SVAKO VRIJEME NOSI SVOJE BREME
Često mi se događa da ne znam o čemu pisati, dan brzo prođe a ja ne stignem obaviti sve što bih htjela.
Tako je prošao Dan materinskog jezika, Dan bolesnika, Dan zaljubljenih, Izbori, Noć knjige, a ja ni zuc !
Sve redom teme koje me se tiču ili me zanimaju.
Glede jezika žalosti me što današnji naraštaji sve više daju prednost engleskom i anglizmima, što se u tom području "ne zna ni tko pije ni tko plaća" pa se na ulicama "kočepere" natpisi na engleskom, često pogrešno napisani, kao da smo svoje zaboravili a tuđe nismo naučili. (O tome je pisala draga profesorica Nives Opačić.)
Bilo bi dobro da se javni natpisi lektoriraju, a u službenim medijima, u ozbiljnim emisijama, neka se govori standardnim hrvatskim, dok se privatno i u umjetnosti služimo dijalektima i lokalnim govorima i tako čuvamo cjelokupno jezično blago.
Dan bolesnika nas potiče na solidarnost i brigu o ljudima kojima treba naša pomoć. Oni nas mogu emotivno i duhovno obogatiti. Zdravlje duha je često na strani onih koji pate, jer "zlato se u vatri kuša". Nehuman je današnji trend da se vrijednost čovjeka često mjeri njegovom produktivnošću...
Valentinovo je dan kad se najviše slavi zaljubljenost. To stanje se može usporediri s rosom koja nestaje sa suncem! Grijati nas može jedino ljubav a to uključuje međusobno uvažavanje i darivanje.
Današnji brakovi često traju malo duže od priprema za svadbu i njenog bučnog održavanja. "Mnogo vike ni za što!"
Ljubav se odvija u tišini srca.
Izbori su prošli u ozračju komedije.
Glasala sam takoreći za anonimce s čijim se stavovima slažem, po savjesti. Nisam mislila da će ući u vladu, i neće, ali je i moj glas doprinio da se njihova riječ čuje u Saboru, pa malo po malo...
Knjiga mi je najvjerniji prijatelj, trenuci čitanja, uz omiljelu glazbu u pozadini, moja su oaza mira. Prilično sam osjetljiva ali ne maštam previše pa ne volim fantastiku, volim djela s likovima i situacijama s kojima se mogu poistovjetiti. Naučili sam da su ljudi svugdje "krvavi ispod kože", iako imaju različite običaje brige su im slične.
Čitam i knjige duhovne i povijesne tematike koje me zanimaju.
Završit ću opaskom da sam u nekoj pjesmi dubrovačkih renesansnih pjesnika naišla na "brijeme" u značenju "vrijeme", što se slaže s naslovom ovog posta.
SRETAN TI ROĐENDAN, DJEČAČE!
Danas smo ga ispratili na posljednji put, upravo na njegov rođendan.
U utorak 9. travnja, u kratkom predahu od borbe za udah, hvalio se medicinskoj sestri: "U petak mi je rođendan!", vjerojatno zamišljajući društvance oko svog kreveta u domskoj sobi kako uz pjesmu dijele slastice i pregledaju sadržaj rođendanskog paketa dobivenog od drage, bliske osobe, najčešće od rodice Vedrane iz Splita, jer su mu roditelji i brat davno umrli.
Posebno će počastiti svog cimera, kojeg mi je s ponosom predstavio za jednog od mojih prerijetkih posjeta.
Sigurno će biti koja igračka ili neki predmet s Hajdukovim grbom, a sve će bit pohranjeno u odgovarajuću kutiju ili izloženo negdje u sobi da mu uljepšava dane do iduće prigode, blagdanskog ili rođendanskog slavlja.
Dok njegova mogućnost komunikacije nije bila totalno narušena ponekad bih ga nazvala telefonom pa mi se hvalio s ponosom kako su ih vodili u kafić, što je bila njegova spona s društvom koju je rijetko mogao ostvariti.
Bio je sretan zbog svake sitne pažnje, jer davno je rečeno da nije bogat onaj tko puno ima nego tko malo traži.
On je bio veliko dijete.
Rođen je početkom šezdesetih kad se još nije moglo puno pomoći kod hidrocefalusa i zbog toga nije mogao hodati i nikad nije naučio čitati, ali je imao pamćenje na kojem bi mu mnogi zavidjeli.
Volio je pjesmu i pratio domaću estradu, rado slušao emisiju za pomorce.
Sestra Ružica koja je bila zadužena za brigu o njemu 17 godina u razgovoru je rekla da se osjeća kao da je izgubila nekog svoga.
Bio je omiljen u svom Domu za osobe s teškoćama u Metkoviću, a i među preostalom rodbinom i prijateljima, koji su se okupili na današnjem ispraćaju.
Zbogom, Tomo, primio te Gospodin u svoje Svjetlo!
NEDJELJA: DRUGA VAZMENA, BIJELA, MALI USKRS, NEDJELJA BOŽANSKOG MILOSRĐA
Današnja nedjelja, druga vazmena, ima još tri naziva.
Bijela se zove jer su novokrštenici ranog kršćanstva od dana svog krštenja u uskrsnoj noći do današnje nedjelje nosili bijelu košulju kao simbol čistoće duše.
Mali Uskrs je naziv koji označava Isusovo drugo ukazanje apostolima kad se je i prethodno odsutni Toma uvjerio u istinitost uskrsnuća Gospodinova.
Nedjelja Božanskog milosrđa je blagdan koji je ustanovio sv. Ivan Pavao Drugi ispunjajući tako Isusovu želju saopćenu svetoj Faustini Kowalskoj da se ljudi preporučaju njegovom milosrđu radi otkupljenja čovječanstva.
Objava spomenutoj svetici, kao i sve druge poruke i ukazanja koje se događaju od vremena rane crkve naovamo, dakle nakon prvih apostola, Svetog pisma i djela crkvenih otaca, smatraju se privatnim objavama, pa i kad Crkva odobrava njihovo uvažavanje, ne spadaju strogo u crkveni nauk, ali mu se i ne protive.
Dakle privatna objava sv. Faustini doprinijela je da se ljudi utječu Božjem milosrđu sa većim žarom, iako su ga, od raskajanog razbojnika s Golgote do danas, uvijek zazivali.
Ipak središnji događaj današnjeg dana je ukazanje apostolima s posebnim obraćanjem Tomi, koji na kraju uslklikne:
GOSPODIN MOJ I BOG MOJ!