1
ljeto s jeseni javno pregovara o svom povlačenju;
očekujem kako iz uzmicanja neće proisteći metež
kao za vrijeme odlaženja okupatora iz afganistana.
2
ljeta se u bijegu odmiču i ostavljaju tragove u
stijeni duše; sjedinjen sam od psihogeoloških slojeva.
3
ništa mi ne može pomoći, jer sjećanja su izdržljivija
od paukove mreže. zaborave, zašto si me zaboravio!
4
odvezana kuja zubima od uvreda odgriza s kostiju
osjećaja sebe sama zadnje komade mog dostojanstva.
5
kada te glupani ignoriraju konačno shvatiš da
ne postoji veći napad na ono čime prikazuješ sebe.
6
moji sinovi postoje i da podsjete kako sam i sam sin;
usporedbe su porazne, krivnje su sve neuništivije.
7
visi uže previsoko. razlozi ne ulaze u cilindar,
od konačnosti drhte ruke; ispadaju zrna presude.
< | kolovoz, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni