Potok42

ponedjeljak, 20.02.2012.

Na nizbrdici

Unatoč sjedinama, zbližio se s uličarkama
i pjesnicima, čak i s većim ološem.
J. L. Borges - Osioni ceremonijal-majstor
Kotsuke No Suke


Ovaj dan je započeo kao kuhano jaje
u tvojoj ruci. Strpljivo mu guliš ljusku
da ostane glatko & cijelo.
Sporost ti je odbojna, jer ogladnio si.
Požuriš živjeti izvan sfere danog,
potražiš ishodišne otiske prošlih dana,
pokidaš lance samoočekivanja,
poželiš izaći u susret susretima.

I sreća ti se neočekivano osmijehne.
Susretneš prijatelja A., prikritog pjesnika
što miriše na prašnjavi, pokisli kaput.
Odmah pita držiš li se logoraških
zapovjesti Varlama Šalamova s Kolime:
ne vjeruj, ne plaši se, ne moli...
Pas je vjeran, kaže, onome tko ga hrani,
pa bio on i ubojica drugih hranitelja pasa.

Znaš me, nastavlja, kad naglas čitam
pjesme i dobre priče da katkad zaplačem.
Literarne koncentracije me razdiru i ja grcam.
Tako sam jučer čitao glasno svojoj R. priču
Prelazak preko Zbruča Isaka Babelja.
...Narančasto sunce njiše se na nebu
kao odsječena glava... dokazuje fokus.
I slomijem se, kaže, gutam riječi, cmizdrim.

A poslije, dodaje, moja stara kuja me ismjehuje
da je moje čitanje ruske priče o Židovima
simptom moje slabosti u odsustvu do buđenja.
Ona ne razumije što su lijekovi za kroničnu ljepotu.
Oni ne shvaćaju i to da povijesti bolesti
nastaju zbog bolesti povijesti. Ali opraštam.
Razumiješ pjesnikov položaj nezaustavljanja,
jer se i sam želiš opravdati što si na nizbrdici.