Poznate face!

subota, 30.09.2006.

Vladimir Medar, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Vladimir
prezime: Medar
spol: muško
datum rođenja: 1923 u Zagrebu
datum smrti: 17.05.1978 u Beloj Crkvi
zanimanje:

Film i TV:
Čovjek koga treba ubiti (1979)
Izbavitelj (1976)
Seljacka buna 1573 (1975)
Blutigen Geier von Alaska, Die (1973) .... Hotelist
"Mandrin" (1972) TV Serija .... Moret
Moji dragi susjedi (1972)
Fiddler on the Roof (1971) .... Priest
"Nase malo misto" (1970) TV Serija .... Nacelnik
Porta del cannone (1969)
Ljubav i poneka psovka (1969) .... Leo Karpati
Winnetou und Shatterhand im Tal der Toten (1968) .... Sheriff
Schamlos (1968) .... Guido Romanelli
Im Schloß der blutigen Begierde (1968) .... Alecos
Mio corpo per un poker, Il (1968) .... John Shelley
Schlangengrube und das Pendel, Die (1967) .... Pater Fabian
Fast ein Held - Die Abenteuer des braven Kommandanten Küppers (1967) .... Bürgermeister
Hermann der Cherusker - Die Schlacht im Teutoburger Wald (1967) (kao Alex Medar)
Winnetou und sein Freund Old Firehand (1966) .... Caleb
All'ombra delle aquile (1966) (kao Alex Medar)
Do pobede i dalje (1966) .... Kmetot
Old Surehand (1965) .... Ben O'Brian
Graf Bobby, der Schrecken des wilden Westens (1965)
Massacro al Grande Canyon (1965) .... Harley Whitmore
Unter Geiern (1964) .... Baker Sr.
Freddy und das Lied der Prärie (1964) .... Murdock
Fils de Tarass Boulba, Le (1964)
Nevesinjska puška (1963) .... Kapetan Tomas
Incendio di Roma, L' (1963) .... Nero
Taras Bulba, il cosacco (1963) .... Taras Bulba
Schatz im Silbersee, Der (1962) .... Saloon-Wirt
Nema nepoznatih ostrva (1961) (TV)
Prvi gradjanin male varosi (1961)
Solimano il conquistatore (1961) .... Il Fabbro
Sudjenje Mary Dugan (1961) (TV)
Dilizansa snova (1960) .... Gost u kavani
Ljubav i moda (1960) .... Modni krojac II
Veliki poduhvat (1960) (TV)
Zajednicki stan (1960) .... Dragisa ... Natim muz
Tri Ane (1959)
Gospodja ministarka (1958)
Miss Ston (1958)
Potrazi Vandu Kos (1957) .... Samac
Michel Strogoff (1956)
Poslednji kolosek (1956) .... Strojovodja Djordje
Esalon doktora M. (1955)
Ciganka (1953)
Pozari u gradu (1953)
Bakonja fra Brne (1951) .... Krsto
Jezero (1950)
Barba Žvane (1949) .... Stipe


Ilija Ivezić, Vladimir Medar, Milan Srdoć a Djordje Nenadović (Mezi Supy, 1964)

petak, 29.09.2006.

Miše Martinović, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Miše
prezime: Martinović
spol: muško
datum rođenja:01.06.1926 u Dubrovniku
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište:
sin: Maro Martinović, glumac
kći: Perica Martinović, glumica

Film i TV:
Dubrovacki suton (1999)
Baka bijela (1992)
Papa Sixto V (1992) (V)
Under Cover (1991) (TV) .... Kerensky
"Tudjinac" (1990) TV Serija
Arthur the King (1985) (TV) .... Niniane's Father
Poglavlje iz zivota Augusta Senoe (1981) (TV)
Novela od kapetana (1980) (TV) .... Kapetan Niksa
"Nase malo misto" (1970) TV Serija .... Brico Dubrovcanin/Pridsidnik
Operacija Ticijan (1963)

četvrtak, 28.09.2006.

Doris Šarić Kukuljica, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Doris
prezime: Šarić Kukuljica
spol: žensko
datum rođenja: 17.03.1960 u Dubrovniku
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Ivo Kukuljica

Film i TV:
"Duga mracna noc" (2005) TV Serija .... Milada
Duga mracna noc (2004) .... Milada
Polagana predaja (2001) .... Blagajnica
Kuca duhova (1998) (TV) .... Ana
"Olujne tisine 1895-1995" (1997) TV Serija .... Mireille Deltour
Sedma kronika (1996) .... sestra Rozalija


Doris Šarić Kukuljica
Žene pomoraca i olujno more
Je li Doris Šarić bila zla ili je mučila drugu djecu kad zbog nje nitko nije htio dobrovoljno u dramsku grupu u osnovnoj školi – Ne treba se čuditi što je ovo ljeto takvo kakvo je, vjetrovitije i kišnije nego inače, oblačnije i sumornije, jer da je drukčije ne bi odgovaralo 'Ekvinociju', novoj veličanstvenoj predstavi koja se uvrstila u povijest 'Igara' i prije premijere na Bijelim stijenama na Lokrumu koje kao i naše živote oplakuje, udara, grli i miluje more – Zašto je redatelj Joško Juvančić Jupa ometao razgovor poznate glumice za Dubrovnikportal i k tomu se odbio ispričati…
Nije bila ni jača, niti viša od drugih učenica. Dapače, bila je mirnija od njih. Često zamišljena, rukom podbočene brade. Redala je Doris Šarić petice, ali se ne bi moglo reći da je bila bubalica. Iako je odmah pamtila sve što bi pročitala, nije se prepustila blagodati odgovaranja napamet što bi joj bilo lakše kad je već prirodno obdarena fotografskim pamćenjem. Ova sadašnja mladost se ne sjeća školskog sustava od prije, recimo otprilike, tri desetljeća. Ima i sličnosti i razlika, a jedna među njima je učenje pjesama napamet. Tada ih se učilo više, posebno u nižim razredima. Je li razlog tomu bilo vježbanje mozga, ili navika učitelja iz njihove mladosti, nije potpuno jasno, tek pjesme su se učile i učile. Bile su pomno birane, pamtljive i dojmljive. Poslastica u školskom gradivu. Ali, nije svakomu bilo lako zapamtiti i izgovoriti bez pogreške nekoliko kitica. Željko (ne zove se tako, ali će se prepoznati ako ovo pročita, a i drugi će njegovi vršnjaci znati o komu se radi pa je za ovu prigodu dobio lažno ime) se satima mučio učeći pjesme. I opet ih ne bi znao kada bi došao u školu. Nije bio glup. Rješavao je zadatke iz matematike i fizike kao od šale, ali naučiti pjesmu napamet nije mogao bez dosta truda i vremena. Trebao mu je podsjetnik. Uloženi rad je rad i čim bi se sjetio prve riječi mogao je izgovoriti kiticu bez pogreške, ali onda bi stao i ne bi se mogao sjetiti početka prvoga stiha nove kitice. Mogao je posegnuti za knjigom, mislite? Nije to bilo lako. Pazili su nastavnici na svaki pokret učenika, na svaki skrenuti pogled. Nisu se bunili zbog plaća, nisu bili bezvoljni, niti ravnodušni. Radili su iz ljubavi i smatrali da im je najveća plaća ugled prosvjetnoga radnika, kako su tad sami sebe zvali, a izraz djelatnik rabili su za neka lakša, manje prohtjevna zanimanja. Trebao je uzeti diktafon, rekli bi sadašnji đaci, ali tad ih nije bilo, ne samo ovih digitalnih, nego ni onih s magnetnom trakom koji neumitno odlaze u povijest. Zato je Željko, i ne samo on imao pomoć Doris Šarić. Sjedeći iza njega šapnula bi mu prvu riječ prvoga stiha svake strofe i Željko bi govorio pjesmu bez daha i divio se sebi. Usprkos nesebičnoj želji za pomoći drugima, zbog Doris Šarić nitko nije htio ići u dramsku i recitatorsku grupu. Kako su i te slobodne aktivnosti u osnovnoj školi 'Nikica Franić' postojale, neki su ipak morali. Ali, nitko dobrovoljno. Sa svakim drugim da, ali s Doris Šarić ne. Je li Doris bila zla ili je mučila drugu djecu? Trebalo bi se prisjetiti, ali za to je nužno i vrijeme pa ostavimo odgovor za kasnije. Ipak se radi o razdoblju između 1966. i 1974. godine.

Ljeto u tijeku, srpanj 31. godine 2004. U ugodnoj dvorani za sastanke u palači 'Dubrovačkih ljetnih igara' okupili se stvaratelji i suradnici novog uprizorenja Vojnovićevog 'Ekvinocija'. Za stolom sjede ugledna kazališna imena: redatelj Joško Juvančić Jupa, scenograf Marin Gozze, direktor 'Igara' dr. Ivica Prlender, predstavnica sponzora poduzeća 'Ina' Ivana Prohić, voditeljica Press ureda Nora Krstulović, glumci Kruno Šarić, Nikša Kušelj, Doris Šarić Kukuljica, Olga Pakalović, Srđana Šimunović i… Lako je pogoditi. Mora biti netko od Martinovića, to znate. I Jupa se zapitao kad je dijelio uloge kakva bi to velika predstava u Dubrovniku bila, pogotovo Vojnovićevo djelo, da netko od Martinovića nije u njoj. Ovom prigodom ne glumi ni Miše, niti Maro, nego Perica Martinović. Dok su uvodničari izricali velike misli, prošao je zvanični fotograf ovogodišnjih 'Igara' Željko Tutnjević, nagnuo se i šapnuo mi na uho: - Pogledaj Pericu, ima haljinu izrezanu točno gdje treba. Čučnuo je i snimao je tražeći najbolji kut. Škljocao je i škljocao dok nije naglo pocrvenio u licu. – Je li moguće da se Tutanj počeo sramiti? – pitao sam se začuđeno. Željko se dignuo i opet približio mome uhu: - Pravi sam 'Željko Debeljko'. Umalo nisam dobio grč dok sam čučao. Trbuh su mi bola koljena i zvjezdice zatitrale pred očima. Osjećam i da sam se od muke zacrvenio u licu ali bit će slika. Bit će slika!

Doris Šarić je pomno slušala ostale sudionike razgovora. Podbočila je bradu rukom i tog sam trena ugledao onu učenicu 'Nikice Franić' kako u jednako takvom misaonom položaju provodi školski odmor. Priznajem, prečuo sam nekoliko rečenica, ali me nije bilo briga jer su se vremena promijenila pa mali diktafon zapamti i ono što mozgu promakne. Prenuo me iz sjećanja na djetinjstvo Nikša Kušelj. Hvaleći Doris na sva usta, rekao je kako mu je savjetima nebrojeno puta pomogla i kako s njom uživa igrati bilo koju ulogu i onda, znam da ćete se i vi sad naljutiti, kao što sam i ja, prozborio: - Slobodno mogu reći da je Doris Šarić Kukuljica moja kazališna mama. Uh, što me to pogodilo! Kako će mu biti mama pa makar i kazališna kad je tako mlada. Zar nije sa mnom išla u školu? Zar nije gotovo jučer sjedala na školskom odmoru jednako držeći glavu. Možda ne zna taj Nikša Kušelj da me živcira otprije. Kako ne bi. Prvo, moja ga rođena žena smatra jako zgodnim i opisuje 'izgleda poput pravog glumca' kao da na svijetu ne trebaju postojati i ružni glumci. A drugo, ovo mi je još više krivo, stalno zabacuje onu gustu, crnu kosu koja se namješta kako god on poželi. Veliko čudo. Kao da i ja nekad nisam imao kosu.

Ekvinocijo me obuzeo od bijesa. Ekvinocijo s o na kraju, a ne ekvinocij u značenju ravnodnevnica. Pravo pravcato olujno nevrijeme, što je manje poznato značenje zaboravljenoga starodubrovačkog izraza kojega je Vojnović ostavio vječnosti.

- More nam određuje sudbine, ne samo meni koja od djetinjstva u vlastitoj obitelji do danas proživljavam odlaske pomoraca. U 'Ekvinociju' glumim Jelu, i osjećam svaku, ama baš svaku Vojnovićevu riječ kao svoju, jednako kao što ih osjećaju sve žene i majke pomoraca čiji dragi pate u olujnim nevremenima. Uopće se nisam premišljala hoću li prihvatiti ulogu u 'Ekvinociju' ili neću jer mi se čini da je pisana za mene, da sam ja jedna od tih Jela koje su strepile za svojim pomorcima, kako u prošlim stoljećima, tako i danas i sutra.
- Kada je Doris Šarić odlučila postati glumica? Još u osnovnoj školi?
- Tad još uvijek nisam znala što hoću. Presudan je bio Studentski teatar 'Lero' koji je u moj život ušao kao igra u gimnazijskom dobu, a postao je ozbiljan potporanj upisu i kristaliziranju mojih zamisli što i kako sa sobom.
- Na prijemnom nije bilo poteškoća. Jeste li imali vezu?
- Nisam. Samo glasine spominju veze za upis na Akademiju, ali najvažnija je dobra priprema, nadarenost i želja za bavljenje glumom.
- Zadnje tri godine radite i kao asistent profesorice Helene Buljan na Akademiji pa se drukčiji odgovor nije ni mogao očekivati. Ali, uvijek je moguće pitati nekoga tko se nije uspio upisati, zar ne?
- Rekla sam istinu. Mjesta je jako malo. Kad sam se ja natjecala primali su nas samo devet. Može se dogoditi da i među onima koji se ne upišu ima jako nadarenih osoba jer nema dovoljno mjesta koliko ima izvrsnih kandidata, ali ne i da se upiše netko tko ne može postati dobar glumac.
- Koji su Vam glumački uzori?
- Ima ih više. Nezahvalno je nabrajati jer nekoga mogu preskočiti pa se onda gristi zbog nepravde koju sam počinila.
- Ne trebate nabrajati. Naprotiv, odlučite se na samo jedno, jedino ime…
- Jedno jedino?
- Upravo tako!
- Milka Podrug Kokotović.
- S njom ste igrali u Kazalištu Marina Držića, a potom ste ga napustili i zaputili se u Zagreb?
- U Dubrovniku sam poslije Akademije nastupala devet godina, da bih se odlučila na prijelaz u ZKM. Zvali su me i ranije, iz drugih kazališnih kuća, ali mi se nije bilo lako odlučiti na odlazak. Ne volim mijenjati kuću u kojoj radim. Tada sam pošla zbog potrebe za novim umjetničkim izazovom kojega sad nalazim u novim predstavama. S gostovanjima na 'Igrama' sasvim mi je dovoljno promjena.
- Kako je opet igrati u rodnom gradu i umjesto 'naše male Doris' dolaziti kao veliko ime hrvatskog glumišta?
- Nikako ne bih voljela da se objavi nešto slično. Ne volim da me se preuveličava. Ja samo radim svoj posao i uživam u njemu.
- Napiši da je Doris Šarić stvorila lik Jele u 'Ekvinociju' kao nitko do sada – upao je nepozvan u razgovor redatelj Joško Juvančić Jupa i nastavio – mene je Doris oduševila, mene je ushitila, mene je toliko zadivila da sam joj na probi zapljeskao…
- Čekajte malo, razgovaram s Doris. Spomenut ću Vas u uvodu i to je dosta, odužit će mi se razgovor pa ga nitko neće do kraja pročitati.
- Onda ovo stavi na početak. Napravili smo dobru predstavu, uvjereni smo da će 'Ekvinocijo' i kritičari hvaliti, ali Doris je svoju ulogu odigrala maestralno i moraš to napisati.
- A ako ne napišem?
- Onda ti nikad više neću dati izjavu, nećeš moći doći ni na jednu probu, niti na jednu moju predstavu…
- A da se ispričate umjesto što prijetite?
- Neću! Nema isprike! Želim da se zna da ni najbolji glumac ne može često dati sebe poput Doris u 'Ekvinociju'. Ne radi se samo o moru, olujama i ženama pomoraca. 'Ekvinocijo' igramo danas jer nam odgovara na pitanja što je i gdje je nestao naš zavičaj, tko smo i kamo idemo. Doris nam je pomogla ispričati Vojnovićevu priču kojom se oslobađa bolno saznanje o olujama i brodolomima našeg vlastitog života.

Govorio je Jupa još. Neka je. Ima pravo. Ali ne mora mu se sve objaviti. Posebno ne u tuđem razgovoru. Ali što jest – jest, svoje je rekao na Lokrumu. 'Ekvinocijo' je veličanstvena predstava, koja je odjekom među ljudima i zaljubljenicima u kazalište ušla u povijest 'Igara' i prije premijere. Nisu samo Jupa, njegovi kazališni suradnici i glumci zaslužni, nego i tehničari. Glumci su opremljeni 'bubama', špijunskim mikrofonima koje smo nekad gledali samo u akcijskim filmovima. Zahvaljujući njima, glas im se čuje i riječi razaznaju usprkos huku mora koje oplakuje, udara, grli i miluje hridi. Ne smeta ni pomamljeni ljetni vjetar što mrsi krošnje borova. Ne, nije ovoga ljeta vrijeme loše. Ono se samo podredilo 'Ekvinociju', olujnom nevremenu u prirodi i našim životima. Neka vas ne prestraše komarci. Namažite se nečim i ne dajte im blizu. Obucite duge rukave. Neka vas ne smete ni noć, ni vjetar, ni Mjesec što motri Lokrum. Isplati se poći i doživjeti 'Ekvinocija'. Imao je i Vojnović, kao i mnogi drugi pisci izvrsnih, dobrih i loših djela. Neka nisu vrijedna spomena. Ali, 'Ekvinocijo' spada među ona koja su ga uvrstila u besmrtnike. Žene i majke pomoraca znaju zašto. Zna i Doris Šarić Kukuljica. Njezin muž Ivo Kukuljica, kao što joj je i otac činio, plovi, odlazi, vraća se i opet odlazi. Umjesto da se navikne, njegovi joj odlasci postaju sve teži, sve bolniji.

Ah da, Doris Šarić u osnovnoj školi? Skoro sam zaboravio. Je li bila zla i je li mučila drugu djecu kad nitko zbog nje nije htio u dramsku grupu? Nisam ni ja. Ma kakvi. Bez moje volje uputila me draga nastavnica iz hrvatskoga Ivanka Glavović. Nije pomoglo moje pravdanje da nemam vremena. - Kad možeš biti u literarnoj, možeš i u dramskoj grupi – odlučila je. Izdržao sam jedan školski sat. Potom se brzo upisao u zemljopisnu i prirodoslovnu grupu, ostao u literarnoj i izvukao se od dramske na račun preopterećenosti. Zašto? Je li me Doris mlatila? Nije, ne bi Doris ni mrava zgazila. Nije nikoga udarala, ni štipala, niti noktima grebala. Ali, bila je toliko bolja od svih drugih dok bi recitirala ili glumila pa bi na školskim priredbama svi samo u nju gledali, samo bi nju slušali. Koliko god se trudili ostali koji su s njom nastupali, djelovalo je kao da se muče, kao da se prisjećaju i jedva sriču riječi. A djeca ne vole biti u drugom planu. Još manje u trećem kao što smo mi u odnosu na Doris i njezine glumačke i recitatorske sposobnosti bili.

srijeda, 27.09.2006.

Đuro Roić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Đuro
prezime: Roić
spol: muško
datum rođenja: 1953, u Splitu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga: Dragana Marković-Roić, glumica

Član ZKL od 1978. Važnije uloge u predstavama ZKL: Jeronim i lav, Petrica Kerempuh i spametni osel, Od zlata jabuka, Tri praščića, Heraklo, Bajka o kraljevim trešnjama, Carevo novo ruho, Krckalo i princeza, Auto-moto bajka, Otpusti nam duge naše, Bastiene i Bastienna, Bijeli zec.
Glumio je u Studentskom teatru Čađavica u Zadru (Mušica), u Kerempuhu (Klara, Grand spektakl), u predstavi Strundiranje Max teatra i ZKL-a. Na HTV u emisijama Nedjeljni živac i brojne lutkarske uloge u drugim emisijama i serijama, a u filmu Rosenkranz i Guildenstern su mrtvi lutku Gertrude. Piše lutkarske igrokaze i tv-scenarije, napjeve za lutkarske predstave, režira, prevodi. «Učim se putovati, kako bih mogao, dostojanstveno i s poštovanjem, u putu uživati», kaže za sebe.

utorak, 26.09.2006.

Frano Lasić, pjevač i glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Frano
prezime: Lasić
spol: muško
datum rođenja: 12.11.1954 u Rijeci
zanimanje: pjevač i glumac
trenutno prebivalište:
Film i TV:
"Villa Maria" TV Serija (2005) .... Doktor Posavec
"Crna hronika" (2004) TV Series .... Jeff
"Lisice" (2002) TV Serija .... Ginekolog
Dubrovacki suton (1999)
"Obiteljska stvar" (1998) TV Series .... Goran Nadalli
Kanjon opasnih igara (1998) .... Horst Keller
Night Watch (1995) (TV) .... Dutch Policeman
Dora (1993) (TV) .... Voditelj
Fatal Sky (1990) .... Captain Bergen
Songlines (1989) (V) .... (video 'Heaven or Hell')
"The Fortunate Pilgrim" (1988) TV Serija .... Dr. Eschen
The Magic Snowman (1987/I) .... Ned
Slucaj Harms (1987) .... Danil Harms
The Aviator (1985) .... Daniel Hansen
Groznica ljubavi (1984) .... Oto Miler
U logoru (1983) (TV)
"Jack Holborn" (1982) (mini) TV Serija .... Boatsman
Kiklop (1982) .... Melkior Tresic
Pad Italije (1981) .... Niko
Splav meduze (1980) .... Aleksa Ristic
Svabica (1980) (TV)
Okupacija u 26 slika (1978) .... Niko
Albumi
Frano Lasić sve češće u Beogradu
Ljubavna priča iz Dubrovnika
Uz Lasića, u ulogama i Vlado Kalember, Alka Vuica... Proteklih godina ljudi su morali da se snalaze na kreativan način
Kada se pre više od 20 godina pojavio u javnosti, zbog njegovog pogleda, izgleda i baršunastog glasa, drhtala su srca mnogih gospođica diljem eks Ju prostora.

I kao plemić u Zafranovićevoj "Okupaciji u 26 slika", i dok je pevao "Volim te, budalo mala" s obaveznim belim svilenim šalom oko vrata, svojim retro bekgraundom, "gospar od Dubrovnika" označio je pretposlednju deceniju 20. veka i jedno vreme koje je već bilo na izdisaju.

Došle su devedesete i on je, bar sa ovih prostora, nestao. Sada sve češće može da se sretne u Beogradu. Vreme je, iako to nije čest slučaj, radilo za njega. Opušten, u obaveznom belom, Frano Lasić, jednog toplog popodneva u bašti "Platoa", priča mi o tome kako se prevazilaze sve prepreke kad se nešto stvarno želi.

Vredelo je
- Povod mog dolaska u Beograd bio je "Hazarski rečnik" Tomaža Pandura. Pošto sam njegov fan, želeo sam da pogledam premijeru. Ali, na granici je bila neopisiva gužva. Menjao sam granične prelaze. Uglavnom, s hrvatske strane me je sprovela policija, a ovde vaša. I pored pratnje, zakasnio sam na prvi sat predstave, pa sam zato ostao da sledećeg dana pogledam celu predstavu. Bilo je izvanredno. Čak bolje nego prve večeri. Pandur je mlad čovek, ali ima toliko energije koju prenosi na daske, da je to sjajno.

Pazi, snima se
- Radim film "Ljubavna priča iz Dubrovnika", a završiću ga najverovatnije do kraja septembra. Najveći problem su, naravno, finansije. Nisam tražio sredstva od ministarstva kulture, morao sam sam da se snalazim, tražim sponzore. Uglavnom, reč je o hrvatsko - slovenačkoj koprodukciji. Priča nije za Oskara, nije ni art film, to je najobičniji ljubavni film, s malo trilerskog zapleta. Nema rata, politike. Mislim da su se ljudi zasitili svega toga. Ne pretendujem ni na kakvu umetnost. Cilj mi je da napunim bioskope i da ljudi izađu zadovoljni i kažu: "Proveli smo lepa dva sata u bioskopu". Priča je pomalo čudna, ima dosta poznatih imena. Mislim da će ljudima biti interesantno da vide šta ko radi, zašto je upravo taj na filmu. Vlado Kalember iz "Srebrnih krila" i ja imamo glavne uloge. To i jeste priča o jednom pevaču koji je imao veliki uspeh, čak koristimo i materijale s njegovih koncerata u Rusiji. Biće i Alka Vuica, sportisti. Uglavnom, imena koja ljudi znaju. Premijera bi trebalo da bude u novembru ili decembru. Ako sve bude po planu, film će ići kao neki putujući cirkus. Biće tu partija, koktela...

U Hrvatskoj (ne)vole domaći film
- Mislim da se u Srbiji radilo više. Gledao sam "Munje" u Motovunu, koji je koštao malo, ali je imao mnogo gledalaca. U Hrvatskoj domaći film pogleda oko 40.000 posetilaca. Ljudi uglavnom idu u bioskop zbog zvučnih imena, Švarcenegera na primer. Treba zato zainteresovati ljude za domaći film. Nonsens mi je da se, umesto od glumca, zvezde prave od političara. A mislim da je to problem i u Srbiji.

Šta sam radio u međuvremenu
- Radio sam uglavnom na filmu, nešto u inostranstvu, ali malo, nije bilo novca. Sada su se stvari malo pokrenule, ali još kultura stagnira. Zato sam oduševljen Pandurovom predstavom. To je projekat koji može da se predstavi bilo gde. Nije lokalni, a to je retkost.

Beograd danas
- Beograd izgleda beogradski, lepo, sviđa mi se. Otvoreno je mnogo lokala, dobra ponuda svega. Veliki je grad, to je osnovno i kad se dođe ovde, onda se to tačno i vidi. Mislim da su protekle godine naterale ljude da se snalaze na kreativan način, s duhom. A duh pokreće stvari.

Moj Dubrovnik
- Ostao je na stenama, pomalo razrušen od rata. Verovatno će to sve doći na svoje. Svakom bolesniku treba vremena za oporavak. Dubrovnik je uvek Dubrovnik. Kako god ga postavite, to je to.

M. Jovićević
Foto: E. Vaš


Frano Lasić voditelj bosanskog "Milijunaša"
utorak, 13.6.2006 11:30

TAMO DALEKO - GLUMAC, PJEVAČ I POZNATI SRCOLOMAC S KUHAČOM U RUCI
Frano Lasić u beogradskoj kuhinji
Lasić je na srbijanskoj televiziji počeo snimati serijal pod nazivom "Kuhinja poznatih".
Riječ je o emisijama što će se snimati na području Srbije, Hrvatske, Makedonije, BiH te Slovenije, a u kojima će Frano kao gost u kuhinjama kuća poznatih osoba preuzimati domaćinsku ulogu. Isto tako, za siječanj u Beogradu Lasić planira otvoriti restoran "Sinatra"
Frano Lasić je i glumac i pjevač, poznati srcolomac, ljubimac ženske publike, no isto tako i domaćin popularnih partyja u bijelom. U posljednje vrijeme ga možemo vidjeti na Story SuperNova Music Talents Showu, rezultatu njegove šire suradnje s Novom TV. Voditeljska palica tom dubrovačkom šarmeru nije strana, naime Frano je na srbijanskoj TV počeo sa snimanjem serijala pod nazivom Kuhinja poznatih. Riječ je o emisijama što će se snimati na području Srbije, Hrvatske, Makedonije, BiH te Slovenije, a u kojima će Frano kao gost u kuhinjama kuća poznatih osoba preuzimati domaćinsku ulogu.
"Bit će ukupno dvadesetak emisija, od kojih su neke već snimljene. Serija je smišljena na način da ja dolazim u goste poznatim osobama iz javnoga života, nakon čega zajedno pripremamo hranu i razne specijalitete, a društvo nam prave gosti, isto tako poznate osobe, koje ćemo pozivati na pripremljenu večeru. Sve su to poznata imena, moji stari prijatelji, s kojima se uvijek rado družim", kaže Frano, koji nam je potvrdio kako razmišlja o otvaranju restorana u Beogradu u siječnju.
Restoran bi nosio ime Sinatra, po slavnom američkom pjevaču Franku Sinatri, a kako doznajemo, nudio bi laganu mediteransku spizu, uglavnom specijalitete pripremljene na maslinovu ulju, koji se ne nalaze u ponudi ostalih ugostiteljskih objekata.
"Bio bi to restoran i bar sa živom jazz glazbom, a što se tiče same kužine, naravno, ako ga otvorim, organizirao bih i tjedna gostovanja kuhara iz drugih država, koji bi se predstavljali sa svojim nacionalnim specijalitetima. Počeo sam razmišljati o toj ideji zbog toga što je u Beogradu veliki broj hrvatskih tvrtki otvorio svoja predstavništva, pa sam smatrao kako bi bilo dobro da im se omogući gastronomsko uživanje naših domaćih specijaliteta", ističe Frano koji nam je potvrdio kako će pokatkad i sam uzeti kuhaču u ruke.
No, i u hrvatskoj produkcijskoj mreži Frano ima pune ruke posla, a riječ je o snimanju mini serije i filma Ljubavna priča. Za Ljubavnu priču, podsjetio je Frane, neki su kadrovi već prije godinu i pol dana snimljeni u Dubrovniku, Cannesu te u milanskom studiju poznatog fotografa Čede Komljenovića.
"Riječ je o projektu za koji još uvijek traju pregovori s HTV-om, a tema bi se temeljila na pravoj ljubavnoj priči, u svom najklasičnijem obliku. Dakle, nema rata, nema krvi, sama ljubav, što je i najljepše. Naslovne muške uloge bi imali Vlado Kalember i ja, od glumica bi tu bila Ksenija Prohaska, a u pregovorima smo i s Bojanom Gregorić. Glumio bi također i Predrag Vušović, no i neki poznati slovenski glumci. Režiju bi preuzela Danijela Čolić-Prizmić, a producent bi bio Vinko Prizmić", zaključuje Frano Lasić.

piše Tanja ŠIMUNDIĆ-BENDIĆ


DUBROVAČKI gospar, zagrebački glumac, beogradski ugostitelj i internacionalni plejboj, Frano Lasić, od jeseni će na sve popularnijoj bosanskoj televiziji OBN voditi tamošnju verziju licencnog kviza "Tko želi biti milijunaš".

"Super milijunaš" naziv je be-ha inačice popularnog kviza u kojem će glavna nagrada iznositi milijun konvertibilnih maraka, što u prijevodu znači oko 3.5 milijuna kuna Tako će "Super milijunaš" postati kviz uvjerljivo najraskošnijeg nagradnog fonda od svih licencnih verzija tog kviza u državama na prostoru bivše Jugoslavije.

Da je polivalentni estradnjak Frano Lasić, koji se okušao u glumačkim, pjevačkim i voditeljskim ulogama na korak od preuzimanja voditeljske stolice, potvrdila nam je Munevera Halvadžija, na OBN-u zadužena za odnose s javnošću: "Frano Lasić ovaj tjedan dolazi u Sarajevo kako bi dogovorili sve detalje".

Zanimao nas je i komentar na fantastičnu cifru koju će pobjednici bosanskog milijunaša osvojiti. "Točno je da će pobjednik osvojiti milijun konvertibilnih maraka. Odlučili smo se za takav iznos jer je u svim zemljama gdje se Milijunaš prikazuje pravilo da je nagrada u iznosu od milijun novčanih jedinica te zemlje."






Frano Lasić ugostio Glas u svom kafiću "Sinatra" između jedrenja i snimanja filma o Orsonu Velsu
LJubav je čudo nemerljivo
LJubav nema metričku jedinicu, ona je čudo i ne možete izmeriti koliko kila nekoga volite, centimetara ili metara .Stres koji se gomila je poguban, zato bežim na jedrenje i na brodu mesec dana punim baterije
Svako ko ga upozna priznaće da je vreme radilo za Frana Lasića. Krajem sedamdesetih godina "pokrao" je sve uzdahe dama širom bivše Jugoslavije kao plemić u Zafranovićevoj "Okupaciji u 26 slika", a potom i pesmama "Volim te, budalo mala" i "Zagrljeni". Da li zbog plavih očiju, prefinjenog izgleda ili bašunastog glasa, tek nije bilo žene koja bi porekla njegovu privlačnost.

Danas, podjednako šarmantan, zrači svežinom i energijom. Poslednjih godina živi između Zagreba i Beograda, gde je suvlasnik džez kluba "Sinatra", a često boravi i u Sarajevu, gde već 13 meseci snima seriju "Crna hronika" , ali je sačuvao svoj dubrovački duh.


Stil

U vreme kada je pevao "Zagrljeni" beli šal obeležio je njegov stil koji je očaravao ženska srca.
- Stil je ono u čemu se osećam dobro, a šal je bio deo marketinške zamisli, sa ciljem da se napravi pomak u imidžu. Privatno volim polulagani sportski stil i čistu eleganciju, kada je za to prilika. Dok sam bio u Americi, između ostalog, radio sam u prodavnici muške odeće. Kada bi se neko osećao čudno u nekoj kombinaciji, odgovarao je "To nisam ja". E, to je to. U tom periodu prvi put sam došao u kontakt sa firmom "Avireks", koja radi taj nostalgični sportski stil, avijatičarski, pustolovni, koji često nosim i danas. Dobro se u tome osećam i znam da sam to ja. Stil pokazuje odnos čoveka prema svetu.




Jednog toplog beogradskog popodneva ugostio je naš list u svom kafeu između snimanja filma o Orsonu Velsu i odlaska na jedrenje, na koje će krenuti dok se boja na ovim stranama bude sušila.

- U "Orsonu" igram italijanskog glumca koji se zove Alesandro del Grado. To je jedna mala slatka uloga, a meni je svaka uloga uloga. Volim kad radim sa profesionalcima i dobrom ekipom. Glavnu ulogu tumači Keni Vilson, a igra i Kristofer Voken.

Kako je šest godina živeo u SAD, radio je sa mnogim glumcima velikog formata, Kristoferom Rivom, Pirsom Broznanom, Ali Mekgrou, Robertom Mičamom. Iako je poreklom Dubrovčanin, slučaj je hteo da Frano Lasić prvi put zaplače u Rijeci, gde su mu roditelji radili godinu dana. Film koji ge je na velika vrata uveo u svet kinematografije "Okupacija u 26 slika" kao da nije slučajnost.

- Sve scene koje su snimane u enterijeru snimane su u mojoj kući. To je jedna palata iz 16. stoleća, koju je gradio Gundulić kao svoj letnjikovac. Stara je oko 550 godina.

Volim svoj posao i to mi je jako važno. Mislim da ne bih mogao da radim sve, mada se ne sramim nikakvog posla. Kao klinac, sa petnaest godina, nosio sam kofere jer sam hteo kupiti motocikl, a bilo mi je neugodno pitati roditelje. Radio sam celo leto i zaradio toliko da sam ga kupio. Za jedno od svojih prvih putovanja u London, a nisam baš mogao da priuštim avionsku kartu tek tako, zaradio sam kao fizički radnik na jednog građevini... Nikad se nisam libio posla. To je vrlo vredno iskustvo.

Ipak, čak ni Franu Lasiću nije lako da živi između tri grada tri bivše jugoslovenske republike, a sada države.
- Brz i moderan način života donosi puno stresa i to je moj najveći problem. Živeti u jurnjavi, sa deset poslova na deset strana - nije lako. Mislim da to uzima svoj danak, svi starimo i neke stvari koje su bile podnošljive ili normalne sa 18 ili 20 nije lako pratiti sa godinama koje ja imam.


Sestre

Iako snimanje filma na kome trenutno radi nije završeno, Frano već razmišlja o novim poslovima.
- U pregovorima sam za jedan novi film, zove se "Sestre". U njemu bi trebalo da igraju unuke Čarli Čaplina, a meni je pripala glavna muška uloga. Priča puna emocija. Režiraće opet Lordan Zafranović.




Život ne daje milost. morate se boriti. Niko neće doći i plaćati vam struju, najam, telefone i režije. Svako se bori za život. Sa dvadeset godina mislio sam da ne postoji ništa na svetu što me može izbaciti iz takta, bio sam jako kul. Na stranu temperament i sve što ide uz to, tri telefonska poziva mogu da vas parališu. I to je taj stres koji je poguban kada se gomila. Zato bežim. Pođem na jedrenje. Na brodu sam po mesec dana sam i punim baterije. U samoći, koja je odsustvo civilizacije, najčešće isključim telefon i čitam. Volim da se suočim i borim sa prirodom.

- Ranije sam slikao. Napravio sam čak i dve izložbe, a iz hobija se bavim fotografijom. Slikanje me je, na jedan način, opuštalo. Znao sam mesece provesti u ateljeu. Imao sam faze kada sam danima slikao, a onda se dešavalo da sam danima stajao pred platnom, a da ni crtu nisam mogao povući. I tako danima - prazno, prazno... Onda, usred noći, pojavi mi se slika u snu koja je otprilike to što bih hteo i onda trčim, onako pospan, u atelje i počnem da bih napravio barem skicu.

Za prvu, od dve izložbe koje sam napravio, a time sam želeo ući u Udruženje likovnih amatera, radio sam žene - aktove. Pojam žene za mene je uzvišen jer žena je pokretač gotovo svega od rođenja do smrti. Žena je ta koja drži glavni stub u porodici. I zbog takvih svojih stavova celu izložbu sam posvetio ženama. Nisam hteo prodati slike, pa sam stavio visoke cene, mislio da je to ono što će odbiti publiku. Hteo sam sve zadržati. To je, naravno, još više intrigiralo ljude. Tako da mi je ostalo samo nekoliko slika.

U vreme kada su pesme "Zagrljeni" i "Volim te, budalo mala" harale širom one velike Jugoslavije važio je za najvećeg zavodnika na ovim prostorima.

- To su napravili novinari. Mislim da je to besmisleno, ali novinari vole sve to da obrade na svoj način i nekad svemu dodaju malo više nego što jeste. Niti se smatram zavodnikom niti to jesam. Ali je to išlo kao prilepak uz moje ime i suludo je demantovati. Meni je to bilo smešno, ali sam vremenom navikao na epitete tipa "plejboj" ili "zavodnik".

Većina mojih veza nisu bile kratke. Za bilo koju vezu potrebno je da se ljudi upoznaju. Onda se bolje osećaju u toj vezi. Morate imati nešto što vas pokreće, a ljubav je čudo. Nešto nemerljivo metričkim jedinicama. Ne možete izmeriti koliko kila nekoga volite, centimetara, metara, kilometera ili milja.


Bele žurke

Koliko je poznat kao plejboj toliko je ostao zapamćen kao i koo domaćin "belih žurki"
-Nije mi bila idaja da napravim holivudski glamur na naš način. Želeo sam da se skupe moji prijatelji koji su dolazili iz celog sveta i da napravimo lepo druženje. A ona sam pomislio, leto je svi imju nešto belo. Kada sam to prvi put napravio izgledalo je vanzemaljaki. Par stotina ljudi svi u belom i noć i sveće i stara kuća u kojoj sam boravio, to je nevorovatno uticalo na ljude bilo je dobrih vibracija i energije da sam rekao "To je to". Napravićemo to opet." Onda sam svake godine počeo to raditi i sjajno je bilo.
-Svi oni koji su bili pamtiće to za ceo život.




Meni kćer kaže: "Volim te do neba" , a ja odgovorim: "Ja tebe do neba i natrag". Ona dodaje: "Ja tebe još dalje".
Onaj ko ne doživi ljubav, a ima i takvih ljudi, emotivni je invalid. Ona može sve. Da uništi čoveka, može ga nadograditi i može mu užasno puno dati i strašno puno uzeti. Ima ljudi koji kroz ljubavne krahove lakše prođu. Ja sam emotivan i uvek se to u meni skupi kao jedan čvor i postaje bol. Zbog ljubavi sam učinio i bezbroj gluposti, ali me nikada nije bilo sram. Svakakve ludosti su mi padale napamet, ali sam u njima bio iskren te su oni oko mene nalazili da je to beskrajno šarmantno, zanimljivo i privlačno, te to i nisu bile takve ludosti.

Ako sam zaljubljen, ni Japan mi nije daleko. Kada bih se sada ženio, venčao bih se, recimo, tako što bih skočio iz padobrana i rekao "da" - u zraku. Generalno sam pristalica sam braka, ali, kažem, bolje dobar razvod nego loš brak. Moji roditelji su se uzeli kao klinci i danas imaju divan brak i vole se. U životu nisam čuo da je iko od njih na onog drugog podigao glas. U svojoj okolini imam primer da je brak ostvarljiv.


Ugostiteljstvo

Kada sam se 1988. vratio iz Amerike, odlazio sam na Jahorinu jer volim skijanje. Želeo sam da produžim boravak, a otvorio svoj prvi kafić "Brazil". Posle toga sam došao u Zagreb i otvorio, takođe, "Brazil" na Savi i to i danas funkcioniše. Tako dolazimo do "Sinatre", koji je nešto što Beograd do tada nije imao. Frenk je bio i glumac i pevač i voleo je žene, tako da je sve zajedno jedna lepa priča...




To je pitanje prave osobe i užasno puno tolerancije i ljubavi. Zaljubljenost pređe u ljubav, a ljubav u poštovanje i prijateljstvo, ali je bitno da sva ta osećanja postoje, inače je brak parče papira koje ne znači ništa. Promenio se način shvatanja braka, veze, brže se živi... Dvoje ljudi čim dođe kući uključi televizor, nema diskusije, razgovor je završen. Ono što čini ljudsku vezu jakom je razgovor, a ne gledanje televizije.

I jednoga dana samo se nađu u šoku, zašto neko ima ljubavnika/cu, zašto smo se udaljili, zašto nam se brak raspao... Vreme tehnike nas je udaljilo. Ne može mi niko reć' da je sada sa mobilnim i slanjem poruka dublje nego što su nekada bila pisma. Sećam se svojih prvih ljubavnih pisama koje sam pisao sa žarom na pet stranice i čekao onda danima da mi dođe odgovor. Čuvam ih i danas. Jel neko počeo pisati ljubavnu poeziju na mobilnom telefonu. Najlepša poezija je napisana perom i tintom.

Iako sam završio muzički školu, nemam izgrađen glas pevača. ima tu i falša i svega, ali bilo mi je izazov da uspem i kao pevač, kao kada je predamnom nova uloga. I kada sam to postigao, postojale su dve mogućnosti ili još dalje ili se vratiti filmu. Dokazao sam sebi da mogu. Sada razmišljam da to napravim ponovo, isto sa Đelom Jusićem, samo za svoj gušt i nije mi bitno koliko će se prodati.

Olivera Stojimirović

ponedjeljak, 25.09.2006.

Perica Martinović, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Perica
prezime: Martinović
spol: žensko
datum rođenja: 16.05.1955 u Dubrovniku
zanimanje: diplomirana dramramska umjetnica
trenutno prebivalište: Zagreb, Kralja Zvonimira 67
otac: Miše Martinović
brat: Maro Martinović
Film i TV:
"Nasa kucica, nasa slobodica" (1999) TV Serija
Olovna pricest (1995) (TV)
Djuka Begovic (1991) .... Ruza
Fatal Sky (1990) .... Woman in Street
Zivot sa stricem (1988)
"Race for the Bomb" (1987) TV Serija .... Rose Bethe
Kako prezivjeti do prvog (1986) (TV)
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija
"Inspektor Vinko" (1984) TV Serija .... Suzana
Tamburasi (1982) (TV)
Ukazanje Gospe u selu Grabovica (1982) (TV)
Luda kuca (1980)
Obiteljski album (1980) (TV)


Ludi dani (1977)

Perica Martinović


Rođena u Dubrovniku 16.05.1955. godine. Nakon završene gimnazije upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu i 1978. diplomira u klasi prof. Joška Juvančića. Od tada, kao slobodna dramska umjetnica radi sve do ulaska u agažman GDK «Gavella», 1. lipnja 2006.

HNK Zagreb:

1978.g., Slobodan Šnajder, «Kamov Smrtopis», redatelj Ljubiša Ristić
1980.g., «Držićev san», redatelj Ljubiša Ristić

Splitsko ljeto:

1978.g. Simo Matavulj, «Bakonja fra Brne», redatelj Jakša Zlodre
1979.g. «1918 Miroslavu Krleži», redatelji Nada Kokotović, Ljubiša Ristić
1980.g. Dušan Jovanović, «Vojna tajna», redatelj Ljubiša Ristić

Komorni teatar klasike:

1992.g. Paul Claudel, «Navještenje», redatelj Janko Marinković

Kazalište Marina Držića, Dubrovnik:

1972.g. Aristofan, «Lisistrata», redatelj Ivica Kunčević
1983.g. Ivan Gundulić, «Proserpina ugrabljena», redatelj Marin Carić
1985.g. Dante Allighieri, «Dante», redatelj Josef Sceina
1993.g. Dario Fo, «Neplaćamo, neplaćamo», redatelj Leo Katunarić

Zagrebačko akademsko kazalište:

1989.g. Carlo Goldoni, «Lažac», redatelj Radovan Palmović
1987.g. Nikola Nalješković, «Komedije», redatelj Tomislav Radić
1988.g. Marin Držić, «Grižula», redatelj Tomislav Radić

RANS «Moša Pijade» i CKD Zagreb:

1986.g. J.H. Chasea, «Grissonova banda», redatelj Dušan Jovanović
1980.g. Dušan Jovanović, «Karamazovi», redatelj Ljubiša Ristić
1979.g. Dušan Jovanović, «Oslobođenje Skopja», redatelj Ljubiša Ristić

Kazalište Žar Ptica:

1990.g. Boccaccio, «Decameron», redatelj Ladislav Vindakijević

Gradsko kazalište «Trešnja»:

1992.g. Hrvoje Hitrec, «Tomislav i Adrijana», redatelj Ladislav Vindakijević

Društveni dom Trešnjevka, Zagreb:

1980.g. Vladimir Stojsavljević, «Ždral nikakve boje», redatelj Vladimir Stojsavljević

SC «Kulušić», Zagreb:

1981.g. Vladimir Stojsavljević, «Krunidba», redatelj Vladimir Stojsavljević

Caffe teatar «Bagatela»:

1979.g. Jean Anouilh, «Mr. Barmett», redateljica Nicole Anouilh

Zagrebačko kazalište mladih:

1990.g. Carl Sternheim, «Radni naslov nacija», «Snob», redatelj Paolo Magelli
1991./1992.g. Tahir Mujčić, «Ad hoc cabaret», redatelj Tahir Mujčić

Teatar u gostima:

1985.g. Peter Shaffer, «Crna komedija», redatelj Relja Bašić

Dubrovačke ljetne igre:

1976.g. Dominko Zlatarić, «Elektra», redatelj Ivica Kunčević
1976.g. William Shakespeare, «Hamlet», redatelj Dino Radojević
1977.g. Marin Držić, «Grižula», redatelj Joško Juvančić
1979.g. Ivo Vojnović, «Dubrovačka trilogija», redatelj Joško Juvančić
1987.g. Euripid, «Feničanke», redatelj Paolo Magelli
1988.g. Eshil, «Orestija», redatelj Ivica Kunčević
1989.g. Marin Držić, «Dundo Maroje», redatelj Paolo Magelli
2001.g. Ivo Vojnović, «Dubrovačka trilogija», redatelj Joško Juvančić
2004.g. Ivo Vojnović, «Ekvinocij», redatelj Joško Juvančić
2005.g. Cervantes/Kunčević, «Don Quijote», redatelj Ivica Kunčević
2006.g. Aristofan, «Ptice», redatelj Paolo Magelli

Teatar Galatea:

Martinović/Matović, «Gala», redatelj Matko Brljević
Martinović/Matović, «Ljubav je...»
Martinović/Matović, «Velikani 20. stoljeća»

TV drame:

«Kišno sunce», redatelj Kole Milanov, TV Skopje
«Hajdučki gaj», redatelj Branko Schmidt
«Ukazanje gospe», redatelj Bata Čengić, TV Skopje
«Sustanar», redatelj Edi Tomičić
«Tamburaši», redatelj Mario Fanelli
«Obiteljski album», redatelj Miro Mikuljan
«Kako preživjeti od prvog do prvog», redateljica Snježana Tribuson

TV serije:

«Inspektor Vinko», redatelj Krešo Golik
«Prizori iz obiteljskog života», redatelj Mario Fanelli
«Punom parom», redatelj Mario Fanelli
«Naša kućica, naša slobodica», redatelj tomislav Radić
«Vučjak», redatelj Edo Galić

FILM:

«Đuka Begović», redatelj Branko Schmidt
«Luda Kuća», redatelj Ljubiša Ristić
«Život sa stricem», redatelj Krsto Papić
«Jahači na vjetru», redatelj Ljupče Bilovski
«Ludi dani», redatelj Nikola Babić

nedjelja, 24.09.2006.

Nela Eržišnik-Blažević, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Nevenka
prezime: Maras
spol: žensko
datum rođenja:18.06.1922 u Banjoj Luci
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište:
2.suprug:?? Blažević
1.suprug:?? Eržišnik
sin: Robert Eržišnik novinar
otac: Ivan Maras
majka: Matilda Maras
sestra: Slavica Maras

Film TV:
"Poletarac" (1979) TV Serija
Breza (1967) .... Dora - Markova majka
Martin u oblacima (1961) .... prevarena žena
Signali nad gradom (1960) .... gazdarica
H-8 (1958)
Samo ljudi (1957) .... tekta Ema
Svoga tela gospodar (1957) .... Barica
Ne okreci se sine (1956) .... zena na prozoru
Jubilej gospodina Ikla (1955) .... Flora Krkac
Koncert (1954) .... Barbara
Sinji galeb (1953) .... Mare (Jurina majka)

---

Vijesnik Nedjelja, 16. studenog 2003.


--------------------------------------------------------------------------------




Uvijek »mlada« Nela Eržišnik najveća je komičarka hrvatske scene
Nedavno je Željka Ogresta ugostila 82-godišnju komičarku Nelu Eržišnik. Osamdesetdvije godine? Dobro ste pročitali, ali čuli i vidjeli? I, uvjerili se da je Nela još uvijek »mlada« i najveća komičarka hrvatske scene. Kao nekad, ona sve pretvara u smijeh, a sad, ako treba, i svoje polaganije i opreznije kretnje. Jer njoj pokreti, scena, šank, kulisa i scenski efekti nisu ni nužni. Dovoljna je njezina riječ, s kojom ismijava upravo ono što masa u određenom vremenu iščekuje. Njoj ne trebaju uvozni tekstovi razglašenih komediografa, jer ona zna sama pisati i smišljeno to pretvarati svojstvenom glumom u klasiku hrvatskoga scenskog humora. Dok gladni zabave i smijeha uvozimo na veliko i emitiramo svaku večer skupe američke TV komedije s umjetno montiranim smijehom (valjda se zato i mi smijemo), dok raznorazne satiričke scene i scenčice nastoje izmamiti preko nekih viceva za šankom jeftini »tržišni« smijeh, te smatraju da je seks-akrobatika jedini razlog za zabavu, jednu je Nelu Eržišnik »iz prošlog stoljeća« takav repertoar odavno otpisao. Po tom umovanju vani bi odavno već otpisali predstave i glumce koji privlače dok privlače, pa makar to trajalo desetljećima. Jer, vani znaju: zamjena za klasiku ne viri iza svakoga ugla. Zato i jest »klasika«. A to je Nelina »Marica Hrdalo« i ostali njezini jednostavni, ali ljudski likovi, s kojima ona točno znade koje i kakve naše gluposti ismijati, pa ako treba i sebe samu.
Donekle je našla nasljednicu u onoj Splićanki Čulini na kraju »Glamura«, iako su to dva mentaliteta i humora koji nisu i ne mogu biti isti ... ni u odabiru riječi. Ali, zamislite valjanja u gledalištu kada bi na istoj sceni spojili njih dvije, Nelu i Arianu! Ulaznice bi, vjerujem, bile unaprijed rasprodane.
MLADEN HANZLOVSKY
Zagreb

---

Nela Eržišnik:
MOJA TRI ŽIVOTA

Str. 260, 14 x 20 cm, uvez tvrd, 150 kn, 2003.

Uspomene glasovite glumice. Sjećanja na djetinjstvo u Lici (Gospić, Otočac) i Zagrebu. Kako se živjelo u obitelji s osmero djece i s jednom plaćom? Pogled na rat i svakodnevicu Nezavisne Države Hrvatske iz perspektive mlade, darovite, ambiciozne, iskrene žene. Priče o životu obitelji koja se često selila, preživjela okupaciju i rat, ali je prepolovljena u "oslobođenju".

Dok se u Zagrebu krila i radila kao švelja njemačka glumica Tilla Durieux, Nevenka Maras, buduća velika zvijezda hrvatskog pučkog teatra Nela Eržišnik, radila je na Zagrebačkoj pošti u Jurišićevoj ulici. Gđa. Durieux o tim je danima napisala mnoge stranice, sada o njima svjedoči, na svoj način, i gđa. Eržišnik, koja osim dara za glumu ima i dar za pisanje, pa i crtanje, što se dobro vidi iz ove raskošno ilustrirane knjige.

Glumičina sjećanja vraćaju, ili odvode, čitatelja i u poslijeratne godine. Tada počinje profesionalna karijera N. Eržišnik, njezin uspješan put prema estradnim vrhovima ne samo Hrvatske, nego i cijele druge Jugoslavije. Putovanja, predstave, priredbe, susreti s publikom u kojoj su nerjetko sjedili najmoćniji ljudi tadašnje Jugoslavije, pa i sam "doživotni predsjednik partije i države" Tito. Memoari koji se čitaju s uzbuđenjem mjerljivim samo s razdraganošću kojom su ljudi nekad pratili nastupe Marice Hrdalo i Tetke Ikače. "Žensko pismo" na razini Irene Vrkljan, Dubravke Ugrešić i Julijane Matanović!
KRATAK OPIS
Bilješka o autorici
Nela Eržišnik rođena je kao Nevenka Maras (današnje građansko ime: Marija Blažević), u obitelji Matilde i Ivana Marasa, 18. lipnja 1922. u Banjaluci. Djetinjstvo je provela u Lici, najviše u Otočcu, gdje je završila pučku školu i tri razreda gimnazije. U Zagreb se obitelj Maras preselila 1935. i tu je N. Eržišnik, na Gornjem gradu, završila gimnaziju. Nakon škole zaposlila se kao službenica na pošti.
Poslije rata (1948.) završila je studij glume na tadašnjoj Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Na pozornici zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta počela je nastupati još kao studentica, gdje je, u profesionalnom angažmanu, ostala do 1953., kada je prešla u upravo otvoreno Malo, odnosno Zagrebačko dramsko kazalište u Frankopanskoj ulici. To kazalište osnovao je dr. Branko Gavella i ono danas nosi njegovo ime (Dramsko kazalište Gavella).
U kazališnoj je karijeri, koja je trajala od 1947. do 1964., odigrala desetke uloga. Pročula se naslovnom ulogom u Aristofanovoj »Lisistrati« 1952., a vrlo su zapažene bile i njezine role u Držićevu »Dundu Maroju« (Petrunjela), Kolarovoj komediji »Svoga tela gospodar« (Bara), Ibsenovim »Sablastima« (Gđa. Alving), lonescovim »Stolicama« (Stara)... i na kraju u Nušićevoj »Gospođi ministarki«. S Gospođom ministarkom - na neobičan i naprasan način (što je opisano u ovoj knjizi) - završila je svoju kazališnu karijeru.

subota, 23.09.2006.

