VELIK KAO DIJETE




Znas li sto cu ja postati

kada odrastem,

za tvoju ljepotu svijete ?



Ja kada odrastem

jako veliki,

ja cu postati dijete.



Najljepse je kad odrastes,

a ostanes djecji stvor,

pa svi misle da si velik

zato sto si profesor.



Sto si doktor od imena,

strucnjak za rakete-

a ne znaju da si velik

zato sto si dijete.



Mozes biti pilot, rudar...

slavni pisac knjiga -

djetetu je svaki pos'o

lagan kao igra.



Ma nosio ja u glavi

i sve fakultete,

kad odrastem jako velik,

ja cu ostat' dijete.



Enes Kisevic



05.05.2020. u 09:48 | 10 Komentara | Print | # | ^

Obraćenje sv. Pavla

Čitanje iz Djela apostolskih

(Dj 9, 1-22)

U one dane: Savao sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikom svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« On upita: »Tko si, Gospodine?«

A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«

Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, ni jeo ni pio.

U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!«

A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«

Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«

Gospodin mu odvrati: »Pođi, jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«

I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se.



Od toga vremena Savao se zove Pavao i postaje gorljivi svjedok Isusa Krista, koji je svjedočanstvo potkrijepio mučeništvom, i tako se pridružio Isusovim apostolima.

Znamo u povijesti puno heroja koji su umrli za svoje ideje, ali ne znamo baš da bi netko korjenito promijenio svoje mišljenje i dao život za vlastitu "izmišljotinu" kao što su to činili apostoli, prvotno razočarani što Isus nije umakao progoniteljima, a nakon ukazanja Uskrsloga oduševljeni propovjednici, te Pavao vatreni progonitelj kršćana, i najednom njihov pristaša!
Svi propusti i sablazni, uspjesi i neuspjesi kršćanstva kroz povijest ne mogu poništiti ove temelje, postavljene od prvih svjedoka.

I VRATA PAKLENA NEĆE JE NADVLADATI!

01.05.2020. u 12:04 | 7 Komentara | Print | # | ^

KORONA

Kao tat podmukli sa Istoka stiže.
Mislili smo: to je opasnost daleka.
Ni slutili nismo što sve skupa čeka,
i začas se, evo, primaknula bliže.

Ne gleda, ne bira, kao sudba prijeka
satire i guši bez ikakva reda.
Pred njom svi smo mali, bez časti, ugleda,
umovi joj slavni ne nalaze lijeka.

Celebriti, gdje ste!? Sad ste ljudska bijeda,
smrtnici obični bez blještava ruha,
poznatosti puke tek ste slika blijeda.

Obgrlila sve nas neka pustoš gluha,
prilika da svak se u sebe zagleda
i uroni dublje u prostranstva duha.

24.04.2020. u 14:35 | 7 Komentara | Print | # | ^

U IME LJUBAVI, MIRA

U ovo jutro oblačno i sivo
I moju dušu pritišće samoća
M- ože li kišom da se spere zloća
E- onima što ukalja sve živo

Lj- epotu prezrev okus trpka voća
U pohlepi on prigrabi za moći
B- ezuman čovjek isplakat će oči
A muči ga bivovanja kratkoća

V- jekovima on sile svoje preže
I stenjuć nosi svoga žića muku
M- isleći ropstva rastrgnuti mreže

I ne čuje uz bjelosvjetsku buku
R- iječ koja snagom Ljubavi nas veže
I pruža nam suosjećanja ruku

(travnja 2020.)

21.04.2020. u 13:02 | 4 Komentara | Print | # | ^

Sretan Uskrs

svima koji slave po julijanskom kalendaru!

Neka nas kušnje ovog vremena dovedu bliže jedne drugima i sve skupa Bogu, ravnatelju svemira!

18.04.2020. u 12:34 | 6 Komentara | Print | # | ^

Razmišljanja jedne umirovljenice o Kraljici virusa

Ovih dana sam malo vrtila po internetu i pročešljala dosta informacija, često kontradiktornih, o famoznom korona-virusu i stvorila neki svoj stav o poželjnom ponašanju u datoj situaciji.

Bez obzira na moguće teorije zavjere, što je tu je i važno je da čovječanstvo već ima iskustvo sa sličnim virusima, od kojih je jedan SARS, koji se je pojavio 2003. i nakon nekog vremena iščeznuo.
Hoće li se isto dogodit sa novom pošasti ne zna se, a za sada treba imati u vidu da još nema, i za dulje vrijeme neće biti cjepiva, a virus je posebno opasan za ljude s kroničnim bolestima i nas, starije dobi.
To je slučaj i kod sezonskih gripa ali ljudi se, po želji, mogu cijepiti, ako to odbijaju sami su krivi?!
Međutim, što je cjepivo? Kako ja shvaćam to je mala doza uzročnika bolesti, u ovom slučaju virusa, "garnirana" s nekim kemijskim dodacima. Organizam tu malu dozu podnese i stvori imunitet.
Isto bi se dogodilo kad bismo prirodnim putem dobili malu dozu virusa, ali bez umjetnih dodataka, i to bi našem organizmu bilo korisnije. Ne mislim da bismo se trebali razboljeti.
Već nekoliko desetaka godina se ne cijepim protiv gripe; u životu sam je imala možda dva puta, zadnji put prije petnaestak godina.
Znam osobe koje su se od cjepiva razboljele, prema tome cijepljenje je nesigurno, siguran je samo prihod farmaceutske industrije.
Ako se, a nadamo se tomu, virus povuče ili samo pritaji, može se opet pojaviti na jesen, i pogodit će one koji nisu stekli imunitet.

Zbog svega što sam navela držim se preporuka stožera ali u malo blažoj varijanti.
Srećom živim na osami pa mogu prošetat po prirodi bez kontakata sa drugima.
Dva- tri puta bila sam u dućanu i sl. s maskom i po povratku prala ruke običnim sapunom i vodom, kvake obrisala antiseptičkim maramicama (tako i kad muž, vrlo rijetko, ode u kupovinu), obuću mijenjam kad ulazim u kuću, ali je ne perem, odjeću prozračim i to bi bilo to. Nema jakih dezinfekcijskih sredstava, pročitala sam da su ove maramice 80% djelotvorne, dakle ne živimo pod staklenim zvonom...Ne znači da je moja "taktika" sigurna, ali koja je?
Ne prijeti nam samo korona i za sve trebamo biti spremni, a pretjerana zabrinutost i napetost škodi i iscrpljuje obrambenu moć organizma.
Ima briga koje nikako ne mogu maknuti, ali ne želim gomilati dodatne.
Za psihičko zdravlje bavim se hobijima i kućnim poslovima, a za duhovno molim za sebe i svoje bližnje (i daljnje)...

Moja deviza je UMJERENOST U SVEMU!
Bez panike!

13.04.2020. u 19:25 | 10 Komentara | Print | # | ^

SRETAN USKRS!

ZEMLJA ČEKA USKRS

Zemlja čeka Uskrs…!
vrh svojih meda i brjegova,
kada ne će više biti sječe stabiljaka,
smrznutih i izagnjilih snjegova;
kada ne će biti uprljanih rijeka
ni putova bez kolobrana i smjera.

Zemlja čeka Uskrs…!
kada će zalepršati zborovi ptica,
što nad obzorjem stakleni pjev vezu;
kada ne će nijedna zvijerka u šumi
osjetiti krvoločnost ljudskih živaca,
ostataka prhlih rugoba,
kada ne će biti krutih krotitelja
ni kljova otrovnoga zuba

Zemlja čeka Uskrs…!
kada ne će više biti mržnje ni prevrata
koračajuće vojske ni ludih najezda,

kada više ne će bojovnici od zanata
streljivo brusiti i zgoljnu smrt tresti;
kada će nestati prijevare i krade,
zloporabe radničkoga truda;
kada će iseljenik na tuđem pragu,
kao plod žulja i mučeničke rađe,
svoj zalogaj miroljubivo jesti.

Zemlja čeka Uskrs…!
kada će prestati tamnice i krvarnice,
logori novovjekih mučilišta;
kada će s lica iščeznuti žarišta
i srdžba, koja vedrine muti;
kada će čovjek čovjeku nuditi kitu cvijeća;
kada će zavladati osmijeh proljeća
i ljubav okruniti pruženu ruku.

Zemlja čeka Uskrs…!
da uzrastu svjetla na našem ognjištu
i srp ropstva bude razoren;
kada će zemaljski sin početi vjerovati
da je stvoren da živi za pobjedu i slobodu.
Zemlja čeka Uskrs… Mir Božjem narodu!



S ovom pjesmom svćenika i stradalnika Lucijana Kordića želim svima MIR I DOBRO za ovaj Uskrs i sve slijedeće!

11.04.2020. u 09:14 | 16 Komentara | Print | # | ^

SVETO TRODNEVLJE

VIA CRUCIS OMNIUM PECCATORUM MISSERIM

I. Sudjenje

Da. Kriv sam. – Ruke, Pilate, ne peri.
Krv moja ne će ostati na tebi.
Svog Judu ja sam nosio u sebi;
A nevjeru u svojoj radah vjeri.

Na tr’jem, pred narod, ne vodi me. – Sam,
Kakav sam, što sam, ja već davno znam.

II. Križ

Nemojte za me križ u šumi sjeći!
Hoću da umre jadna put mi ova
Na drvu, što je od mojih gr’jehova
Građeno! Za se hoću jad najveći!

Ja nisam On. – Bol i vapaj duše moje
Dat može samo mulj s plitčine svoje.

III. Prvi put pod križem
Spasenja drvo nosio je Bog
Na Golgotu.- Ja slab sam čovjek, koji
Prteći breme sviju zala svojih
Ne vidi kraja bolnog puta svog.

Padam. – A ne znam, hoću l’ se i dići;
Pa na vrh il u dô još dublji stići.

IV. Majka

O majko, grči sva se tvoja put
Gledajuć muku i krv rana mojih
Al duša tvoja neka se ne boji
Ma kakav bio, ja sad znam svoj put:

Ko zv’jezde dv’je, kroz tamu ove noći
Vode me tvoje rasplakane oči.

V. Šimun Cirenac

Šimune, krst moj trh je za te lak.
On može tebi samo put da reže.
Ti ne znaš bol, što do dna duše seže,
Pa noge lomi, rada stud i mrak.

Čovječe, stani. To mi drvo vrati.
Što trebam, ne ce trud mi tvoj sad dati.

VI. Veronika

O ti, što muke krv i patnje znoj
Laganom rukom otre sa mog čela,
U vodi kojeg sad ćeš prati vrela
Pređu, što na njoj gad je ostô moj?

»Dva vrela znam: te tvoje oči dvije.
I tkivo bit će čišće nego prije.”

VII. Drugi put pod križem

Pus’te nek ležim, gdje i padoh. Prah
Nek zubma grizem. I ko crv nek plazim.
Dostojan nisam stopama da gazim
Njegovim. Malo ljudima ja dah.

Ni ljubit znah ni trpjet kao Bog.
Prod’te ko vojska preko t’jela mog!

VIII. Žene

O vi, što, dobre, nikoste ko cvjeće
Na kamenju i trnju moga puta,
Ne plačite! – I moja bol će ljuta
U sjajnu zraku stvoriti se sreće,

Kad ćete jednom lice gledat moje
U vedrim očima male djece svoje.

IX. Treći put pod križem

Poduprite me! – Već je blizu vrh.
Šibajte! Snažno! Bol će t’jelo dići.
I žeđa moja k vrućima će stići,
Što duši daju svih blaženstva srh.

Kad tu, već stigoh, oh, moram i jâ
Da ispijem svoj pehar… sve do dna

X. Raspinjanje

Moje su ruke ko dva mrtva krila.
Moje su noge ko dv’je suhe grane.
Bat bije; ekser prodire. Al rane
Ne osjeća ni put, ni kost, ni žila.

I bolovi me izdaše već svi.
– Ni trpjet ne znam, Bože, kao ti!

XI. Napitak

Na križ svoj pribit, žedan viknuh: – Vode!
A spužva nešto ižme mi na usta.
Kiselo, gorko to je piće. – Susta
Dah. Na dnu grla ko da trn me bode.

Žuč neku gutam. – Oh, to moj je med.
Al stvoren sav u ocat i u jed.

XII. Smrt

Napokon! – Eto: sad se na me ruši
Nešto ko na žal uzburkani vali.
U rani ekser kao vatra pali.
U t’jelu led; a strah i bol u duši.

O Hriste, u čas zadnjeg hropca mog
Milost mi kapnu: trunak bola tvog.

XIII. Skidanje s križa
Za t’jelo svoje više ne znam. – Sada
I duši tvrdi čvorovi se dr’ješe.
Sve zlo, što u me usadeno bješe,
Ko suho lišće s mrtve grane, pada.

Niz drvo klizim. – Al ja ne znam reći,
Da l’mi je u grob il u zipku leći.

XIV. U grobu

Hriste, sad znam, što bješe tvoja žrtva.
dah tvoj je prošo i vrh ljudskih raka.
Ističe Sunce iz leda i mraka.
Duh moj se budi, kad je put već mrtva.

Preda mnom nešto lebdi, nešto s’jeva.
Gore, na grobu, Andel sjedi. – Pjeva.

(Vladimir Nazor)

Kao predmet razmatranja za ova tri dana tišine i sabranosti donosim PUT KRIŽA velikog pjesnika Vladimira Nazora, koji se u turbulentnim vremenima našao u procjepu dvaju totalitarizama.
Bio je uključen u politiku koja je kapitalizirala njegov ugled u narodu, i jedini je funkcionar koji nije bio član tada jedine Partije, tj. nikad se javno nije odrekao vjere. Sve je to mogao jer je vlastima bio potreban, što mi, obični smrtnici nismo.
Gospodin koji poznaje srce čovječje neka bude svima jedini sudac!

09.04.2020. u 07:12 | 13 Komentara | Print | # | ^

CVJETNICA - NEDJELJA MUKE

Današnja nedjelja ima dvojako značenje.
Prvo je proslava svečanog Isusuva ulaska u Jeruzalem, kad ga je razdragani narod dočekao kao kralja, kličući i mašući palminim i maslinovim grančicama.
Drugo je značenje početak Velikog tjedna, kad se intenzivno spominjemo Isusove muke, te se zbog toga ovaj dan naziva i Nedjeljom muke.
Običaji u raznim krajevima su vezani uz cvijeće, tako su se u ovom kraju djeca umivala vodom u kojoj su prenoćile ljubičice i druge vrste cvjetova.
Danas, prije mise, blagoslivljaju se palmine i maslinove grančice, a davno sam čitala da su se u nedostatku ovih stabljika blagoslivljale i druge.
Tako sam ja, prateći obred preko TV, prinijela grančice lovora, jer sam prekasno obaviještena da će se blagoslov odnositi na sve one koji prate misu.

Dojmila me se kardinalova propovijed s naglaskom na produbljavanje obiteljskog zajedništva u ovim vremenima.

Bio plodonosan početak Velikog tjedna svim vjernicima, te svako dobro svim ljudima iskrena srca.!

05.04.2020. u 12:33 | 9 Komentara | Print | # | ^

U OVOM TRENUTKU

Naslov ovog posta je najčešće izrečena sintagma ovih dana.

U Aachenu u katedrali se slavi sv. Korona, mučenica iz prvih kršćanskih vremena, koju su, između ostalog, zazivali ljudi u vremenima epidemija.
Negdje se ova svetica zove i Stefanija, što znači Krunoslava, kao što i mnogi koji se zovu Kruno slave imendan na sv. Stjepana.

Sama riječ KORONA znači kruna, a virus tog imena je nazvan zbog svog izgleda.

Sviđa mi se što je blogerica @ Lion Queen povezala ovaj naziv s trnovom krunom, što je također aktualno ovih dana.
Mi, kršćani imamo priliku dublje proživjeti korizmu, možda i plodonosnije bez pompe meni inače drage pasionske tradicije.
Ne mogu zatajit da sam tužna što nitko od moje četvero djece neće bit s nama ni na Uskrs, ali neka i to bude žrtva na naše duhovno dobro. Neću pravit ni sirnice, jer nemam komu ponudit...
Sva odricanja koja sebi zadamo nekako su odmjerena prema našoj procjeni podnošljivosti, ali treba se iskazati u neočekivanim situacijama, mijenjati svoje planove podređujući se Isusovom križu, kao što je Šimun Cirenac odgodio odmor u hladovini svog doma, te u podnevnoj žegi podmetnuo pleća pomažući nepoznatom osuđeniku na smrt.

Evanđelje kaže da su ga natjerali... Legenda proširuje priču i kaže da se je Šimun sa svojom obitelju krstio. Bilo kako bilo sigurno ga je potresao prizor patnika i u njemu pobudio želju da pomogne, onosno LJUBAV, a "Gdje je ljubav i jedinstvo Bog je ondje," pjevali smo nekad na proslavi Večere Gospodnje.

Neka i nas ova nametnuta situacija, bez obzira na to jesmo li ili nismo kršćani, potakne na LJUBAV.

01.04.2020. u 19:34 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2020  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2020 (2)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić