OSLONJEN NA TEBE
Za večerom, dok nazočne pričešćuješ,
Ti izdaju i skoru smrt navješćuješ.
Svi pitaju:“Da nisam, možda, ja?“
A Petar žustro vjernost Ti obećaje:
„Do smrti ću te pratit!“ hrabro ustraje.
Tek Ivanu od sreće lice sja.
Na Tvoje sveto rame on se oslanja,
vlastita krhkost misao mu otklanja
hvalisati se ljubavlju i moću.
Sa ženama je slabim on Te pratio,
uza Te bio dok si ljuto patio,
svjedočeći sramotu i samoću.
I podno križa, dok je Tebe gledao,
majku si svoju njem na brigu predao,
a njenoj skrbi čovječanstvo cijelo.
I nama daj se na Tebe osloniti,
pogibelji i slabosti otkloniti,
dok krijepi nas i snaži Tvoje tijelo!
Sutra je Gluha nedjelja, prvi put i doslovno. Imamo priliku da posvijestimo što nam je u životu bitno i da budemo skromniji i susretljiviji prema bližnjima.
Ako vjerujemo u Isusa otvorimo mu svoje srce pa će nam u svemu biti lakše.
Lipo se javi.
Kad sam bila dite bilo mi je čudno kako stariji, komentirajući ponašanje nekog diteta često kažu: "Mali je juski, lipo se javi".
Kroz život i sazrijevanje bila mi je bitna komunikacija s osobama približne dobi, a naravno uvik sam pozdravljala starije, tako me je mater učila.
Sada, kad prolazim Drnišom pa naiđe neko ditešce i reče "Dobar dan!" ja se sva ozarim i zadivim kako je to dobro odgojeno dite.
Usput rečeno osobe koje susrićen većinom su od mene mlađe deset do dvadeset godina. Vršnjaci su ili partili ili se držu svoje kuće (i bez korone), pa osjećam da sam sve izoliranija i posebno me veseli kad me mlađi primjećuju.
Sad i meni znači kad se mlado čejade lipo javi, kad je "jusko" (ljudsko, uljudno).
Ima dobre mladosti, koju još nije poila virtualna komunikacija.
PREDAH
Bjelina snijega
u premaljetno jutro
izmami osmijeh.
U moru briga
čarolije trenutak
ozari dušu.
(jutros)
Potresi
Jutros rano iznenadila me je ćerina poruka: "Treslo je, ali svi smo dobro."
Odma san je nazvala i čula strašnu vijest. Shvatila sam kako joj je jer znam šta znači kad ti biži tlo pod nogama.
Ubrzo sam čula i mlađu koja je rekla kako se je dvogodišnja Dora silno uplašila, te kako nisu izlazile u park, ali su kroz prozor vidile puno ljudi, normalno, bez potrebnog razmaka. Odma san promislila kako se s potresom povećava opasnost od korone...
Sin i njegovi su izašli iz zgrade, mogu mislit kakav je šok doživio stariji, dok je mlađi prispava prvi udar pa je na drugi već bio pripremljen i konstatira da je "baš fora"!
U svemu je najteže ranjavanje petnaestogodišnjakinje!
Sjetila sm se 1962. kad je 7. siječnja, dok sam bila na koru u crkvi sv. Marka zatreslo žestoko, žbuka je otpadala sa zidova, kupola popucala, a mi smo izašli dosta disciplinirano, inače bi kogod slomio nogu niz uske skale.
Zaredalo je dosta manjih potresa, pa smo priselili u jaču, armiranu kuću kod rođaka.
Kad smo već mislili da je gotovo, 11. siječnja oko 6 i 30 zatreslo je još jače, prvi potres je bio 5,9 po Rihteru a ovaj nakon 4 dana
6,1 .Našla sam se na poslu, u Uljari, pa je kotrljanje boca i bačava stvaralo jeziv osjećaj...
Bilo je dosta oštećenih kuća, normalno i naša, a i srušenih posebno u selima, te dvoje mrtvih, a malih ili srednjih potresa 58.
Tada smo evakuirani. Proveli smo neko vrime u Dječjem selu (odmaralište i dječje lječilište u Promajni). U Makarskoj je ostalo dvjestotinjak stanovnika.
I dandanas sam na i najmanji potres osjetljiva ko seizmograf te najčešće čujem potmulu tutnjavu koja prethodi samoj trešnji.
Na to se čovik ne može naviknit niti zaboravit.
Normalno je da ne možemo do kraja shvatit smisao katastrofa, ali jedino šta možemo upotrijebit zdrav razum, slušati one koji znaju više a ostalo prepustit Bogu koji jedini vidi sve.
U ovim situacijama ispliva solidarnost, čak i Torcida nudi pomoć Zagrebu (!), a u konačnici shvatimo da prioritet nije materijalno, osim ergzistencijalnog, te da smo mali pred prirodom .
Nema mista oholosti i glumljenju gospodara života.
SVETI JOSIP
Molitva sv. Josipu za dobru smrt:
Slavni sveti Josipe, za onu neiskazanu sreću koju si imao na zemlji kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili: molim te ponizno, isprosi i meni tu milost na smrtnome času junački odbiti bijesne navale nečistoga duha i blaženo umrijeti.
Uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći u tom strašnom času; isprosi mi milost u tvojemu naručju uzmoći izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju!
Amen.
Danas je blagdan sveca zaštitnika umirućih, radnika, očeva, obitelji, Hrvatske, te mnogih župa..
Mogao bi bit i zaštitnik prognanika te beskućnika, jer je proživio njihov položaj kad "za njih ne bijaše mjesta u gostionici", te kad je svoju malu obitelj predvodio u bijegu u Egipat.
ČESTITAM IMENDAN svim Josipima, Josipama i nositeljima drugih inačica ovog imena.
U svojoj užoj i široj obitelji ih imam dosta, a posebno mjesto u mom srcu zauzima moj brat Jozip i nećakinja Josipa.
SAMARIJANKA
Jakovljev zdenac,
prorok i žena,
razgovor vode,
iznimna scena!
Značajna tema
voda je živa,
ispira rane
što duša skriva.
Srce joj lupa,
trči bez daha.
"Mesiju sretoh!"
Javlja bez straha.
Nagrnu mnoštvo
poslušno Riječi,
krsti se vodom
što dušu liječi.
Evanđelje:
Iv 4 , 5-42
Izvor vode koja struji u život vječni
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?"
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"
Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji
u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala,
a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka
koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."
Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?'
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
MISLI MAJKE TEREZIJE
Ako ne možeš nahraniti stotinu ljudi, nahrani samo jednog čovjeka.
Oni koji osuđuju ljude, nemaju ih vremena voljeti.
Neki ljudi uđu u tvoj život kao blagoslov, a neki kao lekcija.
Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.
Usamljenost i osjećaj da nisi voljen najveće je siromaštvo.
Nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš.
Kako bi vratili mir, ne trebaju nam oružje i bombe. Treba nam ljubav i suosjećanje.
Mir započinje osmijehom.
Dočekujte jedni druge s osmijehom, jer je osmijeh početak ljubavi.
Pronašla sam paradoks. Ako nekog voliš do bola, to znači da bola više neće biti, već samo puno ljubavi.
Zašto nemamo mira? Zato što smo zaboravili da pripadamo jedni drugima.
Što možete napraviti kako bi promicali mir u svijetu? Idite kući i volite svoju obitelj.
Nađi vremena za igru, to je tajna vječne mladosti.
FIAT*
Dok duša stenje
krhka se volja slama
i pomoć prosi.
U tami primam
dlan ispružene ruke
i On me nosi.
I ništa drugo
već FIAT srca smjerna
od mene traži,
da križ moj primi
i milošću me svojom
kroz život snaži.
Ko perce laka
do oblaka ću stići
snježne bjeline,
jer ja ne letim,
nošena novom snagom
sežem visine.
*Fiat voluntas tua = Budi volja tvoja