Dobrila Dimitrijević, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Dobrila
prezime: Dimitrijević
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Sabrija Biser ( -1979)

Film i TV:
Novinar (1979)
Lov na jelene (1972) .... kuharica
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija .... Madjarica

Satiričko kazalište KEREMPUH, Zagreb
34.
Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
TRLA BABA DINAR
Komedija u pet ranopravnih činova i dva autonomna intermezza
Redatelj: Vlado Štefančić
Scenograf: Aleksandar Augustinčić
Kostimografkinja: Ljubica Wagner
Scenska glazba: Josip Matanović i Daniel Hudolin
Uloge: B. Czund, Dobrila Biser, F. Pejković, S. Biser, M. Crnobrnja, B. petrović, B. Strmac, I. Serdar
Premijera: 27.2.1971.
115. predstava
35.
Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
BIRO ZA IZGUBLJENE POLITIČARE
Smiješna satirička slikovnica o jednoj tajnoj radio stanici i drugin tajnama koje još za sada nisu javne iako svi pričaju o njima
Redatelj: Bogdan Jerković
Scenska glazba: Josip Matanović i Daniel Hudolin
Uloge: B. Czund, Dobrila Biser, F. Pejković, S. Biser, M. Crnobrnja, B. Petrović, B. Strmac, I. Serdar
Premijera: 22.4.1971.
36.
Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
JOJ! CALCUTTA!
Erotski mjuzikl uvezen sa trulog zapada malo prekomponiran za našu stidljivu sredinu
Redatelj: Vlado Štefančić
Scenograf: Antun Augustinčić
Kostimografkinja: Ljubica Wagner
Scenska glazba: Silvo Foretić
Uloge: B. Czund, Dobrila Biser, F. Pejković, M. Crnobrnja, S. Biser, B. Petrović, Z. Maršanić, J. Fonjak
Premijera: 1.10.1971.
123 predstave
37.
Razni autori:
GRIČKA SUPER-VJEŠTICA
Socijalistička (napredna) verzija
Redatelj: Vanča Kljaković
Scenograf: Aleksandar Augustinčić
Kostimografkinja: Ljubica Wagner
Koreografkinja: Zaga Prijić
Scenska glazba: Igor Kuljerić
Uloge: F.Pejković, M. Crnobrnja, S. Biser, Z. Maršanić, Dobrila Biser, B. Petrović, B. Czund
Premijera: 21.12.1971.
44 predstave
38.
Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
ŠKOLA BOGAĆENJA
Masovni satirički spektakl
Redatelj: Vlado Vukmirović
Scenograf i kostimograf: Drago Turina
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: F. Pejković, B. Czund, Dobrila Biser, B. Petrović, Z. Maršanić, M. Crnobrnja, S. Biser
Premijera: 21.4.1972.
78 predstava
39.
Hrvoje Hitrec:
OH, SMIJEŠNI ZAGREB GRAD
ili kako su se voljeli Grič i Kaptol
Povijesno satirička slikovnica
Redatelj: Vladimir Gerić
Scenograf: Aleksandar Augustinčić
Kostimografkinja: Marija Žarak
Uloge: F. Pejković, B. Czund, Dobrila Biser, B. petrović, Z. maršanić, M. Crnobrnja, S. Biser
Premijera: 28.10.1972.
32 predstave
40.
Vladimir Vladimirovič Majakovski, Zvonimir Balog, Vlado Novak, Vladimir Bulatović Vib, Ogden nash, Mile Stanković, Ljubivoje Ršumović, Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
KLASNI HEPENING
Satirička agitovka grupe pisaca uperena protiv socijalnih razlika i negativnih pojava, a pod parolom: 'Dolje lažni obožavaoci radničke klase'
Redatelj: Vjekoslav Vidošević
Scenograf: Vlado Turina
Kostimografkinja: Marija Žarak
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: S. Biser, F. Pejković, M. Crnobrnja, B. Czund, Dobrila Biser, Z. Maršanić, B. Petrović
Premijera: 6.12.1972.
66 predstava
41.
Financijsko-satirička komisija 'Jazavca' za ukidanje socijalnih razlika:
ČOVJEK SA NAJMANJOM PLAĆOM NA SVIJETU
Satirički kolaž
Redatelj: Želimir Orešković
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: M. Crnobrnja, B. Czund, Dobrila Biser, F. Pejković, B. Petrović, S. Biser, Z. Maršanić
Premijera: 24.3.1973.
55 predstava
42.
Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
UKRADENO BOŽANSTVO
Komedija
Redatelj: Vjekoslav Vidošević
Scenograf: Zlatko Bourek
Uloge: F. Pejković, Z. Maršanić, M. Crnobrnja, S. Biser, B. Petrović, Dobrila Biser, B. Czund
Premijera: 8.9.1973.
38 predstava
43.
Grupa pisaca koja ljetuje u Dubrovniku:
KOLUMBOVO OTKRIĆE DUBROVNIKA
Redatelj: Vladimir Gerić
Scenograf: Drago Turina
Muzika: Filharmonija 'Jazavca' kojom dirigira Ladislav Tulač
Uloge: B. Czund, Dobrila Biser, M. Crnobrnja, F. Pejković, B. Petrović, S. Biser, Z. Maršanić
Premijera: 20.10.1973.
36 predstava
44.
Fadil Hadžić:
DOBRO JUTRO, LOPOVI
Komedija u dva sasvim različita čina
Redatelj: Vladimir Gerić
Scenograf: Miše Račić
Kostimografkinja: Ljubica Wagner
Scenska glazba: Ladislav Tulač
Uloge: I. Serdar, F. Pejković, S. Sokolović, B. Czund, Z. Maršanić, M. Crnobrnja, Dobrila Biser, B. Petrović
Premijera: 20.12.1973.
143 predstave
45.
Hrvoje Hitrec:
TELEVIZIJO, DOBAR DAN
Satirička parodija - smiješne igre s malog ekrana
Fadil Hadžić:
MINISTAR
Komična jednočinka
Redatelj: Vjekoslav Vidošević
Scenograf: Duško Jeričević
Koreografkinja: Zaga Prijić
Uloge: S. Biser, F. Pejković, M. Crnobrnja, Dobrila Biser, B. Petrović, B. Czund, Z. Maršanić
Premijera: 6.4.1974.
46 predstava
47.
Branislav Nušić:
OPASNE IGRE BEN AKIBE
Prloog u aranžmanu Zorana Zeca
ANALFABETA
Šala u jednom činu
KIJAVICA
Šala u jednom činu
Redatelj: Vlado Vukmirović
Scenograf: Duško Jeričević
Kostimografkinja: Ksenija Jeričević
Scenska glazba: Vlado Vuzem
Uloge: S. Biser, M. Crnobrnja, D. Sidor, N. Stefanović-Šain, F. Pejković, B. Petrović, Z. Maršanić, B. Czund, Dobrila Biser, V. Kostanjšek, J. Bavčević
Premijera: 11.10.1974.
53 predstave
48.
Fadil Hadžić:
HITLER U PARTIZANIMA
Komedija u dva dijela
Redatelj: Miro Međimorec
Scenograf: Drago Turina
Kostimografkinja: Ksenija Jeričević
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: Bane PETROVIĆ (Mladen), Frane PEJKOVIĆ (Franjo), Zdravko MARŠANIĆ (Meho), Mladen CRNOBRNJA (Mrvica), Dubravko SIDOR (Đuka), Dobrila Biser (Doktorica), Sabrija BISER (Martin), Kostadinka VELKOVSKA-SIDOR (Zora), Jadranka BAVČEVIĆ (Janja), Zoran ĆIRIĆ (Stojan), Božena CZUND (Seka), Vjekoslav KOSTANJŠEK (Njemački pukovnik) Premijera: 20.12.1974.
172 predstave
49.
Henry Pierre Cami/Hrvoje Hitrec:
LUDNICA PRVE KLASE
ili smiješne poduke iz ljuRONG>Redatelj: Darko Tralić
Scenograf: Zvonko Lončarić
Kostimografkinja: Marija Žarak
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: I. Rogulja, K. Velkovska, Dobrila Biser, J. Bavčević, B. Petrović, M. Crnobrnja, D. Sidor, I. Lovriček, A. Tudić, Z. Ćirić, I. Serdar
Premijera: 4.10.1975.
61 predstava
49.
Henry Pierre Cami/Hrvoje Hitrec:
LUDNICA PRVE KLASE
ili smiješne poduke iz ljuRONG>Redatelj: Darko Tralić
Scenograf: Zvonko Lončarić
Kostimografkinja: Marija Žarak
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: I. Rogulja, K. Velkovska, Dobrila Biser, J. Bavčević, B. Petrović, M. Crnobrnja, D. Sidor, I. Lovriček, A. Tudić, Z. Ćirić, I. Serdar
Premijera: 4.10.1975.
61 predstava
50.
Branko Ćopić:
ODUMIRANJE MEĐEDA
Komedija
Redatelj: Joško Juvančić
Scenograf: Duško Jeričević
Kostimografkinja: Ksenija Jeričević
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: F. Pejković, N. Stazić, Dobrila Biser, B. Petrović, B. Czund, I. Stefanović, R. Špicmiler, I.Lovriček, S. Biser, V. Obleščuk, M. Crnobrnja, I. Rogulja, D. Sidor, Z. Ćirić, V. Kostanjšek
Premijera: 18.10.1975.
62 predstave
51.
Vladimir Bulatović Vib, Vlado Šimenc, Hrvoje Hitrec, Ivo Gavrilović, Zoran Zec /Fadil Hadžić/, Zdzislaw Gozdawa, Waclaw Stepien, Aleksandr Koneski, Mihail Abramovič Červinski:
POVUCI POTEGNI
Redatelj: Ladislav Vindakijević
Scenograf: Duško Jeričević
Kostimografkinja: Kasnija Jeričević
Koreografkinja: Zaga Prijić
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: M. Crnobrnja, I. Lovriček, R. Špicmiler, I. Rogulja, N. Stazić, A. Tudić, B. Petrović, B. Czund, K. Velkovska, J. Bavčević, S. Biser, Dobrila Biser, Z. Ćirić
Premijera: 13.3.1976.
23 predstave
55.
Žarko Petan, Brana Crnečvić, Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
POLITIČKA BAJKA
Redatelj: Darko Tralić
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: Dobrila Biser, K. Velkovska, B. Petrović, M. Crnobrnja, A. Tudić, Z. Ćirić
Premijera: 4.12.1976. (Noćna scena)
80 predstava
57.
Fadil Hadžić:
ŽENSKO PITANJE
Komedija u dva dijela
Redatelj: Želimir Mesarić
Scenograf: Drago Turina
Kostimografkinja: Ksenija Jeričević
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: N. Stazić, J. Bavčević, K. Velkovska, Dobrila Biser, D. Sidor
Premijera: 5.2.1977.
112 predstava
59.
Hrvoje Hitrec:
DRUGOVI GLEMBAJEVI
Redatelj: Darko Tralić
Uloge: Dobrila Biser, I. Rogulja, I. Lovriček, M. Crnobrnja, Z. Ćirić, D. Sidor
Premijera: 17.12.1977. (Noćna scena)
108 predstava
60.
Tone Partljič:
ŠTUKE I ŠARANI
Redatelj: Želimir Mesarić
Prijevod: Vladimir Gerić
Scenograf: Drago Turina
Uloge: I. Lovriček, Dobrila Biser, R. Špicmiler, N. Stazić, K. Velkovska, Z. Ćirić, J. Bavčević, A. Tudić
Premijera: 2.2.1978.
63 predstave
67.
Feđa Šehović:
MAJMUNI
Komedija
Redatelj: Radovan Grahovac
Scenograf: Zvonko Šuler
Kostimografkinja: Doris Kristić
Uloge: I. Rogulja, N. Stazić, B. Czund, Z. Ćirić, I. Lovriček, Dobrila Dimitrijević, S. Biser, A. Tudić, K. Velkovska, J. Bavčević, Z. Maršanić
Premijera: 13.9.1979.
31 predstava
68.
Aleksandar Valentinovič Vampilov:
HOTEL TAJGA
Komedija
Redatelj: Želimir Mesarić
Prijevod: Vladimir Gerić
Scenograf: Drago Turina
Kostimografkinja: Danica Dedijer-Marčić
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: I. Lovriček, S. Biser, R. Špicmiler, Dobrila Dimitrijević, D. Sidor, J. Bavčević
Premijera: 18.10.1979.
29 predstava
69.
Mladen Kerstner:
KRSTITKE
Komedija
Redatelj: Želimir Orešković
Scenograf i kostimograf: Zvonko Šuler
Uloge: S. Biser, B. Czund, M. Crnobrnja, J. Bavčević, I. Rogulja, R. Špicmiler, N. Stazić, N. Erak, I. Lovriček, D. Sidor, K. Velkovska, Dobrila Dimitrijević, A. Tudić, Z. Presečki, K. Zubčić
Premijera: 10.1.1980.
54 predstava
70.
Imre Bencsik:
POSUĐENI STAN
Redateljica: Dunja Tot-Šubajković
Prijevod: Marta Živković
Scenograf: Zlatko Bourek
Kostimografkinja: Danica Dedijer
Koreografkinja: Ivanka Šerbedžija
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: D. Sidor, J. Elezović, A. Tudić, K. Velkovska, R. Špicmiler, Dobrila Dimitrijević, D. Gruborović, N. Erak, Z. Ćirić, K. Zubčić
Premijera: 11.4.1980.
36 predstava
74.
Joža Švarčak i Darko Tralić:
POLITIČKO PLIVANJE
Redatelj: Darko Tralić
Scenograf: Velimir Domitrović
Kostimografkinja: Ruta Knežević
Scenska glazba: Arsen Dedić
Uloge: Dobrila Dimitrijević, K. Velkovska, D. Gruborović, D. Sidor, R. Špicmiler
Premijera: 11.4.1981. (Noćna scena)
31 predstava
75.
Fadil Hadžić:
PIRAMIDA
Komedija
Redatelj: Želimir Orešković
Scenograf: Zvonko Šuler
Kostimografkinja: Maja Galaso
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Uloge: S. Biser, O. Levaj, F. Pejković, I. Lovriček, N. Stazić, D. Sidor, R. Špicmiler, M. Crnobrnja, Dobrila Dimitrijević, Z. Maršanić, B. Petrović, A. Tudić
Premijera: 15.10.1981. (Vidra)
74 predstava
79.
Tone Partljič:
POČIVAJ U MIRU
Komedija
Redatelj: Vjekoslav Vidošević
Prijevod: Vladimir Gerić
Scenograf: Zvonko Šuler
Kostimografkinja: Ranka Gregorić
Koreografkinja: Zaga Živković
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Songovi: Jani Golub
Uloge: N. Erak, B. Petrović, E. Kukić, A. Tudić, N. Stazić, J. Elezović, I. Rogulja, R. Špicmiler, K. Velkovska, D. Sidor, Dobrila Dimitrijević, F. Pejković, B. Czund, Z. Maršanić, Z. Ćirić, S. Biser, M. Crnobrnja
Premijera: 14.2.1982.
22 predstave
84.
Fadil Hadžić:
NEPRIJATELJ U TRAMVAJU
Redatelj: Jakov Sedlar
Scenograf: Miše Račić
Uloge: J. Elezović, Dobrila Dimitrijević, N. Erak, I. Rogulja, I. Lovriček, D. Gruborović, F. Pejković, Z. Ćirić
Premijera: 12.2.1983. (Tramvaj broj 11, Noćna scena)
142 predstave
86.
Fadil Hadžić:
ZMIJA
Komedija u dva dijela
Redatelj: Kosta Spaić
Asistent redatelja: Ivo Rogulja
Scenograf: Zvonko Šuler
Kostimografkinja: Ranka Gregorić
Uloge: I. Lovriček, Dobrila Dimitrijević, I. Rogulja, N. Stazić, R. Špicmiler, Ž. Konigskencht, B. petrović, N. Erak, M. Crnobrnja, E. Kukić, A. Tudić, D. Sidor, Z. Ćirić
Premijera: 14.4.1983.
116 predstava
90.
Vlado Novak, Brana Crnečvić, Matija Bečković, Fadil Hadžić, Anđelko Erdeljanin, Janusz Oseka, Laszlo Tabi:
PROHUJALO S VIHOROM
Jubilarni literarno-muzički cabaret ('64.-'84.)
Redatelj: Nikola Petrović
Skladatelj: Zvonko Presečki
Scenografkinja i kostimografkinja: Branka Petrović
Koreografkinja: Melita Skorupski
Uloge: Dobrila Dimitrijević, N. Erak, E. Kukić, T. Verdonik, M. Crnobrnja, Z. Ćirić, F. Pejković, B. Petrović, I. Rogulja, A. Tudić
Premijera: 24.3.1984. (Noćna scena)
34 predstava
93.
Georges Feydeau:
BUBA U UHU
Redatelj: Ljubiša Ristić
Prijevod: Vladimir Gerić
Pomoćnica redatelja: Nada Kokotović
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Doris Kristić
Scenska adaptacija: Ljubiša Ristić
Uloge: Ž. Potočnjak, N. Erak, Ž. Konigsknecht, A. Tudić, I. Rogulja, M. Crnobrnja, B. Trlin, B. Petrović, K. Velkovska, Z. Heršak, Ž. Potočnjak, Dobrila Dimitrijević, Z. Ćirić, I. Lovriček
Premijera: 9.3.1985.
Obnova: 9.11.1990.
185 predstava
94.
Fadil Hadžić:
GLAVNI ZGODITAK
Komedija o ljudskoj sreći
Režija i scena: Tomislav Durbešić
Uloge: I. Appelt/ Dobrila Dimitrijević, S. Biser
Premijera: 22.3.1985. (Vidra)
206 predstava
96.
Dušan Radović:
BIO JEDNOM STRAŠAN LAV
Politički cabaret
Redatelj: Radovan Marčić
Komentari u tekstu: Zoran Zec /Fadil Hadžić/
Skladatelj: Zvonko Presečki
Scenograf: Radovan Marčić
Kostimografkinja: Danica Dedijer
Koreografkinja: Branka Petričević
Uloge: Dobrila Dimitrijević, K. Velkovska, A. Dobrić, S. Biser, B. Petrović
Glazbena pratnja: Z. Presečki, M. Stanek, D. Podkrajac
Premijera: 26.10.1985. (Noćna scena)
87 predstava
99.
Alemka Goljevšček:
POD KRLEŽINOM GLAVOM
Redatelj: Želimir Orešković
Prijevod: Tomislav Lipljin
Kostimografkinja: Ruta Knežević
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Muzički suradnik: Zvonko Presečki
Lektorica: Đurđa Škavić
Uloge: I. Rogulja, K. Velkovska, A. Tudić, D. Stazić, E. Kukić, Z. Ćirić, D. Sidor, J. Matković, R. Špicmiler, I. Lovriček, D. Gruborović, B. Trlin, Ž. Konigsknecht, S. Biser, N. Erak, Dobrila Dimitrijević, B. Strmac
Premijera: 27.3.1986.
128 predstava
101.
Fadil Hadžić:
GRAND SPEKTAKL
Režija, kostim, scenografija, lutke: Zlatko Bourek
Lutke anmira: Đuro Roić
Scenska glazba: Zvonko Presečki
Lutke izvela: Gordana Krebelj
Uloge: D. Ljuština, M. Crnobrnja, Đ. Roić, B. Trlin, R. Špicmiler, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 23.1.1987. (Noćna scena)
24 predstave
103.
Fadil Hadžić:
HEROJ U SMOKINGU
Redatelj: Tomislav Durbešić
Scenograf: Velimir Domitrović
Kostimografkinje: Danica Dedijer, Irena Sušac
Glazba: Zvonko Presečki
Uloge: D. Ljuština, M. Crnobrnja, K. Velkovska, E. Kukić, V. Krstulović, N. Erak, R. Špicmiler, A. Tudić, Š. Guberina, B. Petrović, Z. Ćirić, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 14.5.1987.
69 predstava
104.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj:
ŽENIDBA
Komedija u dva čina
Prijevod: Zlatko Crnković
Redatelj i scenograf: Petar Veček
Kostimografkinja: Zagorka Stojanović
Lektorica: Đurđa Škavić
Izbor muzike: Zvonko Presečki
Uloge: E. Kukić, B. Strmac, N. Erak, T. Štriga, Ž. Konigsknecht, S. Biser/D. Borčić, I. Lovriček, D. Stazić, Dobrila Dimitrijević, Z. Maršanić, M. Crnobrnja
Premijera: 10.11.1987. (Vidra)
70 predstava
106.
Dušan Kovačević:
RADOVAN TREĆI
Bolna komedija o samoizdaji
Redatelj: Dejan Mijač
Scenograf: Boris Maksimović
Kostimografkinja: Zagorka Stojanović
Asistentica kostimografkinje: Alida Brajdić
Lektorica: Đurđa Škavić
Muzički suradnik: Zvonko Presečki
Scenski pokret: Mladen Vasary
Uloge: B. Dvornik, M. Kohn,. B. Trlin, E. Kukić, M. Crnobrnja, Ž. Konigsknecht, B. Petrović, I. Lovriček, T. Štriga, Dobrila Dimitrijević, Z. Ćirić, D. Gruborović
Premijera: 31.5.1988.
44 predstave
108.
Nikolaj Robertovič Erdman:
MANDAT
Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Udovičić
Prijevod i obrada: Vladimir Gerić
Glazba: Ljupče Konstantinov
Kiparski radovi: Miljenko Sekulić
Uloge: N. Erak, Ž. Konigsknecht, E. Kukić, I. Lovriček, B. Trlin, M. Kohn, M. Crnobrnja, T. Štriga, A. Mihalyi, D. Stazić, Z. Ćirić, K. Velkovska, D. Sidor, Dobrila Dimitrijević, B. Petrović, I. Rogulja, D. Gruborović, F. Pejković, Z. Presečki, M. Stanek, Z. Čećuk
Premijera: 15.12.1988.
27 predstava
112.
Ivo Brešan:
NEČASTIVI NA FILOZOFSKOM FAKULTETU
Moralitet
Redatelj: Jovica Pavić
Scenograf: Darko Bakliža
Kostimografkinja: Zagorka Stojanović
Izbor glazbe: Jovica Pavić
Uloge: V. Dulić, T. Štriga, B. Petrović, D. Sidor, M. Kohn, B. Trlin, M. Crnobrnja, E. Vujić, Ž. Konigsknecht, D. Stazić, A. Tudić, I. Rogulja, I. Lovriček, Dobrila Dimitrijević, J. Elezović, Z. Ćirić
Premijera: 18.10.1989.
103 predstave
115.
Milan Grgić:
SPLIT 3
Pučka komedija
Redateljica: Nina Kleflin
Scenograf: Ljubomir Miščević
Kostimografkinja: Ruta Knežević
Skladatelj: Zvonko Presečki
Konzultant za scenski pokret: Juraj Mofčan
Lektorica: Đurđa Škavić
Uloge: Lj. Kapor, M. Kohn, D. Gruborović, K. Velkovska, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 5.4.1990.
111 predstava
116.
Bertolt Brecht:
ZADRŽIVI USPON ARTURA UIA
Prijevod: Ante i Truda Stamać
Režija, scenografija, adaptacija: Petar Veček
Kostimografkinja: Jasna Novak
Autor glazbe, izbor glazbe: Zvonko Presečki
Lektorica: Đurđa Škavić
Asistentica redatelja: Zvjezdana Timet
U ulozi glumca: Zlatko Crnković
Klavirska pratnja: Zvonko Presečki
Songove pjeva i kroz predstavu vodi: Nina Erak
Uloge: P. Kvrgić, D. Stazić, T. Štriga, D. Gruborović, B. Trlin, I. Lovriček, F. Pejković, D. Sidor, Ž. Savić, B. Petrović, A. Tudić, Z. Ćirić, I. Rogulja, E. Kukić, D. Kuhn, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 20.9.1990.
26 predstava
119.
Ivo Brešan:
VIĐENJE ISUSA KRISTA U KASARNI V.P. 2507
Redatelj: Zoran Mužić
Scenograf: Zoran Zidarić
Kostimografkinja: Ruta Knežević
Muzički suradnik: Arsen Dedić
Uloge: I. Lovriček, B. Petrović, V. Dulić, E. Vujić, A. Tudić, D. Gruborović, T. Štriga, D. Stazić/R. Lipovščak, B. Svrtan/Ž. Šestić, Z. Ćirić, D. Sidor, I. Serdar, J. Elezović, K. Velkovska, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 7.3.1991.
30 predstava
124.
Marin Držić:
DUNDO MAROJE
Komedija prikazana u vijećnici od kompanjije 'Pomet-družina'
Redatelj: Georgij Paro
Dramaturginja i jezična savjetnica: Mira Muhoberac
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimograf: Zlatko Bourek
Pomoćnica redatelja: Snježana Banović
Scenska glazba i izbor glazbe: Barbara Rocco i Goran Navojec
Uloge: P. Kvrgić, T. Štriga, V. Dulić, G. Navojec, M. Prskalo, T. Novinšćak, N. Erak, E. Kukić, B. Rocco, I. Rogulja, Ž. Konigsknecht, E. Vujić, B. Petrović, Z. Ćirić, A. Tudić, D. Gruborović, I. Lovriček, M. Crnobrnja, Dobrila Dimitrijević, J. Elezović, K. Velkovska
Premijera: 21.11.1992.
19 predstava
128.
Joseph Kesselring/Hrvoje Hribar:
ARSEN I STARE ČIPKE
Prijevod i adaptacija: Hrvoje Hribar
Redatelj: Zoran Mužić
Scenografi: Dinka Jeričević, Velimir Domitrović
Kostimografkinja: Ruta Knežević
Glazba: Zvonko Presečki
Uloge: E. Kukić, I. Lovriček, V. Dulić, Z. Ćirić, A. Tudić, N. Erak/S. Knežević-Torjanac, B. Trlin, T. Štriga, Đ. Utješanović/F. Pejković, E. Vujić, Ž. Konigsknecht, B. Petrović, I. Rogulja, J. Elezović, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 21.4.1993.
36 predstava
130.
Boris Senker-Tahir Mujičić:
POŽAR VLASTI ILI - GORITE LI HRVATSKI?
Tužna vatrogasna veselica u jednom mlazu i vesela protupožarna pretvorba u jednom plamu (po motivima vre klasičnog i antologijskog predratnog dela 'Vatrugasi-brataskvasi' Škrabota, Mujičića i Senkera, a u spomen na sva njegova neizvođenja)
Redatelj: Želimir Mesarić
Asistentica redatelja i lektorica: Nina Erak
Scenograf: Drago Turina
Kostimografkinja: Ingrid Begović
Skladatelj i izbornik glazbe: Zvonko Presečki
Suradnik na glazbi i pri skladanju: Davor Dretar Dreletronik
Koreografkinja: Branka Kolar
Postavitelj prizora tučnjave: Ivo Krištof
Jezični savjetnik: Tomislav Lipljin
Uloge: I. Lovriček, Ž. Konigsknecht, E. Vujić, Z. Torjanac, E. Kukić, I. Vidović, T. Štriga, B. Trlin, R. Bitorajac, Dobrila Dimitrijević, J. Elezović, A. Tudić, K. Velkovska, M. Crnobrnja, D. Dretar-Dreletornic
Orgule igra Z. Presečki, a bubnje tuče M. Pilić
Premijera: 13.1.1994.
26 predstava
144.
Zoran Zec /Fadil Hadžić/:
DOMOLJUBI, KAK STE KAJ?
Satirički cabaret
Redatelj: Robert Raponja
Glazba: Zvonko Presečki
Scenograf: Fadil Hadžić
Kostimografkinja: Teodora Kučinac
Koreografkinja: Željka Turčinović
Karikature: Rudi Stipković
Uloge: M. Crnobrnja, E. Kukić, E. Vujić, D. Gruborović, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 23.12.1995.
50 predstava
152.
Georges Feydeau:
BRAČNI PETEROKUT ILI PAR NEPAR
Režija i scena: Vladimir Gerić
Preveo i prilagodio: Vladimir Gerić
Kostimi: Ivana Bakal Krstić
Izbor glazbe: Zvonko Presečki
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Uloge: G. Grgić, E. Vujić, D. Gruborović, Z. Torjanac, M. Domaš, D. Janeš, Z. Ćirić, B. Petrović, A. Tudić, I. Rogulja, M. Crnobrnja, E. Kukić, K. Velkovska, J. Elezović, Dobrila Dimitrijević
Premijera: 16.3.1997.
64 predstave
154.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj:
REVIZOR
Prijevod: Roman Šovary
Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturg: Željka Udovičić
Scenografkinja i kostimografkinja: Florika Malureanu
Glazba: Ljupče Konstantinov
Suradnica za pokret: Snježana Abramović
Asistent redatelja: Dražen Ferenčina
Asistent dramaturga: Nina Skorup
Asistentica scenografa i kostimografa: Irena Škarica
Uloge: P. Kvrgić, N. Erak-Svrtan, B. Trlin, B. Festini, A. Palašev, M. Crnobrnja, Z.Torjanac, T. Filipović, L. Begonja, I. Gregurević, N. Cvetko, I. Lovriček, Dobrila Dimitrijević, I. Rogulja, K. Klabučar, D. Gruborović, M. Domaš, K. Velkovska, J. Elezović, A. Tudić, J. Krajina, H. Kovačić, D. Melki, Z. Presečki, R. Čapelnik, B. Majetić, L. Lipnjak, Ž. Bajt, N. Prskalo, M. Behxhet, L. Kovačec, I. Kovačec, K. Rakamarić, D. Novković
Premijera: 8.11.1997.
40 predstava
158.
Boris Senker/Tahir Mujičić/Nino Škrabe:
HIST(O/E)RIJADA
Pučki otočki ljetopis ili Annales Vulgares Insulares.
Redatelj: Zlatko Vitez
Scenograf: Vjekoslav Vojo Radoičić
Kostimografkinja: Danica Dedijer
Skladatelj: Zvonko Presečki
Koreografkinja: Željka Turčinović
Jezični savjetnik: Dragutin Lučić Luce
Dramaturginja: Nina Skorup
Asistentica kostimografkinje: Martina Karla Franić
Uloge: Z. Torjanac, Lj. Kapor, R. Bitorajac, E. Vujić, E. Kukić, L. Begonja, M. Elezović, I. Lovriček, N. Erak-Svrtan, B. Petrović, I. Rogulja, T. Štriga, B. Trlin, A. Palašev, D. Gruborović, J. Elezović, Ž. Potočnjak, M. Crnobrnja, K. Velkovska, Dobrila Dimitrijević, J. Marotti, Z. Ćirić, T. Filipović, M. Mirković, A. Tudić
Glazbenici: M. Krajna, N. Vrandečić, B. Beštak, D. Pavlović, Z. Presečki
Predstavom je proslavljena 40. godišnjica umjetničkog rada Mladena Crnobrnje-Gumbeka.
Premijera: 19.12.1998.
21 predstava
165.
Masteroff/Kander/Ebb:
CABARET
Prijevod: Martina Aničić
Prijevod songova: Petar Vujačić
Redatelj: Vlatko Dulić
Pomoćnica redatelja: Franka Perković
Koreografkinja: Snježana Abramović
Scenograf i dizajner svjetla: Ivo Knezović
Kostimografkinje: Đurđa Janeš, Ivana Bakal
Pjevački pedagog: Branko Blaće
Glazbeni producent i korepetitor: Zvonko Presečki
Dirigent i aranžer: Silvije Glojnarić
Glazbu snimio: Big Band HRT-a
Ton majstor: Krešo Banek
Uloge: Barbara Rocco, Duško Valentić, Marko Torjanac, Elizabeta Kukić, Vlatko Dulić, Branka Trlin, Mario Mirković, Anita Matić, Maja Petrin, Beti Lučić, Ivana Jelić, Tamara Garbajs, Daria Knez, Edo Vujić, Zvonimir Torjanac, Duško Gruborović, Nikša Kušelj, Branislav Petrović, Mladen Domaš, Antun Tudić, Ivan Lovriček, Jadranka Elezović, Dobrila Dimitrijević, Ivana Škrebelin, Branimir Gjurašin.
Premijera: 19.1.2001.
33 predstave
180.
Fadil Hadžić:
AFERA
Redatelj: Robert Raponja
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Nina Silobrčić
Glazba: Tomislav Babić
Scenski pokret: Rajko Pavlić
Asistentica scnografkinje: Marta Crnobrnja
Uloge: Vladimir Vlašić, gradonačelnik: Zlatko Ožbolt
Melita, gradonačelnikova supruga: Nina Erak-Svrtan/Anita Matić
Ilija Markan, šef policije: Željko Königsknecht
Ante, policajac: Mislav Čavajda
Vera, gradonačelnikova tajnica: Branka Trlin
Mira, tajnica šefa policije: Jadranka Elezović
Andrija Bukvić, poslovni čovjek: Duško Gruborović
Silvija, vlasnica salona za masažu "Bon jour": Elizabeta Kukić
Dragutin Marić, čovjek u žutom odijelu: Zoran Ćirić
Barbara, članica delegacije: Kostadinka Velkovska
Emilia, članica delegacije: Dobrila Dimitrijević
Komedija Fadila Hadžića u kojoj gledatelj može uživati prepoznavajući život oko sebe. Priča se odvija u izmišljenom gradu Suhi Dol. Glavni lik je gradonačelnik, čovjek od politike i Casanova grada. Njegova tajnica, jedna od ostavljenih žena, priredit će mu na rastanku aferu oko koje će se zaplesti klupko raznih intriga.

Veliki majstor hrvatske komediografije, humorist, satiričar po vokaciji, u dvije riječi – Fadil Hadžić ovom svojom komedijom pogađa u samo središte današnje "tranzicijske" parapolitičke kombinatorike. Mentalitet provincijalnog gradića izvučen je u prvi plan i prikazan u svom lažnom sjaju, koji tek slabo pokriva unutarnju bijedu: idejnu, etičku, pa i materijalnu. Britki, duhoviti dijalozi, scene koje izviru jedna iz druge te se ulijevaju u rijeku opće korupcije što teče prema moru zaborava, karikaturalni, ali opet tako živahni i vjerodostojni likovi, ti prepoznatljivi, licemjerni manipulatori koji manipuliraju svima nama, nedvojbeni su elementi užitka u teatarskom zrcalu koje su nam pružili Hadžić i Raponja. Tu je, naravno, i glumački ansambl Kerempuha koji je i ovom predstavom potvrdio svoje afinitete i sposobnosti
Praizvedba: 11. 3.2005. ('Vidra')

petak, 22.09.2006.

Mladen Čutura

OSNOVNI PODACI
ime: Mladen
prezime: Čutura
spol: muško
datum rođenja: 16.01.1959 u Mostaru
zanimanje: Mr. sc. profesor
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga:

Film i TV:
"Ljubav u zaledju" (2006) TV Serija .... Valent Markovic
"Zabranjena ljubav" (2005) TV Serija .... Reketar Sime
Holding (2001) .... Blizanac 1 (Igor)
Nebo sateliti (2001) .... Duznosnik CK
Je li jasno prijatelju? (2000)
Cetverored (1999) .... Bojnik Tomljenovic
"Nasa kucica, nasa slobodica" (1999) TV Serija
Prica iz Hrvatske (1991)
Stela (1990) .... Referent
Hamburg Altona (1989)
Povratak Katarine Kozul (1989)
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija
"Nepokoreni grad" (1981) TV Serija

Mr. sc. MLADEN ČUTURA
Predavač

Rođen je 1959. godine. Završio je Filozofski fakutet u Zagrebu, gdje je i magistirrao, a sada je pred obranom doktorske disertacije.

Radio je kao profesor na Jezičnoj gimnaziji u Zagrebu, bio je savjetnik u Uredu Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana, te pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i znanost. Član je Gradskog poglavarstva grada Zagreba. Predavao je Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a bio je i generalni konzul RH u Torontu u Kanadi. Sada obnaša dužnost pročelnika Ureda za kulturu grada Zagreba. Redatelj je, voditelj i scenarist brojnih emisija na Hrvatskoj televiziji. Objavljuje eseje, članke, prikaze i kritike u raznim novinama.

Djela: Usmenoknjiževna retorika – izdavač AGM Zagreb (u tisku). U pripremi je knjiga: Hrvatski usmenoknjiževni retorički oblici – izdavač AGM Zagreb

četvrtak, 21.09.2006.

Sanda Fideršeg, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Sandra
prezime: Fideršeg
spol: žensko
datum rođenja: 15.09.1928 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb

Fim i TV:
Izbavitelj (1976)
Kolinje (1970) (TV)
"Mejasi" (1970) TV Serija
Carevo novo ruho (1961) .... Dama III
H-8 (1958)

Updated:10.10.2006.

srijeda, 20.09.2006.

Vlado Štefančić, glumac i redatelj

OSNOVNI PODACI
ime: Vlado
prezime: Štefančić
spol: muško
datum rođenja: 12.01.1931 u Vukovaru
zanimanje: glumac i redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Film i TV:
"Spretno, sretno" (1980) TV Serija
"TV magazin" (1972) TV
"Poštarenko" (1969) TV Serija
"Smjerom putokaza" (1965) TV Serija
"Licem u nalicje" (1965) TV Serija
Cirkus Rex (1965)
Lum and Abner Abroad (1956) .... Mischa Dramascu
"TV Show" (1955) TV
Bakonja fra Brne (1951)
------------------------------------------------------------------------------
PORTRET UMJETNIKA - VLADO ŠTEFANČIĆ

napisao i razgovarao: Hrvoje Ivanković
(Izvatci iz poglavlja drugog dijela zbornika "Portret umjetnika u drami", nastalog prema emisiji III. programa Hrvatskoga radija urednika Borbena Vladovića; Hrvatski radio, godine 1996. Objavljujemo ljubaznošću nakladnika.)

"Od pete godine u Hrvatskom narodnom kazalištu gledao sam sve - od drame do operete. I prolazili su me žmarci od neugodnosti dok sam gledao operetu, koju nisam volio, jer mi se činilo da prelazak od govorenja do pjevanja nije logičan. Osjećao sam otpor, ali sam uvijek išao iznova gledati. Već sa sedam-osam godina bio sam poprilično izobražen u tome, a sa deset sam počeo pisati, režirati i glumiti u vlastitim komadima. Bili su to pravi mali mjuzikli. U četrnaestoj sam već redovno igrao u teatru u manjim dječjim predstavama, sa šesnaest sam postao profesionalni glumac na Radio-Zagrebu gdje je postojao radio-dramski studio. Nakon dvije godine uočili su me ljudi iz Kerempuhovoh vedrog kazališta, današnje 'Komedije' i odmah sam dobio stalan angažman."

