već dugo nisam ispod
zajedničkog kišobrana,
odavno nitko ne govori:
on je jedan od nas.
prošlo je vrijeme logorskih
vatri i prisjećanja na podvige.
iznad mene kupola je neba,
oko mene gradim ogradu od mene.
u sebi slažem bunare maštarija
od ajdamaka tjelesnosti,
pečem stihove u rerni snova.
osama je ruka presvučena
čežnjom, koja stvari pomiče
bez dodira, voljom, na daljinu,
stanje sklupčanosti, odsustvo zanosa,
kiša što ugasila je naš krijes.
< | rujan, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni