Za Danijela Dragojevića
Misli o smrti još uvijek na površinu
izlaze kao brzi i slabi mjehuri zraka.
Iz dubina moje neponovljivosti istupaju
strahovi koji se raspršuju gotovo veselo.
Rasplinjavanje tih perli uznemirenosti
i dalje miješam s ugodnim žamorom,
s glasovima vječnosti, putovanja i žudnje.
Dolazeći u posjet u dom za stare i nemoćne,
u kuću boli s jedinim izlazom - u nepovrat,
osjetio sam vrijednost utjehe, jer se bolna
zabrinutost zbog skorog odlaska ne spaja
s nadom; misli o smrti lopte su koje ne
pucaju; one stalno plutaju u njihovim glavama.
Zato joj govorim: ne boj se, proći će...sutra.
< | lipanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Ja u svijetu, svijet u meni