Pregled posta

Vlado Štefančić, glumac i redatelj

OSNOVNI PODACI
ime: Vlado
prezime: Štefančić
spol: muško
datum rođenja: 12.01.1931 u Vukovaru
zanimanje: glumac i redatelj
trenutno prebivalište: Zagreb

Film i TV:
"Spretno, sretno" (1980) TV Serija
"TV magazin" (1972) TV
"Poštarenko" (1969) TV Serija
"Smjerom putokaza" (1965) TV Serija
"Licem u nalicje" (1965) TV Serija
Cirkus Rex (1965)
Lum and Abner Abroad (1956) .... Mischa Dramascu
"TV Show" (1955) TV
Bakonja fra Brne (1951)
------------------------------------------------------------------------------
PORTRET UMJETNIKA - VLADO ŠTEFANČIĆ

napisao i razgovarao: Hrvoje Ivanković
(Izvatci iz poglavlja drugog dijela zbornika "Portret umjetnika u drami", nastalog prema emisiji III. programa Hrvatskoga radija urednika Borbena Vladovića; Hrvatski radio, godine 1996. Objavljujemo ljubaznošću nakladnika.)

"Od pete godine u Hrvatskom narodnom kazalištu gledao sam sve - od drame do operete. I prolazili su me žmarci od neugodnosti dok sam gledao operetu, koju nisam volio, jer mi se činilo da prelazak od govorenja do pjevanja nije logičan. Osjećao sam otpor, ali sam uvijek išao iznova gledati. Već sa sedam-osam godina bio sam poprilično izobražen u tome, a sa deset sam počeo pisati, režirati i glumiti u vlastitim komadima. Bili su to pravi mali mjuzikli. U četrnaestoj sam već redovno igrao u teatru u manjim dječjim predstavama, sa šesnaest sam postao profesionalni glumac na Radio-Zagrebu gdje je postojao radio-dramski studio. Nakon dvije godine uočili su me ljudi iz Kerempuhovoh vedrog kazališta, današnje 'Komedije' i odmah sam dobio stalan angažman."

Tako je, u jednom od svojih brojnih intervjua što ih je dao, glumac, redatelj, televizijski i radijski voditelj Vlado Štefančić, opisao svoje prve dodire s kazalištem i početak profesionalne glumačke karijere. Priča na trenutak zastaje na logičnom mjestu, u 18. godini (Štefančić je rođen u Vukovaru godine 1930.) s prvim kazališnim angažmanom. U sljedećih nekoliko godina Štefančić će u "Komediji" ostvariti više zapaženih uloga okušavajući se u najrazličitijim žanrovima, ali i skrećući pozornost na sebe kao potencijalnog nositelja takozvanog zagrebačkog ili kajkavskog repertoara. U popis njegovih ostvarenja iz tog razdoblja ulaze dramske, ali i glazbene predstave, u kojima su do izražaja došle i njegove pjevačke mogućnosti. "Zagreb je grad operete", reći će poslije Vlado Štefančić prisjećajući se tih početaka i svojih prvih redateljskih dodira s glazbenim teatrom.

