OSNOVNI PODACI
ime: Nevenka
prezime: Maras
spol: žensko
datum rođenja:18.06.1922 u Banjoj Luci
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište:
2.suprug:?? Blažević
1.suprug:?? Eržišnik
sin: Robert Eržišnik novinar
otac: Ivan Maras
majka: Matilda Maras
sestra: Slavica Maras
Uvijek »mlada« Nela Eržišnik najveća je komičarka hrvatske scene
Nedavno je Željka Ogresta ugostila 82-godišnju komičarku Nelu Eržišnik. Osamdesetdvije godine? Dobro ste pročitali, ali čuli i vidjeli? I, uvjerili se da je Nela još uvijek »mlada« i najveća komičarka hrvatske scene. Kao nekad, ona sve pretvara u smijeh, a sad, ako treba, i svoje polaganije i opreznije kretnje. Jer njoj pokreti, scena, šank, kulisa i scenski efekti nisu ni nužni. Dovoljna je njezina riječ, s kojom ismijava upravo ono što masa u određenom vremenu iščekuje. Njoj ne trebaju uvozni tekstovi razglašenih komediografa, jer ona zna sama pisati i smišljeno to pretvarati svojstvenom glumom u klasiku hrvatskoga scenskog humora. Dok gladni zabave i smijeha uvozimo na veliko i emitiramo svaku večer skupe američke TV komedije s umjetno montiranim smijehom (valjda se zato i mi smijemo), dok raznorazne satiričke scene i scenčice nastoje izmamiti preko nekih viceva za šankom jeftini »tržišni« smijeh, te smatraju da je seks-akrobatika jedini razlog za zabavu, jednu je Nelu Eržišnik »iz prošlog stoljeća« takav repertoar odavno otpisao. Po tom umovanju vani bi odavno već otpisali predstave i glumce koji privlače dok privlače, pa makar to trajalo desetljećima. Jer, vani znaju: zamjena za klasiku ne viri iza svakoga ugla. Zato i jest »klasika«. A to je Nelina »Marica Hrdalo« i ostali njezini jednostavni, ali ljudski likovi, s kojima ona točno znade koje i kakve naše gluposti ismijati, pa ako treba i sebe samu.
Donekle je našla nasljednicu u onoj Splićanki Čulini na kraju »Glamura«, iako su to dva mentaliteta i humora koji nisu i ne mogu biti isti ... ni u odabiru riječi. Ali, zamislite valjanja u gledalištu kada bi na istoj sceni spojili njih dvije, Nelu i Arianu! Ulaznice bi, vjerujem, bile unaprijed rasprodane.
MLADEN HANZLOVSKY
Zagreb
Nela Eržišnik: MOJA TRI ŽIVOTA
Str. 260, 14 x 20 cm, uvez tvrd, 150 kn, 2003.
Uspomene glasovite glumice. Sjećanja na djetinjstvo u Lici (Gospić, Otočac) i Zagrebu. Kako se živjelo u obitelji s osmero djece i s jednom plaćom? Pogled na rat i svakodnevicu Nezavisne Države Hrvatske iz perspektive mlade, darovite, ambiciozne, iskrene žene. Priče o životu obitelji koja se često selila, preživjela okupaciju i rat, ali je prepolovljena u "oslobođenju".
Dok se u Zagrebu krila i radila kao švelja njemačka glumica Tilla Durieux, Nevenka Maras, buduća velika zvijezda hrvatskog pučkog teatra Nela Eržišnik, radila je na Zagrebačkoj pošti u Jurišićevoj ulici. Gđa. Durieux o tim je danima napisala mnoge stranice, sada o njima svjedoči, na svoj način, i gđa. Eržišnik, koja osim dara za glumu ima i dar za pisanje, pa i crtanje, što se dobro vidi iz ove raskošno ilustrirane knjige.
Glumičina sjećanja vraćaju, ili odvode, čitatelja i u poslijeratne godine. Tada počinje profesionalna karijera N. Eržišnik, njezin uspješan put prema estradnim vrhovima ne samo Hrvatske, nego i cijele druge Jugoslavije. Putovanja, predstave, priredbe, susreti s publikom u kojoj su nerjetko sjedili najmoćniji ljudi tadašnje Jugoslavije, pa i sam "doživotni predsjednik partije i države" Tito. Memoari koji se čitaju s uzbuđenjem mjerljivim samo s razdraganošću kojom su ljudi nekad pratili nastupe Marice Hrdalo i Tetke Ikače. "Žensko pismo" na razini Irene Vrkljan, Dubravke Ugrešić i Julijane Matanović! KRATAK OPIS
Bilješka o autorici
Nela Eržišnik rođena je kao Nevenka Maras (današnje građansko ime: Marija Blažević), u obitelji Matilde i Ivana Marasa, 18. lipnja 1922. u Banjaluci. Djetinjstvo je provela u Lici, najviše u Otočcu, gdje je završila pučku školu i tri razreda gimnazije. U Zagreb se obitelj Maras preselila 1935. i tu je N. Eržišnik, na Gornjem gradu, završila gimnaziju. Nakon škole zaposlila se kao službenica na pošti.
Poslije rata (1948.) završila je studij glume na tadašnjoj Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Na pozornici zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta počela je nastupati još kao studentica, gdje je, u profesionalnom angažmanu, ostala do 1953., kada je prešla u upravo otvoreno Malo, odnosno Zagrebačko dramsko kazalište u Frankopanskoj ulici. To kazalište osnovao je dr. Branko Gavella i ono danas nosi njegovo ime (Dramsko kazalište Gavella).
U kazališnoj je karijeri, koja je trajala od 1947. do 1964., odigrala desetke uloga. Pročula se naslovnom ulogom u Aristofanovoj »Lisistrati« 1952., a vrlo su zapažene bile i njezine role u Držićevu »Dundu Maroju« (Petrunjela), Kolarovoj komediji »Svoga tela gospodar« (Bara), Ibsenovim »Sablastima« (Gđa. Alving), lonescovim »Stolicama« (Stara)... i na kraju u Nušićevoj »Gospođi ministarki«. S Gospođom ministarkom - na neobičan i naprasan način (što je opisano u ovoj knjizi) - završila je svoju kazališnu karijeru.