Dan materinskog jezika
Danas je Međunarodni dan materinskog jezika, tj. onog jezika koji smo naučili u najranijem djetinjstvu te koji utječe na naše razmišljanje i na sposobnost usvajanja svih znanja kroz život.
Svi govori imaju svoju vrijednost i treba ih čuvati, ali standardni jezik, koji se uči u školi, omogućuje da se govornici istog jezika međusobno razumiju, pa ga treba njegovati. I on se mijenja, ali nije dobro da su promjene nagle jer to otežava razumijevanje i stvara "strah od jezika", kako kaže naša draga stručnjakinja prof. Nives Opačić. Često sam svjedočila vidnom naporu pojedinaca da ne bi nešto rekli "nepravilno", a takva zebnja oduzima čar spontanom govoru i razgovoru. Ili "skakanju u usta" osobi koja je nešto "nepravilno" rekla...
Naravno, spikeri u javnim medijima, predavači u školama i na fakultetima, kao i govornici na službenim skupovima dužni su upoznati i uvježbati govor na standardnom hrvatskom jeziku, ali mi ostali, obični govornici, možemo se služiti idiomima na koje smo navikli dokle god nas sugovornik razumije, a ako naiđemo na prepreku takve vrste, dužni smo rabiti standardni izraz. Može biti nepristojno u Zagrebu tražiti "lancune" ili "tavajole" kao i u Splitu "škarnicle" i "brusthalter". Kulturan čovjek će znati da postoje riječi plahta, ubrus, vrećica i grudnjak.
Odavno se zna da "standardni" i "književni" jezik nisu istoznačnice jer se, nasreću, u književnosti i drugim umjetnostima često javljaju dijalekti, što pridonosi životnosti dijaloga i opisa... Dakle, i u emisijama lokalnog karaktera te u dramama, filmovima i sl. pojava lokalnih govora je poželjna, ali u ozbiljnim, informativnim, obrazovnim ili sportskim emisijama poštujmo standard, tj, dogovoreni jezik.
Kad sam bila dijete, često bih od odraslih čula kako netko govori "gramatikalno", što je značilo standardnim jezikom.
Međutim, gramatika je prilično "tvrdoglava": to su zakonitosti koje čine bit jezika i one proizlaze iz činjenica, dakle pravila se otkrivaju, a ne nameću.
Pravopis je nešto drugo, on je dogovoren, pa može biti korijenski, fonetski ili kombiniran. Moj je stav da treba poštivati važeća pravopisna pravila, a sam izgovor će biti uvijek jednak bez obzira na to je li propisano "otčev" ili "očev", dakle jezik se tu ne mijenja.
Mada mi jezik nije struka više bih voljela da je naš pravopis korijenski jer bi sami tekstovi bili jasniji.
Ne bi ovisilo o kontekstu znači li "reci" zapovjedni oblik glagola "reći" ili više redaka nekog teksta.
Nama, govornicima hrvatskog, često se čini da je lakše naučiti pisati fonetski, ali baš taj princip otežava strancima...
Leksik je opet posebno pitanje, ali to je preopširna tema.
SRETAN DANAŠNJI DAN SVIM LJUBITELJIMA DOMAĆE RIJEČI!
