Iblisova igra

Znate, šejtan je iskonski neprijatelj insana. On je takva rasplamtjela vatra da zajedno sa sobom želi zapaliti i muslimane. Jedan takav primjer vidjet ćemo u slijedećem dogadjaju.
Medju Izraelićanima živio je jedan čovjek čije je ogledalo duše bilo blistavo, a srce u potpunosti napunjeno nurom znanja... Činio je ibadet pred svojim Gospodarem, dan-noć je stajao poput upaljene svijeće... Ime mu je bilo Abid Bersisa...
Kada bi činio dovu, njegova želja bi bila ispunjena. Insani su mu dovodili bolesnike, on bi im učio dove i tako bi brižnici, Allahovom dozvolom, ozdraljali... Eto, posjedovao je jednu ovakvu čast...
Jednog dana, zlobni Iblis okupi oko sebe svoje pomoćnike i reče:
-O, moji prijatelji koji ste u prevarama nagradu stekli!... Ko od vas može ovog Abida sunovratiti u fitneluk? On vas je učinio nemoćnim. Na njega ne utiče nikakvo vaše oružje, smutnja, nijedna vaša prevara. Kakvi ste vi to šejtani?
Jedan od njih otvori svoje plamene usne i reče:
-Ja ga mogu sunovratiti u fitneluk! Ako ja na njegovu glavu ne navučem jednu halku od belaja onda nisam tvoj bližnji!
Iblisove oči strašno, poput zmisjskih očiju, zasjaše i on naredi:
-Dobro, ti idi njemu, ali ne vraćaj se praznih ruku!
Ovaj odmah podje na put. Smišljajući planove, nadje se pred dvorcem jednog od vladara Izraelićana.
A sultan je imao tako lijepu kćerku, možda u tom vremenu ne imade ljepše na cijelom dunjaluku... Ako se samo na tren nasmije, na obratu bi joj se ruže otvarale. Biserni zubi bili su sedef njenih usta...
Prokletnik je napade tako snažno da u njoj ne ostade ni malo pameti... Postala je luda.
Njen otac sultan. majka i sva braća bili su nemoćni u svojoj velikoj brizi. Kome god bi se obratili vraćali bi se praznih ruku.
Jednog dana zlobni demon, u liku insana, dodje u dvorac. Odmah je stao pred sultana i rekao:
-O, vladaru, ako želiš ozdravljenje ove djevojke, odvedi je tom i tom učenjaku... Učit će joj, činit će joj dove i ona će ozraviti!
Odmah su je poveli do tog insana kojeg zatekoše u ibadetu. Zahlupali su na kapiju. Iznutra se začu njegov glas:
-Ko je? Šta želite?
Odgovoriše mu:
-Doveli smo ti sultanovu kćerku, hoćemo da joj učiniš dovu!
Učenjak otvori kapiju i primi ih unutra. Proučio je djevojci i, Allahovom dozvolom, u djevojci ne ostade ni traga od ludila.
Vratili su se nazad... Nažalost, poslije kraćeg vremena djevojčina bolest poprimi oblik katastrofe....
Prevarant šejtan l.a. opet ode tamo u insanskom obliku:
-Ako želite da ona u potpunosti ozdravi, ostavite je neka nekoliko dana ostane kod onog učenjaka.
Opet krenuše na put i povedoše djevojku učenom:
-O, učevni, neka ovo djevojče ostane kod tebe neko vrijeme! Ti joj čini dove, moli za njen spas!
Ovaj ih pogleda toplim očima:
-Nemoguće, vratite je nazad!
-Ne, ostat će ovdje i molit ćeš za njeno ozdravljenje!
-Ja sam učinio dovu i Allah joj je dao ozdravljenje. Odvedite je!
-Ovo je sultanova naredba!... Djevojka će ostati ovdje!
Šta god kaza, ne poslušaše ga, i o, bespomoćan, dozvoli da djevojka ostane kod njega:
