rijetko što me može oduševiti
kao rock iz sedamdesetih -
sound duha vremena koji me je oblikovao
u nekoga tko je tada s uživanjem
dopuštao biti oblikovan.
ipak ni to nije dovoljno da postignem
puni užitak - postojanje u središtu vlastitosti.
sve ostaje samo na pokušajima
zgušnjavanja rasplinutosti moje
ukupnosti. kao da je stapanje neostvarivo.
evo dok slušam riders on the storm
priželjkujem mir i jedinstvo mene
i slijeda ritmičnih tonova,
a postajem uzbuđeni putnik koji se
tek nastoji približiti što bliže sebi.
< | travanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni