Slavni ashab, Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi:
Jednog dana kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dosao je mladic cije je lice bilo crno poput cumura:
-Allahov Poslanice, da li je crna boja moje koze i ruznoca moga lica prepreka za moj ulazak u Dzennet?
Rahmet Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, koji stize u pomoc svijetovima, kaza sledece:
-Ne moze biti! Nakon istinskog imana Allahu i Njegovom Poslaniku, zasto da ne udjes u Dzennet ?
Mladic rece :
-O, Allahov Poslanice! Kunem se Allahom, Koji ti podari poslanstvo, osim Allaha nema drugog Boga, a Muhammed je Allahov poslanik. Ja sam se prije osam mjeseci u ovom medzlisu pocastio imanom... I ti si se tada obratio onima sto su bili tu i onima sto nisu bili tu. A zapravo, ja sam od plemena Beni Selim i jedan sam od uglednika moga plemena. Ako je tamnoputost mojih dajidza presla na mene, kakav je moj grijeh u tome?
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, usmjeri svoje mubarek oci prema ashabima i upita:
-Da li je Amr b. Vehb medju vama?
Amr je bio iz plemena Sakif i jedan od novih muslimana... Ashabi odgovorise:
-Ne, danas nije medju nama!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, se obrati crnom mladicu:
-Da li znas njegovu kucu?
-Da, o, Allahov Poslanice!
-Idi odmah njemu! Polahko pokucaj na kapiju i nazovi selam. Kada udjes unutra, kazi sledece: „Allahov Poslanik mi je tvoju kcer dao za zenu.“
Amr b. Vehb je imao jednu kcerku koja je bila jednistvena po ljepoti i pameti. Kao da je imala zube od sedefa, pogled joj je licio na pogled srne crnih ociju...
Nakon sto primi ovu naredbu od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, mladic odletje kao ptica. Uhvatio je halku na kapiji i zalupao. Iznutra je dosao Amrov glas:
-Ko je to ?
Mladic odgovori :
-Resulullahov izaslanik!
Odmah su otvorili kapiju… Otvorili su, ali kao da je naspram njih stajao grumen cumura… Toliko je bio crn, toliko mu je lice bilo ruzno…
Gledali su ga ocima punim straha. Amr b. Vehb ga upita:
-Ko si ti, sta zelis?
Drhtavim glasom Sa’d rece :
-Poslao me je Allahov Poslanik. Tvoju kcerku mi je dao za zenu!
Amr b. Vehb se skameni zbog onoga sto je cuo:
-Ne moze, hajde, idi odavde!
Mladic iz plemena Beni Selim odmah napusti kucu… Ne okrecuci se ni za tren, stize kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
U kuci, pak, odigravala se sasvim druga situacija. Ona pametna djevojka lijepe naravi, stade naspram oca i upita :
-O, oce, sta to uradi?
Amr b. Vehb se njihao kao barka zahvacena olujom:
-Sta sam uradio?
-Ne shvatas da si uradio veoma lose djelo. Ako ti ga je Allahov Poslanik poslao, znaci, ti si najurio njegovog izaslanika. Prije nego sto signe od Allaha naredba za tvoje unistenje, potrazi neki put spasa. Ako me je Allahov Poslanik dao za zenu onom crnom mladicu, i ja cu ispoljiti zadovoljstvo prema onome prema cemu su Allah i Njegov Poslanik ispoljilli zadovoljstvo!
-Dakle, prihvatas da budes zena onom crnom mladicu!?
-Ako je Allahov Poslanik naredi, da!
Amru dodje pamet u glavu. Odmah krenu i, kao suho lisce gonjeno vjetrom, dodje u mesdzid i sjede blizu Allahovog Poslanika... Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga ugleda i rece :
-Ti si onaj koji odbija Allahova Poslanika?
Amr b. Vehb zadrhta kao da je osinut munjevitom kamdzijom :
-O, Allahov Poslanice, da, uradio sam to. Ali zatrazio sam oprost od Allaha. Mislio sam da govori lazi. Ako je to istina, svoju kcerku dajem za zenu tom mladicu… Uticem se od izazivanja Allahove i Resulullahove srdzbe!
Dzenab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, prihvati ovo opravdanje i za cetiri stotine dirhema sklopi djevojcin brak. Zatim je naredio crnom mladicu:
-Hajde, sa srecom, idi svojoj hanumi!
Mladic iz plemena Beni Selim obori glavu. Bas kao bespomocni ptic u gnijezdu, rece :
-Allahov Poslanice, kunem se Allahom koji te je kao istinskog pejgambera poslao, nemam nista od dunjaluckih stvari. Moram otici kod svoje brace i potraziti nesto!
Pejgamber milosti, sallallahu alejhi ve sellam, ga sa osmijehom pogleda i rece:
-Mehr zene pripada trojici muslimana: Osmanu, Aliji i Abdurrahmanu b. Avfu. Idi njima, neka ti oni izadju u susret!
Mladic kao ptica odletje i stize kod velikih ashaba. Ispoljio je svoju zelju, a oni mu dadose i vise nego sto je trazio. Sada je u ruci imao vise od cetiri stotine dirhema. Njegovom zadovoljstvu nije bilo kraja… Krenuo je put pijace. Uzet ce nesto za kucu i za svoju hanumu… Bas kada je rukom dohvatio jednu stvar, ulicom se zacu glas:
-O, Allahovi robovi! Na pomolu je bitka! Sve one koji mogu nositi oruzje, pozivamo u dzihad! Ovo je naredba Allahovog Poslanika!
Velicanstvenost ovog govora izazva jezu u Sa’dovom tijelu. Podigao je glavu ka nebu:
-Posao zenidbe ostao je za Ahiret!
Nakon ovoga iz crnih ociju zakotrljase se dvije biserne suze i padose na vreli pijesak… Zadrhtavsi kao rasplamtjeli plamen, okrenu svoje lice prema dergahu Milostivog Gospodara i rece:
-O Stvoritelju milostivi! O, Gospodaru Zemlje i nebesa!… Muhammedov gospodaru!… Danas cu ove pare potrositi na putu kojeg vole Allahov Poslanik i vjernici!… Ti budi svjedok!
Odustao je od toliko zeljene zenidbe. Uzeo je jednog konja, mac, koplje i stit. Jednim sarukom je lijepo obmotao glavu. Tako ju je zavio da su mu se samo oci vidjele. Uzjahao je konja i kao vjetar ga potjerao prema vojsci koja se spremala za dzihad. Kada je stigao, stao je u red sa mudzahidima. Kada ga ugledase ovakvog, upitase:
-O, Allahovi vojnici, ko je onaj konjanik?
Allahov nepobjedivi lav i sultan evlija, Alija, radijalahu anhu, rece:
-Ostavite ga! Mozda vam se prikljucio iz Bahrejna, a mozda je dosao od strane Sama. Mozda ce nauciti od vas vjerska znanja. Zelja mi je da vam on svim svojim bicem bude od pomoci!
Malo kasnije pocela je borba izmedju vojske imana i vojske kufra. Odlijegali su udarci maceva, vriska konja i deva i glasovi mudzahida sto su nebesa parali:”Allahu ekber! Allahu ekber!”
Bila je to teska bitka, macevi su sijali smrt…
I onaj mladic crnog lica iz plemena Beni Selim na nevidjen nacin je kosio nevjernike… Tjerao je konja na njihove redove, udarao macem… Kada ga je konj zamorio, sjahao je. Odmorio je ruke, a zatim zavrnuo rukave…
Kada Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve selem, ugleda njegove crne ruke, upita ga:
-Jesi li ti Sa’d?
Sa’d, uzavreo kao planinski potok, rece:
-Da, Allahov Poslanice! Neka su mi i majka i otac zrtve tebi…
Allahov voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu nakon toga pozeli srecu:
-Srecan bio!
Sa’d se opet kao strijela zabi u srce mejdana. Ne zastajuci ni za tren, udarao je kopljem i macem… Pri svakom udarcu obarao je jednog nevjernika, dusu mu u dzehennem slao…
U jednom momentu vojska se uskomesa. Rekose da je Sa’d pao… Zaista, Sa’d je bio ranjen i pao je na zemlju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otisao prema njemu. Naslonio mu je glavu na mubarek grudi, sa lica je odjedcom svojom brisao zemlju, pri tom govoreci:
-O Sa’de! Kako lijepo mirises… Predajem te Allahovoj i Resulullahovoj ljubavi!
Sa’dova dusa je odleprsala u Dzennet… Poslanikove mubarek oci napunise se suzama…. Zatim, na obrazima mu se pojavi nevidjen smijesak… Nasmijao se… Zatim okrenu glavu na drugu stranu… Malo kasnije je rekao:
-Kunem se Gospodarem Ka’be, stigao je u Havz!
Ashab Ebu Lubabe, radijallahu anhu, je sa paznjom posmatrao Poslanikove pokrete. Upitao ga je:
-Neka su mi majka i otac zrtve tebi, Allahov Poslanice, sta je to Havz?
Efendija svij svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, rece:
-Moj Gospodar je meni poklonio Havz. Njegova sirina je ista kao sirina izmedju Sane i Basre. Ukrasen je biserjem i rubinima. Njegova voda bjelja je od mlijeka, ukus joj je od meda sladji. Ko jednom odatle pije, nikada ne moze ozednjeti!
Ebu Lubabe, radijallahu anhu, rece:
-Allahov Poslanice, najprije si zaplakao, zatim si se nasmijao, a zatim si lice okrenuo. Koja je mudrost u tome?
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori:
-Zaplakao sam zato sto sam volio Sa’da… Obradovao sam se i nasmijao zbog njegove deredze kod Allaha. Okrenuo sam lice zato sto sam hurije vidio kao njegove zene. Sada obavijestite Amra b.Vehba, Allah je Sa’da ozenio mnogo boljom zenom nego sto je njegova kcerka…
Zatim, u vezi sa njegovim oruzjem, konjem i drugim stvarima koje su mu pripadale, izda naredbu:
-Uzmite ovo, odnesite ih njegovoj zeni i recite joj:”Allah ga je vjencao sa boljom od tebe…”
Mladic crnoga lica, koji je na Allahovom putu ispoljio ovoliko pozdrtvovanje, u Dzennetu je ozenjen hurijama… A zar Uzviseni i Milostivi Allah u svojoj Knjizi ne kazuje: “Allah je od vjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za dzennet koji ce im dati – oni ce se na Allahovu Putu boriti, pa ubijati i ginuti” (Teoba, 111)
Post je objavljen 03.03.2007. u 23:57 sati.