Pregled posta

Diplomirao na glumackoj skoli u Zagrebu (1942) i prikljucio se kazalistu narodnog oslobodjenja Hrvatske. Od 1945-1947. djeluje u HNK-u, zatim do 1950. u Beogradu, ponovno u HNK-u do 1953, a potom u Zagrebackom dramskom kazalistu Gavella. Istaknuti komicar i recitator kajkavske lirike (M. Krleza, Balade Petrice Kerempuha). Zapazenija ostvarenja : Podravec (M. Krleza, U logoru), Jakob Pavucec (S. Kolar, Svoga tela gospodar), Medobuz (T. Brezovacki, Diogenes). Na filmu je osobitu pozornost privukao svojim dijalektalnim epizodnim ulogama (Svoga tela gospodar F. Hanzekovica, 1957; Sluzbeni polozaj F. Hadzic, 1964. i dr.) a na TV u seriji Gruntovcani K. Golika, 1975. i dr.

ODLAZAK NEZABORAVNA KOMIČARA

U spomen Mladenu Šermentu (1920. - 1999.) / Njegove interpretacije likova iz pozadine upisale su se u sjećanje tisuća gledatelja

»Moji su najbolji likovi jalnušani, škrci, svadljivci, srebroljupci, spletkari, zajedljivci, varalice...«, rekao je u jednom razgovoru Mladen Šerment, dramski umjetnik čije su se uzrečice »sunčece ti presvetle« i »dušica draga« upisale u sjećanje tisuće gledatelja. Bio je nezaboravni Jakov u kazališnoj i filmskoj verziji Kolarove drame »Svoga tela gospodar«, Imbra Presvetli u popularnoj Kerstnerovoj televizijskoj seriji »Gruntovčani«, Medobuz u »Diogenešu« Tituša Brezovačkog, Infranterist Podravec u uprizorenju Krležine drame »U logoru«, Barun u »Čarima baruna Tamburlana«, Aragon u »Scapinovim spletkama«, Dundo Maroje u kultnoj Držićevoj komediji... Uvijek iz obrata, Mladen Šerment sjajno je interpretirao likove iz pozadine, ponajčešće one iz kajkavskog komediografskog repertoara, uspijevajući ih predstaviti glavnim pokretačima komičnih situacija.
Školovao se u Benešićevoj glumačkoj školi koju je vodio Drago Ivanišević, a pedagog mu je bio velikan hrvatskoga glumišta Dubravko Dujšin. Njegovo kazališno putovanje kreće od partizanskog teatra do poslijeratnih novih početaka u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, beogradskom Jugoslavenskom dramskom kazalištu, potom Kazalištu »Komedija«, a od 1954. do umirovljena godine 1976. godine bio je stalni član u Zagrebačkom dramskom kazalištu, današnjem Dramskom kazalištu »Gavella«.
Posuđivao je glas u mnogobrojnim crtanim filmovima što su oduševljavali generacije najmlađih, sudjelovao je u mnogim radiodramama, s televizijskih ekrana i filmskih platna nasmijavao je iz večeri u večer gledatelje... Njegov lik, boju njegova glasa, način na koji je izgovarao kajkavske stihove i prozu pamtit će svi oni koji su prepoznali nenametljivu komiku što se izravno ocrtava u našoj stvarnosti i koja naše životne nesnošljivosti uspijeva učiniti podnošljivima.
Dubravka Vrgoč