Ashab, Ikrime, radijallahu anhu, prenosi:
Bio jednom jedan čovjek koji je vjerovao u Allaha i koji je dane provodio u ibadetu. Jednog dana krenuo je na put i u toku putovanja naišao je na drvo kojem su se neki nesretni insani klanjali... Ovaj prizor ga veoma rastuži pa on pomisli:
-Moram naći neko rješenje za ovo...
Dugo je razmišljao...
Nažalost, shvatio je da nije lahko odvratiti narod od klanjanja drvetu i izgledalo je da je njegova sječa jedino rješenje...
I on je tako odlučio, vrati se kući, uzeo jednu oštru sjekiru i ponovo krenu na put.
Baš u trenutku kada je išao prema drvetu, pred njim se u insanskom liku pojavi Iblis, ljuti neprijatelj Ademovih sinova. Sa lažnim osmjehom na licu, upita čovjeka:
-Božiji robe!...Gdje ideš tako sa sjekirom u ruci?
Pobožni čovjek je mislio da je to neki insan pa mu odmah odgovori:
-Malo naprijed ima jedno drvo kojem se neznalice klanjaju. Idem da ga sasječem u korijenu i tako okončam širk koji se sada radi!
Iblis u insanskom liku se zloćudno nasmija:
-Božiji robe!... Šta će ti to, pusti neka se klanja ko kome hoće, njih će Allah kazniti. Zar je an tebi da ispravljaš svijet?
Pobožnjak se naljuti:
-Kako si ti loš čovjek, želiš da spriječiš dobro djelo. Ovo je u isto vrijeme moja dužnost!
-Kakva dužnost?
-Moja dužnost je da spriječim loše djelo!
-Ti se povuci u stranu, prihvati se ibadeta. Zašto se miješaš u tudje poslove?
-Ne! U svakom slučaju, posjeći ću to drvo!
Uprkos velikom trudu prokletog Iblisa, pobožnjak je bio odlučan u svojoj namjeri...
Brzim koracima je koračao prema drvetu. Iblis poput zida stade ispred njega i reče:
-Ne puštam te!
Pobožnjak se veoma naljuti i baci Iblisa na zemlju. Nabijao mu je lice u prašinu i vikao:
-Ah, kako si ti čovjek crne duše!
Zatim se opet uputio ka drvetu. Iblis mu opet presječe put:
-Stani, ne čini to!
Pobožnjak ga opet odgurnu na tlo, stegnu svojuj sjekiru i nastavi... Iblis ostade nemoćan. Ne ostade mu ništa drugo osim prevare. Ovog puta uhvatio je pobožnjaka za žilu kucavicu:
-O, čovječe, ti odustani od sječe drveta, dajem riječ, svakog jutra ćeš pod jastukom naći četiri zlatnika. Dok zlato bude trajalo, ti nećeš učiniti ovaj posao. Je li u redu?
Ova ponuda učini se privlačnom pobožnom čovjeku... Naravno, on nije znao ovog čovjeka. Pogledao ga je i upitao:
-Zaista, hoće li biti tako, možeš li ti to da učiniš?
Iblis se podmuklo nasmija:
-Da, dajem ti riječ, svakog dana ispod tvog jastuka naći ćeš četiri zlatnika!
Zbog zlatnika odustao je od puta na koji je krenuo u ime Allaha. Sada je nestrpljivo čekao šta će se desiti...
Sunce se medju bijelim brdima izgubi sa vidika, noćna tmina kao perda sidje na dunjaluk, a pobožnjak utonu u dubok san...
Čim zora svanu, kao strijela skoči i pogleda ispod jastuka. Žuti zlatnici zasjaše, a on viknu:
-Kako sam dobar posao napravio!
Njegova sreća je bila neopisiva, jer dobijanjem po četiri zlatnika svakog dana postat će vlasnik velikog bogatstva. Ovo potraja nekoliko dana ... Osjeti se blaga usporenost u njegovom ibadetu. Više nije osjećao slast kao nekada.
Kada jednog jutra ustade, prvo što uradi bi da pogleda ispod jastuka. Začudio se. Ovog puta nije bilo zlatnika! Dobro je protrljao oči i ponovo pogledao. Opet ništa!
Tješeći se, reče:
-Eh, danas neka bude ovako!
Sačekao je noć i, po običaju, zaspao. Kada je svanulo, zavukao je ruku ispod jastuka, ali, opet nije bilo ničega... Ljutito je bacio jastuk na pod i rekao:
-Pokazat ću ja njemu!
Odmah je uzeo sjekiru, uzjahao jahalicu i krenuo da sasječe ono drvo. Žureći, govorio je samom sebi:
-Pokazat ću ja tebi!
Odjednom Iblis l.a. u liku insana iskoči na put. Ovog puta podmuklo se smijao:
-O, pobožni čovječe, sa kim pričaš?
Pobožnjak pun mržnje viknu:
-Gledaj svoga posla!
-Gdje ides?
-Znaš, ono drvo kojem čine ibadet?
-Šta je bilo sa njim?
-Idem da ga posječem!
Iblis, prokletnik, se glasno nasmija:
-Ti nemaš snage za to!
Pobožnjak viknu:
-Odlazi odatle, naopaki čovječe! Ko me može spriječiti?
Iblis reče:
-Šuti, prošlo je to!
Pobožnjak ga upita:
-Zašto je prošlo?
Dobio je sljedeći odgovor:
-O, čovječe bez pameti!... Tvoj prvi izlazak iz kuće sa tom sjekirom bio je u ime Allaha. Tada te niko nije mogao zaustaviti. A sada tvoj izlazak nije u ime Allaha, već je samo radi zlata. Naljutio si se kada nisi našao zlatnike ispod jastuka i pošao na put... Namjere su ti veoma različite...
Pobožnjak reče:
-Neka, neću ostaviti ono drvo!
Iblisov strašni glas uzdrma okolinu:
-Odmah se vrari kući ili ću ti glavu iščupati!
Srce pobožnog čovjeka se odjednom ispuni strahom, postao je kao zec u kandžama lava. Ne ispustivši ni glasa, vrati se kući...
Poprimio je izgled živog mrtvaca...
Jednog dana upitaše velikog ashaba, Huzejfea, radijallahu anhu:
-Za koga se kaže “živi mrtvac”?
Huzejfe, radijallahu anhu, podiže svoje blage oči i reče:
-Onome koji ni rukom, ni jezikom, ni srcem ne spriječava zlo koje ugleda.
Post je objavljen 08.03.2007. u 23:49 sati.