U vrijeme najvećih uspjeha, godine 1965. Štefančić napušta kuću u kojoj je počeo profesionalnu karijeru. O pravim razlozima progovorit će znatno poslije ne bez kajanja: "Tek smo izborili suvremenu domaću komediju i suvremeni mjuzikl, a čovjek koji je tada vodio kazalište želio se vratiti natrag i ukinuti ono u čemu smo svi osjećali napredak. Nisam se s time mogao složiti i prešao sam u zagrebački HNK. Ne samo ja, nego nas dvanaestak vodećih glumaca. Danas mislim da je trebalo ostati i boriti se, no tada mi se to činilo uzaludnim. U HNK-u sam shvatio da neke stvari jednostavno mogu, a neke ne mogu. Tumačio sam uloge koje do tada nisam radio u 'Komediji'. Sam sam sebi izgledao čudan i smiješan, i znao sam da mi gluma tamo ne polazi za rukom." Kazalištu kojemu je po mnogo čemu pripadao, Štefančić se vraća 1969. godine, ovaj put kao umjetnički direktor. Slijedi razdoblje koje se po mnogo čemu može ocijenitio kao zlatno doba "Komedije", ali i kao vrijeme rađanja hrvatskog mjuzikla. U borbi za ravnopravnost žanra koji mnogi domaći kritičari u to vrijeme nisu prihvaćali, a najčešće ni shvaćali, Štefančić je odigrao presudnu ulogu. Sve je počelo uprizorenjima popularnih stranih glazbenih komedija te Štefančićevim poticanjem domaćih pisaca i skladatelja da se okušaju u stvaranju autentičnog hrvatskog mjuzikla. Prvi takav veliki projekt nedvojbeno je ušao u povijest hrvatskoga kazališta zbog iznimnog, gotovo nevjerojatnog uspjeha koji je postigao. Riječ je, dakako, o Grgićevu i Kabiljovu mjuziklu "Jalta, Jalta".

Godine 1978. Vlado Štefančić dao je ostavku na mjesto direktora "Komedije". Osjetivši zamor u ansamblu s kojim je postigao tako sjajne uspjehe, vraća se, prema svojem tadašnjem uvjerenju, među glumce. No, nekoliko odličnih glumačkih kreacija ponovno će ostati u sjeni Štefančićeve redateljske karizme. Uz režije sa strane, Štefančić će i dalje ostati vjeran "Komediji" u kojoj će režirati još na desetke naslova, u što su uključena i posljednja uprizorenja kojim je Štefančić i novim naraštajima potvrdio svoju neprikosnovenost kada je riječ o postavkama mjuzikla na ovim našim stranama.

U vremenima u kojima živimo jednostavno nije moguće započeti razgovor s Vama a ne zaustaviti se odmah na podatku koji nam govori da ste rođeni u Vukovaru. Zanima me je li Vaše rođenje u Vukovaru bilo samo splet okolnosti ili Vas uspomene iz djetinjstva još konkretnije vezuju za ovaj grad?

Moj otac je iz Vukovara, ja sam se tamo rodio, živio šest mjeseci i tada smo se preselili u Zagreb. No, ja sam svake godine umjesto na more odlazio na Dunav, u Vukovar. Taj grad sam neobično zavolio, to je čudesan grad, grad pun ljepote i grad s dušom.

Već s osamnaest godina Vi ste u prvom profesionalnom kazališnom ansamblu. Dospjeli ste u Kazalište "Komedija". Zanima me na koji ste način tako rano dobili angažman i je li zapravo to vaše početno razdoblje u "Komediji" ipak bilo neka škola, odnosno pandan Akademiji koju niste pohađali?

Sigurno. Godine 1950. kazališni redatelj Ferdo Delak režira jednu radio-dramu na Radiju, uočava me i poziva u Kazalište "Komedija" gdje dobivam stalni angažman kao glumac u drami. I od tada eto, igram u "Komediji", moglo bi se reći, gotovo do danas, najrazličitije uloge. A to školovanje u "Komediji" bilo je zaista važno, jer smo u to vrijeme imali veliki broj gostujućih redatelja, pa su najveći hrvatski redatelji radili i u našem kazalištu.

Zadržao bih se još malo na tom vremenu i na operetama u kojima ste sudjelovali kao glumac, ne kao redatelj, odnosno na operetama i glazbenim komedijama koje ste u to vrijeme imali prilike gledati na zagrebačkim scenama. Na koji način se tada pristupalo takvim glazbeno-scenskim formama kod nas i jeste li s obzirom na društveno-političke okolnosti znali što se na tom području događalo u svijetu, u Europi, makar u ovim nama bližim gradovima poput Beča ili Trsta?

