KORIZMA
VIA CRUCIS
1.
U ranu zoru
Pilat opere ruke.
Istina, što je?!
2.
Pravednik nosi
sramotno drvo križa
put Kalvarije.
3.
Koljeno kleca.
Iz praha pogled diže.
Utjehu ište!
4.
Oči u oči
Majka i Sin na putu,
cinizam svijeta!
5.
Cirenac banu.
Gle, patnik pomoć treba!
Promjena plana.
6.
Pruženi rubac!
Za uzvrat ženi dade
odraz svog lica!
7.
I opet pade!
Ka nebu vapaj leti,
trak zasja nade.
8.
Obriši suze,
ne plači muku Sina,
srce obnovi!
9.
Ne vidim kraja
životnih posrtaja,
al Otac vidi!
10.
Ogoli dušu,
odbaci plašt taštine,
sagledaj sebe!
11.
Dok bride rane,
duša u patnji zrije.
Drvo spoznanja!
12.
Smrt Božjeg Sina,
nepojmljivo otajstvo,
sjeme života!
13.
Ledeno truplo
u Majčinome krilu,
o, Dolorosa!
14.
Bjelina groba,
čahura krvne žrtve
iznjedri život!
Svima kojima korizma znači vrijeme istinske priprave za Uskrs želim pomoć Božju u postu, molitvi i dobrim djelima kroz ovo razdoblje.
Argumenti
Jučer sam gledala rezultate ankete o odobravanju ili neodobravanju udomljavanja ( ili usvajanja) djece od strane istospolnih parova.
Navedeno je da je većina onih koji to odobravaju visoko obrazovana. To me baš i ne fascinira jer obrazovanje, posebno fakultetsko, je ograničeno na pojedine oblasti i nema duhovnu komponentu.
No pretpostavljamo da su fakultetski obrazovani pametni.
Stoga me čudi njihova "argumentacija".
Na pitanje o razlogu zauzimanja određenog stava dobili smo zanimljive odgovore.
Oni koji ne odobravaju spomenuta udomljavanja ( ili usvajanja) odgovorili su:
-Zbog toga jer dijete treba oca i majku.
-Jer je Bog odredio da samo dva spola zajedno mogu dati život.
Oni koji smatraju da istospolni mogu udomljavati (ili usvajati) djecu odgovorili su.
-Zbog toga jer različit spol ne treba biti uvjet.
-Zbog toga da smanje utjecaj Crkve.
"Priprosti" izgleda imaju nenarušern osjećaj za prirodno, a i znanost potvrđuje da se majčinstvo i očinstvo razlikuju ( hormoni...)
a dvospolne zajednice su prirodnije okruženje. Naravno da treba paziti i na druge elementre podobnosti udomitelja (ili usvojitelja) ali je nenormalno izjednačavati istospolne sa zajednicama različitog spola. Znanstvenici koji o tome znaju puno više (i nasreću ponešto od toga procuri i do nas "primitivnih") ne smiju iznosit svoje stavove zbog političke korektnosti, što je drugo ime za verbalni delikt.
Argumenti većinom "pametnih" su ponavljanje stava bez obrazloženja i MRŽNJA prema stavu i utjecaju Crkve, također bez obrazloženja.
Pa da, liberalni (čast poštenima!) imaju ekskluzivno pravo na mržnju.
Dan materinskog jezika
Danas je Međunarodni dan materinskog jezika, tj. onog jezika koji smo naučili u najranijem djetinjstvu te koji utječe na naše razmišljanje i na sposobnost usvajanja svih znanja kroz život.
Svi govori imaju svoju vrijednost i treba ih čuvati, ali standardni jezik, koji se uči u školi, omogućuje da se govornici istog jezika međusobno razumiju, pa ga treba njegovati. I on se mijenja, ali nije dobro da su promjene nagle jer to otežava razumijevanje i stvara "strah od jezika", kako kaže naša draga stručnjakinja prof. Nives Opačić. Često sam svjedočila vidnom naporu pojedinaca da ne bi nešto rekli "nepravilno", a takva zebnja oduzima čar spontanom govoru i razgovoru. Ili "skakanju u usta" osobi koja je nešto "nepravilno" rekla...
Naravno, spikeri u javnim medijima, predavači u školama i na fakultetima, kao i govornici na službenim skupovima dužni su upoznati i uvježbati govor na standardnom hrvatskom jeziku, ali mi ostali, obični govornici, možemo se služiti idiomima na koje smo navikli dokle god nas sugovornik razumije, a ako naiđemo na prepreku takve vrste, dužni smo rabiti standardni izraz. Može biti nepristojno u Zagrebu tražiti "lancune" ili "tavajole" kao i u Splitu "škarnicle" i "brusthalter". Kulturan čovjek će znati da postoje riječi plahta, ubrus, vrećica i grudnjak.
Odavno se zna da "standardni" i "književni" jezik nisu istoznačnice jer se, nasreću, u književnosti i drugim umjetnostima često javljaju dijalekti, što pridonosi životnosti dijaloga i opisa... Dakle, i u emisijama lokalnog karaktera te u dramama, filmovima i sl. pojava lokalnih govora je poželjna, ali u ozbiljnim, informativnim, obrazovnim ili sportskim emisijama poštujmo standard, tj, dogovoreni jezik.
Kad sam bila dijete, često bih od odraslih čula kako netko govori "gramatikalno", što je značilo standardnim jezikom.
Međutim, gramatika je prilično "tvrdoglava": to su zakonitosti koje čine bit jezika i one proizlaze iz činjenica, dakle pravila se otkrivaju, a ne nameću.
Pravopis je nešto drugo, on je dogovoren, pa može biti korijenski, fonetski ili kombiniran. Moj je stav da treba poštivati važeća pravopisna pravila, a sam izgovor će biti uvijek jednak bez obzira na to je li propisano "otčev" ili "očev", dakle jezik se tu ne mijenja.
Mada mi jezik nije struka više bih voljela da je naš pravopis korijenski jer bi sami tekstovi bili jasniji.
Ne bi ovisilo o kontekstu znači li "reci" zapovjedni oblik glagola "reći" ili više redaka nekog teksta.
Nama, govornicima hrvatskog, često se čini da je lakše naučiti pisati fonetski, ali baš taj princip otežava strancima...
Leksik je opet posebno pitanje, ali to je preopširna tema.
SRETAN DANAŠNJI DAN SVIM LJUBITELJIMA DOMAĆE RIJEČI!
PREMALJEĆE
Ledena srma
u sunčano se jutro
raskošno ljeska.
Bajam u cvatu,
kroz okno dječji pogled
začuđen bljeska.
U skritom kutu
gle, ljubičica cvjeta,
skrovito cvijeće.
Još zima traje,
a ona miris sprema
za premaljeće.
Valentinovo
POVRATAK
(Antun Branko Šimić)
Ti ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj;
ne korača mjesečina oko tvoje kuće.
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.
Kad koračajući cestom mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne ptice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala.
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe.
S ovom pjesmom želim svima koji su prihvatili slavljenje sutrašnjeg Valentinova,
SRETNO!
SVJETSKI DAN BOLESNIKA
Danas je blagdan Gospe Lurdske, koji se slavi posebno u njenom svetištu u Lurdu.
Tamo dolaze mnogi hodočasnici i bolesnici iz cijelog svijeta moleći za milost ozdravljenja.
Na tom mjestu su se dogodila mnoga ozdravljenja koje nije mogla protumačiti medicina.
Vjernici uglavnom smatraju da su to čudesa, a oni koji ne vjeruju nadaju se budućim znanstvenim objašnjenjima.
Osobno ne vezujem svoju vjeru ni uz kakva materijalna čudesa, dovoljno mi je Uskrsnuće koje su svojom krvlju posvjedočili prvi učenici.
Ali i prirodni zakoni su u Božjoj ruci i ništa se ne događa bez njegove volje.
Zašto? Zašto baš meni? Rijetko tko se nije upitao, ali izravnog odgovora nema. Jedina utjeha je Njegova muka i boli koje je podnio.
Molitva je razgovor s Bogom, povjeravanje svih patnji Ocu u nadi da će on pomoći. I pomaže, daje utjehu, obraćenje koje je često najveće čudo.
Daje i snagu onima koji se brinu za bolesnike, pa, često i sami u teškoćama, zaboravljaju vlastite brige.
Tako svjedoče da se bol lakše podnosi ili čak zaboravlja, kad smo zaokupljeni brigom za druge.
Pomaže i razgovor s bližnjima jer podijeljena patnja je manja a radost veća.
Ukratko ljubav je ključ svega.
Puno snage i mira svim patnicima, bolesnicima i onima koji se za njih brinu želim na današnji dan!
PIETA
Kad trpi dijete što majka silno ga voli
u njeno srce rijeka se pretače boli.
Bez patnje svatko živjeti želi i bola,
zaludu kažu da bol je životna škola.
Zalud nas tješe da duša samo kad pati
bit suosjećanja za svoje bližnje shvati,
kako su uvijek najveća stvarala djela
srca što teška ih patnja je obuzela.
Ipak polako, kroz dugo životno zrenje
s boli se mirim: "otpor povećava trenje".
Na obzoru mom besmrtna svijetli PIETA,
lik Majke i Sina, ljubav i bol sveg svijeta.
