Potok42

četvrtak, 02.02.2023.

besanica

težinu noći upoznao sam kao nasilnost budnosti,
a dužinu kao dosadno odmotavanje turbana spokoja.
otjecanje strpljivosti, dok očajno čekam okrepljenje
u ništavilu sna, poput krhkog sata je od pijeska što
neumoljivo curi u koji god ga položaj stavio.

vezem smušenu čipku misli, prolazim kroz zidove,
dospjevam u živi pijesak beznađa, gustinu tame
ublažavam svjetlom iz hladnjaka, pomičem zavjese.
ne vidim lice noći, samo njegove zvjezdane pore.
zora ne donosi olakšanje, tek zebnju od ponavljanja.