Znate, šejtan je iskonski neprijatelj insana. On je takva rasplamtjela vatra da zajedno sa sobom želi zapaliti i muslimane. Jedan takav primjer vidjet ćemo u slijedećem dogadjaju.
Medju Izraelićanima živio je jedan čovjek čije je ogledalo duše bilo blistavo, a srce u potpunosti napunjeno nurom znanja... Činio je ibadet pred svojim Gospodarem, dan-noć je stajao poput upaljene svijeće... Ime mu je bilo Abid Bersisa...
Kada bi činio dovu, njegova želja bi bila ispunjena. Insani su mu dovodili bolesnike, on bi im učio dove i tako bi brižnici, Allahovom dozvolom, ozdraljali... Eto, posjedovao je jednu ovakvu čast...
Jednog dana, zlobni Iblis okupi oko sebe svoje pomoćnike i reče:
-O, moji prijatelji koji ste u prevarama nagradu stekli!... Ko od vas može ovog Abida sunovratiti u fitneluk? On vas je učinio nemoćnim. Na njega ne utiče nikakvo vaše oružje, smutnja, nijedna vaša prevara. Kakvi ste vi to šejtani?
Jedan od njih otvori svoje plamene usne i reče:
-Ja ga mogu sunovratiti u fitneluk! Ako ja na njegovu glavu ne navučem jednu halku od belaja onda nisam tvoj bližnji!
Iblisove oči strašno, poput zmisjskih očiju, zasjaše i on naredi:
-Dobro, ti idi njemu, ali ne vraćaj se praznih ruku!
Ovaj odmah podje na put. Smišljajući planove, nadje se pred dvorcem jednog od vladara Izraelićana.
A sultan je imao tako lijepu kćerku, možda u tom vremenu ne imade ljepše na cijelom dunjaluku... Ako se samo na tren nasmije, na obratu bi joj se ruže otvarale. Biserni zubi bili su sedef njenih usta...
Prokletnik je napade tako snažno da u njoj ne ostade ni malo pameti... Postala je luda.
Njen otac sultan. majka i sva braća bili su nemoćni u svojoj velikoj brizi. Kome god bi se obratili vraćali bi se praznih ruku.
Jednog dana zlobni demon, u liku insana, dodje u dvorac. Odmah je stao pred sultana i rekao:
-O, vladaru, ako želiš ozdravljenje ove djevojke, odvedi je tom i tom učenjaku... Učit će joj, činit će joj dove i ona će ozraviti!
Odmah su je poveli do tog insana kojeg zatekoše u ibadetu. Zahlupali su na kapiju. Iznutra se začu njegov glas:
-Ko je? Šta želite?
Odgovoriše mu:
-Doveli smo ti sultanovu kćerku, hoćemo da joj učiniš dovu!
Učenjak otvori kapiju i primi ih unutra. Proučio je djevojci i, Allahovom dozvolom, u djevojci ne ostade ni traga od ludila.
Vratili su se nazad... Nažalost, poslije kraćeg vremena djevojčina bolest poprimi oblik katastrofe....
Prevarant šejtan l.a. opet ode tamo u insanskom obliku:
-Ako želite da ona u potpunosti ozdravi, ostavite je neka nekoliko dana ostane kod onog učenjaka.
Opet krenuše na put i povedoše djevojku učenom:
-O, učevni, neka ovo djevojče ostane kod tebe neko vrijeme! Ti joj čini dove, moli za njen spas!
Ovaj ih pogleda toplim očima:
-Nemoguće, vratite je nazad!
-Ne, ostat će ovdje i molit ćeš za njeno ozdravljenje!
-Ja sam učinio dovu i Allah joj je dao ozdravljenje. Odvedite je!
-Ovo je sultanova naredba!... Djevojka će ostati ovdje!
Šta god kaza, ne poslušaše ga, i o, bespomoćan, dozvoli da djevojka ostane kod njega:
-Kad sultan tako želi, neka bude!
Ovaj insan je bio predan ibadetu. Danju bi postio, a noći bi provodio u namazu... Sve njegovo zanimanje bili su ibadet, zikr, zahvala i robovanje Allahu...
Bilo je tako, ali je Iblis l.a. oko njega pleo vatrenu mrežu... U jednom trenutku, dok su sjedili za sofrom, prokletnik osvježi djevojčinu opčinjenost i ona skide sve sa sebe, ali učeni okrenu lice na drugu stranu...
Opčinjenost potraja neko vrijeme...
Jednog dana učenjak podiže oči i pogleda u lice te izuzetne ljepotice... Ljepota kojoj nije bilo slične... Sjala je baš kao da je zvijezda danica... Ta kobna ljepota zaledi pamet i razum učenom, i on odjednom sve zaboravi, baci sebe u šejtanovu mrežu od vatre...
Otrovni dah, koji mu šejtan udahnu u srce, opčini ga i on pruži ruku ka djevojčinoj čednosti...
Nešto kasnije šejtan l.a. stiže podmuklo se smijući:
-O učeni, ti pocijepa perdu časti ove djevojke. Nećeš se moći spasiti sultanove kazne zbog toga što si uradio...
U srcu ovoga insana ugnijezdi se strah. Drhtećim usnama upita:
-Šta da radim sada?
Šejtan mu reče:
-Ubij je i zakopaj na jednom mjestu u ibadethani!
-A šta da kažem kada dodju i pitaju za nju?
-Stigla je smrt. Svako će ti vjerovati jer si ti pouzdan čovjek!
Od onog trena ovaj insan je ostao bez pameti i bez vjere. Postao je takva hijena tako da i odvratna zvijer u poredjenju sa njim biva kao kakvo nevinašce...
Odmah je krenuo na djevojku...
Jednim udarcem odvojio joj je glavu od tijela i zakopao je u naručje zemlje.
Jednog dana dodjose sultanovi ljudi i upitaše:
-Šta nam je sa djevojkom?
Ovaj im odgovori onako kako ga je šejtan podučio:
-Stigao joj edžel, umrla je!
Povjerovaše mu u ove riječi i, kao što dodjose, tako se i vratiše...
Šejtan opet stupi na scenu i šapnu sultanu na uho:
-O, vladaru! Učeni ti je silovao kćerku, bespoštedno je ubio i zakopao.
Sultan je poludio od mržnje. Odmah je naredio:
-Neka mi se pripreme konji i vojnici!
Sultan krenu sa svojom gardom kao vjetar i u jednom trenu prijedjoše put i stigoše pred kapiju učenjakovu:
-Otvaraj!
Ovaj insan, naježene kože, otvori. Uz tutnjavu udjoše unutra, nadjoše djevojčin mezar, otkopaše ga i vidješe da je ubijena. Sultanov glas zagrmi u ušima prisutnih:
-Uhvatite ovog izdajnika!
Odmah ga uhvatiše i vukući dovedoše ga do mjesta pogubljenja. U trenutku kada mu htjedoše navući na vrat masni konopac, Iblis se pojavi:
-O, neznalice, sve sam ti ovo ja uradio! Reći ću da je drugi ubio i spasit ću te. Oni će povjerovati u moje riječi. Medjutim, imam jedan uslov!
Ovaj jadnik ga upita:
-Koji?
Nevjernik nad nevjernicima, Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njega i da nas Uzvišeni zastiti od njega i spletki njegovih, odgovori:
-Napusti Allaha i učini meni sedždu!
-Kako ću ti učiniti sedždu sa smrtnim obručem oko vrata?
-Učini mi sedždu tako što ćeš klimnuti glavom, ja ću i time biti zadovoljan!
Nesretni čovjek uradi i to, glavom učini sedždu šejtanu. Šejtan od zadovoljstva poskoči i reče:
-Ti se mene ne tičeš!
Šejtanovo neprijateljstvo je takva katastrofa da oluje u poredjenju sa njim ne predstavljaju ništa. Uzvišeni i Milostivi Allah u svom časnom Kur'anu kaže: "Slični su šejtanu kad kažu čovjeku: 'Budi nevjernik!' - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: 'Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!' " (Hašr, 16).
Post je objavljen 26.04.2007. u 15:25 sati.