subota, 31.03.2007.
Liljepa riječ i gvozdena vrata otvara
Prenosi se da je Hasan Basri rekao:
"Usao sam kod jednog vatropoklonika dok je bio u smrtnom hropcu. Bio je dobar komsija, lijepog ponasanja i ahlaka, i nadao sam se da ce ga Allah s.w.t. uputiti na pravi put makar i na samrti i da ce umrijeti kao musliman. Upitao sam ga: 'Kako si, i kako se osjecas?' Odgovorio je: 'Srce mi je bolesno i lijeka mu nema, tijelo mi je oslabilo i snage nema, kabur je pustos a ja prijatelja nemam, put je dalek, a ja poputine nemam, vatra se rasplamsala a ja zastite nemam, Dzennet je prostran, a ja u njemu mjesta nemam. Gospodar je pravedan, a ja dokaza i opravdanja nemam' Nakon toga sam mu prisao blize i rekao: 'Zasto ne primis islam i spasis se?' Odgovorio je: 'Kljuc je u ruci Gospodara Svjetova, a katanac je ovdje', i pokazao na svoje srce. Kad sam to cuo proucio sam dovu: 'Gospodaru moj, ako je dobro djelo ovog medzusije preteklo njegovo lose djelo, ubrzaj mu uputu prije rastanka sa dunjalukom, i prije nego sto se prekine svaka nada.' O sejh, Allah je poslao kljuc, pruzi svoju ruku i budi mi svjedok da nema boga osim Allaha i svjedocim da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Poslanik.' Zatim je ispustio dusu
- 07:26 -
utorak, 27.03.2007.
Do narednog teksta slušajte 
- 20:55 -
ponedjeljak, 26.03.2007.
Preporuka...
Esselamu alejkum we rahmetullah!
Preporucujem vam da pogledate ovaj blog Niste sami
Ovo je mali projekat, malih i obicnih ljudi ali ljudi velikog srca
(El-Bakara)
254. O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine nepravdu.
261. Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
262. One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.
(Ar-Ra'd) 22. ...i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju - njih čeka najljepše prebivalište...
(Saba) 39. Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje."
(Al-Hadid) 18. Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu budu zajam davali - mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.
(Al-Munafikun) 10. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!"
(At-Tagabun) 16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte - za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
(At-Talag) 7. Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici - prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe slast dati.
- 22:38 -
Ružna Ruža
U davna vremena živjela je pelijepa kćerka jednog velikog vladara. Došlo je vrijeme za njenu udaju, ali djevojci se niko nije svidio, niti sinovi kraljeva, niti vezira, niti bogatih trgovaca. Djevojka je svakoga - odbijala. U ovoj zemlji živio je jedan zgodan, ali siromašan mladić koji je zaprosio djevojku. Naravno, i njega je odbila.
Ovaj mladić ode u drugu zemlju da radi, te postane bogat. U svoju zemlju se vratio nakon mnogo godina. Kada se vratio, poželio je vidjeti djevojku koja ga je odbila. Raspitao se i saznao gdje živi, pa je otišao do njene kuće. Tada se otvoriše vrata, te izadje jedan ružan čovjek...
Kada je čovjek otišao, mladić pokuca na vrata. Otvorila mu ih je nekadašnja, prelijepa djevojka. Mladić je htio saznati zašto se udala za tako ružnog čovjeka. Djevojka ga odvede u prelijep ružičnjak iza kuće i reče: "Saznat ćeš odgovor. Sada ćeš naći najljepšu ružu u ovoj bašči i donijeti mi je. Ali pod jednim uvjetom: dok budeš išao naprijed, ne smiješ se vraćati - nazad".
Mladić krene. Tamam kad bi pomislio da je vidio najljepšu ružu, ugledao bi drugu. Pružio bi ruku prema njoj, ugledao bi Ijepšu. Tamam da ubere tu, ugledao bi - drugu. Tako dode do kraja bašče, a natrag nije smio! A na kraju bijaše uvehla i ružna ruža. Bez nade, ubere tu ružu i donese je djevojci. Kada mu je u ruci vidjela ovu ružu, djevojka reče: "Sada si shvatio zašto sam izabrala ovog čovjeka".
- 14:10 -
subota, 24.03.2007.
Najpravedniji čovjek
"Zelim da budem najpravedniji covjek."
"Zeli drugima ono sto zelis sebi, bices najpravedniji" -odgovori Poslanik.
Dosao neki covjek Poslaniku, s.a.v.s, jedne prilike i rece: ”Allahov poslanice, zelim da te pitam nesto vezano za dunjaluk i ahiret”. Poslanik mu odgovori:”Pitaj sto god zelis.”
“Allahov poslanice, zelim da budem najznaniji od ljudi!”
“Budi cestit prema Allahu, bices najznaniji”- rece Poslanik.
“Zelim da budem najimucniji covjek.”
„Budi skroman, bices najimucniji“- rece Poslanik.
“Zelim da budem najpravedniji covjek.”
„Zeli drugima ono sto zelis samome sebi, bices najpravedniji“- odgovori Poslanik.
„Zelim da budem Allahu najblizi covjek.“
„Spominji cesto Allaha, bices Mu najblizi”- rece Poslanik.
“Volio bih biti od onih koji uvjek cine dobro!”
“Cini ibadet Allahu kao da Ga vidis, a ako Ga ne vidis, znaj sigurno da On tebe vidi”- odgovori Poslanik.
“Zelim da upotpunim svoj iman”.
„Lijepo se ponasaj, upotpunices iman“- rece Poslanik.
„Volio bih susresti Allaha zasticen od grijeha!“
„Kupaj se i kad si cist (uzimaj gusul), sresces Allaha na sudnjem danu ociscen od grijeha“- rece Poslanik.
„Zelim da na sudnjem danu budem prozivljen obavijen Allahovim nurom?!“
„Nikom zulum ne cini, bices prozivljen u Allahovome nuru“- rece Poslanik.
„Zelim biti najplemenitiji covjek?!“
„Ne zali se stvorenjima na Allaha, bices najplemenitiji”- rece Poslanik.
“Zelja mi je da mi se moj Gospodar smiluje?!”
“Budi milostiv prema sebi i prema Allahovim stvorenjima, pa ce ti se Allah smilovati”- odgovori Poslanik.
“Zelja mi je da mi se smanje grijesi?!”
“Cini istigfar Allahu, smanjices grijehe” - rece Poslanik.
“Zelim da mi se poveca rizk (nafaka)?!”
“Budi uvjek pod abdestom, pa ocekuj povecanje rizka” - rece Poslanik.
“Zelja mi je da budem od onih koji su dragi Allahu i Resulu?!”
“Voli ono sto vole Allah i Resul, mrzi ono sto mrze Allah i Resul, bices jedan od takvih” - rece Poslanik.
“Zelim biti siguran od Allahove srdzbe?!”
“Ne srdi se ni na koga, bices siguran od Allahove srdzbe” - rece Poslanik.
“Zelim da mi dove budu kabul?!”
“Cuvaj se harama, kabul su ti dove”- rece Poslanik.
“Zelim da me Allah ne osramoti pred svjedocima na sudnjem danu?!”
“Cuvaj stidna mjesta, neces biti osramocen pred svjedocima” - odgovori Poslanik.
“Zelim da mi Allah pokrije sramote?!”
“Pokrivaj sramote svoje brace, Allah ce pokriti tvoje” - rece Poslanik.
“Kako da izbrisem svoje grijehe?!”
„Suzama, bolescu i saburom“ - rece Poslanik.
“Koje je dobro djelo najdraze Allahu?!”
“Lijep ahlak, sabur u iskusenjima i zadovoljstvo sa Allahovim odredjenjem” - odgovori Poslanik.
“Koje je ruzno djelo najmrze Allahu?!”
“Lose ponasanje i skrtost”- rece Poslanik.
“Kako da obuzdam srdzbu?!”
“Sadakom i cuvanjem rodbinskih veza”- rece Poslanik.
“Sta gasi dzehennemsku vatru?!”
“Post”- odgovori Poslanik s.a.v.s.
(Nehdzul islam, broj 62, dzumadel akhire 1416.g. str. 185).
- 23:05 -
petak, 23.03.2007.
Najjača Allahova vojska
Upitan je Alija radijallahu anhu, koja je Allahova vojska najjaca, pa je rekao:"Posmatrao sam zeljezo i mislio sam da je to najjaca Allahova vojska, zatim sam posmatrao vatru i vidio da vatra topi zeljezo, pa sam posmislio da je vatra najjajaca Allahova vojska, zatim sam posmatrao vodu i vidio da voda gasi vatru, pa sam pomislio da je voda najjaca Allahova vojska, onda sam psomatrao oblake i vidio da oni nose vodu i poslislio sam da su oblaci najjajaca Allahova vojska, nakon toga sam razmsiljao o vjetru koji razgoni oblake, pa sam pomislio da je vjetra najjaca Allahova vojska, zatim sam gledao planine kako svojom postojanoscu prkose vjetru, pa sam pomislio da su planine najaca Allahova vojska, nakon toga sam razmisljao o covjeku i vidio da on osvaja i najvise vrhove planina, pa sam pomislio da je insan najjaca Allahova vojska, onda sam razmisljao o onom eto najvise savladava covjeka, pa sam vidio da je to san i mislio sam da je san najveca Allahova vojska, nakon toga sam razmisljao o onome sto odagne san i vidio sam da su to briga i tuga, pa sam pomislio da su briga i tuga najjaca Allahova vojska, nakon toga sam razmisljo o njihovom stanistu i shvatio sam da je to srce, pa sam pomislio da je srce najjaca Allahova vojska, medjutim, vidio sam da srce ne smiruje bez zikra i shvatio sam da je zikr najjaca Allahova vojska"
- 16:22 -
četvrtak, 22.03.2007.
Najprije slomi sebe
Živio jednom jedan padišah koji je po svom zulumu bio gori i od samog Hadžadža. Šta god da se desi u njegovoj zemlji, on bi uz pomoć špiujuna bio obaviješten o svemu. Jednog dana dodje mu jedan od njegovih ulizica i reče:
-Moj sultane, jedan starac o tebi govori nevjerovatne stvari!
Zulumćari su poput vatre, spaljuju mjesto na koje padnu. Hadžadžovo lice pocrveni od bijesa:
-Reci šta je taj sarac rekao o meni!
-Rekao je da si okrutnik, krvavi ubica i izdajnik!
-Brzo, dovedite mi ga da mu dušu pošaljem u Džehennem!
Ovim je okrutni sultan potpisao smrtni ferman za starca. Jedan čestiti mladić saznade za ovo i odmah otrča starcu:
-O, dobri čovječe! Spašavaj se jer se igraš sa svojom glavom! Sultan je donio ferman za tvoju smrt!
Starčevo lice se kao dan osvijetli... Umjesto da se uplaši i da pobjegne, odmah je uzeo abdest, pripremio svoj ćefin i poput lava izašao pred sultanom. Okrutni sultan krvavim očima pogleda starca i viknu:
-Dakle, ti si taj koji loše govori o meni? Čuo sam da za mene govoriš da sam okrutnik, ludak, krvolok... Mogao si tako da kažeš i ako znaš da posjedujem imetak poput Sulejmanovog, i pored toga što nosim sultanat... Kaži, kakvu smrt želiš!
Starac ponosno podiže glavu i reče:
-O, vladaru!... Ja ne spavam, rekao sam i više od toga. Staro i mlado, muško i žensko, svi se boje tvojih neumjesnih poslova, selo i grad se trese zbog tvoje obijesti... Samim tim što sam pobrojao tvoja loša djela, ja sam tvoje ogledalo. Ako ogledalo istinski pokazuje tvoj nedostatak, ti slomi sebe, jer je lomljenje ogledala greska!... Sada me možeš kazniti na kakv god želiš na.čin, medjutim, pred nama ima još jedan dan u kojem je jedini sudija Uzvišeni Allah. Naravno da će on od zulumćara uzeti hakk mazluma!
Ove starčeve riječi zapališe sultanovo srce. Naredio je dželatima, koji su spremno čekali, da starčevu glavu odrube od tijela:
-Stanite!...Skinite ćefin sa ovog velikodušnog čovjeka! Ovaj čovjek učinio je dobročinstvo sa svojom dušom. Uzevši smrt u obzir, rekao je istinu. Vi ga sada ogrnite ogrtačem od krzna i namirišite ga lijepim mirisima... A ja se kajem za svoje grijehe!
Padišah je odustao od svog zuluma...
- 21:04 -
srijeda, 21.03.2007.
Daj mi na tren dozvolu
Jednog dana sultan Belha, Ibrahim bin Edhem sjedio je na prijestolju okružen svitom i stražarima... Odjednom se pojavi jedan čovjek i odlučnim koracima pridje do njega. Svoje oči upre u sultanove. Ibrahimovo srce zadrhta poput ptića :
-O, stranče, šta želiš?
Strančeve nurli usne se rastegoše ion reče:
-Putnik sam, došao sam ovdje da prenoćim!
Sultan Belha ga oštro pogleda i reče:
-O, ovječe! Ovo je moj dvorac, a ne han!… Potraži sebi neku drugu kapiju!
Čovjek nije ličio na nekog ko je odmah odustajao. Rekao je:
-Ko je bio ovdje prije tebe?
Sultan je odgovorio:
-Moj otac!
-A prije njega, a prije njega?
-Moji djedovi!
-Baš čudno!
-Šta ti je čudno, o, stranče?
-Ibrahime, ako mjesto u oje neko dolazi a drugi odlazi nije han, onda šta je?
Ibrahim bin Edhem zadrhta poput drveta kojeg sjekira udari, pa ostade nepomičan.
Stranac, kao što dodje, isto tako prodje kroz divan i izgubi se sa vidika.
U srcu sultana Belha pade jedna čudnovata vatra. Odmah je skočio sa prijestolja i, preletjevši preko sofa I divana, preko stepenica i ukrasnih bazena, kao voda poteče za onim čovjekom. Išao je razmišljajući:
-Ko li je ovaj čudni čovjek?
Najzad ga je mogao uhvatiti u jednom udaljenom ćošku grada gdje mu reče:
-Reci mi, u ime Allaha, ko si ti. Dušu si mi čudnom vatrom zapalio!… Imaš li neku želju od mene?
Čovjek čudnog ponašanja svoje svijetle oči okrenu ka Ibrahimu i reče:
-Ja sam Hidr, Ibrahime!
Ibrahima u potpunosti obuze vatra. Duša mu je treperila. Zamolio je:
-Daj mi dozvolu na nekoliko sati, da odem do svog dvorca. Doći ću, sačekaj me ovdje!
-Ne, Ibrahime, ne! Edžel je mnogo bliži od vremena koje ti je potrebno!… Nije vrijeme gafleta i stajanja, vrijeme je budjenja!
Sultan Belha se odjednom probudi i krenu Allahovim putem…
- 14:35 -
ponedjeljak, 19.03.2007.
U pauzi...pogledajte 
- 01:53 -
petak, 16.03.2007.
Ono što se desilo zavidniku
Zavist je jedna rasplamtjela vatra koja najprije uništava onoga ko je posjeduje. Blago onima koji uspiju da se spasu od zla zavisti... Njeno ćoravo oko ni u kom slučaju ne moze podnijeti nimet koji se nalazi kod neke druge osobe. I prokleti šejtan je zbog zavisti uspio da saplete Adema a.s., da bude razlog njegovog izlaska iz Dzenneta.
Jednog dana jedan čovjek svrati kod vladara i, nakon što mu kaza riječi pune ilma i mudrosti, reče:
-Sultanu moj, ko tebi učini dobro ti mu uzvrati većim dobrom a ne učini ništa onome ko tebi učini loše. Zaista je tebi kao nagrada dovoljna njegova zloba.
Jedan zavidnik je čuo dobro čovjeka dok je kazivao ovo sultanu. Pomislivši da će ovaj čovjek ostvariti veoma lijep položaj kod sultana, poče osjećati zavist i nepodnošljivost prema njemu. Baš kao da ga je na stotine zmija ujedalo za srce:
-Kako je baš on mogao da se dopadne sultanu!
Jednog dana iskoristi priliku, izadje pred sultana i reče mu:
-Vladaru moj, ovaj čovjek govori da ti smrdi dah!
Vladar namršti obrve i upita ga:
-Od kuda znaš?
-Pogledaj kako če, kada ponovo dodje kod tebe, zatvoriti usta i nos...
-Dobro... Saznajmo to!
Zavidnik se okrenu i ode.
Otišao je, medjutim i smišljao jednu veoma opasnu igru... Na dan kada je onaj šisti šovjek trebao ići vladaru pozvao ga je sebi i najeo ga jelom koje je sadržalo bijeli luk. Kada su završili sa objedovanjem, on mu reče:
-O, čovječe, ni u kom slučaju se ne približavaj sultanu, da ga miris tvojih usta ne bi uznemirio!
Jadni čovjek nije znao za ovu podmuklu igru, pa, kao i obično, ode sultanu...
Sultan ga je htio provjeriti... Sada je za to bila prava prilika:
-Čovjece, pridji mi! - reče mu.
Čovjek se uhvati za usta i nos i priblizi se sultanu... Vladar samom sebi reče:
-Ah, jadna ti majka, dakle, onaj čovjek je govorio istinu!
Odmah uze olovku i papir, napisa nešto i reče:
-Hajde, odnesi ovo pismo tom komandantu!
Čovjek primi pismo i krenu. Dok je izlazio na kapiji srete zavidnika čije oči su neprestano kružile i koji ga je šejtanskom strašću gledao. Ugledao je sultanov ferman i upitao:
-Šta je to?
Čovjek mu, uvjeren da se radi o nagradi, odgovori:
-Pretpostavljam da mi je sultan poklonio nekoliko kuruša, pa idem da ih uzmem!
Zavidnik se usplahiri:
-Molim te, daj mi taj papir. Dozvoli mi da sa sultanovom nagradom otklonim jednu potrebu!
Čovjek čistog srca i nurli lica se nimalo ne usprotivi:
-Uzmi, kad već imaš potrebu za tim novcem!
Poletjevši poput vjetra, zavidnik sa papirom u ruci stiže kod dotičnog komandanta i reče mu:
-O, komandante! Ovo je sultanov ferman!... Uzmi ga i izvrši naredbu koja je u njemu!
Dok je prelazio očima po pismu, komandantovo lice se nabora. Sadržaj pisma je bio suprotan od onoga što se očekivalo. U njemu je stajalo sljedeće:
-Udari ovog čovjeka koji ti donese pismo, oguli mu kožu, napuni je slamom i pošalji mi je!
Komandantov glas poput nebesa zagrmi:
-Brzo, udavite ovog čovjeka i oderite ga!
Čemu se nadao, a šta je dobio?
Zavidnik poče zapomagati:
-Ja nisam vlasnik tog pisma, pusti me da ti dovedem pravog čovjeka!
Medjutim, vojnik ga nije slušao. Malo zatim zavidnik bi ubijen...
Sutradan, isti čovjek opet dodje kod vladara. Ovaj put vladar se iznenadi:
-O, čovječe, šta se desilo sa pismom koje sam ti dao jučer?
Dobri čovjek mu objasni sve što se desilo. Vladar ga upita:
-Ti kažeš da mi dah smrdi, je li to istina?
-Nije, moj sultane! Ni u kom slučaju niam rekao tako nešto!
-Zašto si onda zatvorio usta i nos kada si mi se približio?
-Tog dana, onaj čovjek me je pozvao i najeo me jelom sa bijelim lukom. Da ti ne bi zasmetao miris moga daha, ja sam zatvorio usta!
Na vladarevom licu pojavi se svjetlost:
-Pravo govoriš! Dodji sjedni! Onaj koji je počinio zlo platio je to svojom dušom... Ko god zasadi fidan zla neka se spremi da jede voće od vatre...
- 21:19 -
četvrtak, 15.03.2007.
Kakvo je ovo ludilo?
Jednom je jedan čovjek govorio :
-Ah, tražim jednog pametnog čovjeka, ali ne mogu da ga nadjem. Kada bih našao jednog pametnog pa da riješim ovu moju teškoću...
Kada jedan drugi čovjek ču ovo, reče mu :
-O, čisti čovječe! U mom gradu ima jedan koji je prepustio sebe ludilu. Uzjaše na jednu motku, a zatim sa djecom trči po sokacima... Ako tražiš nekog ko posjeduje mudrost i umjerenost, onda idi njemu...
Nakon ovoga, čovjek krenu u taj grad... Kada je stigao, počeo se raspravljati i na kraju pronadje čovjeka poznatog po ludili. Zaista, ono što je radio nije priličilo razumnom insanu. Uzjahao bi motku kao da je konj, a zatim bi išao od sokaka do sokaka...
Ugledao ga je izdaleka. Zastao je i gledao ga izvjesno vrijeme, a zatim mu viknu:
-O, ti koji si motku prisvojio kao konja, potjeraj, na tren, svoga konja na ovu stranu!
Ludak okrenu glavu i pogleda na stranu sa koje je došao glas, potjera konja i pridje mu. Skakao je, propinjao se, trljao norama o tlo, a zatim reče:
-Brzo, kaži, moj konj je veoma čudne naravi, udarit će te!
Čovjek ga začudjeno pogleda. Nije imao snage da kaže tajnu koja ga je morila. Medjutim, reče tek onako:
-Ja želim da se oženim, ali - kakvu ženu da uzmem?
Maloumni čovjek još jednom ošinu svoga konja pa mu reče:
-O, dobri čovječe! Na dunjaluku postoje tri vrste žena: jedna je briga, druga nesreća, a treća ukras. Ako uzmeš prvu, ne može ti biti draga, nećeš joj vidjeti vjernost, nećeš se nasladiti... Ne idi za njom... Druga: pola je tvoja, a pola pripada drugome. Treća: u potpunosti je tvoja! Gledaj da budeš prisan sa njom!
Ludak ponovo ošinu svog takozvanog konja i poče trčati sokacima. I čovjek poče trčati za njim i vikati:
-Stani!... Objasni mi ovo podrobnije. Ko su ove tri vrste žena?
Jahač povuče uzde, uperi svoj pogled u stranca i pažljivo poče objašnjavati:
-Prva žena je udovica sa djetetom, sva njena ljubav i njena duša usmjereni su na dijete od prvog muša...Sva njena pažnja ide njenom djetetu i njegovom ocu... Zato ti ne može biti u potpunosti drug. Druga je samo udovica. Razmišlja o danima koje je provela sa svojim prvim mužem i stalno se prisjeća starih uspomena. Treća je djevica, ona je poput svježe ruže, pripada tebi svim svojim bićem...
Ove ludakove riječi poput olovnog zrna udariše u čovjekovo srce. Medjutim, on ponovo potjera svog drvenog konja i pomiješa se sa djecom. Čovjek ponovo potrča za njim:
-Stani, o, veliki čovječe! Imam još jedno pitanje!...
Ludak podiže glavu u maniru lava i viknu:
-Mnogo pitaš!... Reci brzo o čemu se radi! Zakasnio sam sa igrom, hoću se igrati loptom!
Čovjek upita:
-O, znalče, i pored toga što posjeduješ takvu pamet i takvo znanje, kakva je ovo ludačka igra koju igraš?
Alim pod maskom ludaka reče:
-Napasnici ovog grada htjeli su da me postave za kadiju, a ja sam to odbio. Medjutim, oni nisu prihvatili moju odluku. Navaljivali su govoreći kako ne mogu naći učevnijeg i pametnijeg od mene. Vidjeh da se kao alim ne mogu spasiti od njihovih ruku, te ja "poludjeh". Bolje biti lud nego kadija...
- 09:22 -
srijeda, 14.03.2007.
A gdje je Allah, Ibn Omere?
Prenosi se od Nafi'a da je rekao:
"Jedanput je Abdullah ibn Omer pozvao svoje prijatelje, medju kojima sam bio i ja, i pripremio je gozbu izvan Medine. Kada smo sjeli za sofru naisao je neki coban sa stadom ovaca. Ibn Omer ga je pozvao za sofru a on je odbio rekavsi da posti. Onda je u cudu rekao: 'Zar u ovako dugom danu i na ovakvoj vrelini da postis? Zasto sam sebe iscrpljujes?'
Coban je odgovorio:'Da koristim slobodno vrijeme i pripremam se za Dan obracuna.'
Zatim ga je ibn Omer upitao:'A bi li mi prodao jednu ovcu da zakoljem? Platit cu ti koliko vrijedi, i pored toga dat cu tebi mesa da pripremis sebi za iftar.'
Na to ce coban:'Ne mogu to uciniti jer ovce nisu moje.'
A Abdullah ibn Omer mu rece:'To nije nikakav problem vlasnik ovaca te ne vidi, a kada te bude pitao za ovcu reci vuk je pojeo.'
Coban mu odgovori:'A gdje je Allah?' (tj. zar Allah ne vidi, ako ne vidi vlasnik ovaca)
Odusevljen postupkom cobana, Abdullah ibn Omer je sve do Medine ponavljo njegove rijeci:'A gdje je Allah?' Zatim je pronaso vlasnika ovaca i kupio od njeg i cobana i stado, a onda je oslobodio cobana i poklonio mu stado zbog njegove iskrene vjere i postenja."