Prvih godina, naravno, to nije bilo moguće, jer nismo imali ni putovnice, nismo mogli putovati niti se zanimati za tamošnja zbivanja. Sve što smo saznavali, saznavali smo s filma. A mjuzikl, odnosno opereta, u ono su se vrijeme nekako pomiješali. Sav moj otpor koji sam od prije imao prema opereti, odnosno prema nekim nelogičnostima u opereti, pokušao sam u svojem radu učiniti suvremenijim, boljim. Tako sam prijelaze s govorenja na pjevanje, u mojim režijama i u mojim glumačkim interpretacijama, uvijek nastojao učiniti što logičnijima, manje primjetnima nego što je to bilo u prvom, zlatnom razdoblju operete. Tada dolazi drugo zlatno zagrebačko razdoblje operete, a to je "Komedijino", s Đanijem Šeginom, Melitom Kunc, Mirjanom Dančuo, pa i sa mnom kao glumcem.

Vrijeme u kojem ste radili kao direktor "Komedije" obično se naziva zlatnim dobom Kazališta "Komedija", ali i vremenom u kojem je hrvatski mjuzikl konačno izišao na veliku pozornicu i dobio pravo na postojanje. Guslač na krovu je praktički prvi pravi mjuzikl koji ste postavili u "Komediji". No ubrzo slijedi veliki svima poznati mjuzikl Jalta, Jalta. Zanima me atmosfera oko stvaranja tog mjuzikla, Vaša suradnja s Grgićem i Kabiljom, i konačno prve reakcije koje su stigle. Jeste li ih očekivali? Jesu li Vas iznenadile?

Smišljeno sam išao prvo na najbolja svjetska djela mjuzikla. Tako je kod nas izveden sjajni američki mjuzikl Čovjek iz Manche, zapravo priča o Don Kihotu, potom Guslač na krovu, mjuzikl koji sasvim sigurno ulazi među pet najboljih svjetskih mjuzikala. Nakon toga smo čak odigrali jedan moderni svjetski mjuzikl - Obećanja, obećanja, od velikog Bacharacha, u režiji Relje Bašića, a u kojem sam nastupao kao glumac.Dok smo se tako potkivali i stvarali ekipu, istovremeno smo razgovarali s domaćim autorima - ne samo s Grgićem i Kabiljom, s više ekipa. No Grgić i Kabiljo su najbolje reagirali i tako su napravili prvi, mi ga zovemo "predmjuzikl", Velika trka, a nakon toga stvaraju mjuzikl Jalta, Jalta.

Usporedo s radom na tom mjuziklu stvorena je i jezgra glumačke ekipe koja će Vas dalje pratiti iz projekta u projekt, ekipe predvođene Sandom Langerholtz, Lukrecijom Brešković, Richardom Simonellijem, Borisom Pavlenićem i drugima.

Imao sam sreću da se u jednom kazalištu u isto vrijeme nađe toliko ljudi koji imaju istu želju i kvalitete da mogu tu želju i realizirati. Dakle, bez te glumačke ekipe sigurno ne bi bilo ni zagrebačkog mjuzikla koji poslije dobiva i počasno ime "Zagrebačka škola mjuzikla".

Želio bih da kažemo barem nekoliko riječi i o Vašim režijama izvan matičnog kazališta, izvan "Komedije", a koje su osobito bile česte nakon Vašeg odlaska s mjesta direktora "Komedije".

Tada je bilo i više vremena za to, pa sam to mogao i učiniti. Naravno, tu moram spomenuti suradnju s kazalištima u Rijeci i Osijeku, gdje sam postavio gotovo sve mjuzikle koje sam radio u Zagrebu, dodavši im još i Slavonsku rapsodiju i Osječki karusel. Od stranih scena čest sam gost u Mariboru, u ovom trenutku u jednom od najboljih teatara u ovom dijelu Europe, teatru sa sjajnim orkestrom, sjajnim ansamblom. Tamo sam radio niz velikih opereta i mjuzikla.

Ponovno dva velika hita u "Komediji", suradnja s Vašim starim partnerima Grgićem i Kabiljom: Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol.