Tako je, u jednom od svojih brojnih intervjua što ih je dao, glumac, redatelj, televizijski i radijski voditelj Vlado Štefančić, opisao svoje prve dodire s kazalištem i početak profesionalne glumačke karijere. Priča na trenutak zastaje na logičnom mjestu, u 18. godini (Štefančić je rođen u Vukovaru godine 1930.) s prvim kazališnim angažmanom. U sljedećih nekoliko godina Štefančić će u "Komediji" ostvariti više zapaženih uloga okušavajući se u najrazličitijim žanrovima, ali i skrećući pozornost na sebe kao potencijalnog nositelja takozvanog zagrebačkog ili kajkavskog repertoara. U popis njegovih ostvarenja iz tog razdoblja ulaze dramske, ali i glazbene predstave, u kojima su do izražaja došle i njegove pjevačke mogućnosti. "Zagreb je grad operete", reći će poslije Vlado Štefančić prisjećajući se tih početaka i svojih prvih redateljskih dodira s glazbenim teatrom.

U vrijeme najvećih uspjeha, godine 1965. Štefančić napušta kuću u kojoj je počeo profesionalnu karijeru. O pravim razlozima progovorit će znatno poslije ne bez kajanja: "Tek smo izborili suvremenu domaću komediju i suvremeni mjuzikl, a čovjek koji je tada vodio kazalište želio se vratiti natrag i ukinuti ono u čemu smo svi osjećali napredak. Nisam se s time mogao složiti i prešao sam u zagrebački HNK. Ne samo ja, nego nas dvanaestak vodećih glumaca. Danas mislim da je trebalo ostati i boriti se, no tada mi se to činilo uzaludnim. U HNK-u sam shvatio da neke stvari jednostavno mogu, a neke ne mogu. Tumačio sam uloge koje do tada nisam radio u 'Komediji'. Sam sam sebi izgledao čudan i smiješan, i znao sam da mi gluma tamo ne polazi za rukom." Kazalištu kojemu je po mnogo čemu pripadao, Štefančić se vraća 1969. godine, ovaj put kao umjetnički direktor. Slijedi razdoblje koje se po mnogo čemu može ocijenitio kao zlatno doba "Komedije", ali i kao vrijeme rađanja hrvatskog mjuzikla. U borbi za ravnopravnost žanra koji mnogi domaći kritičari u to vrijeme nisu prihvaćali, a najčešće ni shvaćali, Štefančić je odigrao presudnu ulogu. Sve je počelo uprizorenjima popularnih stranih glazbenih komedija te Štefančićevim poticanjem domaćih pisaca i skladatelja da se okušaju u stvaranju autentičnog hrvatskog mjuzikla. Prvi takav veliki projekt nedvojbeno je ušao u povijest hrvatskoga kazališta zbog iznimnog, gotovo nevjerojatnog uspjeha koji je postigao. Riječ je, dakako, o Grgićevu i Kabiljovu mjuziklu "Jalta, Jalta".

Godine 1978. Vlado Štefančić dao je ostavku na mjesto direktora "Komedije". Osjetivši zamor u ansamblu s kojim je postigao tako sjajne uspjehe, vraća se, prema svojem tadašnjem uvjerenju, među glumce. No, nekoliko odličnih glumačkih kreacija ponovno će ostati u sjeni Štefančićeve redateljske karizme. Uz režije sa strane, Štefančić će i dalje ostati vjeran "Komediji" u kojoj će režirati još na desetke naslova, u što su uključena i posljednja uprizorenja kojim je Štefančić i novim naraštajima potvrdio svoju neprikosnovenost kada je riječ o postavkama mjuzikla na ovim našim stranama.

U vremenima u kojima živimo jednostavno nije moguće započeti razgovor s Vama a ne zaustaviti se odmah na podatku koji nam govori da ste rođeni u Vukovaru. Zanima me je li Vaše rođenje u Vukovaru bilo samo splet okolnosti ili Vas uspomene iz djetinjstva još konkretnije vezuju za ovaj grad?

Moj otac je iz Vukovara, ja sam se tamo rodio, živio šest mjeseci i tada smo se preselili u Zagreb. No, ja sam svake godine umjesto na more odlazio na Dunav, u Vukovar. Taj grad sam neobično zavolio, to je čudesan grad, grad pun ljepote i grad s dušom.

Već s osamnaest godina Vi ste u prvom profesionalnom kazališnom ansamblu. Dospjeli ste u Kazalište "Komedija". Zanima me na koji ste način tako rano dobili angažman i je li zapravo to vaše početno razdoblje u "Komediji" ipak bilo neka škola, odnosno pandan Akademiji koju niste pohađali?

Sigurno. Godine 1950. kazališni redatelj Ferdo Delak režira jednu radio-dramu na Radiju, uočava me i poziva u Kazalište "Komedija" gdje dobivam stalni angažman kao glumac u drami. I od tada eto, igram u "Komediji", moglo bi se reći, gotovo do danas, najrazličitije uloge. A to školovanje u "Komediji" bilo je zaista važno, jer smo u to vrijeme imali veliki broj gostujućih redatelja, pa su najveći hrvatski redatelji radili i u našem kazalištu.

Zadržao bih se još malo na tom vremenu i na operetama u kojima ste sudjelovali kao glumac, ne kao redatelj, odnosno na operetama i glazbenim komedijama koje ste u to vrijeme imali prilike gledati na zagrebačkim scenama. Na koji način se tada pristupalo takvim glazbeno-scenskim formama kod nas i jeste li s obzirom na društveno-političke okolnosti znali što se na tom području događalo u svijetu, u Europi, makar u ovim nama bližim gradovima poput Beča ili Trsta?

Prvih godina, naravno, to nije bilo moguće, jer nismo imali ni putovnice, nismo mogli putovati niti se zanimati za tamošnja zbivanja. Sve što smo saznavali, saznavali smo s filma. A mjuzikl, odnosno opereta, u ono su se vrijeme nekako pomiješali. Sav moj otpor koji sam od prije imao prema opereti, odnosno prema nekim nelogičnostima u opereti, pokušao sam u svojem radu učiniti suvremenijim, boljim. Tako sam prijelaze s govorenja na pjevanje, u mojim režijama i u mojim glumačkim interpretacijama, uvijek nastojao učiniti što logičnijima, manje primjetnima nego što je to bilo u prvom, zlatnom razdoblju operete. Tada dolazi drugo zlatno zagrebačko razdoblje operete, a to je "Komedijino", s Đanijem Šeginom, Melitom Kunc, Mirjanom Dančuo, pa i sa mnom kao glumcem.

Vrijeme u kojem ste radili kao direktor "Komedije" obično se naziva zlatnim dobom Kazališta "Komedija", ali i vremenom u kojem je hrvatski mjuzikl konačno izišao na veliku pozornicu i dobio pravo na postojanje. Guslač na krovu je praktički prvi pravi mjuzikl koji ste postavili u "Komediji". No ubrzo slijedi veliki svima poznati mjuzikl Jalta, Jalta. Zanima me atmosfera oko stvaranja tog mjuzikla, Vaša suradnja s Grgićem i Kabiljom, i konačno prve reakcije koje su stigle. Jeste li ih očekivali? Jesu li Vas iznenadile?

Smišljeno sam išao prvo na najbolja svjetska djela mjuzikla. Tako je kod nas izveden sjajni američki mjuzikl Čovjek iz Manche, zapravo priča o Don Kihotu, potom Guslač na krovu, mjuzikl koji sasvim sigurno ulazi među pet najboljih svjetskih mjuzikala. Nakon toga smo čak odigrali jedan moderni svjetski mjuzikl - Obećanja, obećanja, od velikog Bacharacha, u režiji Relje Bašića, a u kojem sam nastupao kao glumac.Dok smo se tako potkivali i stvarali ekipu, istovremeno smo razgovarali s domaćim autorima - ne samo s Grgićem i Kabiljom, s više ekipa. No Grgić i Kabiljo su najbolje reagirali i tako su napravili prvi, mi ga zovemo "predmjuzikl", Velika trka, a nakon toga stvaraju mjuzikl Jalta, Jalta.

Usporedo s radom na tom mjuziklu stvorena je i jezgra glumačke ekipe koja će Vas dalje pratiti iz projekta u projekt, ekipe predvođene Sandom Langerholtz, Lukrecijom Brešković, Richardom Simonellijem, Borisom Pavlenićem i drugima.

Imao sam sreću da se u jednom kazalištu u isto vrijeme nađe toliko ljudi koji imaju istu želju i kvalitete da mogu tu želju i realizirati. Dakle, bez te glumačke ekipe sigurno ne bi bilo ni zagrebačkog mjuzikla koji poslije dobiva i počasno ime "Zagrebačka škola mjuzikla".

Želio bih da kažemo barem nekoliko riječi i o Vašim režijama izvan matičnog kazališta, izvan "Komedije", a koje su osobito bile česte nakon Vašeg odlaska s mjesta direktora "Komedije".

Tada je bilo i više vremena za to, pa sam to mogao i učiniti. Naravno, tu moram spomenuti suradnju s kazalištima u Rijeci i Osijeku, gdje sam postavio gotovo sve mjuzikle koje sam radio u Zagrebu, dodavši im još i Slavonsku rapsodiju i Osječki karusel. Od stranih scena čest sam gost u Mariboru, u ovom trenutku u jednom od najboljih teatara u ovom dijelu Europe, teatru sa sjajnim orkestrom, sjajnim ansamblom. Tamo sam radio niz velikih opereta i mjuzikla.

Ponovno dva velika hita u "Komediji", suradnja s Vašim starim partnerima Grgićem i Kabiljom: Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol.

Da, posebno me veseli da spominjete mjuzikl Kralj je gol, jer i ja mislim da smo tom predstavom dokazali da Zagrebačka škola mjuzikla živi i danas, da može proizvesti, da upotrijebim tu ružnu riječ, djela koja mogu konkurirati na svim europskim scenama.

Lipanj, 1995. godine


--------------------------------------------------------------------------------

KRATKA BIOGRAFIJA VLADE ŠTEFANČIĆA

Rođen je u Vukovaru 12. siječnja 1931. godine. Karijeru je započeo kao član dramskog studija Radio Zagreba 1949., potom je od 1950. dramski i operetni glumac u Kazalištu "Komedija" u Zagrebu. Od 1965. do 1969. djelovao u zagrebačkom HNK-u. Samo do sedamdesetih godina odigrao je više od sedamdeset uloga. Od 1969. do 1978. direktor je Kazališta "Komedija". Jedan je od utemeljitelja "Zagrebačke škole mjuzikla", potiče na rad hrvatske autore. Režira brojne operete i mjuzikle u matičnom kazalištu ali i na drugim scenama Hrvatske i Slovenije. Snimio je više od 2000 sati radijskog i televizijskog programa. Višestruko je nagrađivan: dobitnik je nagrade "Marul" 1966., a Zagreb mu odaje priznanje dvjema nagradama grada Zagreba (1973. i 1994.). Godine 2000. Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodjeljuje mu Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.

--------------------------------------------------------------------------------

NASLOVI OSTVARENI U KAZALIŠTU "KOMEDIJA"
AUTOR(I) NASLOV SUDJELOVANJE*
PREMIJERA
1. F. Lehar Zemlja smiješka grof Pottenstein, Kurt, Robert / redatelj, grof Pottenstein 23. 12. 1950. / 10. 12. 1960.
2. B. Nušić Dr Robert 30. 11. 1950.
3. Kerempuhov vedri program Mišo 29. 11. 1950.
4. J. N. Nestroy Utopljenici Staubmann 13. 1. 1951.
5. Kerempuhov vedri program II razne uloge 24. 2. 1951.
6. C. Goldoni Ribarske svađe Kruno 18. 4. 1951.
7. O. Hall (Iljf i Petrov) Dvanaest stolica Vlado, novinar 19. 5. 1951.
8. Bakanal razne uloge 8. 6. 1951.
9. J. B. Priestley Otkako postoji raj Philip 25. 10. 1951.
10. D. Gervais Radi se o stanu... Đuro Bukač 2. 11. 1951.
11. J. Anouilh Ples lopova Gustave 4. 12. 1951.
12. N. Krasna Draga Ruth Harold Simmons 21. 12. 1951.
13. Na žalu Jadrana mladić na galeriji 4. 1. 1952.
14. G. Senečić Glumački dom mladić iz provincije 7. 2. 1952.
15. S. Jones Priča o gejši kadet 26. 3. 1952.
16. Lj. Bobić Porodica Blo Hadži-Đorđević, diplomat 11. 4. 1952.
17. Smid - Ujhely Robinzoni putuju...! Tim 14. 5. 1952.
18. A. de Benedetti Posljednjih pet minuta zaručnik 31. 5. 1952.
19. M. Mottl Pjesma cvijeću mornar Luka 13. 9. 1952.
20. N. Manzari Mrtvi ne plaćaju porez Giuffredi 18. 9. 1952.
21. B. Nušić - M. Stanković Vlast Milijević 21. 10. 1952.
22. N. Dostal Clivia Kasulke 26. 11. 1952.
23. F. Hadžić Žuto dugme Jagić 12. 2. 1953.
24. A. Šenoa - M. Grković Lijepa Anka Milan 9. 5. 1953.
25. B. Jonson Volpone Budala 30. 5. 1953.
26. O. Nedbal Poljačka krv Bronio Popiel 27. 6. 1953.
27. T. Brezovački Matijaš grabancijaš dijak Matijaš 7. 10. 1953.
28. D. Gervais Duhi Frane 29. 11. 1953.
29. N. Štefanini Gusari Špiro 3. 12. 1953.
30. W. Shakespeare Vesele žene Windsorske Abraham 14. 4. 1954.
31. E. Kalman Marica / Grofica Marica Koloman Župan / redatelj 26. 5. 1954. / 1. 7. 1995.
32. E. Kalman Silva/Kneginja čardaša redatelj, grof Kancsianu / redatelj, feri pl. Kerekes 8. 1. 1954. / 16. 6. 1992.
33. A. Collalto Mletački trojci Zanetto mlečanin, kapetan Bergamas 14. 12. 1954.
34. B. Thomas Charleyeva tetka lord D. Babberley 10. 1. 1955.
35. I. Tijardović Splitski akvarel Lešandro, Štanko / redatelj, Štanko 29. 1. 1955 . /20. 6. 1963.
36. J. patrick Čajana na Okinawi kap. Fisby 4. 3. 1955.
37. A. Marodić Liliputanci Bek 13. 5. 1955.
38. R. Benatzky Kod bijelog konja Sigismund / redatelj, Sigismund 18. 5. 1955. / 25. 5. 1964.
39. P. Merimee Nebo i pakao don Pablo Romero 22. 1. 1956.
40. G. Neveux Zamore Zamore 9. 2. 1956.
41. M. Maić Stvaramo reviju redatelj, Viktor Anić 26. 5. 1956.
42. H. F. Kuehnelt Jedan dan s Edwardom Edward 14. 10. 1956.
43. I. Tijardović Mala Floramye redatelj, šjor Bepo / šjor Bepo 18. 11. 1956. / 17. 12. 1960.
44. G. Axelrod Hoće li ga uspjeh pokolebati g. Maccanley 15. 2. 1957.
45. B. Brecht - K. Weill Prosjačka opera Walter 1. 5. 1957.
46. S. Albini Trenk i njegovi panduri / Barun Trenk Nikola / redatelj 25. 5. 1957. / 11. 1. 1993.
47. P. Abraham Viktorija Janczi 19. 3. 1958.
48. R. N. Nash Čarobnjak koji donosi kišu Jim Curry 20. 9. 1959.
49. F. Lehar Vesela udovica Frettilet 27. 11. 1959.
50. C. Porter Poljubi me, Kato Bill Calhonn (Lucentio) 28. 6. 1960.
51. T. Wilder Ženidbeni posrednik Bamahy Tucker 1. 11. 1960.
52. Ćopić - Crvenčanin Ne tuguj, bronzana stražo Toša 19. 11. 1960.
53. Živulović - Serafim Optužena komedija Glavni junak 19. 11. 1961.
54. E. Ionesco Nosorog Berenger 24. 2. 1962.
55. MacDougal - Tallen Dvojnik Julian Fanshaw David 29. 4. 1962.
56. F. Lehar Grof Luxembourg redatelj 16. 6. 1962.
57. V. Majakovski Hladni tuš režiser 13. 10. 1962.
58. Operetni mozaik libretist, šjor Bepo 27. 11. 1962.
59. F. Duerrenmatt Frank V. Richard Egli 25. 5. 1963.
60. B. Nušić Ožalošćena porodica Mića Stanimirović 19. 10. 1963.
61. S. Faim Ljubimica divljeg zapada redatelj 22. 12. 1963.
62. S. Mihaljinec Ja i moje drugo ja On - Bartol 15. 1. 1964.
63. G, Schehade Priča o Vascu Vasco 13. 6. 1964.
64. A. Brefford Slatka Irma redatelj, Bob 13. 3. 1965.
65. J. N. Nestroy Uže s jednim krajem redatelj 1. 10. 1968.
66. M. Leigh Čovjek iz Manche redatelj 24. 6. 1969.
67. Bock - Stein Guslač na krovu redatelj 12. 6. 1970. / 16. 3. 1990.
68. B. Bacharach Obećanja, obećanja dr. Dreyfuss 13. 2. 1971.
69. T. Stoppard Pravi inspektor Doberman Birdoot 15. 11. 1971.
70. M. Grgić - A. Kabiljo Jalta, Jalta redatelj 28. 12. 1971. / 15. 9. 1980.
71. Đ. Jusić Dundo Maroje '72. redatelj 7. 9. 1972. / 6. 10. 1981.
72. M. Jurić Zagorka Jalnuševčani redatelj 7. 2. 1973.
73. B. Nušić - I. Lhotka Kalinski Činovničke komedije redatelj 16. 11. 1973.
74. S. Kalogjera O'Kaj redatelj 14. 5. 1974.
75. I. Krajač - K. Metikoš - M. Prohaska Gubec-beg redatelj 5. 3. 1975.
76. M. Grgić - A. Kabiljo Dlakav život redatelj 32. 1. 1976.
77. N. Simon Zlatni dečki redatelj, Willie Clark 11. 5. 1976.
78. M. Grgić - A. Kabiljo Ivan od leptira redatelj 18. 12. 1976.
79. P. Gotovac Novela od stranca redatelj 14. 5. 1977.
80. Đ. Jusić Ho-ruk redatelj 16. 11. 1977.
81. Lj. Kuntarić Tata, udajem se za crnca redatelj 21. 6. 1978.
82. I. Krajač - K. Metikoš - M. Prohaska Grička vještica redatelj 26. 3. 1979.
83. A. Boublil - C. M. Schoenberg Jadnici redatelj 8. 2. 1982.
84. I. Zajc Gospoje i husari redatelj 7. 1. 1983.
85. S. Kalogjera Kaj2O redatelj 1. 3. 1985.
86. V. Barešić Romeo i Julija redatelj 11. 11. 1988.
87. M. Grgić - A. Kabiljo Car Franjo Josip u Zagrebu redatelj 30. 3. 1989.
88. A. Dedić Lady Šram redatelj 22. 2. 1991.
89. M. Grgić - A. Kabiljo Kralj je gol redatelj 11. 6. 1994.
90. J. Strauss ml. Šišmiš redatelj, Frosch 6. 7. 1996.
91. D. Britvić - A. Kabiljo Tko pjeva zlo ne misli redatelj 27. 2. 1998.
92. F. von Suppe Boccaccio redatelj 2. 7. 1998.
93. A. Lloyd Webber - T. Rice Jesus Christ Superstar redatelj 5. 4. 2000.
94. J. Strauss ml. Noć u Veneciji redatelj 4. 7. 2002.
95. MacDermot - Ragni - Rado Kosa redatelj 12. 7. 2003.
96. Leopold - Škiljan Janica i Jean redatelj 20. 2. 2004.

*imena uloga ispisana su kurzivom


--------------------------------------------------------------------------------

REŽIJE IZVAN KAZALIŠTA "KOMEDIJA"

ZAGREB 1973. Volim te Malo Kazalište Trešnjevka
1976. Nikola Šubić Zrinjski (Zajc) HNK
1983. Požar u operi (Papandopulo) HNK
OSIJEK 1971. Čovjek iz Manche
1973. Jalta, Jalta
1979. Slavonska rapsodija
1980. Guslač na krovu
1987. My Fair Lady
1988. Seviljski brijač
1990. Kneginja čardaša
1993. Osječki caroussel
1996. Grofica Marica
1998. Guslač na krovu
1999. Šišmiš
2000. Barun Trenk
2002. Čovjek iz Manche
VARAŽDIN 1974. Jalnuševčani
TRST 1979. Leda Stalno Slovensko gledališče
RIJEKA 1981. Karolina Riječka
1984. Jalta, Jalta
1992. Lucia di Lammermoore
MARIBOR 1986. Seviljski brijač
1987. Šišmiš
1988. Čovjek iz Manche
1989. Vesela udovica
1990. My Fair Lady
1994. Guslač na krovu
1996. Kod bijelog konja
Zemlja smiješka
SKOPLJE 1987. Guslač na krovu
NOVI SAD 1987. Šišmiš
DUBROVNIK 1989. Dundo Maroje Dubrovačke ljetne igre
PULA 1976. Nikola Šubić Zrinski Arena
SPLIT 1993. Adel i Mara HNK

--------------------------------------------------------------------------------



piše: Slobodan Šembera
(Telegram, 15. 9. 1977.)

Zagreb nema Broadwaya, ali ima Vladu Štefančića. Ime tog umjetnika sedamdesetih je godina u kulturnome Zagrebu neraskidivo vezano uz misao "iz muhe (ali zaista) napraviti slona" ili iz ničega nešto, kao što je Vlado iz negdašnjeg kuburečeg kazališta na Kaptolu napravio teatar, ispred kojeg se danas karta prodaje u švercu. Ne na uštrb umjetničke razine, nego na uštrb sinekurašenja i mirovanja u hladu, s puno posla, malo para i dobrim repertoarom. Pod očitom parolom - pokazati svoje, a uvesti i strano, ako to zaslužuje, Vladina je repertoarna politika svake sezone sedamdesetih godina znala donijeti ugodna iznenađenja i dokazala da zagrebačko gledateljstvo, unatoč poplavi žute štampe i televizije a la dječja paraliza, nije zaboravilo kazalište, da mu ono naprotiv treba i da ga itekako želi.

Po slavnom dubrovačkom trubaduru Đeli Jusiću uglazbljeni "Dundo Maroje" prvo je iznenađenje koje zahuktala radna mašina zagrebačke "Komedije" priuštila svome gledateljstvu u sezoni 72./73. i ujedno novi dokaz da je Vlado opet bio u pravu. Čak i ona oficijel-oficiozna, a i glazbena kritičarka, čije su noge ljepše od njezinih kritika, morat će priznati da se dum Marin Držić ne bi u grobu prevrtao, da bijaše nazočan premijeri "Dunda Maroja". Naprotiv, reklo bi se, da bi usrdno pljeskao čak i Marku Fotezu, koji ga bijaše malo prekrojio i tako omogućio skrsnuće po Jusiću. S tekstualnim umetcima Stijepe Stražičića ispod lijesnog uzglavlja možda ne bi legao natrag u renesansni grob, ali bi mu zasigurno prilijepio pusu na čelo, kao skroman i opravdan obol svome intinskome oživljenju na hrvatskoj pozornici. Pod istinskim se oživljenjem ne misli ovdje skrivena neka i duboka Držićeva misao koju je genijalni redatelj sad izvukao iz groba i predočio publici 1972. godine, nego se misli dinamična, po našem Vladi do maksimuma spretno vođena predstava, s glazbom koja objedinjuje suvremeno kao i izvorno dubrovačko, kojoj ni malo ne smeta i ponešto što je već poznato, predstava s originalno profilranim likovima, što, čini se, postade već Vladinom redateljskom posebitošću, s nekoliko nezaboravnih glumačkih ostvarenja od kojih odskaču na visini izrađene komike predstavljeni Dundo Maroje Vladimira Krstulovića, za krepat od smijeha odlični Branko Kubik u ulozi Židova Sadija, i u do sada viđenim predstavama "Komedije", najbolji Richard Simonelli, koji je primjereno Pometu od početka do kraja radnju zadržao u svojim rukama. Ukratko, "Dundo 72" predstavljanje je koje će još dugo živjeti pred zagrebačkim gledateljstvom, uključujući cjepidlake, i time dum Marinu i baštini biti od veće koristi nego mnogi pokušaji visokih pretenzija a niskih rezultata, da se baština nameće u profesorsko-uskodometnim okvirima klasike s plemenitom željom da se 16. stoljeće u slici i prilici silom nakalemi na kraj dvadesetoga.

Kazališnom ljubitelju nadati je se da će i off-vlado predstave u "Komediji" biti na vlado-razini, a što se off-offa tiče, valja istaknuti slijedeće: namjernika će u "Komediji" od portira do biljetera, od glumca do redatelja, od buffeta do ravnatelja, s ove i s one strane rampe, prije i poslije zastora, svatko primiti kao svojeg gosta u svome domu. Ta je kućna atmosfera lako zamjetljiva i u slučajnome prolazu, a upravo ona, kad su svi ostali preduvjeti zadovoljeni, čini ono krajnje što pravo kazalište i čini kazalištem.


--------------------------------------------------------------------------------



"Jalnusevcani", predstava kazalista "Komedija", pripada jednom davnomdobu, ali odnose koje je Marija Juric Zagorka postavila lako mozemo prepoznati kao univerzalne. Gradonacelnik Jalnusevca napio se u Zagrebu s presvijetlim. Pozvao ga je na proslavu svog imendana kako bi si povisio cijenu među sugrađanima i iznudio kakvu preporuku u velikom gradu, no na nesreću, presvijetli je tek vratar
presvijetlog...Martin Sagner, kojeg svi pamtimokao Draza Katalenica iz Gruntovcana, istaknuo se kao odličan kazalisni glumac. Eugen Franjkovic, Nevenka Stipancic, Sanda Fiderseg, Đurđa Ivezic, Slavica Fila i Lili Caki, kao glumici zrele generacije, vladaju pozornicom. No, mladi, netom stasali Zarko Potocnjak koji povezuje danasnje Histrione i ondasnje doba, svojom radosnom glumom donosi mnogo zivosti.
Redatelj: Vlado Štefančić







"/Grofica/ Marica" (1954.): Vlado Štefančić i Lili Čaki

"Charleyeva tetka" (1955.): Božena Czund, Vlado Štefančić i Branka Strmac

"Splitski akvarel" (1955.): Lili Čaki i Vlado Štefančić

TV show iz američkog paviljona Zagrebačkog velesajma 1955. (godinu dana prije pokretanja TVZ): Ivo Juriša, Mirjana Dančuo i Vlado Štefančić

"Mala Floramye" (1956.): Dalibor Šatalić, Mirko Vojković i Vlado Štefančić

"Mala Floramye" (1956.) - iza scene: početak pretvorbe u šjor Bepa

"Zemlja smiješka" (1960.): Vlado Štefančić, Lili Čaki i Melita Kunc

"Poljubi me Kato" (1960.): Mirjana Dančuo, Vlado Štefančić i Sanda Langerholz

"Dvojnik" (1962.): Vlado Štefančić i Vlado Štefančić

iz TV emisije "Smjerom putokaza" (1965.): Vlado Štefančić i Gordana Bonetti

iz dječje TV serije "Poštarenko" (1969.)

početak sedamdesetih: priprema predstave

pravi hit: s autorima i ansamblom "Jalte" (1971.)

TV magazin početkom sedamdesetih: Vlado dirigira Koncertom za Zagreb i orkestar u nedovršenoj dvorani Lisinski

iz novogodišnjeg TV magazina (1972.)

"Kafetarija" (1977., Dubrovačke ljetne igre): Vlado Štefančić i Izet Hajdarhodžić

dvije sportske: sa Zvonkom Strmcem i Borisom Buzančićem, neposredno prije ogleda protivRelje Bašića i Vlade Štefančića (1971.)...

...i u dječjoj TV seriji "Spretno, sretno" (početak osamdesetih) s Dinamovim dream-teamom (Mlinarić, Kranjčar, Zajec)

pokus rock-opere "Jesus Christ Superstar": s Isusom Đanijem Stipaničevim (2000.)

pokus rock-opere "Jesus Christ Superstar": Vlado (redatelj) tumači Draženu Čučeku (Pilatu) kako da opere ruke (2000.)

tijekom priprema "Noći u Veneciji" na zagrebačkom Jarunu (2002.)

Vladek Štefančić iz pera Vladeka Burića, početkom sedamdesetih

utorak, 19.09.2006.

Jozo Lepetić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Jozo
prezime: Lepetić
spol: muško
datum rođenja: 08.05.1930 u Kolašinu, Crna Gora
datum smrti: 27.08.2004 u Mostaru
zanimanje: glumac

Film i TV:
"Aleksa Santic" (1990) TV Serija
Krivda (1989) (TV)
Pismo - Glava (1983)
Partizanska eskadrila (1979)
Valter brani Sarajevo (1972)
"Prosjaci i sinovi" (1971) TV Serija
Ljubav i poneka psovka (1969)
Fruits amers - Soledad (1967)
Söhne der großen Bärin, Die (1966) .... Bill
Kozara (1963)
Noci i jutra (1959)

ponedjeljak, 18.09.2006.

Smiljka Bencet, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Smiljka
prezime: Bencet-Jagarić
spol: žensko
datum rođenja: 11.06.1934 u Novom Sadu
zanimanje: glumica
suprug: Vladimir Jagarić

Film i TV:
"Bibin svijet" (2006) TV Serija .... Gospodja Stefica
Odmori se, zasluzio si: (2005) (TV) Serija .... Spremacica
"Nasa kucica, nasa slobodica" (1999) TV Serija
"Dirigenti i muzikasi" (1990) TV Serija .... Kata Barulek
Tecaj plivanja (1988) (TV)
"Inspektor Vinko" (1984) TV Serija .... Zmegaceva tajnica
Vlakom prema jugu (1981) .... Susjeda
"U registraturi" (1976) TV Serija
"Gruntovčani" (1975) TV Serija .... Regica Katalenić
Kuća (1975)
"Mejasi" (1970) (mini) TV Serija .... Regica Katalenić
Kolinje (1970) (TV) .... Regica

Smiljka Bencent i Martin Sagner u Gruntovčanima.


http://www.forum.hr/showthread.php?t=109513 Slika??
Portret umjetnika u drami

nedjelja, 17.09.2006.

Vanja Timer, glumica i pjevačica

OSNOVNI PODACI
ime: Vanja
prezime: Timer
spol: žensko
datum rođenja: 19.04.1914 u Zagrebu
datum smrti: 01.10.2002 u Zagrebu
zanimanje: glumica i pjevačica

Film i TV:
Razmedja (1973)
Tko pjeva zlo ne misli (1970)
Tonkina jedina ljubav (1969) (TV)
Svoga tela gospodar (1957) .... Kata

subota, 16.09.2006.

Mladen Šerment, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Mladen
prezime: Šerment
spol: muško
datum rođenja: 16.07.1920 u Zagrebu
datum smrti: 04.03.1999 u Zagrebu
zanimanje: glumac
supruga: Marija Aleksic

Film i TV:
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija
Horvatov izbor (1985)
"Inspektor Vinko" (1984) TV Serija .... Referent Stef
Novinar (1979)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija .... Miksa
"U registraturi" (1976) TV Series
"Gruntovcani" (1975) TV Series .... Presvetli
Kolinje (1970) (TV)
"Mejasi" (1970) TV Serija .... Imbra Presvetli
"Licem u nalicje" (1965) TV Serija
Službeni položaj (1964)
Svanuće (1964)
Mačak pod šljemom (1962) .... Stef
Prica o djevojcici i sapunu (1962)
Covjek od vaznosti (1961) (TV)
Carevo novo ruho (1961) .... Riznicar
Jurnjava za motorom (1959)
Svoga tela gospodar (1957) .... Jakov
Ne okreci se sine (1956) .... Grobar
Milijuni na otoku (1955) .... Konobar
Sinji galeb (1953) .... Pasko

petak, 15.09.2006.

Koraljka Hrs, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Kincl
spol: žensko
datum rođenja:21.10.1941 u Zemunu
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb

Film i TV:

Noc za slusanje (1995) .... Agata
Kamenita vrata (1992)
"Trazim srodnu dusu" (1990) TV Serija
"Stefica Cvek u raljama zivota" (1984) TV Serija
U raljama zivota (1984) .... Nena
Zlocin u skoli (1982)
Bravo maestro (1978) .... Iva Budic

četvrtak, 14.09.2006.

Ivo Šubić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Ivan
prezime: Šubić
spol: muško
datum rođenja: 21.05.1921 U Murskom Središću
datum smrti: 19.10.1968 u Zagrebu
zanimanje: glumac

Polazio glumacki tecaj 1947. s grupom od koje je poslije formirano prvo Zagrebacko dramsko kazaliste na Kaptolu, potom bio clan komedije, od 1964 igrao u Zagrebackom dramskom kazalistu Gavella, a od 1966. u zagrebackom HNK-u. Vaznije uloge: Walter (M. Krleza, U logoru), Leni (J. Steinbeck, O misevima i ljudima), Romeo (I. Ivanac, Julija) i dr. Nastupao na TV i radiju.
Film i TV:
Tonkina jedina ljubav (1969) (TV)
"Dnevnik Ocenaseka" (1968) TV Serija
Crne ptice (1967)
"Kad je mac krojio pravdu" (1967) TV Serija
Sreca dolazi u 9 (1961)
Signali nad gradom (1960) .... Tomo Knežević
Piko (1959)
Jurnjava za motorom (1959)
H-8 (1958) ... vozač
Nije bilo uzalud (1957) .... Albert Vidas
Opsada (1956) .... Željezničar

srijeda, 13.09.2006.

Slavica Maras-Mikulandra, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Slavica
prezime: Maras
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: glumica i direktorica Bagatelle
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Marko Mikulandra

OFF THEATER BAGATELLA
Bednjanska 13, Zagreb
Tel/Fax: 01/ 617-0423, Slavica Maras-Mikulandra
OFF KAZALIŠTE

Film i TV:
Stealing Heaven (1988) .... Marie Duroc
Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1974)
Razmedja (1973) ... Micika
Greska evolucije (1968) (TV)
"Mija sou" (1968) TV Series

utorak, 12.09.2006.

Angel Palašev, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Angel
prezime: Palašev
spol: muško
datum rođenja: 28.01.1942 u Velesu
zanimanje: glumac i pedagog
trenutno prebivalište: Zagreb

Film i TV:
"Zabranjena ljubav" (2006) TV Serija
"Kad zvoni?" (2005) TV Serija .... Ravnatelj
100 minuta slave (2004) .... Suputnik
Pont Neuf (1997) .... Fiddler
Sedma kronika (1996) .... Postar
Posebna voznja (1995) (TV)
Dobro dosli na planet Zemlju (1993)
Jaguar (1992) (Video)
Nemir (1982)
"Smogovci" (1982) TV Serija
Bravo maestro (1978) .... Stanko Miric
Mirisi, zlato i tamjan (1971)
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija
Gravitacija ili fanstastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968)
"Dnevnik Ocenaseka" (1968) (mini) TV Serija
Breza (1967)
Rana Jesen (1962)

ponedjeljak, 11.09.2006.

Marija Aleksić-Šerment, glumica

OSNOVNI PODACI

OSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Aleksić-Šerment
spol: žensko
datum rođenja: 1923
datum smrti: 22.10.1998 u Zagrebu
zanimanje: glumica
suprug: Mladen Šerment

Film i TV:
Baka bijela (1992)
Horvatov izbor (1985)
Rani snijeg u Münchenu (1984) .... Karlova majka
Mećava (1977) .... Markova supruga
"Gruntovcani" (1975) TV Serija .... Cila Cinober
Živjeti od ljubavi (1973) .... Gazdarica
Lov na jelene (1972)
"Prosjaci i sinovi" (1971) TV Serija
"Mejasi" (1970) (mini) TV Serija
Licem u lice (1963) .... Stevanova zena
Opasni put (1963) .... Slavkova majka
Sreća dolazi u devet (1961)
H-8 (1958)
Svoga tela gospodar (1957) .... udovica Jaga

nedjelja, 10.09.2006.

Josip Genda, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Josip
prezime: Genda
spol: muško
datum rođenja: 05.03.1943 u Škabrnji
datum smrti: 08.09.2006 u Splitu
zanimanje: glumac

Film i TV:
Treseta (2006) (TV) .... Martin
"Novo doba" (2002) (mini) TV Serija .... Dr. Vukovic
Bogorodica (1999)
Garcia (1999)
Kanjon opasnih igara (1998) .... Beli
Transatlantik (1998)
Sedma kronika (1996) .... Odoriko
Vrijeme ratnika (1991)
Školjka šumi (1990)
"Ptice nebeske" (1989) (mini) TV Serija
Od petka do petka (1985)
"Nepokoreni grad" (1981) TV Serija
"Velo misto" (1981) TV Series .... Sjor Fabjan
Judita (1980) (TV)
Povratak (1979)
Čovik od svita (1965)

subota, 09.09.2006.

Cintija Ašperger-Eastman, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Cintija
prezime: Ašperger
spol: žensko
datum rođenja: 04.05.1963
zanimanje: glumica i pedagog
trenutno prebivalište: Toronto, Canada
suprug: Allan Eastman (1986-
kći: Sybil

13.08.2002. / Izdanje 352POVRATAK SEKS SIMBOLA OSAMDESETIHKanadska profesorica glume u novoj uloziCintija Ašperger, zvijezda filmova 'U raljama života', 'Šest dana juna' i 'Spuk', od 1986. živi u Torontu i nedavno je postala redovita profesorica glume na Ryerson Theatre School te je ostvarila niz uloga u kanadskim produkcijama i u kazalištu, a na jesen će igrati jednu od glavnih uloga u 'Slučajnoj suputnici' Srećka Jurdane

Piše: Robert Bajruši
Iako je nastupala u samo nekoliko važnijih filmova – “U raljama života”, ”Šest dana juna” i “Spuku” – zagrebačka glumica Cintija Ašperger imala je zapaženo mjesto u tadašnjoj kinematografiji i kazalištu. Njezina uloga u predstavi “Studio za imidž” i danas se prepričava među kazališnim poklonicima kao jedan od najavangardnijih pokušaja u kazališnom životu osamdesetih. Umjetničku karijeru u Hrvatskoj prekinula je već 1986. kad se udala za režisera Allana Eastmana i otišla u Toronto. U Zagreb se vratila 1989. i sljedeće dvije godine glumila u ZKM-u, da bi zbog sukoba s kćeri Sybilom ponovno otišla u Toronto. Ondje je postala strastveni agitator za hrvatsku nezavisnost organizirajući demonstracije i javne prosvjede protiv agresije na domovinu. Počela je i glumiti u...

petak, 08.09.2006.

Vjera Žagar-Nardelli, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Vjera
prezime: Žagar-Nardelli
spol: žensko
datum rođenja: 06.01.1927 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb


Diplomirala na Zemaljskoj glumackoj skoli u Zagrebu (1947), zatim djelova u Dubrovniku (1947-1949), HNK-u u Zagrebu (1949-1953) i Zagrebackom dramskom kazalistu Gavelli (1953-1988). Znacajnija ostvarenja: Magdalena (F. Garcia Lorca, Dom Bernarde Albe), Lady Macbeth, Desdemonda, Gertruda (W. Shakespeare, Macbeth, Otelo, Hamlet), Petrunjela (Marin Drzic, Dundo Maroje), Jele i Pave (ivo Vojnovic, Maskarate ispod kuplja i Suton) i dr.
Film i TV:
Ajmo Žuti (2001) (TV) .... Teta
Božić u Beču (1997) .... Eva Resjak
"Trazim srodnu dusu" (1990) TV Serija
Leo i Brigita (1989) (TV)
Nitko se nece smijati (1985) (TV) .... Gospodja zaturecki
Heda Gabler (1985) (TV)
Rani snijeg u Münchenu (1984) .... G-dja Poldner
Kraljevo (1981) (TV)
Daj što daš (1979)
"Gruntovcani" (1975) TV Serija .... Greta
Timon (1973)
Živjeti od ljubavi (1973) .... Tajnica
Službeni položaj (1964)

četvrtak, 07.09.2006.

Martin Sagner, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Martin
prezime: Sagner
spol: muško
datum rođenja: 11.08.1932 Novigrad Podravski
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište:

Zavrsio Akademiju za kazalisnu umjetnost u Zagrebu. Igra najprije u Narodnom kazalistu "August Cesarec" u Varazdinu, zatim je od 1955. clan Komedije. Proslavio se ulogom Dudeka u TV seriji Gruntovcani (redatelj Kreso Golik, 1975), produljujuci joj zivot u estradnim nastupima. Bio clan Sabora Republike Hrvatske u prvom sazivu.


MARTIN SAGNER, LEGENDARNI DUDEK IZ TELEVIZIJSKE SERIJE »GRUNTOVČANI«, VRAĆA SE KAZALIŠNIM DASKAMA
Glupost je ponekad mudrija od ozbiljnosti – a i bolje se prodaje

Kaj znači ozbiljnost? To znači pokušati naći istinite odgovore na pitanja. A ja ne znam što je istina. Mnogo se toga pametnijeg i mudrijeg dade reći kroz neozbiljnost, smijeh, šalu i laž. Ne kažem da ozbijnost i istina nemaju svog rezona; to je božji dar koji koji pametan čovjek mora iskoristiti za napredak svijeta. Ali ovaj svakodnevni život svodi se na formulu »smijeh kroz suze i suze kroz smijeh«


ZAGREB – Glumac Martin Sagner, kojega publika pamti po ulozi nenadmašno smiješnog Dudeka iz višekratno reprizirane televizijske serije »Gruntovčani«, nakon godina izbivanja s kazališne scene ponovo se vraća na daske koje život znače. Praizvedba predstave »Šah mat« Željka Senečića, u režiji Vedrane Vrhovnik i izvedbi Teatra 101, najavljena ...


Vijesnik

srijeda, 06.09.2006.

Mira Župan, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Mira
prezime: Župan
spol: žensko
datum rođenja: 05.08.1926 u Otočcu
datum smrti: 12.08.1993 u Zagrebu
zanimanje: glumica



Diplomirala na glumackoj skoli u Zagrebu (1943), zatim igrala u Kazalistu narodnog oslobodjenja Hrvatska s kojim se 1945 vratila u Zagreb i postala clanica zagrebackoh HNK. Zapazenije uloge: Pavle (I. Vojnovic, Dubrovacka trilogija), Lucrezia (N. Machiavelli, Mandragola), Giga Bariceva (M. Begovic, Bez treceg), Lady Windermere (O. Wilde, Lepeza Lady Windermere), Magdalena (R.Marinkovic, Glorija), Sestra
Angelica, Klara i Laura (M. Krleza, Gospoda Glembajevi, Leda i U agoniji), Olga (A. P. Cehov, Tri sestre), Martha (E. Albree, Tko se boji Virginije Woolf), Fedra (J. Racine), Majka Courage (B. Brecht, Majka Courage i njena djeca).
Film i TV:
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija .... Marta Gorjanski
Četvrti suputnik (1967)
Lisinski (1944)

utorak, 05.09.2006.

Zvonimir Rogoz, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Zvonimir
prezime: Rogoz
spol: muško
datum rođenja: 10.10.1887 u Zagrebu
datum smrti: 06.02.1988 u Zagrebu
zanimanje: glumac
2.supruga: Akata Kopčić (r.1946.) (vj. 1972-1988)
sin: Rafael Kopčić Rogoz (r.1983.) rafael.kopcic.rogoz@hi.t-com.hr
1.supruga: Ludvika Rogoz (r. 1885+02.06.1964 U Zagrebu)
kći: Libuša Rogoz

ZVONIMIR ROGOZ

Rođen: 10. listopada 1887. u Zagrebu
Umro: 6. veljače 1988. u Zagrebu

Proslavljeni hrvatski kazališni i filmski glumac i prvi stogodišnjak u kazališnoj povijesti Hrvatske, Zvonimir Rogoz, rodio se 10. listopada 1887. u Zagrebu. Tu je 6. veljače 1988. i umro. Njegova rodna kuća bila je u staroj Vlaškoj ulici, a odrastao je u novom roditeljskom domu na Potoku, današnjoj Tkalčićevoj 84.
Rogozovo je djetinjstvo bilo teško. Roditelji su ga dali u limarski obrt. Osposobivši se u Zagrebu, otišao je na rad u Podravinu. Prvi glumački nastup imao je 1904. u Đurđevcu, a zatim je otišao na glumački studij u Beč gdje je proveo cijelu godinu 1907.
Vrativši se u Zagreb zaposlio se u kobasičarskoj struci, usavršavajući glumu kod kazališnog pedagoga Đure Prejca. U međuvremenu je okupio putujuću glumačku družinu s kojom je nastupao u Varaždinu, a zatim je pristupio ispitu za člana Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Bio je primljen kao volonter. Obveze su bile velike, a plaća mala. Zbog toga je početkom 1910. ponovno u putujućoj trupi s kojom je prokrstario cijelu Hrvatsku. Prije izbijanja Prvoga svjetskog rata otišao je u Varaždin, a zatim 1922. u Ljubljanu gdje je postao i redatelj. Osobito je zapažen u naslovnoj ulozi u Hamletu s kojim Slovenski ansambl gostuje u Pragu 1929. Prihvatio je ponuđeni angažman i tamo će ostati dvadeset i jednu godinu.
U Pragu je Rogoz doživio pravi preporod. Ne samo što je gotovo svakodnevno igrao u kazalištu, već su ga zapazili i filmski stvaraoci tako da je u Pragu počeo i svoju svjetsku filmsku karijeru. Život teče dalje, Ekstaza, General Štefanik samo su neki od naslova 50 filmova u kojima je igrao i to uz ostale, sa znamenitim glumicama Itom Rinom i Hedy Lamarr. Ekstaza mu donosi svjetsku slavu.
Godine 1950. vratio se Rogoz u Hrvatsku i počeo svoju drugu kazališnu, filmsku i televizijsku karijeru. Igrao je, snimao i režirao gotovo do smrti. Objavio je knjigu uspomena Mojih prvih 100 godina, a o njemu je snimljen i dokumentarni film Zdrav Rogoz u zdravom tijelu.
htv

ponedjeljak, 04.09.2006.

Zvonimir Maycug, redatelj

OSNOVNI PODACI
ime: Zvonimir
prezime: Maycug
spol: muško
datum rođenja: 1959 u Zagrebu
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb

Zaljubljenik u erotiku odnosno filmski tretman ljudske seksualnosti, Zvonimir Maycug najpoznatiji je kao autor prvog, i zadugo jedinog, hrvatskog i jugoslavenskog hardcore pornografskog filma Oaza (1988). Kako je u socijalističkoj Jugoslaviji pornografija bila zakonski zabranjena, kopija filma je zaplijenjena i uništena, no godinu dana kasnije Maycug je snimio novu verziju istog naslova, ali na videu, i uspješno ju plasirao na video tržište. Uz Oazu, režirao je još dva filma, ruralnu dramu po eksploatacijskoj formuli seks plus nasilje Ja sam tvoj bog s popularnom srbijanskom glumicom Ružicom Sokić, koja se nije uspjela probiti u redovnu kino mrežu, te nezavisno produciranu, erotsku melodramu Kalvarija, koju je tadašnji izbornik Pulskog festivala Mato Kukuljica odbio uvrstiti u festivalski program zbog navodnog nezadovoljavanja tehničkih standarda, a naposljetku imala je samo ograničenu video distribuciju.

Svi filmovi ovog redatelja:

- Ja sam tvoj Bog (1983)
- Oaza (1984)
- Oaza (1988)
- Kalvarija (1996)



Slike Hrvoje Dominic Globus 22.04.1994

nedjelja, 03.09.2006.

Nada Abrus, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Nada
prezime: Abrus
spol: žensko
datum rođenja: 19.12. u Splitu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb

Nada Abrus

Rođena u Splitu. Završila gimnaziju u Splitu i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ima sina Luku, psića Bubića i papigicu Žutka. Kao gimnazijalka odigrala je vnu ulogu u filmu "Nedjelja", a kazališnu karijeru počela je kao naturščik u HNK u Splitu. Nakon uspješne manekenske karijere završava Kazališnu akademiju u Zagrebu. Tri godine djeluje kao slobodna umjetnica, a 1979. kao dramska glumica postaje stalnom članicom kazališta "Komedija". Članica je družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja", a predsjednicom Sindikata hrvatskih glumaca postaje 1999. godine. Od 1991. je i povjerenica Sindikalne podružnice kazališta Komedija. Sudjelovala na Splitskim, Dubrovačkim i Pulskim ljetnim igrama. Sudjelovala u predstavama Maloga kazališta Trešnja, ITD Zagreb, HNK Zagreb, u Histrionima ("Tajna krvavog mosta")... Igrala je na filmu i televiziji ("Naše malo misto", "Adam i Eva", "Rezervisti"..., i radila kao voditeljica na OTV-u u TV Mreži. Od poznatijih filmova izdvajaju se: Medeni mjesec, Priča iz Hrvatske, a od koprodukcija Transilvanija, Dvanaest žigosanih... Sinkronizira crtane filmove, kao i reklame na televiziji i u privatnim produkcijama. U kazalištu Komedija odigrala je tridesetak značajnih uloga u glazbenom i dramskom repertoaru, od kojih se izdvajaju komedija "Kako se uzme" A. Ayckbourna, mjuzikl "Kralj je gol" Grgića i Kabilja, "Vjenčani list" Kishona i Kabilja, operna drama Brechta-Weilla "Opera za tri pare"... Kazalište: "Šest lica traži autora" - pastorka. "Opera za tri groša" - Polly. "Kako se uzme" - Sheila. "Pokvarenjak ili Luda noć u hotelu President" - Pamela. Mjuzikl "Kralj je gol". Cabaret "Stari fijaker". Mjuzikl "Car Franjo Josip u Zagrebu". "Hrvatski Diogenes" - Tereza TV: "Naše malo misto", "Adam i Eva", "Rezervisti" Film: "Nedjelja", "Medeni mjesec", "Priča iz Hrvatske" Ostalo: Sinkronizacija spotova i crtanih filmova. TV voditeljica u emisiji "Napokon nedjelja"
Zagreb
Gradsko kazalište Komedija

---

ROĐENDAN I MJESTO ROĐENJA 19. prosinca; Split
KONTAKT Kazalište "Komedija", p.p. 428, Zagreb
tel.: +385 (0)1 48 13 200; fax: +385 (0)1 48 12 179
e-mail: komedija@komedija.hr


--------------------------------------------------------------------------------

OBRAZOVANJE Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
SEMINARI, TEČAJEVI... Pjevanje kod prof. Zlatka Šira

--------------------------------------------------------------------------------

KAZALIŠTE ZGK "Komedija": Dlakav život, Inspektor je došao, Novela od stranca, Graničari, Sasvim mala razdaljina, Češalj, Zemlja smiješka, Sastanak u Senlisu, Olajavaonica, Lulin, Grička vještica, Crveni otok, Skup, Sloboda u Sračincima, Probudi se Kato, Opera za tri pare, Orden, Vjenčani list, Lovačko društvo, Car Franjo Josip u Zagrebu, Dubravka, Kako se uzme, Stranka ljubavi, Komedija zabuna, Luda noć u hotelu President, Kralj je gol, Isus - sin čovječji, Vozači za sva vremena, Gostioničarka, Gubec-beg, Piaf, Legalisti; GD "Histrioni": Stari fijaker, Hrvatski Diogenes, Tajna krvavog mosta; MKT/Kazalište "Trešnja": Kainov grijeh, Detektivsko srce; Teatar &TD: Lizistrata, Rubezahl, Don Huan; HNK Zagreb: Put u raj, Držićev san, Kamov smrtopis; Splitske ljetne igre: Michelangelo Buonarotti, Amerikanska jahta u splitskoj luci; Dubrovačke ljetne igre: Grižula, Dubrovačka trilogija; Šest lica traži autora (HNK Split); Orestija (Pulske ljetne igre); Poruka sa Asterona (Pulske ljetne igre/INK Pula), Malj koji ubija (ZKM); niz dječjih predstava Glumačke družine "Školarac"; Žuga-art: Svoj na svom; sakralni prostori diljem Hrvatske: Majka Terezija

FILM Nedjelja (Zafranović), Medeni mjesec (Babić), Transilvanija (američka koprodukcija), Karneval, anđeo i prah (Vrdoljak), Anđele moj dragi (Radić), Priče iz Hrvatske (Papić); kratkometražni filmovi Bijeg (Tschauschner), Pješčana plaža (Hodak)
TELEVIZIJA Naše malo misto (HTV), Adam i Eva (HTV), Rezervisti (HTV), Slučaj maturanta Wagnera (HTV); TV voditeljica (Napokon nedjelja - TV Mreža, U dobrom društvu - HTV), sinkronizacije brojnih reklamnih spotova i animiranih filmova (među ostalima Slonica Nelica, Animanijaci, Izgubljene igračke)
RADIO brojne radio drame (Dramski program HR) i radio igre za djecu (Dječji program HR)
OSTALO članica družbe "Braća hrvatskoga zmaja", od 1991. povjerenica Sindikalne podružnice kazališta "Komedija" Sindikata hrvatskih glumaca, od 1999. predsjednica Sindikata

--------------------------------------------------------------------------------

STATUSI U "KOMEDIJI" prva premijera 23. siječnja 1976. (Dlakav život), zaposlena od 1. rujna 1979.


http://www.moda.hr/Content/Article.aspx?id=873&pg=2
http://www.vjesnik.com/pdf/1999%5C09%5C30%5C21A21.PDF#search=%22Nada%20Abrus%22

subota, 02.09.2006.

Vika Podgorska, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Hedvika
prezime: Čus
spol: žensko
datum rođenja:13.05.1898 u Bistrici u Rožu, Koruška
datum smrti: 12.07.1984 u Mariboru
zanimanje: glumica
suprug: Hinko Nučić
životopis:Vika Podgorska


Rođena Slovenka, po imenu Hedvika Čus, Vika Podgorska (Bistrica u Rožu, Koruška, 1898 - Maribor, 1973), koju su kritičari nerijetko uspoređivali s Eleonorom Duse i nazivali je najboljom glumicom slavenskog juga, prve glumačke godine (1919-1921) provodi u Mariboru, gdje polazi i glumačku školu svojega budućeg supruga Hinka Nučića. Zajedno s njim prelazi 1921. u Hrvatsko narodno kazalište u Zagreb te rijetkom upornošću i savjesnošću, talentom i osebujnom individualnom izražajnošću, iz sezone u sezonu oduševljava gledalište ostvarujući sve složenije i istančanije zadatke.

Među nizom uloga ostvarenih u nacionalnom repertoaru posebno se izdvajaju Jeljenka u Gundulićevoj Dubravci, Dora u Šenoinu Zlatarevu zlatu, Ogrizovićeva Hasanaginica, Vojnovićeva Anica u Maškaratama ispod kuplja, Krležina Marijana Margetićka u Vučjaku i Laura u Agoniji, te Begovićeva Agneza u Pustolovu pred vratima i Giga Barićeva u Bez trećega. Velike domete ostvaruje i u klasici tumačeći Euripid-Werfelovu Kasandru (Trojanke), Racineovu Fedru, Goetheovu Ifigeniju (Ifigenija na Tauridi) te Shakespeareove Arielu, Kleopatru, Violu, Porciju i lady Macbeth.

Suverene i sugestivne kreacije ostvaruje i u stranom repertoaru, iz prošlog stoljeća, a i suvremenom. Kritika posebno hvali njezine kreacije Ibsenove Solvejg (Peer Gynt) i Nore, Shawove Svete Ivane, Wedekindove Lulu, Pirandellove Pokćerke (Šest lica traže autora), Zoline Thčrčse Raquin i O'Neillove Lavinije (Elektra u crnini), kao i interpretacije ženskih likova Dostojevskog, Grušenjke (Braća Karamazovi), Nastje Filipovne (Idiot) i Zinaide (Ujakov san), te Gorkovljeve Nastje (Na dnu).

Nakon Drugoga svjetskog rata obnavlja neke svoje velike uloge iz prijašnjih godina te im dodaje nove, kao što su gospođa Mara u Dubrovačkoj trilogiji, Vasa Železnova Gorkoga i Čapekova Mati, te Klitemnestra u Eshilovu Agamemnonu i Majka u Montserratu Roblčsa. Umirovljena je već 1958. u naponu snage. No ipak se još jednom pojavljuje u novoj predstavi. Godine 1966. igra Anu Stavroginu u Camusovoj dramatizaciji Demona Dostojevskog. Na radiju je učestalo nastupala već u prvim godinama njegova postojanja u Zagrebu, a igrala je i u televizijskim dramama.
http://www.hnk.hr/hr/novosti.php?id=498

petak, 01.09.2006.

Maja Nekić, glumica

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv