Gospa od zdravlja

Danas slavimo blagdan Prikazanja Marijina u hramu, u narodu nazvan Gospa od zdravlja.
U ovom kraju slave imendan svi koji nose ime Zdravko ili Zdravka, iako bi bilo ispravnije da časte sv. Valentina kao svog imenjaka, ali što je tu je, draža im je Gospe od legendarnog sveca, zaštitnika zaljubljenih, pa svima koji danas slave želim

SRETAN IMENDAN!

Popularnost današnjeg blagdana u Dalmaciji pod imenom Gospe od zdravlja dugujemo vladanju Venecije, u kojoj se nalazi mala crkva Sankta Maria della Salute posvećena 22. studenog 1630. u vrijeme kuge, a slavlje u čast Marije održava se svake godine na današnji dan.
Posebno je svečano danas u Splitu.

Danas se također slavi mučenik iz rimskog doba darovan Makarskoj 1725. Prema mjestu ukopa i analizi kostiju zna se da je to mladi čovjek, kršćanski mučenik nepoznata imena, ali ga je, pri dočeku u makarskoj luci, biskup Nikola Bijankoivić zazvao "KLEMENS" što znači milostiv, i narod je prihvatio to kao njegovo ime. Dakle sv. Klement, mučenik se slavi kao zaštitnik Makarske, pa svim Makaranima koji ce zovu, Klement, Kleme, Klemica i sl. također želim

SRETAN IMENDAN!

21.11.2018. u 09:35 | 1 Komentara | Print | # | ^

U spomen VUKOVARU


Prije 11 godina bila sam prvi put u Vukovaru. To je bilo 8 godina poslije Oluje, dakle već su djelomično bile obnovljene neke zgrade i uklonjen materijal od ruševina. Pa ipak je slika bila stravična, izrešetani zidovi na svakom koraku!
U subotu, 29. ožujka og. došla sam ponovo u taj grad i zaključila da sad već treba tražiti pogledom preostale ruševine, što je pozitivno, međutim puno je teže zaliječiti rane koje se ne vide!
Cilj posjeta našeg pjevačkog zbora "Neuma" iz Drniša bilo je održavanje korizmenog koncerta u Gospinoj crkvi na Sajmištu i pjevanje na misi u crkvi sv. Filipa i Jakova, koja je bila srušena, a sad je obnovljena i restaurirana, dok je samo jedna niša ostavljena sa oštećenjima kao podsjetnik na minula ratna vremena. U toj niši se nalazi slika skidanja s križa, probijena hitcima, a u crkvi je i raspeti Isus bez ruke. Moju ekumenski raspoloženu dušu vrijeđa činjenica da je cilj pripadnika jedne kršćanske crkve bio Isus koji nam je zajednički, što je dokaz da vjera nije razlog ratova nego paravan za neke druge ciljeve.Obnavljanje freski na zidovima također čeka neka bolja vremena. Franjevac, koji nas je upoznavao s poviješću crkve spomenuo je kako nas iz Drniša povezuje s Vukovarom slično stradanje. Mene je iskreno bilo sram te usporedbe, jer nije primjerena. Naše prognanstvo i paljevine kuća u Drnišu i okolici, oštećenja crkava i groblja,te do temelja srušena crkva sv.Ivana u Badnju, kao i određeni broj poginulih, ne mogu se usporediti sa zvjerstvima koja su se dogodila u gradu na Dunavu! Jedino je Škabrnje primjereno uspoređivati s Vukovarom, što se tiče Hrvatske!
Posjetili smo ratnu bolnicu pretvorenu u muzej. Nevjerojatno je kolika količina mržnje je dala snagu i drskost da se jedna bolnica gađa tzv. krmačama! U podrumskim prostorijama su bili natisnuti i često uz svijeće njegovani ranjenici, ne samo Hrvati nego i neprijateljski vojnici. Umiralo se i rađalo u dvjema susjednim prostorijama. Operiralo se s minimumom sanitetskog materijala, struje i vode, a ravnateljica je bila dr Vesna Bosanac. Ne znam kako je ona uopće mogla dospjeti među osumnjičene za ratno profiterstvo?! Na jednom zidu su slike svih nestalih i poginulih ranjenika i osoblja bolnice. Različiti svjetlosni i zvučni efekti dočaravaju atmosferu tih preteških dana.
Vidjeli smo i snimke izvještavanja novinara Siniše Glavaševića, kao i razgovora francuskih novinara s dvama ranjenicima neposredno prije njihovog odvođenja u skladište Veleprometa, gdje su, sa ostalima, mučeni prije smaknuća na Ovčari.
Poslije smo, među ostalim lokalitetima, posjetili novoosnovani Spomen-dom u spomenutom skladištu. To je nešto najpotresnije što sam vidjela u životu! Izloženi su predmeti nađeni kod ekshumiranih osoba. Ima tu dokumenata, novčanica, ručnih satova, krunica,slomljena čeljust...Normalno i tu su fotografije i podaci o stradalima.
Na sredini prostorije je svjetlosna spirala života, koja ponire u dubinu, simbol prekida uglavnom mladih života.
Posjetili smo i groblje stadalih uz koje se nalazi polje sa 900 križeva i spomenik braniteljima koji još zovu i zračni križ, jer se sa svih strana vidi otvor u tom obliku. Taj spomenik je također čestoi viđen na televiziji. Htjela bih napomenuti da je u slučaju Vukovara sve što se tiče poginulih utvrđeno i dokumentirano. Nije utvrđeno samo gdje su nestali, jer to druga strana neće da kaže. U ovom slučaju nema bajki i pretjerivanja, kakvima smo nekad bili svjedoci. Pa ipak, na aktualnom procesu u vezi međusobnih optužbi za genocid između Hrvatske i Srbije netko pokušava dokazati da smo svi jednaki! (Ko nas, bre, zavadi!?) Zašto oni koji znaju ne kažu gdje su nestali, zašto se oni koji su pravedni ne ograde od zločina, kao što su to učinile npr. Žene u crnom i z Beograda, i svaka im čast, kao i svakome tko poštuje istinu!
Ovaj post nije poziv na mržnju nego samo podsjetnik da uvijek ima spremnih da nam izbrišu sjećanje i umnože osjećaj krivnje.
Žao mi je što nisam fotograf, ali znam da i bez mene postoje materijali koji svjedoče o svemu. Uz žaljenje zbog svakog zločina koji je počinjen od strane hrvatskih vojnika, moramo biti svjesni da imamo pravo i od strane napadača očekivati da stvari nazove pravim imenom!
Toliko sam ojađena viđenim da nemam volje ni poticaja za neki umjetnički izričaj, jednostavno sam slomljena, i samo želim u ovom blogoprostoru posvetiti poneki redak aktualnom problemu koji to zaslužuje puno više nego neki drugi. Jer samo istina oslobađa!
03.04.2014. u 21:50


Ponovo objavljujem post iz 2014. jer mi je posjet Vukovaru uvijek u živom sjećanju. Neki misle da se pretjeruje sa okupljanjima u tom gradu o ovo doba godine, a ja smatram da je to najmanje što se može činiti dok se ne riješe pitanja nestalih i ne procesuiraju zločini koliko je moguće.
Slažem se da se trebamo okrenuti budućnosti ali najprije dostojno zaključiti prošlost, da nam se ne vuku repovi kao poslije Drugog svjetskog rata...

17.11.2018. u 18:57 | 8 Komentara | Print | # | ^

Tin

U SPOMEN TINU

Ko dijete neobična dara,
poteklo s ljutog kamenjara,
što u borova gustoj kosi
huk vjetra i sjaj sunca nosi,
opjevao si sure gore,
potoke bistre, sinje more,
životnu radost, sjetu tihu,
ljubav i žal u svome stihu!
I kad te nisu razumjeli,
kad s trona su te srušit htjeli,
ti stremio si u visine,
pjesniče nježni, vječni Tine!
U gradu vrh gore trajno živi
sjećanje na te i kamen sivi.
Stražare kule i Gradina
što ispratiše svoga sina,
da svijetom putujuć tuguje
i, više gladan nego sit,
u srcu pjesničkome snuje
o svijetu kom je ljubav bit!*
U tuzi svijeta, dragi Tine,
"za kocku hvala ti vedrine!"**


*bit, imenica s dugosilaznim naglaskom
**"Hvala ti , Tine, za kocku vedrine" posuđeno iz pjesme M. Galića

Jučer se navršilo 63 godine od smrti Pjesnika, pa, sa malo zakašnjenja, evo pjesme posvećene njemu.




13.11.2018. u 10:18 | 8 Komentara | Print | # | ^

DANAS JE 27 GODINA DA NAS JE NAPUSTIO

Junačkoj majci
(mojoj sestri Terezi)
1992.

Pod oreolom tuge, pogleda zamišljenog
ti dižeš čelo.
Pitam se, koje vrelo snagom te krijepi
dok hrabriš druge?!

Iz srca ti se istrgnuo taj tvoj dio,
a ti se ne daš dok voliš
i Boga moliš:
Njemu je draži bio!

Smirenim glasom šapćeš
niz lice tvoje dok teku suze,
za Hrvatsku se boriš, kad smjerno zboriš:
«Bog mi ga uze!»

I, ako jednom od toga sjemena tvoga
ne bude žetve,
zar zamjerit netko moć će, nebeski Oče,
majčine kletve?!




Marijo je poginuo u 27-oj godini života a iduće veljače bi napunio 54!
Njegovi roditelji nisu razočarani sadašnjhim stanjem u Hrvatskoj jer vjeruju u bolje sutra. Ta ih nada brani od očaja.

Pokoj mu vječni!

06.11.2018. u 12:31 | 7 Komentara | Print | # | ^

U spomen naših pokojnika

Nekrolog
1994.

