Potok42

četvrtak, 17.09.2020.

molitva jedne pošiljke

mi smo skladišta za pošiljke
poslane iz bezbroj nadređenih
i podređenih svjetova;
kroz naše nozdrve, zjenice
ušne školjke, jezik i kožu
pristižu upakirani mirisi,
svjetlost, zvukovi, okusi i dodiri.
sve što postoji razvrstano je
u poštanske magazine.
i sami smo istovremeno podudarni
poštanski ured i osjetilni paket.

svijete bližnji, isporučujem se tebi.
na koju god me adresu upraviš
neću biti zadovoljan, bit ću ti nezahvalan,
ne vjerujem ti i ne uzdam se u tebe;
želim zadržati svoju slobodu i volju,
ostati to što jesam i nerazmotan.