Da, posebno me veseli da spominjete mjuzikl Kralj je gol, jer i ja mislim da smo tom predstavom dokazali da Zagrebačka škola mjuzikla živi i danas, da može proizvesti, da upotrijebim tu ružnu riječ, djela koja mogu konkurirati na svim europskim scenama.

Lipanj, 1995. godine


--------------------------------------------------------------------------------

KRATKA BIOGRAFIJA VLADE ŠTEFANČIĆA

Rođen je u Vukovaru 12. siječnja 1931. godine. Karijeru je započeo kao član dramskog studija Radio Zagreba 1949., potom je od 1950. dramski i operetni glumac u Kazalištu "Komedija" u Zagrebu. Od 1965. do 1969. djelovao u zagrebačkom HNK-u. Samo do sedamdesetih godina odigrao je više od sedamdeset uloga. Od 1969. do 1978. direktor je Kazališta "Komedija". Jedan je od utemeljitelja "Zagrebačke škole mjuzikla", potiče na rad hrvatske autore. Režira brojne operete i mjuzikle u matičnom kazalištu ali i na drugim scenama Hrvatske i Slovenije. Snimio je više od 2000 sati radijskog i televizijskog programa. Višestruko je nagrađivan: dobitnik je nagrade "Marul" 1966., a Zagreb mu odaje priznanje dvjema nagradama grada Zagreba (1973. i 1994.). Godine 2000. Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske dodjeljuje mu Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.

--------------------------------------------------------------------------------

NASLOVI OSTVARENI U KAZALIŠTU "KOMEDIJA"
AUTOR(I) NASLOV SUDJELOVANJE*
PREMIJERA
1. F. Lehar Zemlja smiješka grof Pottenstein, Kurt, Robert / redatelj, grof Pottenstein 23. 12. 1950. / 10. 12. 1960.
2. B. Nušić Dr Robert 30. 11. 1950.
3. Kerempuhov vedri program Mišo 29. 11. 1950.
4. J. N. Nestroy Utopljenici Staubmann 13. 1. 1951.
5. Kerempuhov vedri program II razne uloge 24. 2. 1951.
6. C. Goldoni Ribarske svađe Kruno 18. 4. 1951.
7. O. Hall (Iljf i Petrov) Dvanaest stolica Vlado, novinar 19. 5. 1951.
8. Bakanal razne uloge 8. 6. 1951.
9. J. B. Priestley Otkako postoji raj Philip 25. 10. 1951.
10. D. Gervais Radi se o stanu... Đuro Bukač 2. 11. 1951.
11. J. Anouilh Ples lopova Gustave 4. 12. 1951.
12. N. Krasna Draga Ruth Harold Simmons 21. 12. 1951.
13. Na žalu Jadrana mladić na galeriji 4. 1. 1952.
14. G. Senečić Glumački dom mladić iz provincije 7. 2. 1952.
15. S. Jones Priča o gejši kadet 26. 3. 1952.
16. Lj. Bobić Porodica Blo Hadži-Đorđević, diplomat 11. 4. 1952.
17. Smid - Ujhely Robinzoni putuju...! Tim 14. 5. 1952.
18. A. de Benedetti Posljednjih pet minuta zaručnik 31. 5. 1952.
19. M. Mottl Pjesma cvijeću mornar Luka 13. 9. 1952.
20. N. Manzari Mrtvi ne plaćaju porez Giuffredi 18. 9. 1952.
21. B. Nušić - M. Stanković Vlast Milijević 21. 10. 1952.
22. N. Dostal Clivia Kasulke 26. 11. 1952.
23. F. Hadžić Žuto dugme Jagić 12. 2. 1953.
24. A. Šenoa - M. Grković Lijepa Anka Milan 9. 5. 1953.
25. B. Jonson Volpone Budala 30. 5. 1953.
26. O. Nedbal Poljačka krv Bronio Popiel 27. 6. 1953.
27. T. Brezovački Matijaš grabancijaš dijak Matijaš 7. 10. 1953.
28. D. Gervais Duhi Frane 29. 11. 1953.
29. N. Štefanini Gusari Špiro 3. 12. 1953.
30. W. Shakespeare Vesele žene Windsorske Abraham 14. 4. 1954.
31. E. Kalman Marica / Grofica Marica Koloman Župan / redatelj 26. 5. 1954. / 1. 7. 1995.
32. E. Kalman Silva/Kneginja čardaša redatelj, grof Kancsianu / redatelj, feri pl. Kerekes 8. 1. 1954. / 16. 6. 1992.
33. A. Collalto Mletački trojci Zanetto mlečanin, kapetan Bergamas 14. 12. 1954.
34. B. Thomas Charleyeva tetka lord D. Babberley 10. 1. 1955.
35. I. Tijardović Splitski akvarel Lešandro, Štanko / redatelj, Štanko 29. 1. 1955 . /20. 6. 1963.
36. J. patrick Čajana na Okinawi kap. Fisby 4. 3. 1955.
37. A. Marodić Liliputanci Bek 13. 5. 1955.
38. R. Benatzky Kod bijelog konja Sigismund / redatelj, Sigismund 18. 5. 1955. / 25. 5. 1964.
39. P. Merimee Nebo i pakao don Pablo Romero 22. 1. 1956.
40. G. Neveux Zamore Zamore 9. 2. 1956.
41. M. Maić Stvaramo reviju redatelj, Viktor Anić 26. 5. 1956.
42. H. F. Kuehnelt Jedan dan s Edwardom Edward 14. 10. 1956.
43. I. Tijardović Mala Floramye redatelj, šjor Bepo / šjor Bepo 18. 11. 1956. / 17. 12. 1960.
44. G. Axelrod Hoće li ga uspjeh pokolebati g. Maccanley 15. 2. 1957.
45. B. Brecht - K. Weill Prosjačka opera Walter 1. 5. 1957.
46. S. Albini Trenk i njegovi panduri / Barun Trenk Nikola / redatelj 25. 5. 1957. / 11. 1. 1993.
47. P. Abraham Viktorija Janczi 19. 3. 1958.
48. R. N. Nash Čarobnjak koji donosi kišu Jim Curry 20. 9. 1959.
49. F. Lehar Vesela udovica Frettilet 27. 11. 1959.
50. C. Porter Poljubi me, Kato Bill Calhonn (Lucentio) 28. 6. 1960.
51. T. Wilder Ženidbeni posrednik Bamahy Tucker 1. 11. 1960.
52. Ćopić - Crvenčanin Ne tuguj, bronzana stražo Toša 19. 11. 1960.
53. Živulović - Serafim Optužena komedija Glavni junak 19. 11. 1961.
54. E. Ionesco Nosorog Berenger 24. 2. 1962.
55. MacDougal - Tallen Dvojnik Julian Fanshaw David 29. 4. 1962.
56. F. Lehar Grof Luxembourg redatelj 16. 6. 1962.
57. V. Majakovski Hladni tuš režiser 13. 10. 1962.
58. Operetni mozaik libretist, šjor Bepo 27. 11. 1962.
59. F. Duerrenmatt Frank V. Richard Egli 25. 5. 1963.
60. B. Nušić Ožalošćena porodica Mića Stanimirović 19. 10. 1963.
61. S. Faim Ljubimica divljeg zapada redatelj 22. 12. 1963.
62. S. Mihaljinec Ja i moje drugo ja On - Bartol 15. 1. 1964.
63. G, Schehade Priča o Vascu Vasco 13. 6. 1964.
64. A. Brefford Slatka Irma redatelj, Bob 13. 3. 1965.
65. J. N. Nestroy Uže s jednim krajem redatelj 1. 10. 1968.
66. M. Leigh Čovjek iz Manche redatelj 24. 6. 1969.
67. Bock - Stein Guslač na krovu redatelj 12. 6. 1970. / 16. 3. 1990.
68. B. Bacharach Obećanja, obećanja dr. Dreyfuss 13. 2. 1971.
69. T. Stoppard Pravi inspektor Doberman Birdoot 15. 11. 1971.
70. M. Grgić - A. Kabiljo Jalta, Jalta redatelj 28. 12. 1971. / 15. 9. 1980.
71. Đ. Jusić Dundo Maroje '72. redatelj 7. 9. 1972. / 6. 10. 1981.
72. M. Jurić Zagorka Jalnuševčani redatelj 7. 2. 1973.
73. B. Nušić - I. Lhotka Kalinski Činovničke komedije redatelj 16. 11. 1973.
74. S. Kalogjera O'Kaj redatelj 14. 5. 1974.
75. I. Krajač - K. Metikoš - M. Prohaska Gubec-beg redatelj 5. 3. 1975.
76. M. Grgić - A. Kabiljo Dlakav život redatelj 32. 1. 1976.
77. N. Simon Zlatni dečki redatelj, Willie Clark 11. 5. 1976.
78. M. Grgić - A. Kabiljo Ivan od leptira redatelj 18. 12. 1976.
79. P. Gotovac Novela od stranca redatelj 14. 5. 1977.
80. Đ. Jusić Ho-ruk redatelj 16. 11. 1977.
81. Lj. Kuntarić Tata, udajem se za crnca redatelj 21. 6. 1978.
82. I. Krajač - K. Metikoš - M. Prohaska Grička vještica redatelj 26. 3. 1979.
83. A. Boublil - C. M. Schoenberg Jadnici redatelj 8. 2. 1982.
84. I. Zajc Gospoje i husari redatelj 7. 1. 1983.
85. S. Kalogjera Kaj2O redatelj 1. 3. 1985.
86. V. Barešić Romeo i Julija redatelj 11. 11. 1988.
87. M. Grgić - A. Kabiljo Car Franjo Josip u Zagrebu redatelj 30. 3. 1989.
88. A. Dedić Lady Šram redatelj 22. 2. 1991.
89. M. Grgić - A. Kabiljo Kralj je gol redatelj 11. 6. 1994.
90. J. Strauss ml. Šišmiš redatelj, Frosch 6. 7. 1996.
91. D. Britvić - A. Kabiljo Tko pjeva zlo ne misli redatelj 27. 2. 1998.
92. F. von Suppe Boccaccio redatelj 2. 7. 1998.
93. A. Lloyd Webber - T. Rice Jesus Christ Superstar redatelj 5. 4. 2000.
94. J. Strauss ml. Noć u Veneciji redatelj 4. 7. 2002.
95. MacDermot - Ragni - Rado Kosa redatelj 12. 7. 2003.
96. Leopold - Škiljan Janica i Jean redatelj 20. 2. 2004.

*imena uloga ispisana su kurzivom


--------------------------------------------------------------------------------

REŽIJE IZVAN KAZALIŠTA "KOMEDIJA"

ZAGREB 1973. Volim te Malo Kazalište Trešnjevka
1976. Nikola Šubić Zrinjski (Zajc) HNK
1983. Požar u operi (Papandopulo) HNK
OSIJEK 1971. Čovjek iz Manche
1973. Jalta, Jalta
1979. Slavonska rapsodija
1980. Guslač na krovu
1987. My Fair Lady
1988. Seviljski brijač
1990. Kneginja čardaša
1993. Osječki caroussel
1996. Grofica Marica
1998. Guslač na krovu
1999. Šišmiš
2000. Barun Trenk
2002. Čovjek iz Manche
VARAŽDIN 1974. Jalnuševčani
TRST 1979. Leda Stalno Slovensko gledališče
RIJEKA 1981. Karolina Riječka
1984. Jalta, Jalta
1992. Lucia di Lammermoore
MARIBOR 1986. Seviljski brijač
1987. Šišmiš
1988. Čovjek iz Manche
1989. Vesela udovica
1990. My Fair Lady
1994. Guslač na krovu
1996. Kod bijelog konja
Zemlja smiješka
SKOPLJE 1987. Guslač na krovu
NOVI SAD 1987. Šišmiš
DUBROVNIK 1989. Dundo Maroje Dubrovačke ljetne igre
PULA 1976. Nikola Šubić Zrinski Arena
SPLIT 1993. Adel i Mara HNK

--------------------------------------------------------------------------------



piše: Slobodan Šembera
(Telegram, 15. 9. 1977.)

Zagreb nema Broadwaya, ali ima Vladu Štefančića. Ime tog umjetnika sedamdesetih je godina u kulturnome Zagrebu neraskidivo vezano uz misao "iz muhe (ali zaista) napraviti slona" ili iz ničega nešto, kao što je Vlado iz negdašnjeg kuburečeg kazališta na Kaptolu napravio teatar, ispred kojeg se danas karta prodaje u švercu. Ne na uštrb umjetničke razine, nego na uštrb sinekurašenja i mirovanja u hladu, s puno posla, malo para i dobrim repertoarom. Pod očitom parolom - pokazati svoje, a uvesti i strano, ako to zaslužuje, Vladina je repertoarna politika svake sezone sedamdesetih godina znala donijeti ugodna iznenađenja i dokazala da zagrebačko gledateljstvo, unatoč poplavi žute štampe i televizije a la dječja paraliza, nije zaboravilo kazalište, da mu ono naprotiv treba i da ga itekako želi.

Po slavnom dubrovačkom trubaduru Đeli Jusiću uglazbljeni "Dundo Maroje" prvo je iznenađenje koje zahuktala radna mašina zagrebačke "Komedije" priuštila svome gledateljstvu u sezoni 72./73. i ujedno novi dokaz da je Vlado opet bio u pravu. Čak i ona oficijel-oficiozna, a i glazbena kritičarka, čije su noge ljepše od njezinih kritika, morat će priznati da se dum Marin Držić ne bi u grobu prevrtao, da bijaše nazočan premijeri "Dunda Maroja". Naprotiv, reklo bi se, da bi usrdno pljeskao čak i Marku Fotezu, koji ga bijaše malo prekrojio i tako omogućio skrsnuće po Jusiću. S tekstualnim umetcima Stijepe Stražičića ispod lijesnog uzglavlja možda ne bi legao natrag u renesansni grob, ali bi mu zasigurno prilijepio pusu na čelo, kao skroman i opravdan obol svome intinskome oživljenju na hrvatskoj pozornici. Pod istinskim se oživljenjem ne misli ovdje skrivena neka i duboka Držićeva misao koju je genijalni redatelj sad izvukao iz groba i predočio publici 1972. godine, nego se misli dinamična, po našem Vladi do maksimuma spretno vođena predstava, s glazbom koja objedinjuje suvremeno kao i izvorno dubrovačko, kojoj ni malo ne smeta i ponešto što je već poznato, predstava s originalno profilranim likovima, što, čini se, postade već Vladinom redateljskom posebitošću, s nekoliko nezaboravnih glumačkih ostvarenja od kojih odskaču na visini izrađene komike predstavljeni Dundo Maroje Vladimira Krstulovića, za krepat od smijeha odlični Branko Kubik u ulozi Židova Sadija, i u do sada viđenim predstavama "Komedije", najbolji Richard Simonelli, koji je primjereno Pometu od početka do kraja radnju zadržao u svojim rukama. Ukratko, "Dundo 72" predstavljanje je koje će još dugo živjeti pred zagrebačkim gledateljstvom, uključujući cjepidlake, i time dum Marinu i baštini biti od veće koristi nego mnogi pokušaji visokih pretenzija a niskih rezultata, da se baština nameće u profesorsko-uskodometnim okvirima klasike s plemenitom željom da se 16. stoljeće u slici i prilici silom nakalemi na kraj dvadesetoga.

Kazališnom ljubitelju nadati je se da će i off-vlado predstave u "Komediji" biti na vlado-razini, a što se off-offa tiče, valja istaknuti slijedeće: namjernika će u "Komediji" od portira do biljetera, od glumca do redatelja, od buffeta do ravnatelja, s ove i s one strane rampe, prije i poslije zastora, svatko primiti kao svojeg gosta u svome domu. Ta je kućna atmosfera lako zamjetljiva i u slučajnome prolazu, a upravo ona, kad su svi ostali preduvjeti zadovoljeni, čini ono krajnje što pravo kazalište i čini kazalištem.


--------------------------------------------------------------------------------



"Jalnusevcani", predstava kazalista "Komedija", pripada jednom davnomdobu, ali odnose koje je Marija Juric Zagorka postavila lako mozemo prepoznati kao univerzalne. Gradonacelnik Jalnusevca napio se u Zagrebu s presvijetlim. Pozvao ga je na proslavu svog imendana kako bi si povisio cijenu među sugrađanima i iznudio kakvu preporuku u velikom gradu, no na nesreću, presvijetli je tek vratar
presvijetlog...Martin Sagner, kojeg svi pamtimokao Draza Katalenica iz Gruntovcana, istaknuo se kao odličan kazalisni glumac. Eugen Franjkovic, Nevenka Stipancic, Sanda Fiderseg, Đurđa Ivezic, Slavica Fila i Lili Caki, kao glumici zrele generacije, vladaju pozornicom. No, mladi, netom stasali Zarko Potocnjak koji povezuje danasnje Histrione i ondasnje doba, svojom radosnom glumom donosi mnogo zivosti.
Redatelj: Vlado Štefančić







"/Grofica/ Marica" (1954.): Vlado Štefančić i Lili Čaki

"Charleyeva tetka" (1955.): Božena Czund, Vlado Štefančić i Branka Strmac

"Splitski akvarel" (1955.): Lili Čaki i Vlado Štefančić

TV show iz američkog paviljona Zagrebačkog velesajma 1955. (godinu dana prije pokretanja TVZ): Ivo Juriša, Mirjana Dančuo i Vlado Štefančić

"Mala Floramye" (1956.): Dalibor Šatalić, Mirko Vojković i Vlado Štefančić

"Mala Floramye" (1956.) - iza scene: početak pretvorbe u šjor Bepa

"Zemlja smiješka" (1960.): Vlado Štefančić, Lili Čaki i Melita Kunc

"Poljubi me Kato" (1960.): Mirjana Dančuo, Vlado Štefančić i Sanda Langerholz

"Dvojnik" (1962.): Vlado Štefančić i Vlado Štefančić

iz TV emisije "Smjerom putokaza" (1965.): Vlado Štefančić i Gordana Bonetti

iz dječje TV serije "Poštarenko" (1969.)

početak sedamdesetih: priprema predstave

pravi hit: s autorima i ansamblom "Jalte" (1971.)

TV magazin početkom sedamdesetih: Vlado dirigira Koncertom za Zagreb i orkestar u nedovršenoj dvorani Lisinski

iz novogodišnjeg TV magazina (1972.)

"Kafetarija" (1977., Dubrovačke ljetne igre): Vlado Štefančić i Izet Hajdarhodžić

dvije sportske: sa Zvonkom Strmcem i Borisom Buzančićem, neposredno prije ogleda protivRelje Bašića i Vlade Štefančića (1971.)...

...i u dječjoj TV seriji "Spretno, sretno" (početak osamdesetih) s Dinamovim dream-teamom (Mlinarić, Kranjčar, Zajec)

pokus rock-opere "Jesus Christ Superstar": s Isusom Đanijem Stipaničevim (2000.)

pokus rock-opere "Jesus Christ Superstar": Vlado (redatelj) tumači Draženu Čučeku (Pilatu) kako da opere ruke (2000.)

tijekom priprema "Noći u Veneciji" na zagrebačkom Jarunu (2002.)

Vladek Štefančić iz pera Vladeka Burića, početkom sedamdesetih

Post je objavljen 20.09.2006. u 00:00 sati.