Nad otvorenim grobom
uz uzdah, jecaj, cvijeće,
uvijek se neka besjeda topla reče!

Pa makar dotična povijest
i nije baš tako bistra,
iz pepela se iščeprka iskra!

Pa, kad se tako lijepo
besjedi dok se žali,
zašto na kredit riječ toplu ne bi dali?!


Molitva za dobru smrt
1960 – ih

Kad moje oko zadnju suzu pusti
i kad mi glava na uzglavlje klone,
ne daj, o Dragi, da mi veo gusti
zastre vidike i ljubavi spone!

I, kada moja osuše se usta,
a patnje satru umiruće tijelo,
ne daj da duša ostane mi pusta,
o, ispuni je ti, nebesko jelo!

Nad glavom mojom nek se prospu zvuci
raskošne glazbe anđeoskog pira,
križ neka blista u drhtavoj ruci,
s njim želim poći u kraljevstvo mira!

Pravedni Josip i prečista Djeva
nek budu tada uz postelju moju,
dok duša vedra u zanosu pjeva:
Danas ću vidjet vječnu ljubav svoju!


01.11.2018. u 08:33 | 8 Komentara | Print | # | ^

Povodom smrti Ivana Goluba, svećenika i akademika

Kad stanem na vrata neba
reći ću kako se zovem (Ivan Golub).
Reći ću:
Sjeti se da u predvorju hrama
nisi prevrnuo krletke
niti otjerao golubove.
Ne otjeraj Goluba
s praga nebeskog Hrama.
Spomeni se da se
nad Tvojom glavom na Jordanu
spustio Duh u liku goluba
kad Te je Ivan krstio.
Blag budi Golubu (Ivanu)!

(Ivan Golub)

S ovom pjesmom sjećam se djela velikog teologa i pjesnika preminulog 26. om.
Pokoj duši njegovoj!

28.10.2018. u 19:12 | 5 Komentara | Print | # | ^

Danas joj je godišnjica preseljenja u Vječnost

USAMLJENA MAJKA
1992.

Noćas je život pokucao na vrata moga bića,
noćas je strepnjom drhtala moja duša,
noćas je počela nova životna priča,
i opet moj me Gospodar kuša!

Noćas je život pokucao na vrata moga bića,
na me se ruši lavina hladnog svijeta,
noćas je i opet počela jedna priča,
i opet jedan život svima smeta!

Noćas je život započeo i ja ga spremno primam,
iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože, jer ti si sve što imam,
jedino ti si gospodar života!

Ovu pjesmu sam napisala inspirirana stvarnim događajem, a danas je objavljujem u spomen na svoju majku, koja je više puta u životu morala osjetiti prezir okoline zbog prihvaćanja novih života!
Draga majko, hvala ti!

25.10.2018. u 14:30 | 11 Komentara | Print | # | ^

Boje

Zrakama zlatnim
jesen izdašno šara
treptavo lišće.

U snu će tihom
proljeće čekati svoje
vatrene boje.

17.10.2018. u 16:47 | 12 Komentara | Print | # | ^

Sretan sutrašnji Dan nezavisnosti


HRVATSKA

Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.

S ovom prekrasnom pjesmom Drage Ivaniševića želim svima koji vole Hrvatsku
SRETAN DAN NEZAVISNOSTI
8. listopada 2018.

07.10.2018. u 18:44 | 14 Komentara | Print | # | ^

Sveti Franjo

Još kao dijete čitala sam životopis sv. Franje i zavoljela toga sveca. U biblioteci moga oca bila je ta biografija u dva dijela, Božji vitez i Božji sirotan, autor Isidor Kršnjavi. Nemam običaj moliti se svecima osim Mariji, ali sv. Malu Tereziju i sv. Franju često i rado zazivam, jer su mi bliski kao obični, skromni ljudi, ne čudotvorci ni učenjaci, nego ponizne (oh, kako danas nepopularan pojam!) duše predane volji Božjoj.
Kao čestitku svima koji danas slave imendan donosim šaljivu pjesmu, upravo stoga što sveti Franjo nije bio natmureni isposnik nego ljubitelj Boga i svega stvorenog, vesela srca i predane volje.


SVETI VRANE


U Asizu, malenome mistu
živijo je mladić odan Kristu.
Iz bogastva velikoga pođe
i prid papu Inocenta dođe.
On se nije prikladno obuka,
u vrići je bijo, koja bruka!
Papa njemu kaže: "Ajde kući,
ti se moraš pristojno obući!"
A naš Vrane, ponizan do kraja,
pošteno se s prascima izvaja.
Poniznosti take nikad nije
Inocento vidijo od prije!
Pa odobri (a nego da šta će!)
redovnički regul Male braće!

Svim Franjama, Frankama, Francekima, Franinama, Fanikama i sličnima želim od srca
SRETAN IMENDAN!

04.10.2018. u 10:27 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić