Pregled posta

Zoran Pokupec-Pinky, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Zoran
prezime: Pokupec
spol: muško
datum rođenja: ?? 1948
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Dubrovnik
sin: Luka Pokupec (r.1973)
sin: Lav Pokupec (r.1990)

Film i TV:
Doktor ludosti (2003) .... Oto Puba Zbunjakovic
Ne daj se, Floki! (2000) .... Pjesnik
Treca zena (1997)
Andjele moj dragi (1996)
Nausikaja (1996)
Captain America (1991) .... Implant doctor
Djuka Begovic (1991) .... Roth
Anticasanova (1985)
Mala pljacka vlaka (1984)
Kraj rata (1984)
"Jack Holborn" (1982) TV Serija .... Palmer
Tajna Nikole Tesle (1980)
Covjek koga treba ubiti (1979)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija
"Nikola Tesla" (1977) TV Serija
Izbavitelj (1976)

________________________________________
2005., srpanj, broj: 551
U samo tri tjedna život mi se posve promijenio: sad se budim s nadom da će liječnici moju 'terminalnu' dijagnozu ipak promijeniti

S Igorom Hajdarhodžićem, Dubravkom Horvatom i Majom Vučić u njezinu showu

ZORAN POKUPEC: OD OČAJA DO NADE

Svaka sekunda života Božji je dar

Teško bolestan dubrovački glumac kojemu je presađivanje bubrega jedini spas, svog je anđela našao u Dubravku Horvatu: hrvatski biznismen koji živi u Moskvi omogućio mu je operaciju s kojom će, nada se, doživjeti starost


Napisala Snježana Dragojević Harapin
Snimci: Vedran Peteh i privatni album


Jedno iskreno prijateljstvo, jedna televizijska emisija i jedno veliko srce promijenili su život teško bolesnog dubrovačkog glumca Zorana Pokupca Pinkyja. Želeći pomoći svojem 57-godišnjem prijatelju i susjedu, glumac Igor Hajdarhodžić predložio je svojoj djevojci, pjevačici Maji Vučić, da jedna od tema njezinog talk showa Maja (kojemu je on koautor) bude "Život s teškom bolešću". A da jedan od gostiju bude Zoran Pokupec koji zbog policističnih bubrega posljednjih pet godina svaki drugi dan ide na dijalizu.
Jedini lijek za policistične bubrege jest presađivanje bubrega. No, Pokupec, koji živi od 3000 kuna mjesečne naknade za bolovanje, nije dospio na listu čekanja za transplantaciju jer su liječnici zaključili da zbog teško oštećenog srca (suženih žila i infarkta za koji nije ni znao da ga je pretrpio) presađivanje ne bi preživio. Show Maja u kojem je gostovao Pokupec igrom slučaja je, putem satelitskog programa, oko pet sati ujutro u Moskvi, gledao Dubravko Horvat, vlasnik tamošnjeg elitnog restorana Dorian Gray i jedan od najbogatijih Hrvata. Sudbina glumca čiji se život zbog bolesti pretvorio doslovno u svakodnevno preživljavanje toliko ga je dirnula da mu je odlučio pomoći.

Stupio je u vezu s Majom i Igorom i kad je prije tri tjedna doputovao u Zagreb, upoznao je Zorana Pokupca. Zajedno su gostovali u Majinoj posljednjoj ovosezonskoj emisiji nazvanoj "Životni putevi". Horvat je obećao da će platiti sve troškove Pokupčevih pregleda, pretraga i liječenja koje bi mu omogućilo da se ipak podvrgne transplantaciji. I zaista, nakon zahvata u Specijalističkoj bolnici za kardiovaskularne bolesti i kardiologiju Magdalena u Krapinskim toplicama, koji mu je bolnica napravila besplatno, srce Zorana Pokupca osposobljeno je za presađivanje bubrega. Svoje pothranjeno i bolešću oslabljeno tijelo glumac je za komplicirani zahvat počeo snažiti skupim ajurvedskim pripravcima - koje plaća Dubravko Horvat.
Zahvaljujući Igoru, Maji i Dubravku, ime glumca koji se posljednjih pet godina svako jutro budi s mišlju da mu je baš ono posljednje, napokon se, prije nekoliko dana, našlo na europskoj listi čekanja za presađivanje bubrega.

Zaboravi Hollywood

- U samo tri tjedna život mi se posve promijenio. Sad se budim s nadom da će liječnici moju, kako su je nazvali "terminalnu dijagnozu", ipak promijeniti. Terminalna dijagnoza, objasnili su mi, znači bolest od koje mogu umrijeti svaki trenutak. Doslovno. Od 52. godine kad su mi to priopćili, naučio sam živjeti sa spoznajom da mi je svaka sekunda života Božji dar. A sad se učim živjeti s mišlju da ću, možda, ipak, zahvaljujući dobrim ljudima, doživjeti starost - kaže Zoran Pokupec.
Tegobe glumca koji je dva puta (lani i 2002.) na Festivalu glumca u Slavoniji proglašen najboljim glumcem godine, počele su u travnju 2000. za vrijeme jednomjesečnog boravka u Sjedinjenim Državama.
- Vedran Mlikota i ja glumili smo u predstavi Mire Gavrana "Zaboravi Hollywood". Komad je sjajno prihvaćen, sve je bilo u redu, no ja sam bio vrlo nervozan, premda za to nisam imao nikakva razloga. Kad sam se vratio u Dubrovnik, osjećao sam se umorno, malaksalo, teško sam disao, kašljao, srce mi je lupalo. Lijevu ruku nisam mogao podići, pa sam mislio da sam plivajući nategnuo mišić. Boljela su me i leđa, no bio sam uvjeren da je to teži oblik bronhitisa od kojeg mi je čas bolje, čas lošije.
Stanje mu se ni u jesen nije poboljšalo, a kad se jedno jutro probudio "ukočenih leđa", otišao je k liječniku. On mu je dijagnosticirao visoki tlak i - anginu
pectoris. No, najporazniji je bio nalaz bubrega: policistični bubrezi, genetska bolest koju je naslijedio od majke.
- Znao sam da ću jednom morati krenuti na dijalizu, ali sam se nadao da će to biti u dalekoj budućnosti. Pitao sam liječnika mogu li barem Novu godinu dočekati kao čovjek, zadnji put pojesti sve što kasnije neću smjeti. Odgovorio je da mogu pa sam se za Silvestrovo najeo i svinjetine i francuske salate, a 12. siječnja 2001. priključen sam na dijalizu.

Teret prijateljima

Od toga trenutka život Zorana Pokupca iz temelja se promijenio. Svaki drugi dan u 13,30 sati odlazio je u dubrovačku bolnicu iz koje se vraćao u sedam i pol navečer. Umoran, jedva bi odgledao Dnevnik, a ako bi unatoč nesanici uspio zaspati, spavao bi oko 13 sati.
- Ujutro bih se osjećao kao nov. Sav sretan što uopće dišem i hodam, otišao bih na kavu s Igorom Hajdarhodžićem koju, otkako je on prije godinu dana u Zagrebu, sada pijem sam. Bolestan čovjek svima je teret, pa i "prijateljima" - objašnjava Pokupec koji u Dubrovniku živi sam, u vlastitoj kućici unutar gradskih zidina. Nikad se nije ženio, no ima dva sina.

- Ja sam izvanbračno dijete, a tko mi je otac, nikad nisam saznao, jer mi majka to nije željela otkriti. S tom je tajnom otišla u grob. Žene sam jako volio, no nisam se htio vezati. Govorim u prošlom vremenu, jer je bolest moje zanimanje za njih posve eliminirala. A malo sam i razočaran - i u ljubav i u žene. Imam dvoje djece, ali ne zato što sam tako htio. Te su žene htjele djecu, ali ne i njihova oca. Igrom sudbine su jedna i druga odrasle bez očeva - kao i ja. Na kraju smo napravili djecu koja također odrastaju bez oca. Starijem Luki su 33 godine, mlađem Lavu 16. Nisam ih nikad vidio. Prvog zato što se njegova majka odselila u inozemstvo, a drugog zato što nas je razdvojio Domovinski rat. Nikad me nisu ni nazvali, a ja i ne znam gdje su. Sada to ni ne želim znati. Nikad ih nisam htio vidjeti, nemam moralne snage za to. Obojicu sam ih priznao, no mislim da biti roditelj znači odgajati svoje dijete, biti s njim dok odrasta. Ne mogu biti dopisni tata. Ne mogu se sada miješati u život nepoznate osobe - priča Pokupec koji sinove i njihove majke nije poželio vidjeti ni prije odlaska na operaciju srca u bolnicu Magdalena.

S veseljem na dijalizu

- Osim Igora i Maje, u Dubrovniku imam još dvoje jako dobrih prijatelja - Miška i Marinu Ercegović koji imaju restoran. U bolnici sam, potpisujući suglasnost za operaciju, trebao dati telefonski broj osobe koju će obavijestiti u slučaju da umrem. Ja sam dao njihov broj.
Glumac koji je uz brojne kazališne uloge, snimio i 13 filmova (među ostalima, "Ne daj se, Floki", "Nausikaja" i "Izbavitelj"), te TV serijal "Mačak pod šljemom", kaže da ga prije operacije nije bilo strah.

- Ja imam terminalnu dijagnozu, ne mogu, dakle, razmišljati o tome kad ću umrijeti. Bolest dominira mojim životom, ali sam u glavi ja još šef. Uz bolest me snašlo i siromaštvo. Za razliku od većine bolesnika na dijalizi, ja se tim satima na krevetu veselim. U bolnici, naime, dobijem kvalitetan, kuhan, obrok kakav si ja sa svojim primanjima, uz troškove koje imam, ne mogu priuštiti - kaže Pokupec dodajući da je njegovo zdravlje sad u Božjim rukama.
- Kad dobijem bubreg, priči tu nije kraj, jer to ne znači da ga je moje tijelo prihvatilo. Postoji rizik odbacivanja: ako za četiri sata nakon transplantacije ne počnem mokriti, dragocjeni bubreg možete baciti u smeće. To je velika kocka, a operacija prava kirurška bravura. Kad sam upoznao Dubravka Horvata, prvo sam mu rekao: "Bog te poslao." Nije mi na pamet palo pitati ga zašto je to učinio za mene jer u korijene nečijeg dobročinstva teško je proniknuti. Samo se nadam da će moje tijelo prihvatiti njegov dar.




Post je objavljen 13.10.2006. u 00:00 sati.