-Kad sultan tako želi, neka bude!
Ovaj insan je bio predan ibadetu. Danju bi postio, a noći bi provodio u namazu... Sve njegovo zanimanje bili su ibadet, zikr, zahvala i robovanje Allahu...
Bilo je tako, ali je Iblis l.a. oko njega pleo vatrenu mrežu... U jednom trenutku, dok su sjedili za sofrom, prokletnik osvježi djevojčinu opčinjenost i ona skide sve sa sebe, ali učeni okrenu lice na drugu stranu...
Opčinjenost potraja neko vrijeme...
Jednog dana učenjak podiže oči i pogleda u lice te izuzetne ljepotice... Ljepota kojoj nije bilo slične... Sjala je baš kao da je zvijezda danica... Ta kobna ljepota zaledi pamet i razum učenom, i on odjednom sve zaboravi, baci sebe u šejtanovu mrežu od vatre...
Otrovni dah, koji mu šejtan udahnu u srce, opčini ga i on pruži ruku ka djevojčinoj čednosti...
Nešto kasnije šejtan l.a. stiže podmuklo se smijući:
-O učeni, ti pocijepa perdu časti ove djevojke. Nećeš se moći spasiti sultanove kazne zbog toga što si uradio...
U srcu ovoga insana ugnijezdi se strah. Drhtećim usnama upita:
-Šta da radim sada?
Šejtan mu reče:
-Ubij je i zakopaj na jednom mjestu u ibadethani!
-A šta da kažem kada dodju i pitaju za nju?
-Stigla je smrt. Svako će ti vjerovati jer si ti pouzdan čovjek!
Od onog trena ovaj insan je ostao bez pameti i bez vjere. Postao je takva hijena tako da i odvratna zvijer u poredjenju sa njim biva kao kakvo nevinašce...
Odmah je krenuo na djevojku...
Jednim udarcem odvojio joj je glavu od tijela i zakopao je u naručje zemlje.
Jednog dana dodjose sultanovi ljudi i upitaše:
-Šta nam je sa djevojkom?
Ovaj im odgovori onako kako ga je šejtan podučio:
-Stigao joj edžel, umrla je!
Povjerovaše mu u ove riječi i, kao što dodjose, tako se i vratiše...
Šejtan opet stupi na scenu i šapnu sultanu na uho:
-O, vladaru! Učeni ti je silovao kćerku, bespoštedno je ubio i zakopao.
Sultan je poludio od mržnje. Odmah je naredio:
-Neka mi se pripreme konji i vojnici!
Sultan krenu sa svojom gardom kao vjetar i u jednom trenu prijedjoše put i stigoše pred kapiju učenjakovu:
-Otvaraj!
Ovaj insan, naježene kože, otvori. Uz tutnjavu udjoše unutra, nadjoše djevojčin mezar, otkopaše ga i vidješe da je ubijena. Sultanov glas zagrmi u ušima prisutnih:
-Uhvatite ovog izdajnika!
Odmah ga uhvatiše i vukući dovedoše ga do mjesta pogubljenja. U trenutku kada mu htjedoše navući na vrat masni konopac, Iblis se pojavi:
-O, neznalice, sve sam ti ovo ja uradio! Reći ću da je drugi ubio i spasit ću te. Oni će povjerovati u moje riječi. Medjutim, imam jedan uslov!
Ovaj jadnik ga upita:
-Koji?
Nevjernik nad nevjernicima, Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njega i da nas Uzvišeni zastiti od njega i spletki njegovih, odgovori:
-Napusti Allaha i učini meni sedždu!
-Kako ću ti učiniti sedždu sa smrtnim obručem oko vrata?
-Učini mi sedždu tako što ćeš klimnuti glavom, ja ću i time biti zadovoljan!
Nesretni čovjek uradi i to, glavom učini sedždu šejtanu. Šejtan od zadovoljstva poskoči i reče:
-Ti se mene ne tičeš!

Šejtanovo neprijateljstvo je takva katastrofa da oluje u poredjenju sa njim ne predstavljaju ništa. Uzvišeni i Milostivi Allah u svom časnom Kur'anu kaže: "Slični su šejtanu kad kažu čovjeku: 'Budi nevjernik!' - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!' " (Hašr, 16).

- 15:25 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2007.

Pekar i hljeb

Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu i putniku-namjerniku! To je bolje za one koji nastoje da se Allahu umile; ti će postići šta žele.
(Kur’an, sura er-Rkm, 38.)

Prije neki dan razgovarao sam s jednim prijateljem. Njegov mu se poznanik požalio. Dobar dio života, svoje ključne godine, mladost, proveo je uz jednu grupu vjernika. Imali su svoje autoritete, svoje učenjake. U početku je sve bilo idealno, ali, kako je vrijeme proticalo, počeo se osjećati nekako praznim, a kasnije i, na neki način, iznevjerenim.
Nije mu bilo jasno šta se dešava. Ipak, odlučio je i dalje nastaviti kretati se u toj grupi. Kako su se dani smjenjivali, odlazak do tih prijatelja i do tih učenjaka bio je sve manje draži, sve mu je teže bilo nakanjivati se. Štaviše, polahko je počeo izostajati i u džamiji.
Sve je kulminiralo neki dan, sreli su ga na ulici i, čuvši da ne zna kada će i uopće da li će im ponovno doći, promijenili su svoje ponašanje. Umalo da izbije velika svađa, ako ne i tuča.
Neise, čudi se sebi, kako je moguće da se sâm toliko promijenio, kako mu više ne pruža zadovoljstvo slušati predavanja i savjete nesumnjivo učenih autoriteta. Stvarno, dosta toga znaju, dosta su toga naučili i napamet, dosta vrijednih stvari imaju u svome posjedstvu, ali njemu, jednostavno, sve to počinje polahko smetati; druženje s njima počinje ga polahko “ubijati”.
Stvar je u tome da nakon vremena i vremena provedenoga u učenju od njih i pred njima, nakon dijela života provedenoga u slušanju njihovih savjeta, bilans njegove duše je skoro poguban, u odnosu na početak: nekada je redovno odlazio na sabah u džamiju, sada ga kući često prespava; prije je nastojao svaki vakat klanjati u džamiji, u džematu, sada ga najrađe kući “smlati”; prije je o svima mislio sve najljepše, a o sebi sve najgore, a sada, o drugima misli sve najgore, a u sebe bezgranično sumnja.
Sve ovo me začudilo, želio sam sebi pronaći odgovor, objašnjenje šta se desilo sa njim, odnosno, šta se dešava s još jednim brojem ljudi skoro identičnoga iskustva dosadašnjega življenja vjere.
Što bi naš narod rekao: “ko će kao dragi Allah”; otvori mi se pa čuh jednu zanimljivu priču koja mi stvar uveliko pojasni.

Jednom je jedan prosjak došao kod pekara:
“Želio bih malo hljeba, molim vas.”
“Kako si samo mudar”, reče pekar, “upravo je hljeb ono što ti treba. I došao si u pravu pekaru.”
Pekar je izvadio knjigu-kuhar iz ladice i počeo prosjaku govoriti o hljebu. Govorio je o brašnu i ječmu, pšenici i mekinjama. Pekarovo znanje začudilo je i sâmog pekara. Kada je podigao glavu, začudio se – nakon prvoga traga veselja na licu, prosjek se više nije smiješio:
“Samo bih želio hleba.”
“Ah, ah”, ponovo reče pekar, “stvarno si mudar. Pođi za mnom, pokazat ću ti ovu pekaru.”
Vodio ga je kroz mnoge hodnike, izvlačio posude iz raznih soba, gdje se spremalo tijesto, i plehove, na kojima se hljeb pekao. Svaka posuda bila je velika, svaki pleh izglačan do perfekcije.
“Niko nema ovakav kapacitet. Imamo hljeba za svačiji ukus. Ali, najbolji dio tek slijedi.”
Pekar izgovori te riječi otvarajući impozantna staklena vrata.
“Ovo je naša soba za inspiraciju.”
Pekar je “osjećao” da je na prosjaka ostavio jak dojam. Zakoračili su u sobu koju okruživaše stakleni prozori.
Prosjak nije ništa govorio. Pekar je “razumjeo” njegovu šutnju. Zagrlivši ga, kao da se dugo znaju, kao da su braća, reče mu:
“I mene ovo oduševljava, kao i tebe.”
Pekar stade na sredinu sobe, ogrnu se posebnom keceljom, i namjesti svoju najdražu pozu. Ta poza značila je da želi reći nešto krupno.
“Ljudi, udaljeni stotinama kilometara, i hiljadama, dolaze do mene, da čuju šta ću im reći. Jednom sedmično, moji radnici okupe se oko mene, a ja im čitam recepte iz jedne stare, neprocjenjivo vrijedne, knjige recepata života.”
Prosjak, hud, sjede u prvi red, nemajući izbora.
“Znam šta sada želiš”, reče pekar, “želiš da me čuješ?!”
“Ma”, reče prosjak snebivajući se, “samo bih želio makar malo hljeba.”
“Aa”, odgovori pekar, “kolika je samo tvoja mudrost.” Ponovno zagrli prosjaka i odvede ga u predvorje pekare.
“Ono što ću ti sada reći, veoma je bitno. Vidiš, uz ovu ulicu, i niz ovu ulicu, ima mnogo pekara. Ali budi oprezan – one ne služe pravi hljeb.
Znam jednog, koji stavlja u tijesto dvije kašike soli, umjesto jedne. Drugi, opet, pećnicu zagrijava za čak tri stepena više nego što je uobičajeno. Mogu oni to zvati hljebom” , upozori ga pekar na kraju, “ali to nije pravi hljeb.”
Prosjak se, tužan i slomljen, okrenu i krenu ulicom.
“Ali, zar ne želiš hljeba?”, upita pekar.
Prosjak se zaustavi, pogleda ga, i bezvoljno sleže ramenima:
“Ma, izgubio sam apetit.”
“E, šteta”, reče pekar, “čini se da ljudi jednostavno više nisu željni pravoga hljeba.”


Možda nekada stvarno i želimo nekome pomoći, ali je poenta osobi dati ono što joj treba, a ne ono što nama treba. Jedna od osnovnih prefinjenosti svake osobe jeste njeno srce. Ono što čovjek govori, to mu srce nalaže; ono za čim čovjek tuguje, to mu srce plače; ono za čim čovjek traga, za tim mu ustvari srce žudi.

Srce svakoga čovjeka je posuda. Rijetko je kada ta posuda puna. Kada neko stane želeći s nama popričati, srce mu traži razgovor, ne valja ga odbiti; kada nas neko nazove ili nas makar na ulici pogleda, treba mu na odgovarajući način odgovoriti.

Nije uvijek bitno da kazujemo mnogo, da kazujemo dugo, da kazujemo sve što znamo. Ono što je potrebno jeste ljubavlju i pažnjom napuniti srce drugoga.

A takvim sadržajem drugoga može ispuniti samo ono srce koje je nježno, pažljivo i čisto. Samo takvo srce zna da je ustvari svaki čovjekov korak, svaka čovjekova suza, ustvari želja za čistotom, i žal uslijed daljine s voljenim Gospodarom. Jer jedino onaj ko je s Njim, ne treba utjehu i pažnju drugoga.

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.,:
Uistinu, uzvišeni Allah ima Svoje posude na Zemlji. Te posude su srca, a najdraže posude uzvišenoga Allaha jesu one najčišće, najpostojanije i najtanahnije.
(hadis bilježi Taberani, prenoseći ga od Ebu Utbe el-Havel
n+ja)

- 18:04 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.04.2007.

Nadji drugu polovinu vjere! ... ... Oženi se!

Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao Akkafu ibn Veda'atu el Hilaliju: "Imaš li ženu?" "Nemam", - odgovorio je. "Imaš li robinju?", - upitao je Poslanik, a.s., na šta je on, takode, negativno odgovorio. "A imaš li mogucnost da se oženiš?"- "Imam."- "Ako je tako, ti si onda šejtanima brat i da si kršcanin bio bi njihov svećenik. Kod nas su najgori od vas oni koji su neoženjeni. Šejtan nema boljeg oružja (protiv dobrih vjernika), od žena, osim oženjenih. Oni su čisti i sačuvani su od bluda. Teško tebi, o Akkafe, zar ne znaš da su one (žene) bile saputnice Ejjuba i Davuda i Jusufa i Kurfusa." "A ko je Kurfus, o Allahov Poslaniče?" - upitao je Bišr ibn Atijje. Muhammed, a.s. je odgovorio: "To je bio pobožan čovjek, koji se izdvojio i osamio na obali mora, čineći ibadet Allahu, dž.š., 300 godina. Danju je postio, a noću klanjao. A zatim je postao nevjernik u Allaha zbog jedne žene u koju se zaljubio i zbog koje je ostavio ibadet. Medjutim, Allah, dž.š., mu je zbog nekih njegovih djela primio tevbu. O Akkafe, oženi se, u suprotnom ti si jedan od neposlušnih." Na te rijeci Akkaf je uzviknuo: "Oženi me, o Allahov Poslanice. "Oženio sam te kćerkom bintu Kulsum el-Himjarijj."
(Ahmed, Ebu Ja'la)

- 17:43 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2007.

Prva žrtva

Čovjek može mrziti
ono što je dobro po njega

Živjela je u najvećem dvorcu svoga vremena. Gospodarila je mnogim služavkama i robovima. Život joj je bio luksuzan i lagodan.
To je Asija, kćerka Muzahima, Faraonova žena, neka je Allah njome zadovoljan... žena nejakog tijela, vjernica, smirena u svome dvorcu. Iman joj je zasjao u srcu i ona se usprotivila bezbožničkoj stvarnosti u kojoj je živjela.
Njen pogled je bio prodoran. Premašivao je dvore, udobne dušeke i luksuzan život. Premašivao je sluškinje, robove i sluge. Zato je zaslu+ila da je Allah spomene u Svojoj Knjizi, navodeći je kao primjer onima koji vjeruju:
''A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kucu u Džennetu i spasi me od faraona i mucenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (At'Tahrim, 11)
Naučnici ovako tumače ovaj ajet: ''Asija je odabrala komšiju prije useljenja u kuću. Zato je zaslužila da je Poslanik s.a.v.s. uvrsti u idealne žene: 'Mnogi muškarci su bili idealni, a od žena su bile idealne samo Asija, Faraonova žena i Merjema, kćerka Imranova. Aiša je vrednija od ostalih žena kao zobena kaša (serid) od ostalih jela.'''
To je Asija, vjernica - svjetiljka koja je obasjala tmine Faraonovog dvorca. Ko će nama biti svjetiljka koja će obasjavati, noseći sa sobom strpljivost, stamenost i pozivati Uzvišenom Allahu?



Obuzdaj svoje misli i bit ćeš sretna

Kuća je tvoja najveća kraljevina. Oživi je zikrom.

- 18:10 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.04.2007.

Uputa za život

Enas ibn Malik prenosi da je neki Beduin došao u džamiju i nakon što se poselamio, Allahov Poslanik ga upita: - Odakle dolaziš, dobri čovječe? - Dolazim iz daleka u potrazi za odgovorima na neka važna pitanja - reče Beduin. Na to mu Alejhisselam dade znak i on poče postavljat pitanja na koja je Alejhisselam odgovarao:

- Želim biti inteligentan, šta da radim?
- Boj se Boga!

- Želim biti vjerna sluga Božja i raditi sve što mi Bog zapovijeda?
- Čitaj i uči Kur´an!

- Želim biti prosvijećen i imati mir u srcu?
- Sjećaj se smrti!

- Želim biti siguran od neprijatelja?
- Pouzdaj se u Boga!

- Želim slijediti Pravi Put?
- Ćini dobro drugima za ljubav Božju!

- Šta ću činiti da izbjegnem Božju srdžbu?
- Suzbijaj tjelesne strasti!

- Kako da živim dugo?
- Sjećaj se Boga i stalno Mu se zahvaljuj!

- Želim napredovati
- Budi uvijek pod abdestom!

- Kako da se sačuvam od džehennema - pakla?
- Čuvaj oči od ružna pogleda; čuvaj jezik od ružna govora; čuvaj ruke od ružna posla; i čuvaj se od zinaluka?

- Kako da se oslobodim grijeha?
- Neka ti suze poteku od kajanja i zavjetuj se da nećeš ponoviti grijeh kojeg si počinio!

- Želim da me svijet poštuje?
- Nemoj ni otkoga ništa tražiti!

- Želim pošteno živjeti?
- Ne pričaj o mahanama drugih ljudi!

- Kako se postaje bogat?
- Čitaj i uči kur´ansku suru Muzemmil! (73)

- Kako da savladam strah od Sudnjega dana?
- Sjećaj se Boga prije jela i prije spavanja!

- Šta ću raditi da bi osjetio Allahovu prisutnost dok klanjam?
- Propisno uzimaj abdest i nastoj da uvijek budeš čist i uredan!

- 23:33 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

Bez naslova...

Dok ne nastavim insaAllah te'ala sa daljim radom na ovom blogu bujrum u moju drugu avliju LIJEPE DOVE

- 02:31 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>