Potok42

četvrtak, 14.01.2021.

u mislima

kaže mi, brate, ti lebdiš, kao da nisi
na zemlji; gdje si odletio u mislima?
cima me na ispovijed i upućivanje na
lokacije mojih tajni. hoće me oslabiti.

smijem mu se u ravno u znatiželjno lice,
spominjem vijesti, potres, koronu, trumpa;
zaustavljam njegovu potrebu da na moj vrat
nabaci omču. kažem mu, druže, odustani.

znam da se ne pita zašto bolivijke nose šešire
kao obavezni dio svoje nošnje. bijah u mislima
njemački inženjer koji gradi prugu na suncu.
šešir moj premali dajem njoj da bude svoja.

ni naslutiti ne može da sam u mislima bio
na njenom mekanom venerinom brijegu,
na ispaši, iznad vlažne pećine s blagom,
oko ekvatora prekrivenog raslinjem smisla moći.