TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Današnja misna čitanja upućuju nas na sliku strpljivoga Spasitelja, koji čeka naš odgovor na ponudu spasenja. Moguće je prihvatiti oproštenje u posljednji čas, kako je učinio desni razbojnik na Golgoti, ali ne znamo hoćemo li biti u stanju i imati vremena za realizirati svoju "kalkulaciju" jer možda ćemo mislit kako smo dobro prošli, i "Bogu i vragu", ali to onda ne bi bilo iskreno kajanje, dapače kalkulacija može biti grijeh protiv Duha svetoga, a taj po svojoj prirodi nije plod ljudske slabosti nego oholosti, umišljanja da smo pametniji od Stvoritelja i da ga možemo nadmudriti. Odričemo mu poznavanje ljudskih srdaca koja može samo on usrećiti.
Ako svjesno odlažemo predanje u njegove ruke za zadnji čas odričemo se predokusa raja već na ovom svijetu, jer veće sreće od mirne savjesti i srca ispunjenog ljubavlju nema.
Nekad nam se čini da utjeha, unatoč molitvi, ne stiže, ali stići će u času kad Bog odredi. Kušnje nas jačaju.
Zato je i u Došašću potrebno malo stišati buku i prigušiti sjaj, osloboditi se pretjeranih briga za materijalno i dati mjesta u svom srcu za velikog Slavljenika.
Danas je i nedjelja Caritasa, osvrnimo se na one oko sebe kojima je potrebna hrana, odjeća, topla riječ, jer sveti Ivan evanđelist kaže: " Kako možeš ljubiti Boga kojega ne vidiš, ako ne ljubiš bližnjega svoga kojega vidiš?!"
A ljubav treba pokazati i prema sebi, jer smo najviše za sebe odgovorni i mjera smo ljubavi prema bližnjemu (Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!)
Ljubav je bezgranična i ne treba se bojati da je neće doteći za nas ako ljubimo bližnje ili obratno. Ona se dijeljenjem umnaža.
Dobro je posvijestiti da najprije trebamo uvažavati i pokušati shvatiti ljude s kojima živimo i svaki dan se susrećemo, a ne da plačemo nad sudbinama emigranata ili gladnih u Africi a sa prvim susjedom ili srodnikom živimo u doživotnoj svađi, jer najveće žrtve nisu postovi, molitve i sudjelovanje u humanitarnim akcijama, najteže je živjeti život koji nam je namijenjen iz dana u dan, život pun briga koje nismo željeli koje ne razumijemo, ali BOG ZNA.
Bilo nam blagoslovljeno preostalo vrijeme pripreme srca za udomljenje malenog Božića!

11.12.2022. u 12:38 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2022 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2024 (2)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić