Pregled posta

08.09.2006 18:00

Preminuo prvak HNK Split Josip Genda
U spomen Josipu Gendi: Nevidljive niti genija
Autor Želimir CIGLAR


Jučer je umro gospodin glumac: Josip Genda. Podrhtavali smo nošeni na valu njegova baritona. “Najbolje se osjećam u ulogama antiheroja, gubitnika. Uostalom, umjetnik je za života uvijek gubitnik. Tek se poslije smrti počinje priznavati”, izjavio je. HNK Split bio je vjeran od 1975.. Bio je Don Zane, Filoktet, Sganarelle, Šimun Cirenac, Oberon, Natan, Kralj Lear, Ajant, Ignjat Glembay, Prospero, Nonno.
Nagrađen je “Nazorom”, “Dujšinom”, “Tijardovićem”, Nagradom grada Splita,... Svim je srcem volio kazalište i nikad ne bi stao pred kameru da to nije svraćalo pozornost na njegovu temeljnu vokaciju.

“Kontakt s publikom nešto je nevjerojatno, osjetiš kad je držiš, kao da u rukama imaš neke nevidljive niti koje zatežeš”, govorio je. No, nije Genda zloupotrebljavao svoju moć poput opsjenara. Bio je duboko svjestan rizika svoga posla, njegova nježnost, njegova obzirnost prema publici pred kojom je branio i najcrnje karaktere, njegova tiha pedagogija iz koje je niklo nekoliko blistavih splitskih glumaca, ali i dramatičara, sve je to sjeme koje ostaje u plodnu mediteranskom kazališnom tlu.

Pokretao ga je “dišpet”! “Jednostavan i skroman”, opisuje ga Božo Biškupić u brzojavu sućuti. Rođen je u Škabrnji 1943.. Pođoše njegova oca tražiti prijatelji, a suseljani rekoše, “a to je onaj čija dva sina rade, a jedan je glumac...”

No, ubojiti dalmatinski humor ipak ne može sakriti svijest o tome kako je gospodin Josip Genda, “Ćaća”, kako ga prozvaše prijatelji, otkidao od sebe da bi drugima davao. Najprije je potrošio svoje grlo, na sceni, jer u životu je bio tih i smiren, plah promatrač čuda.

Josip Genda (Škabrnja, 5. ožujka 1943. - Split, 8. rujna 2006.), hrvatski glumac

Josip Genda rođen je u selu Škabrnja 5. ožujka 1943. od oca Mile i majke Marije rođ. Kovač. Do polaska u školu (1950.) živi u Škabrnji sa svojim sestrama (Milka, Ivka, Slavka), te braćom (Grgo, Niko i Marko), a onda ga stric Šime i žena mu Angelina (koji nemaju djece) uzimaju k sebi na školovanje u Split. Tu ga uz privolu Josipovih roditelja sudski usvajaju i postaju mu novi “otac i majka”. Od tada je Genda neprekidno živio i radio u Splitu, sve do 8. rujna 2006. godine kad je preminuo popustivši teškoj bolesti.

U Splitu je završio osnovnu školu, te Kemijsku školu u Kaštel Sućurcu. Zbog nemogućnosti da ga roditelji pošalju u Zagreb na školovanje (Glumačka akademija) Genda upisuje u Splitu Pedagošku akademiju, gdje je diplomirao 1967. godine (kemija-biologija). Ali nastavnička karijera Josipa nije zanimala, jer je on već u višim razredima osnovne škole upoznao i započeo svoju “novu ljubav “ - teatar.

Godine 1955. dolazi (sa školskim zborom O.Š. ”Luka Botić”) u Dječje kazalište “Titovi mornari“ (sada kazalište mladih) gdje se sprema opereta “Velika čarolija” u kojoj Genda svojim upornim radom dolazi do glavne uloge (Jožek). Od tada pa sve do sadašnjih dana ne prestaje njegovo “druženje” s kazalištem.

U Dječjem kazalištu djeluje kao amater do 1966. godine (odigravši veliki broj uloga), kada potpisuje prvi profesionalni ugovor i postaje - glumac.

Redaju se uloge za ulogom - sve veće, sve odgovornije: Hvalisavi vojnik (Pirgopolinik), Medvjed (Smirnov), Prosidba (Lomov), Laža i paralaža (Aleksa), Cid (Cid), Machbet (Machbet), Škrtac (Harpagon) i mnoge druge.

Kritika je pozitivno ocjenjivala uspjehe mladog umjetnika. Takav rad i takvi rezultati nisu mogli proći nezapaženo, pa su ljudi iz Hrvatskog narodnog kazališta (točnije, Savo Komnenović, tadašnji direktor Drame) odlučili dovesti Gendu u svoje redove.

Tako Genda 1973. potpisuje ugovor i prelazi u HNK u Splitu, gdje i sada djeluje.

Prelaskom u “Veliki teatar” Genda polako preuzima teret na sebe i polako postaje nositeljom repertoara u toj kući i njezinim prvakom. Skoro pa se ne može ni zamisliti predstava u kojoj Genda ne igra jednu od značajnijih uloga.

Od te davne 1973. godine do 1996. odigrao je oko 100 premijernih naslova ili više od 1,500 predstava. Kad se tome pridoda broj predstava iz perioda Kazališta mladih, dolazimo zaista do impozantne brojke. Zbog toga je teško nabrojiti sve Gendine uloge, ali i odabrati mali broj najznačajnijih: Šjora File (Fabjanko), Kartoteka (Junak), Glorija (don Zane), Žak fatalist i njegov gospodar (Gospodar), Filoktet (Filoktet), Golgota (Ksaver), Tip koji dobiva pljuske (Tip), Hrvatski Faust (Žanko), Kroćenje goropadnosti (Grumio), Mefisto (Hofgen), Don Juan (Sganarelle), Dantova smrt (Robespierre), Više od ljubavi (Eddie), Elektra (Seljak), Opera za tri groša (Meki nož), Šimun Cirenac (Šimun), Tango (Stomil), San ljetne noći (Oberon), Leda (Urban), Natan Mudri (Natan), Ekvinocij (Niko), Tartif (Orgon)...

Osim glume Genda se okušao i u režiji, već u kazalištu “Titovi mornari “ režira nekoliko predstava (Paunica djevojka, Orlovi rano lete, Jazavac pred sudom...) te vodi amatersko društvo u Kaštel Sućurcu, gdje također režira desetak predstava (Da nije jubavi, Klupko, Zajednički stan, Branite ljubav...)

Snimio je desetak filmova (Lito vilovito, Čovik od svita, Povratak, Od petka do petka, Školjka šumi, Vrijeme ratnika, Sedam kronika...), TV-filmova (Giovanni, Trideset konja...), TV-drama (Katarina druga, Otac, Razbijena vaza, Buža, Egzekutor...), TV-serija (Nepokoreni grad, Velo Misto, Ptice nebeske...)

Za svoj dugogodišnji uspješni rad ovjenčan je mnogim nagradama UDUH-a 1976. Za ulogu Fabijana u Šjora Fili, nagrada grada Splita 1981. Za sveukupno umjetničko djelovanje, nagrada “Dubravko Dujšin”(“Vjesnik” i UDUH).

1984. za Sganarellea u Don Juanu i Grumija u Kroćenju goropadnosti, Zlatni lovor-vijenac (Sarajevo 1989.) - za seljaka Mikenjanina u Elektri, nagrada tjednika “Danas” i Splitskog ljeta - Marul pripala mu je za Seljaka u Elektri , Mekog Noža u Operi za tri groša i Šimuna Cirenca u predstavi Šimun Cirenac 1989. Dobitnik je i Godišnje nagrade “Slobodne Dalmacije” za umjetnost i kulturu 1990. Na smotri Festival glumca u Vinkovcima dobiva Nagradu grada Vukovara 1995. godine.

Za svoj filmski rad nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli 1996. godine za ulogu Odorika u filmu Sedam kronika.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Genda"
Wikipedia