misle svojom glavom.

Doživljavate li sebe i u budućnosti kao kazališnoga glumca ili vas možda privlači film ili televizija?

— Bojim se filma. Ne volim da mi kamera dolazi preblizu. Imam osjećaj da nemam kontrolu. Mene to ne privlači, ali me intrigira. Dosta se teško otvaram i moram se osjećati dosta sigurnim da krenem. Film je mnogo čekanja za malo posla, bez kontinuiteta. To je dosta hladno, i za to treba imati posebnu vrstu koncentracije i discipline.

Neke vaše predstave su snimane, pa ste se mogli i vidjeti na ekranu. Kako vam se to čini?

— Dobro. Ta kamera ne kadrira kao što bi filmska kamera to radila, tako da mi se to sviđa.

Koja vam je predstava bila najteža u dramskom smislu?

— Kako meni komedije leže i kako je Komedija takav teatar gdje sam igrom sreće došao, meni je vrlo lako raditi dramske predstave. Ako imam izazovni lik, volim uvijek malo zastraniti u karakterima. Onda to može biti super. Bio je problem s Piaf, muzičkom dramom u kojoj pjevanje leži na Jasni Bilušić. Tu je bilo problema, ali mislim da je veći bio problem režijska podjela, s kojom se ja nikako ne slažem. Svatko je dobio više uloga, što nikad nije zahvalno. Osim toga, kada vam daju da radite nešto što stvarno ne odgovara vama i kad u teatru nalazite bolje podjele za te uloge, a to igrate vi, onda to može biti dosta velika smetnja. Ali vam se pruža ponovna šansa da ispravljate stvari, što film ne pruža, tu teatar ima pedagoško-didaktički dio, koji se uvijek može iskoristiti.

Koji vam je od vaših likova u Piaf bio bliži?

— Nijedan. Sedamdeset je posto likova u službi scene, u službi priče, tako da imate samo tih četiri minute pokazati taj lik, i mislim da za takvu vrstu predstave treba biti filmka podjela, ne smije biti previše lažiranja. Ako imate jednog glumca starije generacije u teatru, koji može odigrati ulogu, a daju je vama uz uputu: Dobro, stavit ćemo ti brk pa ćeš izgledati starije, mislim da se to u 21. stoljeću i teatru stvarno više ne može prodati publici. To je sjajno rekla Sanda Langerholz nakon predstave Prosjačka opera, gdje sam također imao problem s dobi lika i nikako se nisam mirio s time: »Možeš promijeniti glas i napraviti stotinu stvari koje ću ja cijeniti, ali te utroba otkriva.«

Održavate li komunikaciju s publikom?

— Za vrijeme predstave publiku ne vidim, ona za mene ne postoji. Na kraju predstave, moram priznati, publika malo dolazi u kontakt sa glumcima. Dogodilo se da su ljudi ostajali poslije predstave čekati Jasnu Bilušić da je počaste nekakvim komplimentom, nekakvom sugestijom ili da napišu neko pismo, koje onda dolazi s nekoliko dana zakašnjenja.

Kako doživljate novinske kritike?

— Mislim da svaki glumac zna najbolje, ako je iskren prema sebi, da li je to napravio dobro ili loše. Dobro dođe da vas ljudi gledaju, vi sebe ne možete vidjeti, ali kritičari, kako kada. Oni imaju svoje dobre i loše dane. Ne obraćam veliku pozornost na kritike iz razloga što kritike često sadržavaju prepisivanje programske knjižice, a najmanji prostor ostavljaju za doživljaj. Kritike izrezujem samo iz sentimentalnih razloga, jer će me one nakon nekog vremena podsjetiti na nešto ili ću možda nakon dvije, tri godine pročitati kritiku i pametno zaključiti da je to bila stvar na koju nisam obraćao pažnju. Ono što bi svaki glumac volio jest kritika za samog sebe, ali ne iz nekih egoističkih razloga, da netko obrati pozornost na vas.

Kada se iz premijere u premijeru ponavljaju isti glumci, kritičari propuštaju obratiti pozornost na ljude i njihov pomak. Ne razmišljaju o tome da u teatru postoji tisuću i jedna stvar koja uopće ne ovisi o glumcu, koje se glumcu nameću, koje uopće nemaju veze s njegovom odlukom, a onda on ima samo zadaću to odraditi.

To je problem, onoga trenutka kada niste zadovoljni zadatkom koji su vam dali, mislite da su vam dali nešto što je protiv vas ponekad, onda to i ne može rezultirati dobro, jer vi u tome ne možete uživati, vi se tome ne možete prepustiti, a onda to publika osjeti, mislim da je tako zakinuta. Mi sve radimo za publiku.

Dobili ste i nekoliko nagrada za rad. Smatrate li da su nagrađene upravo vaše najbolje uloge?

— Drago mi je da su nagradili meni najdraže. Žao mi je da je Pilat ostao bez priznanja. Moram priznati da sam tu zadovoljan kritikom objavljenom u »Novom listu«. Ona je pogodila, primila predstavu točno onako kako smo je radili, prepoznala ono što je dobro i ono što nije. To je najbolja kritika koju sam pročitao o Jesusu.

Dobio sam i Nagradu hrvatskog glumišta za mladog umjetnika za ulogu Fulira, a na Danima satire Zlatni smijeh za Rodu i lisca i za Nemoćnika u pameti.

Koji su vam novi projekti koje očekujete i postoji li nešto što biste osobito željeli raditi?

— Ne znam. Uprava nikako neke ljude ne obavještava o tome što će igrati. Prije dvije godine došao sam na razgovor ravnatelju i rekao: Dobar dan, došao sam pitati što ću ove godine igrati, kad mogu dobiti tekstove, tko će raditi, kakve su podjele? Kako nisam dobio odgovora, uopće me to više ne zanima. Onog dana kad izađe podjela, tog dana ja za nju saznam, dva, tri dana prije prve probe, a kako se vremenski rokovi za predstavu skraćuju, tako sam ja sve nezadovoljniji.

Razgovarala Marijana Lisjak
------------------------------------------------

04.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 03.10.2006.

Jelena Veljača, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Jelena
prezime: Veljača
spol: žensko
datum rođenja: 23.04.1981 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
zaručnik:Roman Majetić

Fim i TV:
»Obični ljudi« (2006) TV Serija
"Urota" (2006) TV Serija .... Dijana Supilo
"Ljubav u zaledju" (2005) TV Serija .... Maja Zupan
"Villa Maria" (2005) TV Serija .... Dora Jurak
Veliki Odmor (2000) (TV) .... Koraljka Petras

ZVIJEZDA HIT-SAPUNICE “LJUBAV U ZALEĐU” ODUŠEVLJENA
JE FRIŠKIM POVRATKOM NA DASKE KOJE ŽIVOT ZNAČE
JELENA VELJAČA
Dobila sam dozu adrenalina
Već nakon prve probe vrištale smo od sreće jer smo shvatile da je to ono što želimo. Naravno da se među nama i u predstavi dogodilo puno promjena jer je prošlo više od godinu dana. No, sve je to ukomponirano u predstavu koja je možda i bolja jer smo sve tri iskusnije, na neki način pametnije, a možda i bolje glumice
Piše Mila Bulimbašić-Botteri
Snimio Bruno KONJEVIĆ

Zvijezda domaćih sapunica, dvadeset četverogodišnja Jelena Veljača, osim što iz dana u dan vezuje za ekrane ljubitelje dogodovština iz života nogometaša i njihovih supruga u “Ljubavi i zaleđu”, stigla je ovoga mjeseca razveseliti i zagrebačke ljubitelje teatra, premijerom “Groznice”, ispitne predstave koju su ona i kolegica Csilla Barath-Bastaić obnovile u ZKM-u. Bio je to Jelenin povratak u kazalište, nakon stanke od godinu i pol dana, a sama je predstava, veli ona, dočekana izvanredno.
- Publika je prepoznala žensku energiju “Groznice”, smijali su se na pravim mjestima. Kritike su također bile super, kazalište je bilo popunjeno sedam dana zaredom nakon premijere. A što se mene osobno tiče, dogodilo se ono što sam i mislila da će se dogoditi kada sam pristala na obnovu. Dobila sam dozu adrenalina koji mi je bio potreban, to uzbuđenje koje doživiš kad si sat vremena na sceni i dišeš zajedno s publikom - zadovoljno će Jelena koja je “Groznicu” zajedno s kolegicama i redateljem intenzivno pripremala dvadesetak dana.

Iz projekta u projekt
- Već nakon prve probe sve tri smo vrištale od sreće jer smo shvatile da je to ono što želimo. Naravno da se među nama i u predstavi dogodilo puno promjena jer je prošlo više od godinu dana. No, sve je to ukomponirano u predstavu koja je možda i bolja jer smo sve tri iskusnije, na neki način pametnije, a možda i bolje glumice - reći će Jelena koja je sedmodnevni neprekidni rad na sapunici prilično lako uskladila s večernjim predstavama u ZKM-u jer, kako kaže, što se želi - nije teško.
O budućim kazališnim projektima ništa ne želi govoriti jer, veli, ide iz projekta u projekt.
- Ovo se dogodilo na pravi način i u pravom trenutku. Da je bilo nešto drugo u pitanju, možda bih rekla ne, na ovo sam pristala i idemo dalje. Nisam osoba sa zadanim planovima, puštam stvari da se dogode, pa se tako možda dogodi teatar, možda televizija, vidjet ćemo. Ono što sigurno znam jest da ću snimati “Ljubav u zaleđu” svaki dan do trećeg mjeseca iduće godine - smireno će Jelena, komentirajući kako ju je, nakon goleme popularnosti lika Dore, pomalo i iznenadila jednaka doza popularnosti i zanimanja koje je pobudila Maja koju igra u novoj sapunici. “Jer”, reći će, “radi se o potpuno drukčijem liku kojemu su mediji i gledateljstvo posvetili jednaku pažnju, što mi je jako drago, a i laska mi.”

Novogodišnje putovanje
Jelena je, nakon iskustva u produkciji “Survivora”, i u “Ljubavi u zaleđu” radila na pretprodukciji.
- Radila sam na tome od samog početka, znači otkad je Roman odlučio da će se raditi taj tekst. Dakle, od pripreme i razrađivanja teksta, castinga, što ne znači da sam ja birala glumce, već sam surađivala na izboru glumaca za određene likove, onda na razradi likova, pa na layoutu serije i stylingu likova. No kada je počelo snimanje serije, izišla sam iz produkcije na taj aktivni način, jer ne mogu glumiti ovako veliku ulogu i istodobno raditi u produkciji - kaže Jelena, dodajući kako je ipak prilično iscrpljena te da će je iznimno veseliti planirano novogodišnje putovanje.
- Imamo samo sedam dana slobodno, pa se još dogovaramo o destinaciji, ali svakako ćemo otići negdje gdje je toplo, možda u Afriku - otkriva nam planove mlada glumica koja bi se i za završetak snimanja rado počastila nekim dužim putovanjem - ali - kaže - to ćemo vidjeti jer Roman već sprema jedan novi veliki projekt, pa ako se posao na tome zahukta, onda će odmor morati pričekati do ljeta.
Kad je o nagrađivanju riječ, Jelena koja je od honorara zarađenog u prošloj sapunici sebi kupila automobil i ostatak novca oročila na banci i nakon “Ljubavi” sprema se učiniti isto.
- Ovaj ću put čitav honorar staviti na banku jednostavno zato što se volim osjećati sigurno, a i nisam rastrošna. Volim lijepe stvari, možda i previše novca trošim na njih, stalno nešto kupujem - kaže Jelena, spominjući kako je posljednje što je kupila bile traperice u Top Shopu.

Jedan malo jači shopping
- Stvarno su odlične, a kako ih imaju u tri boje, mislim da ću se vratiti po preostale dvije boje. Osim toga kupila sam i nekoliko potkošulja, a za premijeru “Groznice” kupila sam jedne predivne Moschino cipele. Za svaku se premijeru nečim počastim, mislim da je to obavezno. No, sad se baš spremam na jedan malo jači shopping - govori mlada glumica koja za razliku od velikog dijela glumačkog ceha koji se nedavno pobunio protiv Severininih nastupa u kazalištu, o tome ima sasvim drukčije mišljenje.
- Ma, to mi je potpuno nezamislivo. Gledajte, radi se o teatru koji iznajmljuje svoju zgradu ženi koja se želi baviti kazalištem ili uostalom bilo čim drugim. U prvom redu ona svojim novcem može raditi što god želi, a u drugom radi se o sjajnom showmenu. Severina je 15 godina u ovom poslu, stalno na vrhu i već je pokazala da može napraviti cjelovečernji show. Monodrama je opet specifični oblik teatra koji ne može svatko raditi, nema oslanjanja na partnera, a ona je pokazala da može i to raditi. Ja nisam gledala predstavu, ali od ljudi koji jesu čula sam da je sjajna. A tek priča s Akademijom mi je suluda, jer na primjer Ljubomir Kerekeš, sjajni glumac, nije završio akademiju i to ništa ne znači. U svakom slučaju neka žena radi što je veseli, a ako to radi dobro, još bolje, samo nam svima skupa radi reklamu i dovlači ljude u ionako poluprazna kazališta.

O DJECI SVE NAJBOLJE

Kako se Jelena žali da je novinari proganjaju s pitanjima o skorašnjem vjenčanju s partnerom Romanom Majetićem, govoreći kako nema ništa protiv braka koji će se možda jednom dogoditi, mi smo je upitali što misli o djeci.
- O djeci mislim sve najbolje i ona će sigurno biti moj izbor jednoga dana - u šali će popularna glumica.

ZAGREPČANKA
VOLI MORE

- Na Korčuli smo našli prve zapise o mome prezimenu, negdje u 14. ili 15. stoljeću, ne znam točno. No kao i uvijek kad se radi o nekom zanimljivom podatku, onda to mediji napušu pa ispadne da sam ja s Korčule. Kada je riječ o Dalmaciji i mojim vezama s njom, puno mi je bliži Kaštel Stari u kojem je rođen moj pradjed i odakle je čitava njegova obitelj. Međutim, bez obzira na to, ja sam rođena i prava Zagrepčanka koja jako voli more.

Još u rubrici:

JOŠ JEDAN OD “FAVORITA U SJENI” NIJE VIŠE STANAR BB KUĆE
KRISTIAN STOJIĆ
Mogao sam živjeti bez seksa

JOŠ U PRILOGU REFLEKTOR

--------------------------------------------------------------------------------

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2005.

-----------------------------------------------------------
Jelena Veljača hrvatskoj je publici postala poznata ulogom Dore u sapunici ''Vila Marija'' koju je ove sezone na malim ekranima zamijenila sapunica ''Ljubav u zaleđu'' u kojoj ona više ne igra dobricu, već - negativku

Izabranik njezinog srca je producent Roman Majetić, koji stoji iza dvije sapunice u kojima je Jelena zablistala- ''Vila Marija'' i ''Ljubav u zaleđu''

Kako je rekla, nisu je previše pogodile medijske spekulacije prema kojima svoj angažman u "Survivoru" i "Ljubavi u zaleđu" može zahvaliti upravo tom odnosu. - Svi ljudi koji su radili ili rade s Romanom mogli su izuzetno profitirati - intelektualno, poslovno, osobno. Ali ja sam u vezi s njim isključivo zato što sam zaljubljena u njega. Svjesna sam, doduše, da naša veza mnogima može služiti kao povod za zlobne komentare o mojoj karijeri. Ali što bih trebala? Ne biti s nekim samo zato što ne želim da drugi ljudi tračaju?

Jednom sam rekla da mislim kako je izgled bitan, pa je naslov teksta glasio: "Dobivam uloge jer sam zgodna". Zato bih valjda trebala biti oprezna ili licemjerna pa reći ono što glumice obično odgovaraju na to pitanje: apsolutno ne. Posljednjih mjeseci, dok sam radila u AVA-i, imala sam prigodu osvjedočiti se koliko je casting složen proces. Naravno da izgled glumca ili glumice igra ulogu kod odluke producenta ili redatelja, ali je čitav taj proces mnogo složeniji od banalne pretpostavke da lijepa lica lakše dobivaju uloge - objasnila nam je Jelena.

Popularna domaća glumica, našla se u središtu najnovijeg skandala. Gradom je, naime, počeo kružiti domaći porno film, s eksplicitnim scenama oralnog seksa koji se pripisuje plavokosoj glumici. - Isuse Bože, Isuse Bože - bile su jedine glumičine riječi na informaciju da gradom kola pornić u trajanju dvije minute u kojem se pojavljuju glumica i nepoznati muškarac.
----------------------------------------------
Scena

09.02.2006 23:42

Gradom kola amaterski film s plavokosom glumicom i nepoznatim muškarcem
I Jelena Veljača u porno skandalu?

