Potok42

četvrtak, 10.12.2020.

vadi

ti si voda koja povremeno nadolazi,
ja sam suho korito moguće rijeke,
ti si poplava burna i kratkotrajna,
ja sam sasušen, ispražnjen tok,
ti si očekujuća bujica, kiša za mene.
dio sam pustinje, a ti neba i podzemlja.
dok čekam ispunjenje tvojom svježinom,
dok pristaješ na naš kovitlajući spoj,
znam da smo mi zajedno vadi – dolina
s kratkotrajnim vodotokom i vododerinama,
šablona samog života – vječna privremenost.