- 23:17 -
subota, 10.03.2007.
Ovo je neki jadnik kao što sam ja
Imao jedan čovjek izvjesnu svotu duga - i, nažalost, nie bio u mogućnosti da ga oduži... Jednog dana reče samom sebi:
-Otići ću Hadžadžu, možda ću ga uhvatiti za damar savjesti i uzeti novac od njega!
Odmah je krenuo i nakon malo vremena stigao je pred kapiju Hadžadžovog dvorca. Poput vodene pare uvuče se unutra i stade, iznenadjen prizorom. Zatekao je Hadžadža na sedždi kako u plaču moli Uzvišenog Allaha za svoje želje. Uslijed ove slike čovjekovo srce zaigra. Odmah se vrati nazad i reče:
-I on je jedan jadan rob kao što sam ja, zato ću se i ja obratiti Onome kome se on obraća!
Kada Hadžadž podiže glavu sa sedžde, sluge mu rekoše:
-O, vladaru, došla je jedna dobra osoba, medjutim, kada te je vidjela u tom stanju, odmah se vratila nazad...
Hadžadž im naredi:
-Dovedite mi ga odmah!
Stražari poletješe kao ptice, uhvatiše čovjeka i dovedoše ga Hadžadžu. On mu reče:
-Om čovječe, reci, zašto si došao, zašto si se vratio?
Treperavim glasom čovjek reče:
-Imam malo duga... Nisam mogao da ga vratim pa sam htio da mi pomogneš. Medjutim, vidio sam da si i ti jedan slabašan rob kao što sam i ja. Odlučivši da i ja zatražim od Milostivog Gospodara, vratih se nazad!
Hadžadžovo ime bilo je sinonim za zlo. Bio je poznat po njemu, no, uprkos tome, ponekad je činio nevjerovatno lijepa djela. Ovom zabrinutom čovjeku odmah podari hiljadu dirhema:
-O, dobri čovječe, sa polovinom od ovih para vrati dug, za drugu polovinu kupi nešto svojoj djeci, znaj da ti je ovo od Allaha, a ne od Hadžadža!
Čovjek zahvali Allahu i udalji se sa tog mjesta.
Da, samo je Dženab-i Hak taj koji je merhametom napojio Hadžadžovo srce... Da On nije poželio, ko bi išta mogao uraditi?!
- 23:13 -
petak, 09.03.2007.
Ko te je izvadio iz tamnice?
Jednog dana halifa Harun Rešid naumi kazniti jednog poniznog, pobožnog čovjeka, medjutim, za to ne imade snage... Jedan sultan, koji je svojim vojskama svijet osvojio, nije imao snage za jednog čovjeka... Naredio je da ga bace u tamnicu.
Nakon izvjesnog vremena dotrča neki čovjek i reče mu:
-O, vodjo mu'mina, onaj čovjek je izašao iz tamnice, eno ga sjedi u bašči jednog čovjeka!
Harun Rešid ljutito viknu:
-Odmah ga uhvatite i dovedite mi ga!
Straža itvši naredjenje i dovuče čovjeka do Halife. Harun Rešid ga pogleda očima iz kojih je izbijao plamen i upita ga:
-O, čovječe, ko te izvadio iz tamnice?
Svoje kao dan bijelo lice čovjek okrenu prema Halifi i reče:
-Sultane moj, izvadio me je Onaj koji me je i stavio unutra!
Harun rešid zaprepašćeno upita:
-Dobro, a ko te je stavio tamo?
Čovjek se slatko nasmiješi:
-Stavio me je Onaj koji me je izvadio odatle!
Poslije ovih riječi, Halifa ovom istinskom Allahovom robu pokloni jednog lijepog konja i pusti ga na slobodu. Zatim telal krenu po sokacima uzvikujući:
-Harun Rešid je htio da zatvori jednog Allahovog roba, medjutim, nije imao snage za to... jer je Allah bio zadovoljan njime...
- 23:32 -
četvrtak, 08.03.2007.
Jedan zlatnik svakog dana
Ashab, Ikrime, radijallahu anhu, prenosi:
Bio jednom jedan čovjek koji je vjerovao u Allaha i koji je dane provodio u ibadetu. Jednog dana krenuo je na put i u toku putovanja naišao je na drvo kojem su se neki nesretni insani klanjali... Ovaj prizor ga veoma rastuži pa on pomisli:
-Moram naći neko rješenje za ovo...
Dugo je razmišljao...
Nažalost, shvatio je da nije lahko odvratiti narod od klanjanja drvetu i izgledalo je da je njegova sječa jedino rješenje...
I on je tako odlučio, vrati se kući, uzeo jednu oštru sjekiru i ponovo krenu na put.
Baš u trenutku kada je išao prema drvetu, pred njim se u insanskom liku pojavi Iblis, ljuti neprijatelj Ademovih sinova. Sa lažnim osmjehom na licu, upita čovjeka:
-Božiji robe!...Gdje ideš tako sa sjekirom u ruci?
Pobožni čovjek je mislio da je to neki insan pa mu odmah odgovori:
-Malo naprijed ima jedno drvo kojem se neznalice klanjaju. Idem da ga sasječem u korijenu i tako okončam širk koji se sada radi!
Iblis u insanskom liku se zloćudno nasmija:
-Božiji robe!... Šta će ti to, pusti neka se klanja ko kome hoće, njih će Allah kazniti. Zar je an tebi da ispravljaš svijet?
Pobožnjak se naljuti:
-Kako si ti loš čovjek, želiš da spriječiš dobro djelo. Ovo je u isto vrijeme moja dužnost!
-Kakva dužnost?
-Moja dužnost je da spriječim loše djelo!
-Ti se povuci u stranu, prihvati se ibadeta. Zašto se miješaš u tudje poslove?
-Ne! U svakom slučaju, posjeći ću to drvo!
Uprkos velikom trudu prokletog Iblisa, pobožnjak je bio odlučan u svojoj namjeri...
Brzim koracima je koračao prema drvetu. Iblis poput zida stade ispred njega i reče:
-Ne puštam te!
Pobožnjak se veoma naljuti i baci Iblisa na zemlju. Nabijao mu je lice u prašinu i vikao:
-Ah, kako si ti čovjek crne duše!
Zatim se opet uputio ka drvetu. Iblis mu opet presječe put:
-Stani, ne čini to!
Pobožnjak ga opet odgurnu na tlo, stegnu svojuj sjekiru i nastavi... Iblis ostade nemoćan. Ne ostade mu ništa drugo osim prevare. Ovog puta uhvatio je pobožnjaka za žilu kucavicu:
-O, čovječe, ti odustani od sječe drveta, dajem riječ, svakog jutra ćeš pod jastukom naći četiri zlatnika. Dok zlato bude trajalo, ti nećeš učiniti ovaj posao. Je li u redu?
Ova ponuda učini se privlačnom pobožnom čovjeku... Naravno, on nije znao ovog čovjeka. Pogledao ga je i upitao:
-Zaista, hoće li biti tako, možeš li ti to da učiniš?
Iblis se podmuklo nasmija:
-Da, dajem ti riječ, svakog dana ispod tvog jastuka naći ćeš četiri zlatnika!
Zbog zlatnika odustao je od puta na koji je krenuo u ime Allaha. Sada je nestrpljivo čekao šta će se desiti...
Sunce se medju bijelim brdima izgubi sa vidika, noćna tmina kao perda sidje na dunjaluk, a pobožnjak utonu u dubok san...
Čim zora svanu, kao strijela skoči i pogleda ispod jastuka. Žuti zlatnici zasjaše, a on viknu:
-Kako sam dobar posao napravio!
Njegova sreća je bila neopisiva, jer dobijanjem po četiri zlatnika svakog dana postat će vlasnik velikog bogatstva. Ovo potraja nekoliko dana ... Osjeti se blaga usporenost u njegovom ibadetu. Više nije osjećao slast kao nekada.
Kada jednog jutra ustade, prvo što uradi bi da pogleda ispod jastuka. Začudio se. Ovog puta nije bilo zlatnika! Dobro je protrljao oči i ponovo pogledao. Opet ništa!
Tješeći se, reče:
-Eh, danas neka bude ovako!
Sačekao je noć i, po običaju, zaspao. Kada je svanulo, zavukao je ruku ispod jastuka, ali, opet nije bilo ničega... Ljutito je bacio jastuk na pod i rekao:
-Pokazat ću ja njemu!
Odmah je uzeo sjekiru, uzjahao jahalicu i krenuo da sasječe ono drvo. Žureći, govorio je samom sebi:
-Pokazat ću ja tebi!
Odjednom Iblis l.a. u liku insana iskoči na put. Ovog puta podmuklo se smijao:
-O, pobožni čovječe, sa kim pričaš?
Pobožnjak pun mržnje viknu:
-Gledaj svoga posla!
-Gdje ides?
-Znaš, ono drvo kojem čine ibadet?
-Šta je bilo sa njim?
-Idem da ga posječem!
Iblis, prokletnik, se glasno nasmija:
-Ti nemaš snage za to!
Pobožnjak viknu:
-Odlazi odatle, naopaki čovječe! Ko me može spriječiti?
Iblis reče:
-Šuti, prošlo je to!
Pobožnjak ga upita:
-Zašto je prošlo?
Dobio je sljedeći odgovor:
-O, čovječe bez pameti!... Tvoj prvi izlazak iz kuće sa tom sjekirom bio je u ime Allaha. Tada te niko nije mogao zaustaviti. A sada tvoj izlazak nije u ime Allaha, već je samo radi zlata. Naljutio si se kada nisi našao zlatnike ispod jastuka i pošao na put... Namjere su ti veoma različite...
Pobožnjak reče:
-Neka, neću ostaviti ono drvo!
Iblisov strašni glas uzdrma okolinu:
-Odmah se vrari kući ili ću ti glavu iščupati!
Srce pobožnog čovjeka se odjednom ispuni strahom, postao je kao zec u kandžama lava. Ne ispustivši ni glasa, vrati se kući...
Poprimio je izgled živog mrtvaca...
Jednog dana upitaše velikog ashaba, Huzejfea, radijallahu anhu:
-Za koga se kaže “živi mrtvac”?
Huzejfe, radijallahu anhu, podiže svoje blage oči i reče:
-Onome koji ni rukom, ni jezikom, ni srcem ne spriječava zlo koje ugleda.
- 23:49 -
srijeda, 07.03.2007.
Posljednja prilika
Od svog djetinjstva sam mrzio tijesne prostore... takvi prostori su mi davali osjecaj gušenja... zato sam bježao i još uvijek bježim od njih... udaljavam se što više sa strahom i drhtim od tjeskobe... Kad sam narastao znao sam da je to psihicka bolest, ali nisam mogao da se lijecim i da se oslobodim toga.
Sada ulazim u jedno mjesto, ali silom... i bez moje volje.
Zamotali su me i stavili u dugacak i tijesni tabut... dobro sam cuo glasove oko sebe... bio sam zatvorenih ociju, ali sam ih na neki nacin mogao i vidjeti... vikali su:
"O jadan on... umro je u najljepšoj mladosti... imao je veoma velike nade i poslove koje nije završio ni upotpunio."
Zaista sam imao dosta razlicitih stvari i poslova koji su bili nedovršeni i cekali me da ih završim... naprimjer, nisam stigao otvoriti dobar lokal mom sinu... nisam otplatio posljednje rate za auto i kolor televizor... moja nada da formiram veliko preduzece, gdje cu skupiti svoje prijatelje, daleka je iluzija... iako je zima bila na vratima... ja ipak još nisam kupio ni uglja ni drva za pec u kuci... nisam popravio ni mjesta gdje je voda curila iz plafona.
Dok sam sve stvari koje su ostale nedovršene i cekaju mene da ih završim, prelistavao u svom mozgu, iznenadio me glas koji je zvonio u mom uhu... glas od kog je moja duša strahovala... otišao je do dubine mog mozga i tamo se ponavljao njegov eho... cuo se kao preko megafona:
"Gotovo je i vrijeme ti je isteklo!"
Sa žaljenjem sam rekao u sebi:
"Eh, da nije gotovo i da vrijeme nije isteklo."
Ne znam kako mi se desio taj udes... kako kad ja dobro vozim... kad sam pokušao da to skupim u svom mozgu šta mi se desilo, osjetio sam kako su me prijatelji okružili i pokušavaju da pokriju tabut na kom sam ležao bez pokreta... Pokušavao sam da vrištim koliko imam snage i da ustanem sa svog mjesta da ih sprijecim... ali nisam uspio niti sam mogao... nisam mogao napraviti nikakav pokret niti sam mogao jedne jedine rijeci izgovoriti.
Nije dugo prošlo, pa sam se našao u velikoj tami... gledao sam kroz pukotine kroz koje je ulazilo oskudno svjetlo... sa strahom koji se ne može iskazati rekao sam sebi:
"O Bože moj! Šta ce sada sa mnom biti? Šta da radim?"
Od straha nisam mogao razmisliti.
Onda sam nošen na ramenima... poceli su hodati sporo i tabut se malo tresao.
Jasno je bilo po zvukovima koji su dopirali do mene s vana da kiša pada... zvuk kapi se miješao sa zvukom udaranja kapi o drvo.Bez sumnje na putu su do džamije da klanjaju dženazu.
Kad mi je na pamet pala džamija, sjetio sam se da iako je bila blizu moje kuce... i uprkos poziva sa nje koji se ponavljao pet puta dnevno za namaz, ipak nisam našao vremena da u nju odem... ali sam odlucio da pocnem sa namazom kad budem imao pedeset godina... svako je to znao.
Ponavljao sam to stalno mojim prijateljima... zaista sam htio poceti da klanjam... bio sam odlucio da ostavim svoje ružne navike na koje su se mnogi žalili.
Da... da!... eh da nije ovaj udes... bio bih u buducnosti dobra osoba... eh da nije ovaj udes.
I drugi put do mog sluha dopro je onaj glas ciji izvor nisam znao:
"Gotovo je i vrijeme ti je isteklo."
Malo je prošlo, pa sam ponovo nošen na ramenima... onda je sigurno završena dženaza namaz... kad smo prošli pokraj kafica u mom mjestu, cuo sam smijeh prijatelja s kojima sam svaki dan igrao karte... bez sumnje oni nisu culi vijest o mojoj smrti.
Kada su se zvukovi udaljili i utišali, osjetio sam da sam u kosom položaju zaista, oni se penju prema groblju... osjetio sam da se cefin skvasio na više mjesta od kiše koja je ušla kroz pukotine na tabutu... jer je kiša pocela jace padati... moj sluh je bio usmjeren na glasove vani... neki moji prijatelji su pricali izmedu sebe o stagnaciji trgovine... drugi su hvalili uspjeh državne reprezentacije na posljednjoj utakmici... dok je jedan od onih koji su nosili tabut šaputao na uho prijatelju:
"Gledaj na koji dan je naš prijatelj izabrao da umre!... uvijek mu je ponašanje u životu bilo suprotno, zaista smo se brate pokvasili od glave do pete."
Neka greška je tu bez sumnje... nesumnjivo je da ovo što cujem nije istinito... da li je moguce da tako govore moji prijatelji zbog kojih sam se puno puta žrtvovao?
Malo poslije toga stigli smo do groblja... spustili su tabut i stavili ga na zemlju... skinuli su poklopac... ruke su se pružile do mog mrtvog tijela, dignule ga i pocele spuštati u rupu, na cijem se dnu nakupilo nešto vode.Sa svog mjesta, na kom ležim, pokušao sam da vidim šta je oko mene... o Bože... šta ja radim tu? Zar to nije kabur?
Zašto mi do sada nije palo na pamet da cu u njega uci? Zašto na to prije nisam mislio?... niko ne cuje moje vrištanje, koje pokušavam ispustiti... niko.
Moji prijatelji su poceli bacati zemlju na mene... kao da su se takmicili u tome... ponovo sam ostao sam u tami... u vrlo mracnoj tami.
Pri slabosti koju sam osjetio... iz dubine srca sam poceo upucivati dovu: - "Bože! Bože, da li za mene postoji još jedna prilika? Daj mi posljednju priliku... ja cu u svemu slušati Tvoja naredenja... bicu Ti rob onako kako Ti hoceš... bicu onakav kakvog Ti hoceš da mi napraviš kabur vrtom od dženetskih vrtova... Bože!".
Taj glas ponovo je vrlo snažno ispunio uši:
"Gotovo je i vrijeme ti je isteklo."
Slušao sam zvuk zemlje koja je udarala o daske koje su me pokrivale... svaki udarac je odjekivao kao zvuk grmljavine... svo moje tijelo je drhtalo od straha i strepnje.
S razocaravajucim posljednjim pokušajem da se pomaknem sa svog mjesta... otvorio sam oci... bio sam u svojoj udobnoj postelji u svojoj sobi... bila je to vrlo strašna nocna mora... bio je tu moj prijatelj ljekar, koji je pokušavao da me probudi iz nocne more uznemirenim uzvicima... gotovo je i prošlo je... gledaj... ti si dobro... bila je to nocna mora... gotova je i prošla je.
Polahko sam se uspravio na svojoj postelji... svo moje tijelo je bilo natopljeno znojem... osjetio sam kao da sam naglo i mnogo izgubio na težini... vani je jako padala kiša... kuca se tresla od zvuka grmljavine.Pod mnogo pogleda sa cudenjem i radoznalošcu uperenim u mene, pokušavao sam skupiti snagu... šaputao sam sebi tihim glasom... hvala Tebi, Bože!
Hvala koliko ima celija u mom tijelu... dao si mi posljednju priliku da budem dobar rob... hvala Ti i zahvalan sam Ti, moj Gospodaru!
Džunaid Saawi , Saff
- 20:20 -
utorak, 06.03.2007.
Plivanje ...
Jednoga dana grupa učenika i studenata ukrca se na ladju u yelji da se, ploveći, malo malo zabave. Bili su izuzetno raspoloženi, a tome u prilog je išao i nepismeni ladjar, koji im je poslužio kao najbolje sredstvo za zabavu i šalu.
Tako ga odmah na početku putovanja jedan oštroumni dječak upita: "Koje si sve nauke izučavao?" A on mu, bez razmišljanja, odmah odgovori: "Nijednu, sinko moj!" Učenik se iznenadi, pa ga ponovo upita: "Zar nisi izučavao prirodne nauke?" A on mu odgovori: "Nisam ti čuo za njih!" U razgovor se umiješao i drugi učenik, pa ga upita: !Sigurno si, onda, izčavao aritmetiku, algebru i jednačine!" A on mu odgovori: "To je još čudnije i zanovjetnije. Vjerujte mi da prvi put čujem ta čudna i zastrašujuća imena!" Sada se već uključi i treći omladinac iz redova učenika i studenata i upita ga: "Uvjeren sam da si studirao historiju i geografiju?!" A on mu reče: !Jesu li to imena ljudi ili gradova!, na što učenici i studenti prasnuše u gromoglasan smijeh, koji nikako nisu mogli zaustaviti, niti stišati. Nakon toga ga upitaše: "Koliko ti je godina?! Na što im ladjar reče: !Četrdeset!" A oni mu dodadoše: "Upropastio si pola života!"
Ladjaru nije bilo lahko, ćutao je i plovio kao na iglama, čekajući svoj trenutak. Nakon izvjesnog vremena more se uzburkalo, a ladja se počela neobično ljuljati na ogromnim talasima. Mladići su se uzbunili jer im je to bilo prvo putovanje na vodi, a nisu imali nikakvoh pomorskog iskustva. Ladja gotovo da nestane u talasima, što je pogodovalo nepismenom ladjaru, koji ih mirno i dostojanstveno upita:" Koje ste ono nauke, omladino, izučavali?" Na to oni počeše navoditi čitavu listu raznih predmeta što su ih učili u školi i na fakultetu. Nakon toga, ladjar ih zapita: "A da li ste učili, pored tih silnih predmeta, plivanje? Znate li kako ćete, ako se ladja, daj Bože, prevrne, plivati i stići na kopno?" Oni odmah odgovorise: "Ne. To je jedina nauka koju nismo izučavali i u koju nismo upućeni!" Na te riječi ladjar se nasmija i reče: "Ako sam ja upropastio pola, vi ste, eto upropastili čitav život, jer sve te nauke koje ste učili ne pomažu vam u ovom potopu. Pomoglo bi vam samo jedno znanje - plivanje, ali ga vi ne poznajete!"
Mnogi narodi su se ponosili i ponose razvojem nauke i tehnike, pa zbog svoje oholosti i tvrdoglavosti, zaboravljaju plivanje ka oprostu Uzvišenog Tvorca svih njih. Otuda, Allah Uzvišeni upozorava takve narode da ne zaborave na znanje koje ne doalzi od njih, nego od njihovog Stvoritelja:
"Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali dičili, i snašlo ih je ono čemu su se stalno rugali."
- 17:02 -
Podaci o tvom zakletom neprijatelju, Iblisu l.a.
Imaj na umu ko ti je neprijatelj.
Ime: IBLIS
Mjesto boravka: NEMARNA SRCA
Rodbina: TAGUTI
Stalno mjesto boravka: DŽEHENNEM, užasno mjesto
Profesija: PRVOKLASNI GRIJEŠNIK
Kretanje: SVUDA GDJE SE NE SPOMINJE ALLAH s.w.t.
Trasa putovanja: KRIVUDAVA
Glavnica imetka: LAŽNE NADE
Mjesto izlaska: PIJACA
Neprijatelji na putu: MUSLIMANI
Dokazi: FATAMORGANA
Radna parola: LICEMJERSTVO-NAJBOLjI AHLAK
Radno odijelo: RAZOBOJNO, za svaku priliku drugačija boja
Dunjalučka žena: OBUČENA, A NAGA
Voli: ONE KOJI NE SPOMINJU ALLAHA s.w.t.
Smeta mu: TRAŽENJE OPROSTA
Pismo: TETOVAŽA
Kuća: NUŽNICI I KUPATILA
Karakterne osobine: PREVRTLjIV U SKLADU SA INTERESOM
Kada se pojavio: NA DAN KAD JE SEDžDU ADEMU a.s. ODBIO
Kolege: MUNAFICI
Izvor zarade: ZABRANjENI IMETAK
Laboratorij: NEČISTA MJESTA I MJESTA GRIJEHA
Usluge: PODSTIČE NA ZLO I NAREĐUJE GA
Naredbe: NAREĐUJE NEMORAL I RUŽNA DJELA
Vjera: KUFR
Funkcija: GLAVNI DIREKTOR ONIH NA KOJE SE SRDŽBA IZLILA I ZALUTALIH
Trajanje usluge: DO SUDNjEG DANA
Pravac putovanja: PUT ZA DŽEHENNEM
Trgovačke zarade: VELIKO NIŠTA
Saputnici: DžINSKI I LjUDSKI ŠEJTANI
Saradnici: ONI ŠTO ŠUTE O ISTINI
Prevozno sredstvo: LAŽ
Plaćanje: GRIJEH I NjEMU I NjEGOVIM SLjEDBENICIMA
Komunikacije: GIBET, NIMIMET I UHOĐENJE
Omiljena hrana: MESO UMRLIH-OGOVARANJE
Boji se: BOGOBOJAZNIH VJERNIKA
Mrzi: MUŠKARCE I ŽENE KOJI MNOGO SPOMINJU ALLAHA s.w.t.
Kako ga odbiti: UISTINU JE ŠEJTNASKA SPLETKA SLABA
Zamke: ŽENE
Hobi: ODVOĐENJE U ZABLUDU
Želja: DA SVI LjUDI BUDU NEVJERNICI
Kraj: VEĆ ODREĐENOG DANA
Njegova najbolja djela: HOMOSEKSUALIZAM I LEZBEJSTVO
Lozinka za sljedbenika: JA!, RIJEČ OHOLIH
Njegovi iveseljivači: UMJETNICI I UMJETNICE
Obećanja: OBEĆAVA SIROMAŠTVO
Šta ga rasplače: BROJNE SEDžDE
- 10:49 -
ponedjeljak, 05.03.2007.
Poučna predaja
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, salallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Prvi kome će na Sudnjem danu biti presuđeno je čovjek koji je preselio kao šehid. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da se borio radi Allaha sve dok nije poginuo. Bit će mu rečeno da laže i da se borio da bi ljudi rekli kako je hrabar, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru. Zatim, čovjek koji je sticao znanje i druge podučavao i učio Kur’an. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je učio i čitao Kur’an radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je učen, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru. Zatim čovjek kojem je Allah dao veliko bogatstvo. Bit će mu prikazana njegova djela i bit će upitan šta je radio sa njima, odgovorit će da je udjeljivao na svakom koraku radi Allaha. Bit će mu rečeno da laže i da je to radio da bi ljudi rekli kako je darežljiv, a to su mu i govorili, pa će biti naređeno da se odvuče na licu i da se baci u vatru." (Muslim, 1905)
- 16:32 -
nedjelja, 04.03.2007.
Ako prihvatiš pet svojstava
Prenosi se da je neki čovjek došao kod Ibrahima ibn Edhema i rekao mu:
„O Ebu Ishak! Ja sam se prema sebi ogriješio, pa mi izloži šta bi me spriječilo i zaustavilo da ne činim grijehe!“
Ibrahim mu odgovori: „Ako prihvatiš i usvojiš pet svojstava koja ti kazujem moći ćeš se suprostaviti grijesima i neće ti više moći nauditi.“
„Kazuj o Ebu Ishak!“ -reče taj čovjek.
„Prvo je“ započe Ibrahim,“da kada budeš htio učiniti grijeh prema Allahu, prestani jesti Njegovu opskrbu.“
Čovjek upita:“Pa odakle ću se hraniti kada je sve na Zemlji Njegova opskrba?“
Ibrahim odgovori:“Pa zar ti dolikuje da se hraniš Njegovom opskrbom, a da Mu budeš Neposlušan?“
„Ne, ne dolikuje! Kaži koje je drugo svojstvo?“
„Kada budeš htio da učiniš grijeh, nemoj se nastaniti na nekom od Njegovih mjesta“, reče Ibrahim.
„E ovo je još teze od prvog Ibrahime.Ako su Istok i Zapad i sve sto je izmedu njih Njegovi, pa gdje onda da zivim?“
„Pa zar ti dolikuje da se hraniš Njegovom opskrbom i živiš na Njegovoj Zemlji, a da Mu se suprostavljaš čineći grijehe?“
„Ne, ne dolikuje! Kaži, koje je treće svojstvo?“
„Ako budeš htio da učiniš grijeh, potraži mjesto na kojem te On ne vidi, pa tamo grijeh učini!“
Čovjek začudjeno reče:“O Ibrahime, šta mi to govoriš? Pa Njemu nijedna tajna nije skrivena.“
„O čovječe, zar ti dolikuje da se hraniš Njegovom opskrbom i živiš na Njegovoj zemlji,pa Mu se i pored toga suprostavljaš čineći grijehe a On te vidi i zna dobro šta radiš?!“
„Ne, ne dolikuje! Kaži koje je četvrto svojstvo?“
„Kada dodje melek smrti da ti uzme dušu, reci mu da te ostavi u životu još malo dok se ne pokaješ!“
„Ne, neće pristati na to!“
„Pa ako nisi u stanju da od sebe odbiješ smrt, kako bi se pokajao, i znaš kada melek dodje da nema odgadjanja, pa kako se nadaš uspjehu?!“
„Kaži koje je peto svojstvo!“
„Kada dodju meleki zebanije, na Sudnjem danu, da te odvedu i bace u Vatru, ne idi s njima!“
„Ali,oni na to neće pristati!“
Ibrahim mu tada reče:“Pa, kako se onda nadaš spasu?“
Čovjek reče:“Dovoljno mi je to, dovoljno! Molim Allaha da mi opsrosti grijehe i Njemu tevbu činim.“
Ibrahim en-Na’m, Biserje nase povijesti
- 21:12 -
subota, 03.03.2007.
Da li je crna boja moga lica prepreka za ulazak u Džennet?
Slavni ashab, Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi:
Jednog dana kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dosao je mladic cije je lice bilo crno poput cumura:
-Allahov Poslanice, da li je crna boja moje koze i ruznoca moga lica prepreka za moj ulazak u Dzennet?
Rahmet Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, koji stize u pomoc svijetovima, kaza sledece:
-Ne moze biti! Nakon istinskog imana Allahu i Njegovom Poslaniku, zasto da ne udjes u Dzennet ?
Mladic rece :
-O, Allahov Poslanice! Kunem se Allahom, Koji ti podari poslanstvo, osim Allaha nema drugog Boga, a Muhammed je Allahov poslanik. Ja sam se prije osam mjeseci u ovom medzlisu pocastio imanom... I ti si se tada obratio onima sto su bili tu i onima sto nisu bili tu. A zapravo, ja sam od plemena Beni Selim i jedan sam od uglednika moga plemena. Ako je tamnoputost mojih dajidza presla na mene, kakav je moj grijeh u tome?
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, usmjeri svoje mubarek oci prema ashabima i upita:
-Da li je Amr b. Vehb medju vama?
Amr je bio iz plemena Sakif i jedan od novih muslimana... Ashabi odgovorise:
-Ne, danas nije medju nama!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, se obrati crnom mladicu:
-Da li znas njegovu kucu?
-Da, o, Allahov Poslanice!
-Idi odmah njemu! Polahko pokucaj na kapiju i nazovi selam. Kada udjes unutra, kazi sledece: „Allahov Poslanik mi je tvoju kcer dao za zenu.“
Amr b. Vehb je imao jednu kcerku koja je bila jednistvena po ljepoti i pameti. Kao da je imala zube od sedefa, pogled joj je licio na pogled srne crnih ociju...
Nakon sto primi ovu naredbu od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, mladic odletje kao ptica. Uhvatio je halku na kapiji i zalupao. Iznutra je dosao Amrov glas:
-Ko je to ?
Mladic odgovori :
-Resulullahov izaslanik!
Odmah su otvorili kapiju… Otvorili su, ali kao da je naspram njih stajao grumen cumura… Toliko je bio crn, toliko mu je lice bilo ruzno…
Gledali su ga ocima punim straha. Amr b. Vehb ga upita:
-Ko si ti, sta zelis?
Drhtavim glasom Sa’d rece :
-Poslao me je Allahov Poslanik. Tvoju kcerku mi je dao za zenu!
Amr b. Vehb se skameni zbog onoga sto je cuo:
-Ne moze, hajde, idi odavde!
Mladic iz plemena Beni Selim odmah napusti kucu… Ne okrecuci se ni za tren, stize kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
U kuci, pak, odigravala se sasvim druga situacija. Ona pametna djevojka lijepe naravi, stade naspram oca i upita :
-O, oce, sta to uradi?
Amr b. Vehb se njihao kao barka zahvacena olujom:
-Sta sam uradio?
-Ne shvatas da si uradio veoma lose djelo. Ako ti ga je Allahov Poslanik poslao, znaci, ti si najurio njegovog izaslanika. Prije nego sto signe od Allaha naredba za tvoje unistenje, potrazi neki put spasa. Ako me je Allahov Poslanik dao za zenu onom crnom mladicu, i ja cu ispoljiti zadovoljstvo prema onome prema cemu su Allah i Njegov Poslanik ispoljilli zadovoljstvo!
-Dakle, prihvatas da budes zena onom crnom mladicu!?
-Ako je Allahov Poslanik naredi, da!
Amru dodje pamet u glavu. Odmah krenu i, kao suho lisce gonjeno vjetrom, dodje u mesdzid i sjede blizu Allahovog Poslanika... Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga ugleda i rece :
-Ti si onaj koji odbija Allahova Poslanika?
Amr b. Vehb zadrhta kao da je osinut munjevitom kamdzijom :
-O, Allahov Poslanice, da, uradio sam to. Ali zatrazio sam oprost od Allaha. Mislio sam da govori lazi. Ako je to istina, svoju kcerku dajem za zenu tom mladicu… Uticem se od izazivanja Allahove i Resulullahove srdzbe!
Dzenab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, prihvati ovo opravdanje i za cetiri stotine dirhema sklopi djevojcin brak. Zatim je naredio crnom mladicu:
-Hajde, sa srecom, idi svojoj hanumi!
Mladic iz plemena Beni Selim obori glavu. Bas kao bespomocni ptic u gnijezdu, rece :
-Allahov Poslanice, kunem se Allahom koji te je kao istinskog pejgambera poslao, nemam nista od dunjaluckih stvari. Moram otici kod svoje brace i potraziti nesto!
Pejgamber milosti, sallallahu alejhi ve sellam, ga sa osmijehom pogleda i rece:
-Mehr zene pripada trojici muslimana: Osmanu, Aliji i Abdurrahmanu b. Avfu. Idi njima, neka ti oni izadju u susret!
Mladic kao ptica odletje i stize kod velikih ashaba. Ispoljio je svoju zelju, a oni mu dadose i vise nego sto je trazio. Sada je u ruci imao vise od cetiri stotine dirhema. Njegovom zadovoljstvu nije bilo kraja… Krenuo je put pijace. Uzet ce nesto za kucu i za svoju hanumu… Bas kada je rukom dohvatio jednu stvar, ulicom se zacu glas:
-O, Allahovi robovi! Na pomolu je bitka! Sve one koji mogu nositi oruzje, pozivamo u dzihad! Ovo je naredba Allahovog Poslanika!
Velicanstvenost ovog govora izazva jezu u Sa’dovom tijelu. Podigao je glavu ka nebu:
-Posao zenidbe ostao je za Ahiret!
Nakon ovoga iz crnih ociju zakotrljase se dvije biserne suze i padose na vreli pijesak… Zadrhtavsi kao rasplamtjeli plamen, okrenu svoje lice prema dergahu Milostivog Gospodara i rece:
-O Stvoritelju milostivi! O, Gospodaru Zemlje i nebesa!… Muhammedov gospodaru!… Danas cu ove pare potrositi na putu kojeg vole Allahov Poslanik i vjernici!… Ti budi svjedok!
Odustao je od toliko zeljene zenidbe. Uzeo je jednog konja, mac, koplje i stit. Jednim sarukom je lijepo obmotao glavu. Tako ju je zavio da su mu se samo oci vidjele. Uzjahao je konja i kao vjetar ga potjerao prema vojsci koja se spremala za dzihad. Kada je stigao, stao je u red sa mudzahidima. Kada ga ugledase ovakvog, upitase:
-O, Allahovi vojnici, ko je onaj konjanik?
Allahov nepobjedivi lav i sultan evlija, Alija, radijalahu anhu, rece:
-Ostavite ga! Mozda vam se prikljucio iz Bahrejna, a mozda je dosao od strane Sama. Mozda ce nauciti od vas vjerska znanja. Zelja mi je da vam on svim svojim bicem bude od pomoci!
Malo kasnije pocela je borba izmedju vojske imana i vojske kufra. Odlijegali su udarci maceva, vriska konja i deva i glasovi mudzahida sto su nebesa parali:”Allahu ekber! Allahu ekber!”
Bila je to teska bitka, macevi su sijali smrt…
I onaj mladic crnog lica iz plemena Beni Selim na nevidjen nacin je kosio nevjernike… Tjerao je konja na njihove redove, udarao macem… Kada ga je konj zamorio, sjahao je. Odmorio je ruke, a zatim zavrnuo rukave…
Kada Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve selem, ugleda njegove crne ruke, upita ga:
-Jesi li ti Sa’d?
Sa’d, uzavreo kao planinski potok, rece:
-Da, Allahov Poslanice! Neka su mi i majka i otac zrtve tebi…
Allahov voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu nakon toga pozeli srecu:
-Srecan bio!
Sa’d se opet kao strijela zabi u srce mejdana. Ne zastajuci ni za tren, udarao je kopljem i macem… Pri svakom udarcu obarao je jednog nevjernika, dusu mu u dzehennem slao…
U jednom momentu vojska se uskomesa. Rekose da je Sa’d pao… Zaista, Sa’d je bio ranjen i pao je na zemlju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otisao prema njemu. Naslonio mu je glavu na mubarek grudi, sa lica je odjedcom svojom brisao zemlju, pri tom govoreci:
-O Sa’de! Kako lijepo mirises… Predajem te Allahovoj i Resulullahovoj ljubavi!
Sa’dova dusa je odleprsala u Dzennet… Poslanikove mubarek oci napunise se suzama…. Zatim, na obrazima mu se pojavi nevidjen smijesak… Nasmijao se… Zatim okrenu glavu na drugu stranu… Malo kasnije je rekao:
-Kunem se Gospodarem Ka’be, stigao je u Havz!
Ashab Ebu Lubabe, radijallahu anhu, je sa paznjom posmatrao Poslanikove pokrete. Upitao ga je:
-Neka su mi majka i otac zrtve tebi, Allahov Poslanice, sta je to Havz?
Efendija svij svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, rece:
-Moj Gospodar je meni poklonio Havz. Njegova sirina je ista kao sirina izmedju Sane i Basre. Ukrasen je biserjem i rubinima. Njegova voda bjelja je od mlijeka, ukus joj je od meda sladji. Ko jednom odatle pije, nikada ne moze ozednjeti!
Ebu Lubabe, radijallahu anhu, rece:
-Allahov Poslanice, najprije si zaplakao, zatim si se nasmijao, a zatim si lice okrenuo. Koja je mudrost u tome?
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori:
-Zaplakao sam zato sto sam volio Sa’da… Obradovao sam se i nasmijao zbog njegove deredze kod Allaha. Okrenuo sam lice zato sto sam hurije vidio kao njegove zene. Sada obavijestite Amra b.Vehba, Allah je Sa’da ozenio mnogo boljom zenom nego sto je njegova kcerka…
Zatim, u vezi sa njegovim oruzjem, konjem i drugim stvarima koje su mu pripadale, izda naredbu:
-Uzmite ovo, odnesite ih njegovoj zeni i recite joj:”Allah ga je vjencao sa boljom od tebe…”
Mladic crnoga lica, koji je na Allahovom putu ispoljio ovoliko pozdrtvovanje, u Dzennetu je ozenjen hurijama… A zar Uzviseni i Milostivi Allah u svojoj Knjizi ne kazuje: “Allah je od vjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za dzennet koji ce im dati – oni ce se na Allahovu Putu boriti, pa ubijati i ginuti” (Teoba, 111)
- 23:57 -
petak, 02.03.2007.
Moje novorodjenče bez ušiju...
“A srce Musaove majke prazno postade...”
(Kur’an, sura Kazivanje, ajet 10.)
“Mogu li vidjeti svoju bebu?”, upitala je sretna mati. Kada je zamotak s bebom predat u ruke matere, ona otkri deku. Zapanji se. Doktor je skrenuo pogled ka prozoru. Dijete nije imalo ušiju.
Vremenom, uvidjelo se da dijete nema ama baš nikakvih problema sa sluhom. Jedino je izgled otkrivao nedostatak.
Kada je dijete jednoga dana dotrčalo kući iz škole, svo uplakano, uzdahnula je. Znala je da će njegov život biti satkan od djelića slomljenoga srca. “Jedan momak, veliki, nazvao me je nakazom!”
Odrastalo je polahko. Zaista, posta nevjerovatno zgodno. Razvilo je urođeni talenat za književnost. “Možeš se normalno družiti s drugom mladeži”, ohrabrivala bi majka toplinom srca.
Otac je konstantno održavao kontakte s različitim doktorima: “Zar se ništa ne može uraditi?!” Doktor odgovori: “Pa, ako bi se našao par izvanjskoga dijela ušiju, mogao bih ih zašiti.”
Tako poče potraga za donatorom ušiju.
Prošle su dvije godine. Tada: “Ideš u bolnicu. Mati i ja nađosmo osobu koja će ti podariti izvanjski dio ušiju. Ali se ne može saznati ko je ta osoba”, reče otac.
Operacija bijaše uspješna. Problemi djeteta rođenoga bez ušiju postaše stvar prošlosti – talenat se pretvorio u genijalnost, simpatije školskih kolega pretvoriše se u oduševljenost, dobar napredak u obrazovanju posta nizom školskih uspjeha. Kasnije je došlo vjenčanje i zaposlenje u diplomatiji.
Dijete je konstantno govorilo ocu: “Ali, moram saznati ko je donator. Gle šta sve uspjeh. Moram se toj osobi zahvaliti!” Otac bi uvijek odgovarao: “To nije izvodljivo. Znaš da je jedan od dogovora bio da se ime darovatelja nikada ne sazna.”
Godine uspješno skrivaše tajnu. Ali dođe i taj dan ... možda jedan od najtegobnijih za dijete. Stajao je s ocem iza majke. Otac polahko priđe i nježno skloni dugu, smeđu, kosu s majčinoga lica, i otkri ... majka nije imala ušiju!
Očeve riječi koje izgovori tada, lekcija su svima nama: “Majka reče da joj je drago što se nikada nije ošišala”, šapnu, “i niko majku ne smatraše manje ljepom, zar ne?”
Istinska ljepota nije u izvanjskome izgledu, već u srcu.
Istinsko blago ne leži u onome što se može vidjeti, već u onome što je skriveno.
Istinska ljubav nije u onome što se javno uradi, već u onome što je urađeno da se ne sazna.
* * *
“Majčinska ljubav je jedinstvena – niti se može objasniti niti se može naučiti.” (hazreti Lukman, alejhisselam)
“Suza iz majčinoga oka može smekšati i raznježiti i najtvrdokornije srce.”
(Muhammed Ikbal)
“Ako budem lišen majčine ljubavi, izgubit ću mentalnu uravnoteženost.”
(perzijski pjesnik Firdusi)
“Bez ljubavi majke, dom je kao groblje.”
(mogulski imperator Alamgir)
- 10:37 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM