Potok42

petak, 04.11.2016.

halucinantan dan

ovaj je dan od samog svitanja vraćao ugled
sklonosti promatranja sadržaja prostranosti
u kojoj jesam i koja je u meni. ovaj dan
uspio me je nagovoriti da mjerim neizmjerno.
njegova oštra ljepota ohrabrivala je osjetila
da nahrane glad neukrotive radoznalosti.
oprez je iščeznuo s prijeđenim koracima
prema iznenadnom prosvjetljenju i ja sam
gledao u pomično golo sunce i nepokretnu
vlastitu sjenu, njušio tragove vječnosti
koji su vodili do svebuhvatnog zrcala,
dodirivao konkavne zidove od provizornosti.
ovaj halucinantan dan ostavio je duboku recku
na naboranoj koži moje zatomljene slobode.