Potok42

četvrtak, 18.10.2018.

ni ogledala ni jeke

pustoš širi anhedonija,
zloćudna novotvorina u
njegovoj zbunjenoj glavi
i načetom srcu;
buja kao pjena za brijanje
kada se prstom oslobodi iz tube;
prekriva smjesa njegov obraz
zdravog osjećaja zadovoljstva,
prikraćuje mu doživljaj užitka,
u pustom prostoru
i obesmišljenom vremenu
bez ljudske prirode i prirodnih ljudi.
osjeća se kao astronaut
izgubljen na marsu,
kao robinson crusoe
na tropskom otoku,
kao tom hanks u cast away.
ni ogledala ni jeke
ni čamaca za spasavanje,
samo udaljenosti,
i prividna globalna mreža i poruke.
ignorira ignoriranja, ali i otklanja
ponude pomoći oko samopomoći
za jačanje volje, unutarnjeg mira,
s ufanjem u moć tvorca
koji kreira, spaja, zatire pustoš,
čuva duše svih zabludjelih,
budi zaspali osjećaj uživanja...
i nitko od tih ponuđača lijekova
idealizma i oslobođenja,
iz svojih skučenih božjih apoteka
ne uočava kako anhedoniju
pouzdano otklanja i pustoš smanjuje
rad i novac, pa mu ih i ne nude.
posao i honorari su posljedice,
a ne uzroci bolesti, nadmeno tvrde
dok se nalaze s onu stranu praznine.