ZAGREB - Popularna domaća glumica, koja se proslavila glumeći u sapunicama "Villi Mariji" i "Ljubavi u zaleđu", našla se u središtu najnovijeg skandala. Gradom je, naime, počeo kružiti domaći porno film, s eksplicitnim scenama oralnog seksa koji se pripisuje plavokosoj glumici.
- Isuse Bože, Isuse Bože - bile su jedine glumičine riječi na informaciju da gradom kola pornić u trajanju dvije minute u kojem se pojavljuju glumica i nepoznati muškarac, prenosi dnevni list 24 sata.

Veljača je priznala da je čula za svoj navodni film jer je taj amaterski pornografski uradak već ponuđen nekim redakcijama. Film je snimljen najvjerojatnije mobitelom, a pretpostavlja se da ga je snimio glumičin partner, čije lice se ne pojavljuje ni u jednom trenutku. Jelenin zaručnik Roman Majetić, producent sapunica u kojima mlada glumica glumi, i suvlasnik tvrtke AVA, za 24 sata je izjavio:

- Kad sam saznao za pornofilm s Jelenom, izbezumljeno sam ju nazvao. Ona je poricala da je to ona u filmu. Vjerujem da je riječ o montaži i da film nije istinit. Takva snimka, vjerujem Jeleni, ne postoji.(M. S.)

----------------------------------------------------
Ekran Ekran glavni

29.09.2005 19:06

JELENA VELJAČA
Veselim se učenju što je prava ljubav
Autor Lana Čulig

U ponedjeljak 3. listopada u terminu u kojem je prošle sezone išla "Villa Maria", 18.45, počinje emitiranje nove hrvatske sapunice "Ljubav u zaleđu" u kojoj jednu od glavnih uloga tumači mlada ali već iskusna glumica Jelena Veljača. Ovaj put Jelena neće glumiti dobricu poput Dore iz "Ville Marije", već će se okušati kao negativka.
- Dora Jurak će mi - kaže ona - uvijek biti vrlo drag lik, jer je moja prva velika televizijska uloga, jer je obilježila jedno važno razdoblje u mom životu, jer je bila velika škola... Međutim, često je bilo teško igrati nekoga tko je toliko moralan, nevin, naivan i dobar: baš se zato neopisivo guštam u ulozi Maje, uvjetno rečeno zloćke. S jedne strane je ona manekenka opsjednuta karijerom i izgledom koja pod svaku cijenu želi zadržati svojeg dečka jer ga doživljava kao statusni simbol, često je beskompromisna i ponekad je u stanju zabiti nož u leđa i najboljim prijateljima. Ali zna biti i tužna i iskrena. I zaista voli svoj posao. A na kraju serije mislim da će naučiti što je prava ljubav. Beskrajno se tome veselim - dodala je Jelena.

Kako bi čitavi posao bio na vrijeme napravljen i kako bi se sustigli zadani rokovi, tempo snimanja nove sapunice bio je iznimno naporan, no Jelena je sve to, kako kaže, prilično dobro podnijela.
- Svaki put kad se počnem žaliti na umor i iscrpljenost sjetim se koliko mrzim imati previše slobodnog vremena. Jedino što zaista teško podnosim je nedostatak sna, ali to nadoknađujem nedjeljom - rekla je.
"Villa Maria" je Jeleni donijela veliku popularnost. No jeli se s tom novonastalom situacijom znala nositi?
- Nekad se s tim nosim izvrsno, nekad loše, kao i sa svim u životu. Ponekad samo želim da me svi puste na miru, još uvijek se uzrujam oko mojih riječi izvučenih iz konteksta i slično, ali ne mogu reći da nema trenutaka u kojima uživam. Pa ne radim slučajno ovaj posao!
U medijima su o njezinom radu na "Survivoru" kružile razne priče, no ona zaista ne vidi nikakav razlog zašto bi se oko cijelog tog projekta dizala prašina.

- U "Surviovoru" sam bila dio kreativnog tima koji se bavio razradom scenarija (ne pisanjem, kako su mnogi mediji navodili), izborom kandidata, osmišljavanjem i prilagođavanjem brojnih trenutaka u showu koji je licenca, a ne autorski projekt. Moja se uloga u toj cijeloj priči preuveličavala. Mislim da je show u produkcijskom smislu izuzetno kvalitetan - napomenula je i dodala da u bilo kakvom realityju ne bi sudjelovala.
Jelena je prema jednoj anketi proglašena jednom od deset najseksepilnijih glumica, što je znala iskoristiti u privatnom životu.
- Kada sam to vidjela odmah sam nazvala baku i rekla: Hoćeš li sad napokon priznati da nisam premršava? - kroz smijeh je ispričala.
Ipak, priznala je da izgled u glumi igra određenu ulogu.
- Jednom sam rekla da mislim kako je izgled bitan, pa je naslov teksta glasio: "Dobivam uloge jer sam zgodna". Zato bih valjda trebala biti oprezna ili licemjerna pa reći ono što glumice obično odgovaraju na to pitanje: apsolutno ne. Posljednjih mjeseci, dok sam radila u AVA-i, imala sam prigodu osvjedočiti se koliko je casting složen proces. Naravno da izgled glumca ili glumice igra ulogu kod odluke producenta ili redatelja, ali je čitav taj proces mnogo složeniji od banalne pretpostavke da lijepa lica lakše dobivaju uloge - objasnila nam je Jelena.

Što se tiče njezinih iskustava s ljepotom kao presudnim kriterijem za dobivanje uloga, rekla nam je kako smatra da su ipak glumačke sposobnosti bile presudne.
- Pretpostavljam da je casting menadžerica koja je pripremala casting za "Villu Mariju" smatrala kako bi moje lice moglo biti lice Dore Jurak. No, vjerujem da su producenti odluku o podjeli uloga ipak ponajprije donijeli na osnovu procjene glumačkih kvaliteta sviju nas. Osim toga, ne svjedoče li upravo neki drugi igrani projekti u Hrvatskoj da sama lijepa lica ne jamče uspjeh?
Ipak, gluma ne sačinjava cijeli njezin život, postoje i neke druge osobne strasti koje su joj bitne u životu.
- Uz glumu važni su mi i književnost, moda, televizija, putovanja, ljudi koje volim, važno mi je sve vezano uz njih - povjerila je Jelena.
Kako joj snimanje "Ljubavi u zaleđu" ne ostavlja previše slobodnog vremena, Jelena svaki neradni trenutak provodi pokušavajući napuniti baterije. A nakon te serije, otvorena je za nove projekte u kojem god oni obliku bili.
- Spremna sam za sve projekte koji će mi biti izazov - rekla je.
Na kraju nam je ispričala kako je već imala neke ponude za snimanje filma, ali da ih zbog angažmana u "Villi Mariji" nije mogla prihvatiti.
- Vrlo bih rado radila na filmu, a osobito s redateljima poput Bobe Jelčića - dodala je.

03.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.10.2006.

Olga Pivac, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Olga
prezime: Pivac
spol: žensko
datum rođenja: 12.03.1941 u Cetinju
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište:

Film i TV:
"Kad zvoni?" (2005) TV Serija .... Susjeda
Slucajna suputnica (2004)
Tu (2003) .... Umirovljenica
Crna kronika ili dan zena (2000) (TV) .... Zena u tramvaju
Treca zena (1997)
Mrtva tocka (1995) (TV)
Fatal Sky (1990) .... Old Gypsy Woman
Stela (1990) .... Prodavacica
Donator (1989) (as Olga Pivac)
"Velo misto"
Vlakom prema jugu (1981)
Novinar (1979)
Okupacija u 26 slika (1978)
Nedjelja (1969)
"Dnevnik Ocenaseka" (1968) TV Serija

02.10.2006. u 00:00 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 01.10.2006.

Ivo Kadić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Ivo
prezime: Kadić
spol: muško
datum rođenja: 15.01.1929 u Dugom Ratu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište:

Film i TV:
"Duga mracna noc" (2005) TV Series
"Novo doba" (2002) (mini) TV Series
Timon (1973)
Malastrana (1971) .... konobar
Ponedjeljak ili utorak (1966)
Moj stan (1962)
Pravda (1962)
Carevo novo ruho (1961) .... Ministar snova
Veliko putovanje (1958)

01.10.2006. u 00:00 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1. Opis bloga

Glumci,novinari,sportaši,glazbenici i umjetnici svih vrsta!
Gdje su sada, privatne i javne tajne.
Biografije,zanimljivosti,popularnost i sve ostalo!!
Dostavite info o svojim ljubimcima!

e-mail:

Create your own visitor map!

3. Slavne face:

-Snježana Abramović#Q
-Nada Abrus#Q 12
-Dejan Aćimović#Q
+Vjekoslav Afrić#Q
+Marija Aleksić-Šerment#Q
-Biserka Alibegović#Q
-Dževad Alibegović#Q
-Božidar Alić#Q 1
-Jasna Ančić#Q
+Amand Alliger#Q
-Slavica Andrašević-Vučak#Q
-Lila Anders#Q
-Miljenka Androić Marić#Q 1
-Mario Anduš#Q
-Jasna Aničić#Q1
-Saša Anočić#Q 1
-Živko Anočić#Q 1
-Davor Antolić#Q
-Sandra Antolić#Q
+Jagoda Antunac#Q
-Zdenka Anušić-Poje#Q
+Luka Aparac#Q
-Inge Appelt#Q
+Aleksandar Aranicki#Q
-Oelilton Araujo dos Santos#Q
-Milivoj Arhanić#Q
-Borna Armanini#Q
-Emin Armano#Q
-Drago Asić#Q
-Cintija Ašperger-Eastman#Q
+Ante Babaja#Q
-Nada Babić#Q
-Višnja Babić#Q1
-Nina Badrić#Q
-Livio Badurina #Q
-Srđan Badurina#Q
-Sandra Bagarić#Q123
-Stjepan Bahert#Q1
-Drago Bahun#Q
-Pavlica Bajsić#Q
-Zvonimir Bajsić#Q
-Kristina Bajza#Q
-Boris Bakal#Q
-Ivana Bakarić#Q1
-Andrea Baković-Katalenić#Q1 23
-Jasminko Balenović#Q
-Olivera Baljak#Q1 2
-Boris Balta#Q 12
-Ivo Baltić#Q
-Hamed Bangoura#Q
-Selma Banich#Q
-Gábor Bánky#Q@123
-Sandra Banić#Q
-Dragan Banjac#Q12
-Lana Barić#Q1
-Mladen Barbarić#Q
-Branko Banković#Q
-Csilla Barath-Bastaić#Q
-Igor Barberić#Q
-Lana Barić#Q123
-Hrvoje Barišić#Q1 2
-Ivica Barišić#Q
-Miro Barnjak#Q
-Blanka Bart#Q12
-Etta Bartolazzi#Q
-Senka Baruška#Q
-Relja Bašić#Q
-Josip Batistić#Q
-Anita Baturina#Q
+Branko Bauer#Q
-Milivoj Beadar#Q1
-Branka Bebić-Krstulović#Q
-Zoran Bečić#Q
-Ana Begić #Q 1
-Iva Bagić#Q
-Linda Begonja#Q1
+Ena Begović#Q
-Mia Begović#Q
+Viktor Bek#Q
-Neno Belan#Q
-Smiljka Bencet#Q
-Vesna Bengez#Q
+Nevenka Benković#Q
-Srećko Berec#Q12
-Mirna Berend#Q
-Anita Berisha#Q
-Franjo Berković#Q
-Jasna Ornela Berry#Q 12
-Davorin Beršinić#Q
-Tatjana Bertok-Zubković#Q1
-Božana Bijelić#Q1 2
-Jasna Bilušić#Q
-Aleksandar-Aca Binički#Q
-Jelena Binički#Q
-Katarina Bistrović Darvaš#Q1
-Rene Bitorajac #UQ
-Ada Bjelovučić-Peharda#Q
-Antonija Blaće#Q
-Andrea Blagojević#Q12
-Aleksandar Blanić##12
-Božidar Boban#Q
-Ivana Boban #Q 1
-Ivica Boban#Q12
-Ljubica Bočkaj#Q
-Lara Bogdanovic#Q
-Ana-Maria Bogdanović#Q
-Ljiljana Bogojević#Q*12
-Pavle Bogdanović#Q
-Jasenka Bohaček Knežević#Q
-Ines Bojanić#Q*12
-Ivanka Boljkovac#Q
-Jasen Boko#Q12
-Ana Marija Bokor#Q1
-Dijana Bolanča#Q1
-Mark Boldin#Q
-Mirko Boman*#Q
+Branko Bonacci#Q
-Ivan Borbaš#Q12
-Marija Borić #Q 1
-Damir Borojević #Q1
+Etta Bortolazzi#Q
-Đorđe Bosanac#Q
-Mira Bosanac#Q1 23
-Nikolina Bosnar#Q
-Robert Bošković#Q1
-Ivan Bošnjak#Q
-Vladimir Bošnjak#Q
-Zdenko Botić#Q12
-Barbara Bourek#Q
-Vlado Božičević#Q
-Vanda Božić#Q1 2
-Berislav Brajković#Q
+Slavko Brankov#Q
- Dražen Bratulić#Q 1
-Ana Brbora-Hum#Q
-Ana Brdarić#Q
-Miljka Brđanin-Babić#Q12
-Mirela Brekalo-Popović#Q
-Lukrecija Brešković-Opalk#Q1
-Suzana Brezovec#Q
-Drago Britvić#Q
-Denis Brižić#Q12
-Emilija Brkić#Q
-Ivan Brkić #Q
-Zdenko Brlek#Q *1
-Darko Brkljačić#Q
-Miljenko Brlečić#Q
-Neda Brlić#Q
-Aleksandra Broz#Q
-Ivna Bruck#Q
-Rikard "Riki" Brzeska#Q
-Dušan Bućan#Q
-Finka Budak-Pavičić#Q
-Pero Budak#Q
-Mladen Budiščak#Q
-Blanka Bukač#Q
-Amar Bukvić#Q
-Veljko Bulajić#Q
+Karlo Bulić#Q
-Neva Bulić#Q
-Mate Bulić#Q
-Helena Buljan#Q
-Ivana Buljan Legati#Q1
-Ivica Buljan#Q12
-Ratko Buljan#Q
-Marijan Buljat#Q
-Žana Bumber#Q 12
-Rajko Bundalo#Q
-Saša Buneta#Q 1
-Ljiljana Bunjevac-Filipović#Q
-Petar Buntić#Q
-Gordana Burundić#Q
-Antonela Butigan#Q
-Nikša Butijer#Q
-Boris Buzančić#Q123
-Strefan Buzurović#Q123
-Nikola Car#Q
-Silvio Cavrić#Q
-Tünde Czebe#Q123
-Drago Celizić#Q
-Matteo Cetinski#Q
-Tony Cetinski#Q
-Mathias Chago#Q
-Velimir Chytil#Q
-Želimir Ciglar#Q
+Augustin Cilić#Q
-Ljiljana Cindrić#Q
+Tješivoj Cinotti#Q
-Anderson Costa#Q
-Zlatko Crnković#Q
+Marija Crnobori#Q
+Mladen Crnobrnja-Gumbek#Q
-Dubravka Crnojević-Carić#Q 1
-Tamara Curić#Q
-Nenad Cvetko#Q
-Petar Cvirn#Q
-Zrinka Cvitešić#Q
-Branka Cvitković#Q
-Aleksandar Cvjetković-Kajo#Q
-Marko Čabov#Q
-Hrvoje Čale#Q
-Fani Čapalija#Q
-Mislav Čavajda#Q1 2
-Milan Čečuk#Q
-Eduard Černi#Q12
-Velimir Čokljat#Q 1 2
-Daniela Čolić Prizmić#Q1
-Marinko Čorak#Q
-Neven Čorak#Q
-Dražen Čuček#Q
-Arijana Čulina#Q
-Mila Čuljak#Q
-Darko Čurdo#Q
-Dinko Čutura#Q
-Mladen Čutura#Q12
+Adem Ćejvan@#Q
-Zoran Ćirić#Q
-Vedran Ćorluka#Q
-Drago Ćosić#Q
-Duško Ćurlić#Q
-Antonija Ćutić#Q 123
-Ivka Dabetić#Q
+Saša Dabetić#Q
-Eszter Daczó#Q123
-Nataša Dangubić#Q
-Marija Danira#Q
-Eduardo da Silva#Q
-Arsen Dedić#Q
-Matija Dedić#Q
-Mesud Dedović#Q 1 23
-Božena Delaš#Q1
-Dora Delbianco#Q
-Zrinka Delovski#Q
-Dragan Despot#Q
-Mladenka Dervenkar - Gavran#Q1234
+Đurđa Dević-Šegina#Q
-Sanja Dević#Q
-Pravdan Devlahović#Q
+Ljubomir Didić#Q
+Jurica Dijaković#Q
-Ljubo Dijan#Q
-Dobrila Dimitrijević (Biser)#Q
+Mila Dimitrijević#Q
-Slobodan Dimitrijević#Q
-Ružica Djamić#Q
-Massimo Dobrović#@1
-Miliana Dodevska#Q1
-Danijela Dodig#Q
-Krešimir Dolenčić#Q
-Mila Domančić-Ercegović#Q
+Lidija Dominković#Q
-Nataša Dorčić#Q1
-Fredy Došek#Q
-Darija Doždor#Q
-Dina Dožić-Hromatko#Q
-Vanja Drach#Q1
-Ljubica Dragić-Stipanović#Q
-Luka Dragić #Q 1
+Ervina Dragman#Q
-Dino Drpić#Q
+Vlasta Dryak-Kankelj#Q
-Irina Dubnik#Q1
-Melanija Dugandžić#Q
-Petra Dugandžić#Q
-Vlatka Dulić#Q
-Irene Dumbović#Q
-Danijel Dumenčić#Q12
+Tomislav Durbešić#Q
-Veronika Durbešić#Q
-Tilla Durieux#Q
-Mićo Dušanović#Q
-Željko Duvnjak#Q
-Boris Dvornik#Q12
-Daniela Dvornik#Q
-Dino Dvornik#Q
-Dean Dvornik#Q
-Ella Dvornik#Q
-Dubravko Dujšin#Q
-Sanja Duggan#Q
-Vlatko Dulić#Q
-Alex Đaković#Q12
-Ana Đokić-Pongrašić#Q
-Jadranka Đokić#Q
-Vladimir Đorđević#Q 1 2
-Ivan Đurčić#Q
-Branko Đurić#Q 123
-Irena Đurkesac#Q
-Gordana Đurok#Q123
-Dina Ekštajn#Q
-Mila Elegović-Balić#Q
-Dorijan Elezović#Q
-Matko Elezović#Q
-Žuža Ergeny#Q1 2
-Mato Ergović#Q1
+Nela Eržišnik-Blažević#Q
-Ines Fančović#Q
-Željka Fattorini#Q
-Biserka Fatur#Q 1 -Hrvoje Felber#Q
+Zvonimir Ferenčić#Q
-Dražen Ferenčina#Q12
-Zorka Festetić#Q
-Boris Festini#Q
-Ivo Fici#Q1
-Sanda Fideršeg#Q
-Slavica Fila#Q 1
-Nevenka Filipović#Q
-Tarik Filipović#U Q W kms
-Ana Firšt#Q
-Dora Fišter Toš#Q
-Lidija Florijan#Q1 2
-Mirko Fodor#Q
-Morana Foretić#Q
-Marko Fotez#Q
-Božidarka Frajt#Q
-Eugen Franjković#Q 1
-Karin Frohlich#Q1
+Franjo Fruk#Q
-Silva Fulgosi#Q
-Mira Furlan#Q
-Nada Gaćešić-Livaković#Q
+Ljudevit Galic#Q
-Igor Galo#Q12
-Matija Garašić Zorić#Q1
-Tamara Garbajs#Q1
+Branko Gavella#Q
-Miro Gavran#Q
-Mira Gavrilović#Q
-Nikola Gec*#Q
-Marija Geml-Leskovar#Q
+Josip Genda#Q
-Ljiljana Gener#Q
-Dijana Gerić#Q
-Vladimir Gerić#Q
-Eliza Gerner-Strozzi#Q
-General Woo#Q
-Ljudevit Gerovac#Q
-Tea Gjergjizi Agejev#Q
-Branko Glad#Q1
-Emil Glad#Q
-Đurđa Glažar–Ivezić#Q
-Ratko Glavina#Q 123
-Ivan Glowatzky#Q1 2
+Viki Glovacki#Q
-Zoran Gogić#Q*
-Davor Gobac#Q
-Deana Gobac#Q
-Toni Gojanović#Q
-Dušan Gojić #Q
-Gordana Gojković#Q
-Igor Golub#Q12
-Lana Golob#Q
-Vlasta Golub#Q12
-Mani Gotovac#Q
-Tomislav Gotovac/Antonio Lauer#Q 1
-Zijad Gračić #Q 1
-Petar Grašo#Q
-Branka Gregorić#Q
-Ivo Gregurević#Q
-Ksenija Gregurić#Q
-Aleksandra Grdić#Q
+Joža Gregorin#Q
-Goran Grgić #Q 1
-Milan Grgić#Q
-Ivo Gregurević#Q
-Ksenija Gregurić#Q
-Stanko Gregurić#Q
-Ivo Grišnik#Q123
-Marica Grgurinović#Q
-Vladimir Grigić#Q
+Mato Grković#Q
-Miljenko Grozdanić#Q
-Duško Gruborović#Q
+Ivona Grünbaum#Q
+Saša Grünbaum#Q
-Špiro Guberina#Q
-Mate Gulin#Q 1
-Anna Gurji#Q 123
-Peđa Gvozdić#Q1234
-Anđelko Habazin#Q
-Vlado Habunek#Q
-Fadil Hadžić#Q
-Jelena Hadži-Manev#Q1
+Ela Hafner-Gjermanović#Q
-Igor Hajdarhodžić #Q
-Izet Hajdarhodžić#Q
-Augustin Halas#Q12
-Enver Hasić#Q1 2
-Mladen Hanzlovsky#Q
-Hana Hegedušić#Q1
-Vlasta Hegedušić#Q
+Ana Hercigonja#Q
-Ivan Hercigonja#Q
+Oskar Harmoš#Q
-Josip Heinz#Q
-Ivan Herceg#Q1
-Zdenka Heršak#Q
-Adela Horvat#Q
-Ivan Horvat#Q
-Ivančica Horvat#Q
-Lajos Széll Horváth#Q123
-Petra Hrašćanec Herceg#Q
-Sanja Hrenar#Q1
-Sanja Hrgetić#Q
-Zlatan Hrle#Q
-Koraljka Hrs#Q
+Gizela Huml#Q
-Enver Idrizi#Q
-Milenko Iliktarević#Q1 2
-Biserka Ipša#Q
-Nives Ivanković#Q
-Ilija Ivezić#Q 1 2
-Radovan Ivšić (Todor Kovačević)
-Vladimir Jagarić#Q
-Šimun Jagarinac#Q
-Branka Jakopanec-Kolarić#Q
-Darko Janeš#Q
-Nataša Janjić#Q
-Dragan Janković#Q
-Jan Janković#Q
-Vjekoslav Janković#Q 1 2
-Anastazija Jankovska#Q
-Zvonimir Jelačić#Q
-Ante Jelaska#Q
-Pjero Jelaska#Q
-Matko Jelavić#Q
-Zdenko Jelčić#Q 1
-Ivana Jelić#Q
-Mato Jelić#Q
+Tošo Jelić#Q
-Tomislav Jelinčić#Q
-Nikolina Jelisavac#Q
-Bogdan Jerković#Q
-Vida Jerman#Q
-Vedran Ješe#Q
+Radojko Ježić#Q
-Goran Jokić#Q 1
-Ivan Jončić #Q
-Asja Jovanović#Q
-Ljubica Jović#Q
-Slavica Jukić#Q
-Slavko Juraga#Q
-Franjo Jurčec - Džimi#Q
-Davor Jureško#Q12
-Ema Juričev#Q
-Filip Juričić#Q
-Luka Juričić#Q
-Pero Juričić#Q 1
-Siniša Juričić#Q
-Tvrtko Jurić#Q1
+Srebrenka Jurinac#Q
-Trpimir Jurkić#Q 123
-Mijo Jurišić#Q1
-Ivo Kadić#Q
-Vlado Kalember#Q
-Zorica Kalić-Petnjarić#Q123
-Jagoda Kaloper#Q
-Lidija Kanoti#Q
-Ljubomir Kapor#Q
-Vjenceslav Kapural#Q
-Edita Karađole#Q
-Zdenka Kardum#Q
-Ana Karić#Q
-Igor Karlić#Q
-Vesna Karuza#Q
-Željko Kasap#Q 12
-Sonja Kastl#Q
-Jana Kašper#Q 1
-Alan Katić#Q 123
-Ivan Katić#Q
-Maja Katić#Q1
-Mirjana Kauzlarić#Q
-Darko Kavain#Q
-Hrvoje Kečkeš#Q 12
-Mile Kekin#Q
-Zoran Kelava#Q1
-Ljubomir Kerekeš #Q
-Anka Kernic#Q
-Milica Kerošević#Q12
-Vlado Kerošević#Q 12
-Jelena Kešeljević-Gavrilović#Q
-Olga Kichl#Q
-Asja Kisić#Q
-Olga Klarić#Q
-Philip Kleva#Q
-Milko Kelemen#Q
-Nada Klašterka#Q 123
-Dragutin Klobučar#Q 1
-Hrvoje Klobučar#Q 1 2
-Krunoslav Klobučar#Q 1 2
-Damir Klemenić#Q
-Vanča Kljaković#Q
-Dragan Knapić#Q
-Daria Knez#Q1
-Tanja Knezić-Draganić#Q
-Vlasta Knezović#Q
-Marin Knežević#Q
-Slavica Knežević#Q
-Marija Kobić#Q
-Nela Kočiš#Q 1 2
-Marija Köhn#Q
-Uglješa Kojadinović#Q
-Berislav Kokot#Q
-Barbara Kolar#Q
-Dražen Kolar#Q1
-Akoš Kollar#Q123
-Irena Kolesar#Q
-Matija Koletić#Q
-Adam Končić#Q 1 2
-Saša Kopljar#Q
-Marina Poklepović Kostelac#@1
-Božidar Koščak#Q1
-Igor Kovač#Q
-Anica Kovačević#Q1
-Ljiljana Krička Mitrović#Q1 2
-Krsto Krnic#Q
-Božidar Koščak
-Maja Kolundžija Zoroe#Q12
-Stipe Kostanić#Q 123
-Goran Koši#Q 1 2
-Mišo Kovač#Q
-Boris Kovačević#Q
-Sanja Kovačević#Q
-Branko Kovačić#Q
-Vlado Kvačić#Q
-Smiljka Kozomarić#Q
-Jadranka Krajina#Q 1
-Jagoda Kralj-Novak#Q*1 2
-Mirko Kraljev#Q
+Greta Kraus#Q
-Aliz Krausz#Q123
+Drago Krča#Q
-Petar Krelja#Q
-Zoran Krivić#Q
-Ivana Krizmanić#Q
+Bela Krleža#Q
-Kristina Krepela#Q12
-Baro Kriletić#Q
-Krsto Krnić#Q
-Marija Krpan#Q*1 2
-Tomislav Krstanović#Q
-Nora Krstulović#Q
-Vladimir Krstulović#Q
+Zdravka Krstulović#Q
-Frano Krtić#Q
-Željko Krušlin#Q
-Vlado Kružić#Q
-Branko Kubik#Q
-Franjo Kuhar#Q
+Rudolf Kukić#Q
-Božidar Kukolja#Q
-Đorđe Kukuljica#Q 1
-Luka Kunčević#Q
-Ivica Kunej#Q
-Robert Kurbaša#Q1
-Melinda Kurilj#Q
-Tanja Mikšić Kursar#Q
-Miran Kurspahić#Q1
-Petra Kurtela#Q 1
-Nikša Kušelj #Q 1
-Mihdat Kušljugić#Q 1 23
+Emil Kutijaro#Q
-Branko Kuzele#Q
-Kosovka Kužat-Spaić#Q
-Ana Kvrgić#Q1
-Pero Kvrgić#Q
-Tihomir Ladišić#Q
-Frano Lasić#Q
-Nada Laslavić#Q
+Sven Lasta#Q
-Sanda Miladinov-Langerholz#Q
+Jozo Laurenčić#Q
-Dorotea Lazanin#Q
-Dragoljub Lazarov#Q
-Goran Legović#Q
-Blaženka Leib#Q
+Viktor Leljak#Q
-Károly Lencsés#Q123
-Jozo Lepetić#Q
+Zvonimir Lepetić#Q
+Tošo Lesić#Q
-Dragutin Lešnik#Q
-Otokar Levaj#Q
-Vladimir Levak#Q
-Marija Levanić#Q
-Bosnimir Ličanin#Q1 2
+Jovan Ličina#Q
-Tomislav Lipljin#Q*
-Larisa Lipovac#Q
-Dora Lipovčan #Q1
-Edita Lipovšek#Q123
-Josipa Lisac#Q
-Vinko Lisjak#Q
-Alen Liverić #Q1
-Edvin Livarić#Q 1 2
-Alen Liverić#Q12
-Vitomira Lončar#Q
-Filip Lončarić#Q
-Sandra Lončarić-Tankosić#Q *1 2
-Tonko Lonza#Q
-Daria Lorenci#Q
-Pál Lovas#Q123
-Matija Lovrec#Q
-Biljana Lovre-Topić#Q12
-Ivan Lovriček#Q
-Marijan Lovrić#Q
+Jelica Lovrić-Vlajki#Q
-Leon Lučev#Q
-Beti Lučić#Q*1
-Mario Lukajić#Q 1 2
-Zdenka Lukinić#Q
+Andro Lušičić#Q
-Zlatko Lukman#Q
-Josip Lulić#Q
-Danko Ljuština #Q
-Danijel Ljuboja#Q1
+Zlatko Madunić#Q
-Branko Majer#Q
-Ema Majetić#Q
+Franjo Majetić#Q
-Ana Majhenić#Q1
-Edita Majić#Q
-Marko Majstorović#Q 1
-Slobodan Maksimović#Q
-Ivan Malec#Q
-Jasna Malec Utrobičić#Q
-Zoran Mamić#Q
-Goran Manić#Q1
-Ana Maras#Q1
-Mirna Maras#Q
-Slavica Maras-Mikulandra#Q
-Dejan Marcikić#Q
-Ljerka Margitić#Q
-Sonja Marđetko Kurečić#Q
-Marinko Maričić#Q 123
-Boris Maričić#Q
+Veljko Maričić#Q
-Anđa Marić#Q
-Dragana Marić #Q1 2
-Silvio Marić#Q
-Iva Marjanović#Q
+Ivo Marjanović#Q
-Sanja Marin#Q1
-Ksenija Marinković#Q1
-Nikša Marinović#Q1
-Dragana Marković Roić#Q1
-Zdenka Marković#Q1
-Damir Markovina #Q
-Tomislav Martić#Q
+Josip "Bobi" Marotti#Q
-Sonja Marotti#Q
-Anica Martinović-Kovač#Q
-Danijela Martinović#Q
-Izabela Martinović#Q
-Jelena Martinović #Q1
-Maro Martinović#Q
-Miše Martinović#Q
-Perica Martinović#Q1
-Dragica Martinis#Q
-Zdenka Marunčić#Q
-Frano Mašković#Q 1 23
-Tatjana Matejaš-Tajči#Q
-Stojan Matavulj#Q12
-Anita Matić #Q1
-Jadranka Matković#Q1
-Joakim Matković#Q
-Joso Matoric#Q123
-Anica Matoš#Q123
-Martin Matošević#Q
-Magda Matošić#Q
-Vanja Matujec #Q1
-Vili Matula
-Željko Mavrović#Q
-Zvonimir Maycug#Q
-Ana Mazalica#Q1 2
-Duško Mazalica#Q 1 2
-Mirna Medaković#Q
-Vladimir Medar#Q
-Rene Medvešek#Q
-Sven Medvešek#Q1
-Damir Mejovšek#Q
-Ana Merlin#Q
-Andrija Mesaroš#Q123
-Davor Meštrović-Meštar#Q
-Drago Meštrović#Q
-Iva Mihalić #Q@1
-Mignon Mihaljević-Valić#Q
-Vinko Mihanović#Q
-Zoja Mihelac#Q
-Boris Miholjević#Q
-Jelena Miholjević#Q
-Žarko Mijatović#Q1
-Darija Mikulandra#Q
-Dražen Mikulić#Q1 2
-Miroslav Mikuljan#Q
+Đorđe "Đukica" Milaković#Q
-Dubravka Miletić#Q
+Oktavijan pl. Miletić#Q
-Siniša Miletić#Q123
-Kristijan Milić#Q
+Dragan Milivojević#Q
-Slobodan Milovanović#Q
-Sergio Mimica-Gezzan#Q
-Vatroslav Mimica#Q
-Helena Minić#Q1 2
-Boris Mirković#Q123
-Igor Mirković#Q
-Mario Mirković#Q
-Vlasta Miškulin-Balen#Q
-Drago Mitrović#Q
-Milan Mitrović#Q
-Željko Mitrović#Q12
-Davor Mladinov#Q
-Josip Mlakić#Q
-Vedran Mlikota #Q
-Mario Mlinarić#Q
-Luka Modrić#Q
-Duško Modrinić#Q1
-Sreten Mokrović#Q
-Pavica Mravunac-Strgašek#Q
-Ivo Mrčela#Q
-Borislav Mrkšić#Q
-Radoslava Mrkšić#Q12
-Maksim Mrvica#Q
-Jure Mrnđe#Q
-Zora Mučić#Q
-Berislav Mudnić#Q
-Tahir Mujičić#Q
-Damir Munitić#Q
-Tomislav Mužek#Q
-Zoran Mužić#Q
-Mustafa Nadarević #Q
-Béla Kéri Nagy#Q123
-Antun Nalis#Q
-Jugoslav Nalis#Q
-Aleksanda Naumov#Q1
-Bojan Navojec#Q1
-Goran Navojec#Q
-Maja Nekić#Q1
-Nered#Q
-Minja Nikolić#Q
-Nikita#Q
-Katarina Nikolić-Romanić#Q
-Radomir Nikolić#Q 12
-Suzana Nikolić#Q1
-Verica Nikolić#Q12
-Barbara Nola#Q
-Filip Nola#Q
-Lukas Nola#Q
-Marijana Nola#Q
-Blanka Novak-Sidor#Q
-Duje Novaković#Q
-Boris Novković#Q
-Krešimir Novković-Krash#Q
-Đorđe Novković#Q
-Martina Novosel-Todorić#Q
-Nikola Novosel#Q
-Tamara Nübl#Q123
+Hinko Nučić#Q
-Vladimir Obleščuk#Q
-Zoja Odak#Q
-Miljenko Ognjenović#Q12
-Jasna Odorčić#Q 1 2
-Mile Ognjenović#Q
-Ecija Ojdanić#Q
-Bojana Ordinačev #Q12
-Nermin Omić#Q 1 2
-Mia Oremović#Q 1
-Božidar Orešković#Q
-Želimir Orešković#Q
-Damir Orlić#Q12
+Milan Orlović#Q
+Vera Orlović#Q
-Peter Oschanitzky#Q12
-Ramira Osmanović#Q1 2
-Jura Ozmec#Q
-Krešimir Ožanić#Q
-Zlatko Ožbolt#Q1 2
-Galliano Pahor#Q12
+Ivica Pajer#Q
+Ivo Pajić#Q
-Ksenija Pajić#Q1
-Olga Pakalović #Q
-Adnan Palangić#Q 1 2
-Angel Palašev#Q
-Danka Paljetak#Q
-Jasna Palić-Picukarić#Q 1
-Davor Panić#Q12
-Vlatko Panić#Q
-Leona Paraminski#Q*
-Suzana Pardačar#Q
-Svetlana Patafta#Q1
-Neda Pataki#Q
-Mijo Pavelko#Q12
-Tomislav Pavković#Q
-Boris Pavlenić#Q
-Niko Pavlović#Q
-Zdravko Pečar#Q
-Tatjana Pečarić#Q
-Predrag Petrović#Q1
-Gordan Penava Pišta#Q
-Mira Perić – Kraljik#Q1 2
-Jelena Perčin#Q12
-Stjepan Perić#Q1
-Nadežda Perišić-Nola#@
-Slobodan Perišić#Q12
-Tajna Peršić#Q1
-Marko Perković-Thompson#Q
-Julije Perlaki#Q
+Eduard Peročević#Q
-Luka Peroš#Q1
-Željko Pervan#Q
-Ana Pešt#Q
+Ivona Petri#Q
-Maja Petrin *12 3
-Damir Petričević#Q
-David Petrović#Q1
-Predrag Petrović#Q123
-Luka Petrušić#Q
-Gordan Pičuljan#Q123
-Mirjana Pičuljan#Q
-Hermina Pipinić-Verikios#Q
+Stjepan Pisek#Q
-Nikolina Pišek#Q
-Olga Pivac#Q 1
-Robert Plemić#Q*1 2
-Sanja Plepelić#Q
-Branko Pleša#Q1
-Milan Pleština#Q
-Darko Plovanić#Q1 2
-Ivica Plovanić#Q
-Ivo Pogorelić#Q
+Vika Podgorska#Q
-Vlatka Pokos #Q
-Marina Poklepović-Kostelac#Q123
-Zoran Pokupec#Q123
+Tihomir Polanec#Q
-Dora Polić#Q1
-Lena Politeo#Q
-Paola Poljak#Q
-Daniel Popović#Q
-Janko Popović Volarić#Q1
+Nikolaj Kolja Popović#Q
-Siniša Popović #Q 123
-Danilo Popržen#Q
-Kristijan Potočki#Q*
-Žarko Potočnjak#Q
-Đurđa Požar#Q
-Ljerka Boroša Prekratić#Q1
-Marinko Prga#Q*1
-Zoran Pribičević#Q
-Alma Prica#Q
-Ksenija Prohaska#Q12
-Miljenko Prohaska#Q
-Matija Prskalo#Q
-Vesna Pšeničnik-Njirić#Q1
-Vladimir Pšeničnik-Njirić#Q 1
-Ivica Pucar#Q
-Vladimir Puhalo#Q
-Jozo Puljizević#Q
-Nada Putar-Gold#Q
-Mario Rade#Q12
-Danijel Radečić#Q1
-Žarko Radić#Q
-Marijan Radmilović#Q
-Dino Radojević#Q
-Aki Rahimovski#Q
-Zorko Rajčić#Q123
-Željka Rajner#Q
-Dunja Rajter#Q 1
-Janko Rakuša#Q
-Vojmil Rabadan#Q
-Vanessa Radman #Q1
-Anđela Ramljak#Q*
-Vlasta Ramljak#Q
-Đorđe Rapajić#Q
-Robert Raponja#Q
-Mladen Raukar#Q 1
-Urša Raukar#Q 1
-Vesna Ravenšćak
#Q
-Stjepan Reder#Q*
-Braco Reiss#Q
-Mate Relja#Q
-Milan Remar#Q
-Mirjana Remlinger#Q
-Lya Rho-Barbieri#Q
-Filip Riđički#Q123
+Ivo Robić#Q
-Barbara Rocco#Q *1
-Nada Rocco#Q 1
-Đuro Rogina#Q1
-Mirjana Rogina#Q
+Zvonimir Rogoz#Q
-Igor Rogulja#Q
-Ivan Rogulja#Q
-Đuro Roić#Q 1
-Ivana Roščić#Q1
-Neva Rošić#Q
-Goran Rotim#Q
-Vicko Ruić#Q
-Ante Rumora#Q1
-Darko Rundek#Q
-Zdenko Runjić#Q
-Vanja Rupena#Q
-Mile Rupčić##12
-Rakan Rushaidat#Q12
+Joza Rutić#Q
-Radovan Ruždjak#Q1
+Vladimir Ruždjak#Q
+Marija Ružička-Strozzi#Q
-Siniša Ružić#Q12
-Nina Sablich#Q
-Péter Szabó#Q123
-Pavao Sačer#Q
-Martin Sagner#Q
-Sabina Salamon#Q12
-Petra Sanader#Q
-Renata Sandifer#Q
-Ana Sasso#Q
+Mia Sasso-Berčić#Q
-Ljubiša Savanović#Q 1 2 3
-Žarko Savić#Q 1 23
-Nereo Scaglia#Q
-Anita Schmidt#Q 1 2 3
-Mario Sedmak#Q
+Ivo Serdar#Q
+Igor Serdar#Q1
-Dubravko Sidor#Q
-Predrag Sikimić#Q12
-Andrea Simon#Q123
-Rachard Simonelli#Q
-Mirjana Sinožić#Q*1 2
-Zvonko Skelnar – Boca#Q
-Krunoslav Kićo Slabinac#Q
-Lucio Slama#Q 1
-Snježana Slavić#Q12
-Gordana Slivka#Q*1
-Božidar Smiljanić#Q 12
-Branko Smiljanić#Q 12
-Radmila Smiljanić#Q12
-Tanja Smoje#Q 12
-Zdravko Smojver#Q
+Semka Sokolović-Bertok 1#Q
-Marko Soljačić#Q
-Anđelko Somborski#Q1
-Matilda Sorić#Q1
-Srđan Sorić#Q
-Tedy Sotošek#Q
-Kosta Spaić#Q
-Aleksandra Spasojević#Q12
-Vesna Spinčić Prelog#Q
-Radoslav Spitzmuller#Q
-Darko Srića#Q
-Višnja Stahuljak#Q
-Lucija Stamać#Q12
-Anja Stanić#Q12
-Silvana Stanić#Q 12
-Antonija Stanišić #Q1
-Ante Starčević#Q
-Nera Stipičević#Q
-Dragica Pregarc-Stiplošek#Q
-Ana Stanojević#Q12
-Jovan Stefanović#Q
-Jadranka Stilin-Mihajlović#Q
-Vesna Stilinović#Q
-Đani Stipančev#Q
-Nevenka Stipančić-Kvrgić#Q
-Ranko Stojić#Q1
-Aleksandar Stojković#Q12
-Tomislav Stojković #Q
-Mirna Stopić#Q
-Ivan Stošić#Q
-Darko Srića#Q
-Branka Strmac#Q
-Vesna Stilinović#Q1 2
-Tito Strozzi#Q
-Antonija Stupar#Q
-Nada Subotić#Q 1
-Sanja Sumrak#Q
-Branko Supek#Q
-Božo Sušec#Q
-Vera Svoboda#Q
-Boris Svrtan#Q 12
-Damir Šaban#Q 1
-Helena Šaban-Fodor#Q
-Nevenka Šajin-Stefanović#Q
-Tímea Šakan#Q123
-Alen Šalinović #Q1
-Petar Šarčević#Q
-Andrea Šarić#Q
-Doris Šarić Kukuljica#Q
-Krunoslav Šarić #Q
-Lana Šarić#Q
-Miroslav Šarić#Q
-Marko Šarlija#Q
-Sonja Šarunić#Q
-Boris Šavija#Q12
-Joža Šeb#Q
-Ivan Đani Šegina#Q
-Sonja Šagovac#Q
-Miro Šegrt#Q
-Borivoj Šembera#Q
-Slobodan Šembera#Q
-Danilo Šerbedžija#Q
-Lucija Šerbedžija#Q
-Rade Šerbedžija#Q
-Renata Šeringer#Q
-Mladen Šerment#Q
-Slavko Šestak#Q 12
-Sven Šestak#Q1
-Tony Šestan#Q1
-Željko Šestić#Q
-Rada Šešić#Q
-Ana Šetka#Q1
-Ivica Šimić#Q
-Srđana Šimunović#Q
-Dražen Šivak#Q
-Jana Šivak#Q
-Marija Škaričić#Q 1
-Đurđa Škavić#Q
-Mladen Škiljan#Q
-Dijana Škondrić#Q12
-Miroslav Škoro#Q
-Nada Škrinjar#Q
-Slobodan Šnajder#Q
-Tatjana Šojić#Q 123
-Antonija Šola#Q
-Anja Šovagović-Despot #Q
-Fabijan Šovagović#Q1
-Filip Šovagović#Q123
-Slaven Špišić#Q
+Branko Špoljar#Q
-Vinko Štefanac#Q 12
-Vlado Štefančić#Q
-Nikša Štefanini#Q
-Almira Štifanić#Q1
-Anđelko Štimac#Q
-Ljiljana Štokalo#Q
-Tomislav Štriga#Q
-Milan Štrljić#Q
-Hrvoje Štrok#Q
+Ivo Šubić#Q
-Jozo Šuker#Q*
-Đurđica Šuprna#Q
-Ivan Braco Šuprna#Q
-Mladena Šuprna#Q
-Iva Šulentić#Q
-Mirko Švec#Q
-Radojka Šverko#Q
-Hrvoje Švob#Q
-Marija Tadić#Q1
-Ana Takač#Q
-Tomislav Tanhofer#Q
-Aldo Tardozzi#Q
-Kruna Tarle#Q123
-Jasmin Telalović #Q1
-Leopoldina Tepeš#Q
-Tomislav Terzić#Q *
-Boris Tešija#Q
-Petra Težak#Q
-Vladimir Tintor *
-Danica Todorović#Q12
-Uršula Tolj#Q
-Zvjezdana Tomašević-Josifov#Q1
-Berislav Tomičić#Q1 2
-Anica Tomić#Q
-Ante Tomić#Q
-Nenad Tomić#Q1 23
+Ivan Tomljenović-Ico#Q
-Vesna Tominac Matačić#Q
-Marko Torjanac#Q
-Zvonimir Torjanac#Q
-Zdenka Trach#Q
-Zdenka Trajer-Šestak#Q
-Stjepan Tretinjak#Q
-Vanja Timer#Q
-Danijela Trbović#Q
-Jolanda Tudor#Q
-Vatroslav Tudor#Q 1
-Mirsad Tuka#Q
-Drago Turina#Q
-Ivan Turina#Q
-Sasha Turjak#Q
-Zlatko Turkalj-Turki#Q
-Tanja Tušek#Q
-Mladen Tutovac#Q12
-Siniša Udovičić#Q1 2
-Kristijan Ugrina-Kiki#Q
-Drago Utješanović#Q
-Đuro Utješanović#Q
-Branko Uvodić#Q
-Duško Valentić#Q123
-Mario Valentić#Q
-Paola Valić#Q
-Mladen Vasary#Q
+Nina Vavra#Q
-Adam Vedernjak#Q
-Sanja Vejnović#Q 12
-Dunja Vejzović#Q
-Jelena Veljača#Q
-Kostadinka Velkovska#Q
-Ante Vican*#Q W Fhr Fyu
-Zlatko Vicić#Q1
-Barbara Vicković #Q
-Slaven Vidaković#Q123
-Nevenka Videk#Q
-Draško Vidović#Q1
-Ivica Vidović#Q
-Luka Vidović#Q
-Marica Vidušić#Q 1
-Dijana Vidušin#Q1
-Miljenko Vikić#Q
-Ana Vilenica#Q 1
-Greta Vinković#Q
-Božidar Violić#Q
-Nina Violić#Q
-Goran Višnjić#Q
-Romina Vitasović#Q
-Ivan Goran Vitez#Q Fhr
-Zlatko Vitez*#Q H
-Helga Vlahović#Q
-Dora Vodanović#Q
-Božica Vodeničar#Q
-Branko Vodeničar#Q
-Marina Vodeničar#Q1
-Goran Vrbanić#Q1
-Antun Vrbenski#Q12
-Biserka Vrbenski#Q12
-Dragutin Vrbenski#Q
-Ivan Vrbenski#Q
-Pero Vrca#Q
-Antun Vrdoljak#Q
-Dražen Vrdoljak
-Vjekoslav Vrdoljak#Q
-Maja Vučić#Q
-Radovan Vučković#Q
-Višnja Vugljenović-Zgaga#Q
-Alka Vuica#Q
-Vanda Vujanić - Šušnjar#Q 1
-Tomislav Vujić#Q
-Aljoša Vučković#Q
-Doris Vučković#Q
-Nenad Vukelić#Q12
-Dara Vukić#Q
-Snježana Vukmirović#Q
-Vice Vukov#Q
-Karmela Vukov Colić#Q
-Jelena Vukmirica#Q 1
-Željko Vukmirica#Q1
-Luka Vukšić#Q
-Mladen Vulić#Q
-Ines Wurth#Q12@
-Ivica Zadro#Q 1
-Dario Zahora#Q
-Tomislav Zajec#Q
-Hrvoje Zalar#Q 1
-Živko Zalar#Q
-Maja Zaninović#Q
-Ljubomir Zečević#Q1
-Mirta Zečević #Q
-Zvonko Zečević#Q12
-Sunčana Zelenika Konjević#Q1 2
-Dominik Zen#Q
-Draško Zidar#Q12
-Ivan Zidar#Q
+Krešimir Zidarić#Q
-Ranko Zidarić#Q
-Vera Zima#Q123
-Pier Luigi Zollo#Q
-Gabor Zoltan#Q
-Zvonimir Zoričić#Q
-Dejan Zorić#Q 1 2
-Ilija Zovko#Q12
-Josip Zovko#Q12
-Slađana Zrnić#Q 1 2
-Katja Zubčić #Q
-Zlatan Zuhrić-Zuhra#Q1
-Vjera Žagar-Nardelli#Q
-Erika Žarac#Q123
-Dražen Žarković #Q
-Bogdan Žižić #Q
-Tomislav Žižić-Vimenka#Q
-Davor Žmegač#Q
-Mira Župan#Q