SVETA CECILIJA
Jučer je bila svetkovina svete Cecilije, mučenice za vjeru.
Slave je pjevači i drugi glazbenici kao svoju zaštitnicu.
Još sveti Augustin je rekao da tko pjeva dvostruko moli, a jedan od naših najpoznatijih filmova se zove Tko pjeva zlo ne misli.
Nijedna umjetnost ili vještina nije svima dostupna u svakom trenu i na svakom mjestu kao glazba. Nije važno je li svjetlo ili tama, jesmo li na radnom mjestu ili u bolesničkom krevetu, i u najtežim trenucima možemo u mislima pjevušiti, čak i ljudi koji nemaju sluha vole pjevati "za svoju dušu".
Neiscrpan je repertoar, od brojalica do opernih arija, od repa do roka, od gange do šansone, svatko može u pjesmi ili svirci naći ono što mu odgovara.
Jezik glazbe je univerzalan, melodija nas dira i pobuđuje različite osjećaje, podsjeća na neke događaje.
U zajednici vjernika se osjećamo kao jedno i imamo pravo pjevati svi, a zbor samo predvodi, to nije koncertna izvedba nego molitva.
Molimo zagovor svete Cecilije da tako doista i bude, a svima koje (i koji!?) su jučer slavile imendan želim svaku sreću i mir.
Jučer se nisam javila zbog nekih problema, ali za dobre misli i želje nikad nije kasno.
